Get Adobe Flash player

Za mnoge je dolazak u crkvu kao odlazak u domovinu

 
 
Zbog pandemije koronavirusa afrički kršćani koji žive u inozemstvu sve teže mogu prakticirati svoju vjeru. Crkva je za njih komadić domovine, društvena mreža i zamjenska obitelj. Samo članovi istoga kućanstva smiju u crkvi sjediti skupa. Kad Melanie Oben pjeva, onda je to više od pjevanja. Pjesma se iz njezinoga grla doslovce ori, ona tako angažirano pjeva da bi čovjek mogao pomisliti kako ona sama može nadomjestiti kompletan zbor. Ustvari upravo to i – mora. U normalnim okolnostima pored nje stoji 20 ljudi. Ali pozornica pored orgulja je prazna. Tu su samo ova Kamerunka, još jedan pjevač i pijanist.
https://www.dw.com/image/42788038_101.jpg
"Vidite kako se moramo napregnuti“, kaže Oben. Ali napor se isplati. Njihova izvedba pjesme „Slava Bogu na visini...“ širi se crkvom poput tepiha koji tom prostoru daje toplinu. I sad bi ljudi trebali ustati, početi i sami pjevati s njima, pljeskati. Ali u crkvi je mirno. I tiho. Ljudi nema. Samo jedna žena sjedi u zadnjoj klupi, pjevuši tiho i pomalo sramežljivo tu melodiju, dok joj je na ustima zaštitna maska. Misno slavlje nedjeljom u 13 sati je mali komadić Afrike u berlinskoj općini Schöneberg. Mjesto na kojem se susreću dva svijeta, koja ne mogu biti različitija. Moćno zdanje crkve sv. Elizabete, s tamnim drvenim klupama i gotičkim prozorima, u duhu njemačke tradicije. I šarolika afrička zajednica, sa svojim pjesmama i tradicijama: Kenijci, Nigerijanci, Kemerunci poput Melanie Oben.
 
"Kad nedjeljom ovdje zapjevam, osjećam se kao kod kuće“, kaže ona. Ali u doba korone sve je drugačije nego inače. Održavanje misa je u Berlinu ponovno dozvoljeno početkom svibnja, ali uz poštivanje strogih pravila higijene i fizičke distance. Tko želi doći na misu, mora se prijaviti. Na njoj smije sudjelovati maksimalno 50 osoba. Na ulazu u crkvu jedna žena pazi da si vjernici dezinficiraju ruke. Nitko ne smije pjevati – osim Melanie Oben i njezinih kolega.
 
Višemjesečno izvanredno stanje
 
"Doći na misu je poput dolaska kući“, kaže svećenik Sylvester Ajunwa. U vremenima pandemije to je prazna, tiha kuća. Jedva 30-ak ljudi sjedi u velikoj crkvi, svi na propisanoj udaljenosti jedni od drugih. I Ajunwa na oltaru djeluje pomalo izgubljeno. Ovaj isusovac vodi brigu o oko 1.000 katolika u Berlinu i Brandenburgu. On je ljubazan čovjek, nešto kao graditelj mostova između Afrike i Njemačke. Rođen je u Nigeriji, doktorirao je u njemačkom Würzburgu.
 
Već i u normalnim vremenima njegov posao nije bilo moguće obavljati bez solidne doze opuštenosti i vjere u Boga. Ajunwa ima i jedno i drugo. Pa i u ovim vremenima. „Vjera u Boga je naše sidro, tako mi preživljavamo ova teška vremena, mi ćemo se i ubuduće pouzdati u njegovu pomoć“, kaže on na početku mise. I trudi se jako da to ne ostanu samo prazne riječi. Ovu je nedjelju proveo jureći kroz grad, kako bi održao četiri mise. U crkvi sv. Elizabete se održavaju dvije umjesto jedne, kao inače. Ne želi da nitko ostane izvan crkve zbog pravila o maksimalno 50 vjernika na misi. Ajunwa sve to rado čini. On zna što korona-kriza znači za njegove vjernike, što im pogotovo znači vrijeme bez misnog slavlja. Dok su se neki drugi iz straha od virusa doslovce zatvorili u svojim kućama, on se osobno susretao s ljudima kojima je bilo loše. Uz poštivanje pravila o mininimalnoj fizičkoj distanci, napominje on. S drugima je telefonirao. Mobitel mu stalno zvoni. "Članovi župe su ostali bez dvije stvari: njihovog duhovnog života i društvenog života. Ostali su bez mjesta na kojem mogu govoriti o svojim problemima ili se zajedno radovati pozitivnim iskustvima. Mnoge je to jako zaboljelo“, kaže Ajunwa.
 
Oko 40 posto afričkog stanovništva su kršćani
 
I mnoge još uvijek boli. Nakon misnog slavlja članovi zajednice se obično druže u župnoj dvorani. Jedu, piju, pričaju, ponekad i satima. A sad je ta ogromna dvorana prazna. Stolice su poslagane jedna na drugu. „Vrijeme nakon mise je ustvari drugo slavlje nedjeljom“, kaže svećenik Ajunwa.
I to nedostaje vjernicima poput Godwina Nwarua. On za sebe kaže da nikada nije propustio misu u crkvi sv. Elizabete. Osim kad nije bio u Berlinu. „Strašno je“, žali se on nakon mise. „Izgubili smo našu zajednicu, uništeni su socijalni aspekti našeg života. Neke članove zajednice, koji su ranije redovito dolazili, nismo vidjeli već mjesecima.“ Godwin je u Njemačku došao prije deset godina. Sada je kao laik aktivan u radu svoje župe. Kod misa u doba korone nedostaju mu neke stvari: „Naš zbor je smanjen. Ranije su tu bili bubnjevi, gongovi i drugi instrumenti. To više nije pravo afričko misno slavlje.“ Melanie Oben za to vrijeme se „zagrijava“ za drugu misu dana, ona počinje oko pola sata kasnije. Gleda u bubanj za kojim nitko ne sjedi i koji je podsjeća na bolja vremena. Ali ne želi se žaliti: „Olakšanje je barem da opet možemo ići u crkvu i da smijemo pjevati. Ovdje prikupljam energiju za tjedan koji slijedi. Preko dva mjeseca smo morali ostati kod kuće. Za mnoge je to bilo poput pakla.“
 

Daniel Pelz, https://www.dw.com/hr/muke-afri%C4%8Dkih-kr%C5%A1%C4%87ana-s-koronavirusom/a-53612928

Odjeni nas u čistoću ljubavi svoje, Gospodine!

 
 
Ova postaja posvećena je bezuvjetnoj ljubavi, ljubavi koja ostaje i nakon što je osoba izvrgnuta ruglu, nakon što je ponižena i obešćašćena. Čistoj ljubavi ništa ne može biti sramota. Skidanje odjeće smatra se razgolićavanje ne samo tijela.već i duše! Skidanjem odjeće simbolično izgleda kao izgon iz Raja.
https://i.pinimg.com/originals/b5/ff/74/b5ff74446eaddcddef7921e4b4a7a3e8.jpg
Svučeni Isus podsjeća nas da smo svi izgubili „Pravu odjeću“, to jest sjaj Božji. Vojnici se pod križem kockaju za jadno imanje, za njegovu odjeću.Sjetimo se kako Ivan kaže da je predmet kockanja bila Isusova haljina, „otkana u komadu odozgo do dolje“ (Iv 19,23). Gospodin kuša sve vrste i stupnjeve ljudske izgubljenosti i svaki je stupanje njihove gorčine jedan korak otkupljenja. Ogoljela tijela i duše, sami vidimo što su nam prioroteti, što nam je najvažnije u životu! Shvatimo da je odjeća samo vanjski sjaj, da je zamjenjiva, a da je puno važnije biti čiste duše sam pred sobom i pred svijetom.
Isus i to  podnosi da bi nas ponovno zaodijenuo  odjećom obnovljene nevinosti srca, duha, duše i tijela, obnovljenim pogledom na život i suživot. “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.” (Psalam 51).
 
10. POSTAJA
 
ISUSA SVLAČE
 
Biblijski tekst
„Ja ostajem napušten, samotan. Skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja. Sve svoje dane zazivat ću Vječnoga. On će me izbaviti iz ruku mojih neprijatelja.“
(Baruh 4, 19-21)
-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio.
Isus je cijeli život bio siromašan. Sada je htio osjetiti što znači ostati bez ičega na ovom svijetu. Stoga je dopustio da ga svuku i da stoji gol i osamljen.
Gospodine, osjećamo kako obiteljski život traži mnoge žrtve i odricanja. Već smo se na početku braka morali odreći mnogih svojih navika zbog sretnijeg zajedništva života. To smo još više osjetili kad su na svijet došla naša djeca. Mnoge obitelji danas imaju velike gospodarska poteškoće, mnoge gotovo nerješive materijalne probleme, ali i mnoge duševne boli , koje traže velika odricanja i često nesnosne žrtve. Mnogi u toj muci ostaju ogoljeni i sami. Mnogi i osramoćeni i poniženi.
Gospodine Isuse, pomozi nam u našim obiteljima otkriti i povjerovati kako primati kušnje s predanjem u volju Božju, upriličiti se i biti sličan Tebi koji si na Golgoti bio lišen svega ljudskoga, znači ući u područje tajne iznimnog Očeva blagoslova; Vrlo često sreća obitelji ovisi baš o tome koliko su se članovi spremni odreći svojih osobnih probitaka i ugoda za dobro zajedništva života, odreći se rasipništva i dijeliti kruh svoj svagdanji. Molimo te, pomozi da tako odgajamo i svoju djecu. Amen.
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
Rane drage Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.
 
(Nastavak slijedi)
 

Lili Benčik

Isus i treći put pada pod težinom križa

 
 
Na svom putu prema Kalvariji Isus i treći put pada pod težinom križa, što nas asocira na opći pad čovjeka, na  udaljavanje  od Krista, na  skretanje  u svjetovnost bez Boga. Koliko li se puta pogrđuje sveti sakrament njegove prisutnosti ispraznošću i zloćom srca! Usprkos padu u ovoj postaji slavi se život, život darovan od Boga, da ga proživimo u svijetlu evanđelja. U životu ne ide sve glatko, puno je prepreka na kojima padamo, ali se isto tako ponovno podižemo i krećemo dalje.
https://ildonodellamore.it/wp-content/uploads/1024px-Domenichino_-_The_way_to_Calvary_c._1610_Getty_Center.jpg
Ponekada obeshrabreni  mnogim i opetovanim padovima, zahvati nas malodušnost i onda podignemo glavu i pogledamo u Isusa na križu, da nas podsjeti kako smo samo krhka bića na zemlji bez duhovne snage, a on nas čeka u sakramentu pomirenja, da nas podigne iz naših padova. Sve je to prisutno u njegovoj muci! Izdaja učenika, nedostojno primanje njegova Tijela i Krvi sigurno je najveća Otkupiteljeva bol koja mu probija srce. Ne preostaje nam drugo doli, iz dna duše, zavapiti: Kyrie, eleison – Gospodine, spasi nas (usp. Mt 8,25).
Generacije i generacije našeg naroda ustrajno su molile, još od pape Agatona, kada su se zavjetovali da ne će nikada posegnuti za tuđim domom, već će samo braniti svoju vjeru i svoj dom,  trpjele su pod križem i jarmom tuđinskih vlasti, a mi smo imali tu milost da nam je darovana sloboda. Uzdizali smo se i padali kao narod i kada smo velikom žrtvom izvojevali slobodu, ponovno padamo pod križem nepravde što nam je nanose oni koji su do jučer ubijali Boga u nama. Stoga moramo ostati ustrajni u vjeri, ufanju i ljubavi prema Isusu Kristu i njegovoj žrtvi na križu. Samo s Njim možemo pobijediti Crnu avet komunizma, koja se ponovno nadvila nad nama. Ne smijemo se odvojiti od Njega, jer to onda opet vodi u nove padove, trpljenje i križ.
 
9. POSTAJA
 
ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
 
Biblijski tekst
„Svi vi što prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja bol, kojom sam pogođen kojom me Gospodin udari u dan žestokog gnjeva svojega.! S visine pusti oganj, utjera ga u moje kosti. Pred noge mi razapne mrežu i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. Čuj kako stenjem1 Nema mi tješitelja. Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju što si to učinio. Samo uzdišem, a srce moje tuguje.“
(Tuž 1, 12-13 i 21-22)
-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Treći put padaš pod teretom križa. Sa žalošću mislimo na sve one koji stoje sa strane, nezainteresirano i neprijateljski, na one za koje će tvoji padovi i ustajanje, tvoja muka i smrt nažalost, biti uzaludna.
Najveći dar Očev je dar života. Na svoju sliku stvori Bog Čovjeka i Ženu. Ali ima ljudi koji taj žar života preziru, koji ga se odriču, uništavaju ga u sebi i u drugima. Ti si Gospodine postavio zakone života za dobro čovječanstva. A mnogi te zakone gaze. Dopuštaju i sudjeluju u ubojstvima nerođene djece. Ubijaju nove živote iz sebičnosti, iz straha pred poteškoćama, čak i iz vlastite udobnosti... zbog izostanka pouzdanja u tvoju providnost.
Ima sve više i onih koji ne dopuštaju da u nevinoj djeci nikne tvoj milosni život, ili ga svim silama nastoje ugušiti. Daju djeci zao primjer, i koriste ih za svoje zle pohote ili ih krivo i grešno odgajaju. Rekao si jednom; Tko sablazni i jedno dijete, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i potopi u morsku dubinu!
Isuse, koji po svojoj muci i smrti našem životu daruješ život milosti, daj da se u svakoj kršćanskoj obitelji rađa, čuva i njeguje život, da roditelji žive dar zajedništva života i da ga njeguju u svojoj djeci. Čuvaj naše obitelji od pošasti pobačaja, od duhovnog ubojstva; i zla sablazni. Amen.
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.
Rane drage Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.
 
(Nastavak slijedi)
 

Lili Benčik

Petak, 27/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2072 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević