Get Adobe Flash player

Svaki istinski kršćanin danas s tugom gleda na nestanak prve crkve u Maloj Aziji

 
 
Ljudski vijek kratak je za povijesne mijene, koje se uglavnom mogu očitati tek s vremenskim odmakom. Živimo, međutim, u „privilegiranom“ vremenu, u kojemu smo svjedoci vrtoglavih promjena u suvremenom svijetu. Kao da se čitav svijet užurbano priprema za neke velike događaje, koje tek možemo naslutiti i pred kojima na ovaj ili onaj način strepimo. Činjenica je da suvremena Europa ubrzano i neskriveno zatire svoje kršćanske korijene. Sv. Ivan Pavao II. upozorava: „Europo, susretni se sa samom sobom. Vrati se svojim korijenima." Papa Benedikt XVI. u rujnu 2007, u svojemu znamenitom predavanju, održanom na sveučilištu u Regensburgu, ističe da je nastanak kršćanske Europe dar Božjega promisla: „Susret biblijske poruke i grčkoga mišljenja nije bio slučajan.“ Taj susret “nije samo religijsko-povijesni nego i svjetsko-povijesni odlučujući proces koji nas još i danas obvezuje”. Benedikt XVI. ističe: “Uviđamo li taj susret, onda nije čudno da je kršćanstvo, unatoč svojemu podrijetlu i važnom razvitku na Orijentu, konačno svoje odlučujuće obilježje pronašlo u Europi. Možemo reći i obrnuto: taj susret, kojemu još pridolazi rimska baština, stvorio je Europu”.
http://www.planetware.com/photos-large/F/france-louvre-napoleons-coronation.jpg
Sve ovo na što su upozoravali Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. očito nije došlo do ušiju i srca onih koji kroje sudbinu Europe, ali niti do naroda koji baš kao i u starozavjetnim vremenima ne sluša pozive svojih proroka i tako nastavlja širokim putem koji vodi u propast. U knjizi Otkrivenja, koju je Ivan Apostol pisao krajem 1. stoljeća na otoku Patmosu, po Isusovoj zapovijedi, piše pisma sedmerim crkvama u Maloj Aziji. Sedam je broj punine i poruku ovim crkvama, koje su se nalazile na kraljevskoj cesti, treba shvatiti i kao poruku i upozorenje svoj Crkvi, kako onoga vremena tako i danas. Isus ne propušta pohvatili sve ono što je dobro i poticajno u tim crkvama, ali s obzirom na to da je on sama Istina, prekorava sve one crkve u kojima se širi zlo i loš nauk. Crkvu u Pergamu Isus kori: „Ondje imaš nekih koji se drže učenja Bileama, koji je poučio Balaka da namami sinove Izraelove na grijeh — da jedu ono što je žrtvovano idolima i da čine blud. Tako imaš i one koji se na isti način drže nauk nikolaitski.“ (Otkr 2,14-16)
 
Sličan ukor Isus upućuje i crkvi u Tijatiri:„Trpiš tu ženu Jezebelu, koja sebe naziva proročicom, te uči i zavodi robove moje da čine blud i da jedu ono što je žrtvovano idolima. Dao sam joj vremena da se pokaje, ali ona se ne želi pokajati za blud svoj“ (Otkr 2,20-21)
U oba slučaja riječ je o gnostičkim, dualističkim sljedbama, čiji je lažni nauk mnoge zaveo. U crkvi u Tijatiri pristašeJezebele hvale se da su spoznali „dubine sotonske“, kao tobožnje očitovanje životne snage u punini.
Uvid u stanje crkve u Maloj Aziji u prvom stoljeću kršćanstva, pokazuje nam da današnja „moderna“ zastranjenja nisu ništa drugo nego reciklirane gnostičke obmane, koje se uvijek iznova nude kao nešto moderno i novo!
 
Svaki istinski kršćanin danas s tugom gleda na nestanak prve crkve u Maloj Aziji. Ona je uništena pod naletom Turaka Osmanlija. Sveto Pismo nas uči da ako napustimo Boga ostajemo sami i osuđeni na propast. Isus, jer nas više voli nego mi sami sebi, najviše zbog toga trpi. U potresnoj sceni iz Evanđelja Isus, silazeći s Maslinske gore plače nad Jeruzalemom: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste. Evo, vaša će kuća biti prepuštena vama – pusta!“ (Mt 23, 37-38).
„Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi. Neće ostati u tebi ni kamena na kamenu, jer nisi priznao određeno vrijeme kad te Bog pohodi!“ (Lk 19, 43-44)
 
Crkva u Europi sliči crkvi u Laodiceji: „Oh kad bi bio studen ili vruć!Ali, jer si mlak - ni vruć ni studen - povratit ću te iz usta.Govoriš: bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba, a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, siromašan, i slijep, i go.“ (Otk 3,15-17). Kršćani u Europi izgubili su svoju gorljivost i istinsko svjedočenje vjere. Sve ono što je Isus poručio crkvi u Efezu vrijedi i za nas: „Prvu si ljubav ostavio. Spomeni se dakle, da si pao, obrati se i čini prava djela. Inače dolazim k tebi i uklonit ću tvoj svjećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš“ (Otkr 2,4-5).
Europa, koja je prenosila svjetlo Evanđelja po čitavu svijetu, sve više tamni i gasne. Nasuprot tome u onim dijelovima svijeta u kojima su progonjeni i ubijani, njihovo svjedočanstvo privlači i potiče na obraćenje. U nekim dijelovima svijeta, kršćanska vjera se na nevjerojatan način širi. Hoće li Gospodin „ukloniti svjećnjak s mjesta njegova“ i dati ga onima koji gorljivo i pod cijenu života svjedoče i pronose svjetlo Evanđelja?
 

Marijan Križić, Veritas

U svakoj je majci poštivao Mariju

 
 
O, da mi je bilo one božićne noći biti
 u Grecciu s bratom Franjom.
Bonaventura Duda.
Želio je vidjeti to svojim očima,
 i približiti sebi i svojoj braći ljudima.
Bonaventura Duda.
http://www.stellamaris-naklada.com/Files/images/novosti/DUHOVNI-KUTAK/fra_Duda/620x250-4/P.Duda3n.jpg
 U svakoj je majci poštivao Mariju,
 u svakom je ocu susretao Josipa
Bonaventura Duda.
 Svako je dijete za njega imalo
 miline maloga Isusa.
Bonaventura Duda
Pomoli se svetom Franji:
 Brate i oče, Franjo!
 Što da te drugo i ovoga Božića,
 za se i za svu svoju braću i sestre,
 zamolim nego – milost Božića
 da Dijete Isusa,
 u mojem srcu zaspala,
 ponovno probudiš!
Bonaventura Duda:
 Srce svoje Tebi dajem ljubljeni Jezušek.
 Uzmi moje,
 daj mi svoje,
 da budemo obadvoje
u doba i nedoba.
 

Nikola Šimić Tonin

Navečer uoči Božića u svim crkvama služi se liturgija Badnjaka

 
 
“Krist se je rodio i nama javio!
Vama i nama – blaga vijest!”
”Blagoslovljeno Kristovo javljenje!”
 
U Armenaca se blagdani Božića i Krštenja Gospodinova (Bogojavljenje, Sveta tri kralja, Poklonstvo kraljeva) svetkuju u isti dan 6. siječnja prema staroj kršćanskoj tradiciji iz 3. - 4. st. Isprva se je Božić slavio u svim kršćanskim crkvama upravo 6. siječnja, a početkom 4. st. uvedeno je svetkovanje Božića na 25. prosinca, kada su Rimljani svetkovali rođenje nepobjediva boga Sunca. Armenska katolička crkva za razliku od Armenske apostolske crkve slavi Božić 25. prosinca prema rimokatoličkomu obredu, a Bogojavljenje – 6. siječnja.
http://croative.net/wp-content/uploads/2017/01/ArmenRoslin.jpg
Blagdani idu jedan za drugim i počinju od večeri 5. siječnja (nakon zalaska sunca) do večeri 6. siječnja. Uoči 4. siječnja Armenci su pekli u vrućem pepelu obredni kolač krkeni na biljnom ulju sa zapečenom u njem monetom, biserčićem ili grahom. Ovaj su kolač svečano, u prisutnosti cijele obitelji, rezali na dijelove i davali svima, uključujući i odsutne članove obitelji. Dio božićnoga kolača davali su čak i domaćim životinjama. Istodobno su za svakoga člana obitelji pekli posebne kruščiće “na sreću” – za žene u obliku pletenica, a za muškarce – u obliku novčanika.
 
Navečer uoči Božića u svim crkvama služi se liturgija Badnjaka (arm. Črakalujc). U ovaj dan vjernici u crkvi pale svijeće i nose ih doma da svoj dom blagoslove i pripreme za Božić. Idućega jutra, 6. siječnja, održava se Božićna liturgija. Nakon toga slijedi blagdan Krštenja Gospodinova i crkveni obred blagoslivljanja vode (arm. Džurornek) u koju se dodaje sveto ulje. Prije se je običavalo obred krštenja obaviti na rijeci u koju su zaranjali križ. Prema tradiciji, nakon bogoslužja u crkvi vjernici nose doma malo blagoslovljene vode. Voda se naziva bogojavljenska i smatra se ljekovitom, te se čuva u domu. Na božićnom će se stolu u Armenaca najčešće naći ponajprije riba, te pilav sa suhim grožđem i sušenom marelicom, crno vino i slatka gata od lisnata tijesta. Riba je još od davnine u kršćanstvu bila tajni znak raspoznavanja, simbol kršćana. Riža simbolizira narod, suho grožđe i marelica – Gospodnje izabranike, a crno vino – Kristovu krv.
 
U nekim su krajevima uoči Božića u domove dolazila djeca ili mladi ljudi u krabuljnom odijelu koja su pjevala avetisy (božićne pjesme koje navješćuju Kristov dolazak), plesala i glumila šaljive predstave. Domaćini bi ih obdarivali slatkišima i voćem. Idućega jutra sve što bi prikupli tijekom koledanja nosili su u crkvu i darivali siromasima.
 
Svi Armenci na Božić pozdravljaju jedni druge riječima: “Krist se je rodio i nama javio! Vama i nama – blaga vijest!” Na ovo odgovaraju: ”Blagoslovljeno Kristovo javljenje!” Nakon Božića u Armeniji se obilježava Dušni dan (arm. Mereloc).
 

Artur Bagdasarov, HKV

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Subota, 20/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 886 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević