Get Adobe Flash player

Njemačka Crkva je bahata

 
 
U svom reagiranju na moj tekst o generalu Praljku i uskrati služenja mise za njegovu dušu od strane jednog njemačkog biskupa, dragi i čestiti fratar Bože Vuleta pokušao je osporiti neke moje tvrdnje o Crkvi u Njemačkoj za koju tvrdim da je bezobrazno bogata i bahata. Prošle godine Katolička Crkva u Njemačkoj uprihodovala je rekordnih 6 milijardi eura, tako da trenutno na kontu ima 26 milijardi eura. Tu treba pribrojiti i milijarde koje ima u mirovinskom fondu i dionicama, kao i neizmjerno bogatstvo u nekretninama koje su joj stoljećima darivali plemići. Fra Bože kaže da je to 'navodno' bogata Crkva.
http://ais.badische-zeitung.de/piece/04/0b/7a/a9/67861161.jpg
Georg Gänschwein
 
Budući da fra Bože tvrdi da povezujem nepovezivo, evo što je u intervjuu za Schwäbische Zeitung od 17. 7. 2106. o 'nepovezivosti' rekao nadbiskup Gänschwein: 'Kako reagira Crkva kada netko ne plaća crkveni porez: Ekskomunikacijom. To je pretjerano, neshvatljivo. Mogu se postaviti u pitanje dogme i nitko neće biti izbačen iz Crkve. Možda je neplaćanje crkvenog poreza puno veći prijestup od osporavanja istina vjere? Dojam je da kada su u pitanju istine vjere, to nije toliko tragično, no kada je u pitanju lova, e s tim nema šale.' U tom kontekstu, njemački biskup povezuje nepovezivo: molitvu i presudu jednog suda, a ispred Isusa stavlja suca Agiusa koji je 'razvalio' ne samo Praljka, već i RH de facto proglasio agresorom i dijelom udruženog zločinačkog pothvata. Smiju li naši svećenici u Njemačkoj onda služiti misu za Domovinu ili za Tuđmana koji je, uz Praljka, na vrhu tog 'zločinačkog pothvata'? Logikom ovog biskupa: ne! Ova bezobrazno bogata Crkve je i bahata.
 
Papa Benedikt XVI., je prilikom svog posjeta Njemačkoj u propovijedi 22. 10. 2011. ukorio ovu Crkvu kako se posvjetovnjačila, kako se dodvorava modama, kao hladni birokratski aparat. Potom je u zadnjoj knjizi intervjua napao, kao neprihvatljivu, praksu izbacivanja iz Crkve zbog neplaćanja poreza. Budući da je Crkva u Njemačkoj, poslije države, najveći poslodavac, rekao je i da u njoj, kao u nekoj svjetovnoj firmi, vlada sindikalistički mentalitet pri čemu isti zaposlenici Crkve najviše pljuju po toj istoj Crkvi, osporavaju njen milenijski polog vjere. I zaključuje: 'To je velika opasnost za Crkvu u Njemačkoj... jer se institucija transformira u svjetovnu birokraciju... Žalosti me ta situacija, to preobilje novca...' Benedikt XVI. je pogriješio, trebao je reći 'navodno preobilje novca'.
 
A zašto je bahata? Nakon što je papa Benedikt ukazao na problem posvjetovnjačenja Crkve prepune novca i pretvaranje iste u poduzeće, direktor mjesečnika Stimmen der Zeit, isusovac Andreas Batlog, hvali minhenskog nadbiskupa Marxa jer je ignorirao papu koji lupeta i čije su riječi, papine, neobranjive. Ignorirati papu i istinu, da, to je bahatost. O teologiji ponešto znam. Zato jedino što me iskreno zabrinulo u reagiranju mog dragog fra Bože jest za teologa skandalozna činjenica da Katoličku crkvu interpretira ekonomskim i sociološkim kategorijama, Isusa ni ne spominje, pa nabraja sve što je kome dala i to naziva – humanitarnim djelovanjem!? Ajme!
 
Nije Crkva humanitarna organizacija i nevladina udruga, Crkva je sakrament (spasenja). To što (i) Crkva u Njemačkoj čini je poslanje, 'dužnost', na tragu onoga za što je Isus prolio krv, a ne eure ni dojčmarke, postavljajući kao vrhovni zakon Crkve spasenje duša prema jasnom kriteriju: 'Što učiniste jednom od moje najmanje braće meni učiniste.'
 
Po 'ekleziologiji' mog fra Bože koji govoreći o Crkvi kroz prizmu 'humanitarnog djelovanja', a ne (nadnaravnog) spasenja, on svodi Crkvu na dobrotvornu zakladu, pa u tom smislu u izvoru joj može stajati i filantrop Bill Gates sa svojom zakladom. Isus je u takvoj humanitarnoj paradigmi suvišan. Za to ne morate studirati teologiju, dovoljno je otići na web stranice baš fra Božine Provincije Presvetog Otkupitelja i pročitati priču o onom siromahu koji je drugom, bosom siromahu, dao svoje cipele i potom se smrznuo i umro. Kada je došao na nebo vidio je da Isus nosi – njegove cipele.
 
One pak koji se javno razmeću svojim dobrotvorjem Isus naziva licemjerima koji su 'primili svoju plaću' (Mt 6, 1 – 4). U tom smislu, Crkva u Njemačkoj, kao i svaki kršćanin, kroz Isusovu optiku, pomažući drugima zapravo pomaže – sebi. Obuva cipele Isusu. Gates pak podiže spomenik samom sebi. No pustimo tu dosadnu teologiju i Isusa. Vratimo se sociologizmima. Ja sam također bio stipendist njemačkog Renovabisa. Jesam li zahvalan? Jesam. No kako je moj ćaća kroz 40 godina rmbačenja, kao i stotine tisuća Hrvata uredno uplaćivao Kirchensteur, nadam se da je i kardinal Marx zahvalan svim stotinama tisuća Hrvata koji su im punili i pune blagajne. Kao i prazne crkve. Takav stav prema sebi, dragi Bože, zove se – kolonijalni mentalitet. Iz poštovanja prema svim žrtvama rata, prema svom narodu u Hrvatskoj i BiH, iz poštovanja prema istini i krvarini svih naših branitelja koji su spasili BiH dok je Alija vikao 'ovo nije naš rat', mirne savjesti kličem: Živio Isus, dolje Bill Gates!
 

Ivica Šola, http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/526394/crkvu-nije-utemeljio-bill-gates-vec-isus

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji

 
 
U  Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu, u dvorani sv. Ivana Pavla II. u utorak 16. siječnja upriličeno je predstavljanje loga i gesla za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. Na konferenciji su govorili članovi Počasnoga odbora: splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, predsjednik Vijeća za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije (HBK) dubrovački biskup Mate Uzinić, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević. O nacionalnoj koordinaciji te o zavjetnoj spomen svijeći govorio je predstojnik Ureda za život i obitelj HBK Petar Hodžić.
https://susretobitelji.hr/images/headers/logo_exrt.jpg
Na Izvanrednom zasjedanju HBK održanom u siječnju 2010. Prihvaćena je inicijativa za organizaciju Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji će  se održavati svako tri godine u organizaciji  HBK (Ureda HBK za život i obitelj) te (nad)biskupije domaćina. Prvi susret, pod geslom Zajedno u Kristu, održan je 5. lipnja 2011. na zagrebačkom Hipodromu pod predsjedanjem pape Benedikta XVI. Papa je tada pozvao obitelji da budu hrabre i da se odupru sekulariziranom mentalitetu naglašavajući potrebu konkretnog svjedočanstva. Pozvao je obitelj da se raduje majčinstvu i očinstvu ističući otvorenost života kao znak otvorenosti prema budućnosti.
Tema Drugog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bila je Obitelj – nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske, a održana je u Rijeci na Trsatu 19. travnja 2015. godine. Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, održat će se u Splitu i Solinu 15. i 16. rujna 2018. godine, pod geslom Obitelj – izvor života i radosti.
 
Imajući u vidu sve društvene mijene i ideološke izazove koji se nameću obitelji, Crkva mora biti još svjesnija svoje evangelizacijske i pastoralne brige i skrbi za obitelj. U tom duhu se Splitsko-makarska nadbiskupija priprema za proslavu Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Susret obitelji je prilika da se hrvatske obitelji iz Domovine, Bosne i Hercegovine, kao i dijaspore, okupe oko euharistijskog stola i uzajamno ohrabre za svjedočenje vrijednosti i promicanje kulture života. U okviru pripreme za ovaj veliki događaj, prošla godina bila je posvećena poslanju očeva u obitelji, a ova, svečanim proglasom na prvu nedjelju došašća, posvećena je majci i majčinstvu, duši i blagoslovu svake obitelji.
 
Nadbiskup Marin Barišić istaknuo je glavne karakteristike logotipa koji je izradila akademska umjetnica s. Zdravka Milić, a to su vjera, nada i ljubav. U grafičkom oblikovanju logotipa, na bijeloj podlozi, nalazi se obitelj: otac, majka i troje djece.  Otac i majka svojom formom tvore srce, simbol života i ljubavi. Podignutim rukama prema nebu, u radosnom zanosu svjedoče svoju vjeru koja je temelj njihovog zajedništva. Troje djece smješteni su unutar srca kao okrilja ljubavi svojih roditelja. Držeći se za ruke u međusobnoj povezanosti, gledajući na svoje roditelje kao svoje uzore. Obitelj je prikazana u crvenoj i plavoj boji, tj. nacionalnim hrvatskim bojama. U pozadini je konturama označena bazilika, nova crkva u Solinu u kojem će se održati Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. Bazilika je također i simbol Crkve, majke kršćana. Rijeka ispod bazilike predstavlja rijeku Jadro, 'hrvatski Jordan', ali i naše Jadransko more koje umiva čitavom dužinom Splitsko-makarsku nadbiskupiju. Voda je ujedno i simbol krštenja po kojem postajemo članovi Crkve – sakramenta spasenja. Zelena boja označava zeleni Gospin Otok, a u isto vrijeme je zelena boja liturgijski simbol nade i buđenja života. Tako su u logotipu simbolički prisutne tri bogoslovne kreposti: vjera, nada i ljubav. Geslo susreta Obitelj izvor života i radosti, uokviruje logotip, te formom i žutom bojom podsjeća na Sunce koje svojom toplinom daje život i radost.
 
„Ovo nije samo crkveni događaj već radosni događaj za cijelo naše društvo“, rekao je nadbiskup Barišić izrazivši  nadu da će ovaj susret obitelji imati jak odjek u društvenoj javnosti sa željom da on bude povijesni susret koji će probuditi optimizam u našem društvu. Biskup Mate Uzinić zahvalio je splitsko-makarskom nadbiskupu na prihvaćanju organizacije ovoga važnog događaja, kao i lokalnim čelnicima na suradnji. Time susret obitelji prelazi okvire Crkve i obuhvaća cijelo društvo. Unaprijed je zahvalio obiteljima Splitsko-makarske nadbiskupije na spremnosti da otvore vrata svojih domova obiteljima koje će doći iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore. Time će se dodatno stvoriti zajedništvo i povezanost od kojega će sve obitelji imati dugoročno korist. Biskup je zahvalio Uredima za obitelj svih biskupija u Hrvatskoj, kao i povjerenicima, koji će svojom zauzetošću pridonijeti organizaciji susreta. Pozvao je medije da prepoznaju cilj susreta obitelji, a to je pozitivna poruka o obitelji kao izvoru života i radosti. Svi govornici izrazili su nadu da će ovaj susret u Splitu i Solinu biti jedinstvo domaće i iseljene Hrvatske. Zavjetna spomen-svijeća hrvatskih katoličkih obitelji odlivena je u prigodi Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji.
 
Ona simbolizira zajedništvo hrvatskih katoličkih obitelji u Uskrslome Gospodinu, istinskom Svjetlu. Svijeća, kao i hrastov svijećnjak na kojem stoji, svojim znakovljem i izradom izražava vjeru  u Krista i vjernost Katoličkoj Crkvi povezujući prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatskog  naroda i hrvatskih obitelji. Svijeća je zavjetna jer je uz nju obnovljen zavjet i hrvatskih katoličkih obitelji iz Nina kada je u sklopu proslave jubileja  Branimirove godine, spominjući se trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, prihvaćeno geslo Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu. Svijeća je zalog, jer ju je papa Benedikt XVI., na kraju euharistijskog slavlja u Zagrebu blagoslovio te povjerio hrvatskim katoličkim obiteljima da je nose na svoje buduće susrete. Svijeća se čuva u Mariji Bistrici, a 2. veljače 2018., na blagdan Svijećnice, bit će prenesena u katedralu Sv. Duje. Također, za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu, izrađene su i prigodne  svijeće s logom susreta. Te svijeće će, na blagdan Svijećnice, biti upaljene na zavjetnoj spomen svijeći, te će biti poslane na svaku župu Splitsko-makarske nadbiskupije.
 
Pjesma Kristu vjerni zauvijek je trajno glazbeno obilježje nacionalnih susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Za Treći nacionalni susret se također pripremaju nova glazbena djela koja će ostati zapisana i izvođena na spomen ovog susreta.
 

Nives Matijević

Svaki istinski kršćanin danas s tugom gleda na nestanak prve crkve u Maloj Aziji

 
 
Ljudski vijek kratak je za povijesne mijene, koje se uglavnom mogu očitati tek s vremenskim odmakom. Živimo, međutim, u „privilegiranom“ vremenu, u kojemu smo svjedoci vrtoglavih promjena u suvremenom svijetu. Kao da se čitav svijet užurbano priprema za neke velike događaje, koje tek možemo naslutiti i pred kojima na ovaj ili onaj način strepimo. Činjenica je da suvremena Europa ubrzano i neskriveno zatire svoje kršćanske korijene. Sv. Ivan Pavao II. upozorava: „Europo, susretni se sa samom sobom. Vrati se svojim korijenima." Papa Benedikt XVI. u rujnu 2007, u svojemu znamenitom predavanju, održanom na sveučilištu u Regensburgu, ističe da je nastanak kršćanske Europe dar Božjega promisla: „Susret biblijske poruke i grčkoga mišljenja nije bio slučajan.“ Taj susret “nije samo religijsko-povijesni nego i svjetsko-povijesni odlučujući proces koji nas još i danas obvezuje”. Benedikt XVI. ističe: “Uviđamo li taj susret, onda nije čudno da je kršćanstvo, unatoč svojemu podrijetlu i važnom razvitku na Orijentu, konačno svoje odlučujuće obilježje pronašlo u Europi. Možemo reći i obrnuto: taj susret, kojemu još pridolazi rimska baština, stvorio je Europu”.
http://www.planetware.com/photos-large/F/france-louvre-napoleons-coronation.jpg
Sve ovo na što su upozoravali Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. očito nije došlo do ušiju i srca onih koji kroje sudbinu Europe, ali niti do naroda koji baš kao i u starozavjetnim vremenima ne sluša pozive svojih proroka i tako nastavlja širokim putem koji vodi u propast. U knjizi Otkrivenja, koju je Ivan Apostol pisao krajem 1. stoljeća na otoku Patmosu, po Isusovoj zapovijedi, piše pisma sedmerim crkvama u Maloj Aziji. Sedam je broj punine i poruku ovim crkvama, koje su se nalazile na kraljevskoj cesti, treba shvatiti i kao poruku i upozorenje svoj Crkvi, kako onoga vremena tako i danas. Isus ne propušta pohvatili sve ono što je dobro i poticajno u tim crkvama, ali s obzirom na to da je on sama Istina, prekorava sve one crkve u kojima se širi zlo i loš nauk. Crkvu u Pergamu Isus kori: „Ondje imaš nekih koji se drže učenja Bileama, koji je poučio Balaka da namami sinove Izraelove na grijeh — da jedu ono što je žrtvovano idolima i da čine blud. Tako imaš i one koji se na isti način drže nauk nikolaitski.“ (Otkr 2,14-16)
 
Sličan ukor Isus upućuje i crkvi u Tijatiri:„Trpiš tu ženu Jezebelu, koja sebe naziva proročicom, te uči i zavodi robove moje da čine blud i da jedu ono što je žrtvovano idolima. Dao sam joj vremena da se pokaje, ali ona se ne želi pokajati za blud svoj“ (Otkr 2,20-21)
U oba slučaja riječ je o gnostičkim, dualističkim sljedbama, čiji je lažni nauk mnoge zaveo. U crkvi u Tijatiri pristašeJezebele hvale se da su spoznali „dubine sotonske“, kao tobožnje očitovanje životne snage u punini.
Uvid u stanje crkve u Maloj Aziji u prvom stoljeću kršćanstva, pokazuje nam da današnja „moderna“ zastranjenja nisu ništa drugo nego reciklirane gnostičke obmane, koje se uvijek iznova nude kao nešto moderno i novo!
 
Svaki istinski kršćanin danas s tugom gleda na nestanak prve crkve u Maloj Aziji. Ona je uništena pod naletom Turaka Osmanlija. Sveto Pismo nas uči da ako napustimo Boga ostajemo sami i osuđeni na propast. Isus, jer nas više voli nego mi sami sebi, najviše zbog toga trpi. U potresnoj sceni iz Evanđelja Isus, silazeći s Maslinske gore plače nad Jeruzalemom: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste. Evo, vaša će kuća biti prepuštena vama – pusta!“ (Mt 23, 37-38).
„Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi. Neće ostati u tebi ni kamena na kamenu, jer nisi priznao određeno vrijeme kad te Bog pohodi!“ (Lk 19, 43-44)
 
Crkva u Europi sliči crkvi u Laodiceji: „Oh kad bi bio studen ili vruć!Ali, jer si mlak - ni vruć ni studen - povratit ću te iz usta.Govoriš: bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba, a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, siromašan, i slijep, i go.“ (Otk 3,15-17). Kršćani u Europi izgubili su svoju gorljivost i istinsko svjedočenje vjere. Sve ono što je Isus poručio crkvi u Efezu vrijedi i za nas: „Prvu si ljubav ostavio. Spomeni se dakle, da si pao, obrati se i čini prava djela. Inače dolazim k tebi i uklonit ću tvoj svjećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš“ (Otkr 2,4-5).
Europa, koja je prenosila svjetlo Evanđelja po čitavu svijetu, sve više tamni i gasne. Nasuprot tome u onim dijelovima svijeta u kojima su progonjeni i ubijani, njihovo svjedočanstvo privlači i potiče na obraćenje. U nekim dijelovima svijeta, kršćanska vjera se na nevjerojatan način širi. Hoće li Gospodin „ukloniti svjećnjak s mjesta njegova“ i dati ga onima koji gorljivo i pod cijenu života svjedoče i pronose svjetlo Evanđelja?
 

Marijan Križić, Veritas

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1390 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević