Get Adobe Flash player

Pismo hrvatskih biskupa o potrebi veće suradnje svećenika i vjernika laika za dobro Crkve i cijele Domovine

 
 
4. prosinca 2018.
Braćo i sestre u Kristu!
Dragi svećenici, redovnici, redovnice i vjernici-laici!
Mi, vaši biskupi, okupljeni na redovnom zasjedanju, u svojoj zauzetosti za dobro Crkve u hrvatskom narodu, smatramo svojom dužnošću skrenuti vašu pozornost na potrebu veće suradnje svećenika i vjernika laika za dobro Crkve i cijele Domovine.
Ponajprije želimo izraziti priznanje svećenicima koji su u teškim okolnostima kroz gotovo pola stoljeća bili naši požrtvovani suradnici. Isto tako zahvaljujemo brojnim vjernicima laicima koji su u onim nesklonim vremenima ustrajno svjedočili vjeru i surađivali sa svećenicima.
Sveti Otac, pozivajući na sveopću obnovu Crkve, povodom Velikog jubileja 2000. godine, sve nas potiče na ponovno proučavanje dokumenata II. vatikanskog sabora radi njihove dosljednije primjene. U tim dokumentima veoma je naglašena nezamjenjiva uloga vjernika laika u životu i poslanju Crkve.
https://www.hkv.hr/images/stories/Dado_slike/hrvatska_biskupska_konferencija.jpg
Temeljni poziv laika je poziv na svetost. “To nije samo neki puki moralni poticaj nego trajni zahtjev otajstva Crkve” (ChL 16). Taj poziv vjernika laika na svetost podrazumijeva da se život po Duhu naročito izražava u njihovu sudjelovanju u zemaljskim poslovima. Apostol Pavao nas opominje: “I štogod htjednete reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa!” (Kol 3,17). U tom smislu Sabor potvrđuje da ni obiteljske brige, ni drugi svjetovni poslovi, ne smiju ostati izvan okvira duhovnog života (usp. AA 4). Crkva očekuje da se vjernici laici posvećuju obavljajući svoje redovne profesionalne i društvene obveze, nastojeći upravo u tim poslovima naći priliku za sjedinjenje s Bogom, kao i za služenje drugim ljudima (usp. ChL 17).
U tom duhu i mi hrvatski biskupi pridružujemo se tom pozivu Crkve i potičemo sve na suradnju, a osobito na suradnju svećenika i laika na svim područjima života, prema uputama II. vatikanskog sabora i Zakonika kanonskog prava. Surađivati ne znači zamijeniti ili izjednačiti uloge. I klerici i laici imaju svoje nezamjenjivo mjesto i ulogu u poslanju Crkve. Sv. Pavao potiče da svatko ostane u pozivu u kojemu je pozvan (1 Kor 7,24). A nijedan od tih poziva, ako je prihvaćen u duhu Kristova služenja, ne donosi ni povlastice ni prednosti.
Posebno nas raduje što danas studij teologije nije više pridržan samo klericima. Za našu Crkvu, iz godine u godinu, osposobljavaju se laici teolozi na našim katoličkim učilištima, posebno na katehetskim institutima. To je veliki duhovni i intelektualni potencijal i njihova suradnja u poslanju Crkve već pokazuje obilne plodove, ponajprije u školskom vjeronauku, a očekujemo da će se ona sve više proširivati i na ostala područja pastorala. Svjesni smo poteškoća na koje nailazimo i kojih će biti i u budućnosti, ali gledamo naprijed s čvrstim pouzdanjem u Duha Svetoga, koji u svojoj Crkvi uvijek pronalazi nove putove i na njima svoje hrabri.
 
Mnogi laici vjernici, bilo kao pojedinci bilo kao članovi raznih pokreta, već su sretno uključeni u život svoje župne zajednice, ali ta bi suradnja mogla i trebala biti još snažnija i primjerenija zahtjevima i izazovima našega vremena, na što nas opetovano poziva papa Ivan Pavao II. koji te pokrete naziva znakom “proljeća Crkve”. Pozivamo svećenike da budu otvoreni za suradnju s takvim pokretima, a članove pokreta da se ne zatvaraju u sebe, nego da budu otvoreni unutar župnih zajednica kako bi bili njihov kvasac. Mi, vaši biskupi, očekujemo od vas, braćo svećenici, i od vas, braćo i sestre Kristovi vjernici laici, da u svojim župama i zajednicama ustrajno unapređujete međusobnu suradnju.
U nekim važnim vidovima ustroja i života Crkve, kako predviđa i Zakonik kanonskoga prava, laici imaju svoje istaknuto mjesto i uvelike oplemenjuju zalaganje za čovjeka, primjerice: u župnim pastoralnim i ekonomskim vijećima, u župnom karitasu, u katehizaciji, a i u brojnim drugim oblicima djelovanja i života župne zajednice. Na poseban način pozivamo vas, dragi župnici, da budete još otvoreniji za prijedloge svojih suradnika kako bi vas Kristovi vjernici laici u župnoj zajednici mogli sve više prepoznavati kao svoje animatore i koordinatore u zajedničkom poslanju. Svjesni smo da se to neće moći ostvariti bez trajnog napora u dobro programiranoj duhovnoj formaciji.
Kao što su zaređeni svećenici pozvani preuzimati svoju specifičnu pastirsku i svećeničku i liturgijsku odgovornost, tako su i laici pozvani, na temelju svoga krštenja, izravno i aktivno angažirati se u onome što je bitno laička uloga u poslanju Crkve. Svakako vjernici laici imaju mnogo šire poslanje u svjetovnim poslovima. “Koji su sposobni ili bi se mogli osposobiti za političko zvanje, koje je teško ali ujedno i vrlo plemenito, neka se pripremaju za nj i neka se trude da ga revno obavljaju ne mareći za svoju osobnu korist ni materijalne probitke. Neka besprijekorno i razborito nastupaju protiv nepravde i nasilja, protiv samovolje vlasti i netolerantnosti pojedinog čovjeka ili političke stranke; neka se iskreno i pravično, dapače, s ljubavlju i političkom hrabrošću, posvete dobru svih” (GS 75), kako uči Sabor. Jednako su prvenstveno oni pozvani da se angažiraju na području gospodarstva, kulture, medija i u ostalim segmentima društvenog života.
Braćo svećenici, braćo i sestre vjernici laici, neka nam ove Jubilejske godine 2000. od utjelovljenja Isusa Krista, kojoj je središte euharistijski Emanuel, upravo Euharistija bude model naše suradnje i našega poslanja u današnjem svijetu.
Zazivajući na sve vas Božji blagoslov neka vas Marija Majka Crkve, suradnica Kristova u našem spasenju, prati svojim primjerom i zagovorom.
U Zagrebu, 6. travnja 2000.

 

Vaši biskupi, http://hbk.hr/pismo-hrvatskih-biskupa-o-potrebi-vece-suradnje-svecenika-i-vjernika-laika-za-dobro-crkve-i-cijele-domovine/

Isuse primi dušu moju!

 
 
Isus je završio svoj ovozemaljski životni put, ostavivši nama svoju žrtvu kao zalog za budućnost. Njegovo izmučeno tijelo završilo je u krilu majke, majke koja je donijela život i koja tužno ispraća svog sina k Ocu njegovom.
Koliko je sinova u povijesti hrvatskoga naroda završilo svoj ovozemaljski život daleko od svojih majki i koliko je majki izgubilo svoje sinove bez mogućnosti da se sa njim oproste? Samo u Domovinskom ratu kolike su majke umrle ne dočekavši ni da saznaju gdje su njihovi sinovi skončali i gdje su im kosti počivaju ? Koliko ih još ima koje neumorno traže svoje sinove da bi im barem svijeću mogle na grobu zapaliti?
Podsjetila bih na našeg istarskog blaženika Miroslava Bulešića koji je umirući za " Boga i vjeru"prerezanog grkljana od komunističke zločinačke ruke zavapio: Isuse primi dušu moju!”
https://catholicharboroffaithandmorals.com/Short_Stations13.jpg
Tadašnje vlasti nisu dopustile da ga se pokopa u Svetvinčentu, bojali su se da se cijela Istra ne digne na noge, već je uz stroge mjere po sakrivećki pokopan u Lanišću. Njegova majka nije mogla ispratiti sinovljevo tijelo na posljednji počinak.
”Drugi dan smo si mi svećenici u Sjemeništu odrezali svaki po jedan komadić Bulešićeve krvave košulje i spravili kao svetu uspomenu na našeg mučenika, koji je radi vjere izgubio život”, ispričao je vlč. Ivan Krajcar, koji je uzeo komad kolara bl. Miroslava Bulešića.
Tek su se od 2003. godine, njegovi posmrtni ostaci, koji su bili preneseni u župnu crkvu u Svetvinčentu, mogli obilježiti i imenovati, gdje se i danas štuju. Tako je, mučeništvom za vjeru i slobodu djelovanja Katoličke crkve, žrtvovaši se za Boga i vjeru završio svoj zemaljski život Miroslav Bulešić.
Tadašnji papinski nuncij u Jugoslaviji rekao je poglavarima u Pazinskom sjemeništu: “Vi ste više dobili smrću tog mladog svećenika ,nego što ste izgubili ,jer ste dobili sveca i mučenika”. Taj se isti nuncij ustao i poklonio nadbiskupu Stepincu dok je ulazio u komunističku sudnicu.
 
Iz Križnog puta Bl. Miroslava Bulešića, Moja osveta je oprost:
"Dragi moj narode! Upoznao sam tvoju dušu, osjetio sam tvoje poteškoće, jer su tvoje poteškoće bile moje, tvoje žalosti bile su i moje.
U savjesti mogu vam reći da sam svima činio dobro a nikome zlo. A ti, narode moj, obrati se Bogu i vrši njegove zapovjedi.
Ovo je zadnja moja preporuka; budite pravi kršćani, Bogu služite i bit će vam dobro, na ovom svijetu i na drugom.
 
13. POSTAJA
 
ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
 
Biblijski tekst
„Budući da je bila Priprava, i da tjelesa ne ostanu na križu u subotu, jer bijaše onaj veliki dan, ona subota, zamoliše Židovi Pilata da se raspetima prebiju goljeni i da se skinu. Tad vojnici dođoše i prebiše goljeni obojici raspetih s Isusom. Kad dođoše do Isusa i vidješe da je mrtav, njemu ne prebiše goljeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok, da odmah poteče krv i voda.“
(Iv 19, 31-34)
-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Isusa skidaju s križa u krilo Marijino, u krilo majčino, u krilo Gospino, Pieta, Oplakivanje! Svi su veliki umjetnici svijeta pokušali izreći i okušali se izraziti taj dirljivi prizor svojim najvećim darovima i talentima, svom snagom svojih vjerničkih doživljaja. Kao da je Isus konačno, htio pokazati cijelom čovječanstvu u čije je krilo i zagrljaj htio pohraniti sav svoj životni put, sve svoje djelo, cijelo svoje spasenje - u krilo i zagrljaj Marijine majčinske i vjerničke brige. Njoj je s križa povjerio Ivana i cijelu svoju Crkvu i cijeli svijet. On je vjerovao da će njegova Majka biti najbolja djeliteljica svih milosti koje je On donio od Oca, zahvaljujući njezinoj i Josipovoj vjeri i ostvario među nama prolazeći svijetom čineći dobro!
Gospe naša!
Sretni smo što te naš narod hrvatski od početka svoje kršćanske povijesti prepoznao majkom svojom i posrednicom Kristova otkupljenja i spasenja. Pod tvojom smo obranom prevalili duge i mučne godine stradanja i dobili bitke u mnogim sjenama i prijetnjama smrtnim. Ti si bila majka naših obitelji, našeg kršćanskog bračnog, obiteljskog i narodnog zajedništva. Svoju smo djecu pod tvojom zaštitom
rađali, tebi ih zavjetovali i s tobom podizali i odgajali...
Gospe, prijeti nam smrt i izumiranje obitelji i roda. Stavljamo stoga u tvoje krilo Sve naše obitelji, našu djecu i mlade, djedove i bake.., sve zaljubljene, zaručene, bračne drugove, trudnice, rodilje i roditelje. Obdari nas i blagoslovi životom svoga Sina Isusa koga u krilu svome za nas nosiš. Amen.
U tvom društvu uz križ stati,
S tobom jade jadovati
Želja mi je jedina.
Rane drage Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.
 

Lili Benčik

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

 
 
Posljednji čin zemaljske ljubavi i nježnosti: Isus moli učenika Ivana za brigu oko njegove majke, i moli svoju majku da brine za Ivana kao svoga sina. Njih obadvoje ostaju uz Njega do posljednjeg daha.
Dirljiva i tužna slika koja još uvijek, usprkos svemu neizbježno svjedoči: Prava ljubav ne ostavlja nas nikada same ni u najtežoj boli. Isus predaje svoj život riječima: "Svršeno je." "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." (usp. Iv 19,30; Lk 23,45)
Ljubav i povezanost čine predanost mogućom.
Hrvatski narod u Istri povijesno je vezan uz Katoličku crkvu. Svećenstvo je jedino ostalo uz narod i sačuvalo hrvatski identitet Istre. Javno su iskazivali svoju ljubav prema Bogu, vjeru gradnjom sakralnih objekata pa i križnih puteva.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/af/Fr_Pfettisheim_Chemin_de_croix_station_XII_full.jpg
Impozantna Kalvarija, s postajama križnoga puta i osmerokutnom kapelicom, nalazi se na brežuljku iznad Pazina. Ne zna se sa sigurnošću kada je Kalvarija sagrađena. Spominju se godine 1764., kada je završena barokna rekonstrukcija pazinske župne crkve Sv. Nikole, pa 1837. i 1860. Te 1860. godine sagrađena je u historicističkom slogu kapelica prema projektu arhitekta Giuseppea Antonija Ciprijanija. Iz izvješća o vizitaciji porečkog biskupa Francesca Polesinija, od 3. lipnja 1780. godine, saznajemo o postojanju brda Kalvarija. Treba podsjetiti da je do 1788. godine pazinska župa bila u sastavu porečke biskupije.
Brdo Kalvarija nalazi se sjevernije od Pićna gdje su pronađeni dijelovi histarske gradine. Na brdu Kalvarija smještena je romanička crkvica Sv. Mihovila iz 13. st. Budući da je izgrađena na vrhu brda, njen prirodni belvedere nudi neometen pogled na okolna područja. Ovaj lijepi pogled je 1999. godine obogaćen kamenom skulpturom Obitelj, talijanskog kipara Nane Zavagnoa, koji je sudjelovao u Mediteranskom kiparskom simpoziju na Dubrovi kod Labina.
 
Kalvarija na brežuljku kod Boljuna sagrađena je 1914. godine po uzoru na slične u središnjoj Istri. Riječ je o tri kamena križa. Na blagdan Sv. Josipa 2016. godine porečki i pulski biskup dr. Dražen Kutleša predvodio je pobožnost križnog puta i blagoslovio obnovljenu Kalvariju. Obnovu Kalvarije u drevnom Boljunu, koja je trajala godinu dana, posebno su željno iščekivali Nevenka i Radovan Križman koji su financirali radove. Nešto dalje od središta Tinjana, uz romaničku crkvicu Sv. Križa iz kraja 13. st., nalazi se kalvarija sagrađena 1894. godine.
Supetarsku Kalvariju (1880.), koja je nakon dovršetka sanacije 2009. godine jedna od najljepših u središnjoj Istri, blagoslovio je pater Krištofor, pavlin iz Varšave, na blagdan Cvjetnice prije početka tradicionalne procesije. Podsjetimo da je Kalvarija u Gračišću podignuta oko 1856., u Kringi 1876., u Pazu 1885., a ona u Bermu 1901. godine.
 
12. POSTAJA
 
ISUS UMIRE NA KRIŽU
 
Biblijski tekst
„Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Kao voda razlih se, sve mi se kosti razliše, srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi. U prah smrti bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinački okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojati mogu, a oni me gledaju i zure na me.“
(Ps 21, 2. 15-18)
-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!
Isus se rastaje od svojih najdražih i najvjernijih: od svoje majke, od učenika Ivana, odmale skupine dobrih žena. Umire na križu. Bila je to strašna smrt. Kad je  izdahnuo njegovi  su malobrojni prijatelji pod križem osjetili strahoviti osamljenost. Grozotu pustoši. Kao da su ponavljali tvoje riječi, Oče, zašto si nas ostavio! Ali, u tom teškom času ohrabrila ih je  vjera u Oca, vjera s kojom je  izdahnuo.
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!
U tami Golgote već se nazire trak uskrsnoga jutra.
I u našim je obiteljima mnogo osamljenosti i umiranja. Često kao da umiru ljubavi, umire vjera, umiru i mnoga nadanja...Umiru, pogibaju, stradaju česte najdraži, najbliži...
Suočujemo se s teškim grešnim licem smrti. U kuću se uvuče praznina, suze i bol sve do očaja. Oče, zašto si me ostavio čuje se zdvojni vapaj mnogih obitelji, supruga, roditelja,
djece... Gospodine, molimo te podari u tim teškim trenucima, svim obiteljima bistrinu očiju i barem tračak svjetla vjere u Oca koji nikad nikome ne zatvara, vrata. U tim teškim časovima, utješi ih Gospodine vjerom da si ti svojom smrću m križu svima otvorio prolaz za vječno zajedništvo života. Podaj im snage da podnesu bol zemaljskog rastanka nadom ponovnog susreta u životu vječnome ne Nebesima. Amen.
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
Dokle diso budem ja.
Rane drage Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.
 

Lili Benčik

Nedjelja, 29/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1716 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević