Get Adobe Flash player

Proslava blagdana nebeske zaštitnice župe Sela i 250. obljetnice posvećenja župne crkve

 
 
Doista ta nam povijest govori da mi nismo tu od jučer, da su duboki i čvrsti naši korijeni, da smo kao hrvatski narod bili vjernici katolici i da smo se svojom vjerom ponosili i na njenim temeljima gradili kulturu i skladni društveni život, istaknuo biskup Košić.
http://www.sisak.info/wp-content/uploads/2014/07/sela-misa-blagdan-2-620x400.jpg?69ed19
Župa Sela svečano je u nedjelju 26. srpnja proslavila blagdan svoje zaštitnice sv. Marije Magdalene i 250. obljetnicu posvećenja župne crkve. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s bivšim župnikom preč. Vladimirom Hrenom, vicekancelarom mr. Jankom Lulićem i domaćim župnikom Matom Sukalićem koji je na početku i pozdravio sve okupljene. "Od davne 1765. godine izmijenili su se mnogi životi pojedinaca i generacija vjernika ove župe na hodočasničkom životnom putu prema onom pripravljenom Domu Gospodnjem kojeg nam Krist obećava na nebesima. Ova crkva, naš prelijepi dom, stoji ovdje sve to vrijeme kao bedem vjere i simbol kršćanske djelotvorne ljubavi koji nikada nije razorila ljudska ruka i moralna destrukcija, unatoč tolikim nevoljama koje su mu se približavali, jer crkva nije samo posvećena građevina i kamenje, već je Crkva živo kamenje, narod posvećen Gospodinu", rekao je preč. Sukalić, nakon čega je uime svih župljana obitelj Škrinjar kao sjećanje na taj događaj darovala biskupu narodni vez toga kraja.
 
Na početku homilije biskup je čestitao okupljenima jubilej kao i 800. obljetnicu spomena mjesta Sela, istaknuvši kako je to velika i duga povijest koja puno govori ali i koja obvezuje. "Kao što reče sv. papa Ivan Pavao II. 2003. u Splitu, tako bih i ja mogao danas reći vama: 'Ovdje povijest ne šuti!' Doista, ta nam povijest govori da mi nismo tu od jučer, da su duboki i čvrsti naši korijeni, da smo kao hrvatski narod bili vjernici katolici i da smo se svojom vjerom ponosili i na njenim temeljima gradili kulturu i skladni društveni život. Danas nam naime mnogi to žele osporiti, žele nas vjernike izbaciti iz javnog života, kao da mi nemamo što reći u korist naše društvene zajednice i Domovine, kao da je to povlastica samo za nevjernike i one koji su dio toliko izvikivane i nikad obrazložene tzv. sekularizacije, u čije ime bi društvo i Crkva trebali biti posve odijeljeni, dapače suprotstavljeni. To međutim nije istina, o tome nam svjedoči upravo i vaša duga povijest, dragi članovi ove župe, dragi vjernici župe svete Marije Magdalene u Selima", poručio je biskup okupljenima.
http://free-sk.t-com.hr/folklor/crkva.JPG
Govoreći o značenju 250 godina postojanja te crkve, biskup je rekao kako njezina dva tornja, kao uzdignute dvije ruke u nebo, pozivaju na molitvu. "Zar nam ne govori lijepo oslikana unutrašnjost o potrebi prebivanja u Božjoj blizini i u zajedništvu s njegovim svetima? To je doista predokus raja, onog nebeskog zajedništva gdje će svi spašeni činiti 'communio sanctorum – zajedništvo (ili: općinstvo) svetih'. Kao dom Božji ovaj posvećeni prostor okuplja vjernike i mjesto je višestoljetnog susreta čovjeka s Bogom. Tu se krste naša djeca i odrasli i tako ulaze u zajedništvo spašenih. Tu se primaju sveti sakramenti, potvrda i euharistija koji nas uvode u puno zajedništvo Crkve Kristove. Ovdje se slave otajstva sklapanja ženidbe. Tu se prikazuju, poslije sprovoda i oproštaja od naših bližnjih koji preminu i pokopaju se na obližnjem groblju, svete mise zadušnice za njihovu vječnost. Tu se pjeva uz pratnju orgulja koje su znameniti instrument pokretne kulturne baštine Hrvatske, izvode se i koncerti na orguljama i tu se slavi Bog. Ovdje se naše duše hrane Evanđeljem Kristovim, ulijeva se mudrost Božja u naša srca, postajemo blagovanjem Kristova tijela i krvi jedan Božji narod, jedno srce i jedna duša. Tu nas neprestano Gospodin poučava tko smo i što trebamo činiti da bismo pronašli i slijedili put života vječnoga", rekao je biskup te se u nastavku prisjetio svećenika koji su djelovali u župi, pozvavši okupljene da zahvale Bogu za njih.
 
Nakon popričesne molitve biskupu je na predvođenju mise zahvalio preč. Sukalić, poklonivši mu tom prigodom knjigu o 250. obljetnici ove crkve. Misno slavlje animirali su Župni mješoviti i Župni zbor mladih, a u prepunoj crkvi uz brojne predstavnike udruga, DVD-a i kulturno umjetničkih društava s područja župe, slavlju je prisustvovala i predsjednica Županijske skupštine Sisačko-moslavačke županije Ivanka Roksandić. Nakon mise biskup je sa svećenicima prisustvovao i na jubilarnom 20. tradicionalnom folklornom susretu, održanom ispred crkve, te je u OŠ Sela posjetio izložbu koju je pripremilo Kulturno umjetničko društvo "Radost" iz Sela, a koja prikazuje bogatu tradicionalnu baštinu toga kraja. Proslavi je prethodila duhovna obnova koju je od 23. do 25. srpnja predvodio fra Darko Tepert.
 
Gradnja župne crkve Sv. Marije Magdalene u Selima započela je postavljanjem temeljnog kamena 1. travnja 1759., a dovršena i posvećena je šest godina kasnije, 23. lipnja 1765. godine. Podignuta je zaslugom župnika Matije Šanteka, koji je upravljao župom u Selima od 1752. do 1811. godine. Osim izuzetne arhitekture ta crkva ima i posebno mjesto zbog iluzionističkog oslika unutrašnjosti. Oslikana je prema načelima kvadrature, te osim iluzije trodimenzionalnosti, daje i iluziju kvadrature u kontinuiranom prijelazu između stvarnog i slikanog prostora. Crkva posjeduje i posebno vrijedne orgulje koje je izradio Joannes Franciscus Jenechek, graditelj češkog porijekla. Postavljene su 1777. godine i do danas su sačuvane u izvornom stanju. Orgulje su cjelovito sačuvano djelo tog majstora i proglašene su organološkom kulturnom baštinom.(ika)

Krist je uvijek jači od zla i od sotone

 
 
Propovijed na blagdan Gospe Snježne i na Dan domovinske zahvalnosti, Požega, 5. kolovoza 2015. – župa sv. Leopolda Mandića
Braćo i sestre!
U svakoj prigodi našega ljudskoga života i u svakom području našega ljudskoga postojanja Božja nas riječ poziva na ljubav. Ljubav nije nešto pasivno, čak dapače ljubav je aktivna stvar u našem životu, nešto što nas zahvaća, nešto što bismo kao kršćani trebali živjeti u svakodnevnom životu, nešto što nam daje snagu u raznim prigodama našega života. Biblija nam kroz pero sv. Ivana kaže i sama da je „Bog ljubav“. Dakle, kada nekoga ili neku stvarnost ljubimo, Bog je u nama i on je onaj koji kroz nas ljubi. Ali moramo znati da nije dovoljno reći samo „ja volim“ ili „ja ljubim“. Potrebno je i nužno tu ljubav pokazivati svojim djelima, svojim ponašanjem. Tako je i sa domovinom i s duhom domoljublja.
http://www.zupa-leopoldmandic-pozega.hr/images/kapelice/milosrdni-isus-1.jpg
Domoljublje nije, braćo i sestre jedan puki osjećaj. Domoljublje, ako se takvima uistinu smatramo trebalo bi biti nešto što bi do kraja trebalo prožeti i zahvatiti naše srce i dušu, ono bi u nama trebalo probuditi ljubav prema našoj rodnoj grudi, prema ljudima koji u njoj žive, prema članovima svoje obitelji, drugim riječima – prema svakom čovjeku. Domovina i domoljublje nisu nešto umjetno što smo mi ljudi izmislili. Čak dapače, domoljublje ima svoj izvor u samom ljudskom srcu, a temelji se na tome da je čovjek stvoren na Sliku Božju. Čovjek je društveno biće i ima od samoga Boga poticaj da bude usmjeren prema drugom čovjeku, da sa drugim čovjekom izgrađuje jedan bolji svijet, da se iz te društvenosti stvaraju razne kulture, jezici, umjetnost, religiozna dimenzija. Upravo iz te društvenosti čovjekove nastaju razne nacije i kulture. I različitosti postoji ne da razdvajaju ljude, nego da ih, štoviše, spajaju i potiču ih da se međusobno upoznaju. I svaka nacija i narod trebala bi imati svoje mjesto pod suncem.
 
U kontekstu te društvene dimenzije postoji i naš hrvatski narod. Nekakvom Božjom Providnošću nastao je, naselio je ove prostore, primio određenu kulturu, vjeru ono što čini njegov identitet. Ali ono što je najvažnije, primio je snažnu kršćansku – Kristovu i marijansku nit. Primio je katoličku vjeru. I ta vjera bila je ona koja ga je kroz 14 stoljeća držala na životu. Unutar toga domoljublja postoje određeni dragi datumi i obljetnice koje svaki narod, pa i naš hrvatski drži, slavi i koji su na osobit način obilježili njegovu povijest. Danas je to Dan domovinske zahvalnosti! Mi danas želimo zahvaliti Bogu na daru domovine, želimo reći Bogu veliko hvala što nam je providio da nakon stoljeća muke i patnje možemo imati svoju domovinu. Isto tako, imamo čvrstu kršćansku obavezu da kao vjernici i domoljubi zahvalimo i svima onima koji su dali svoj život za domovinu, kako bismo mi mogli u miru živjeti. Ali da se zahvalimo i živima koji su na bilo koji način žrtvovali sebe za hrvatsku slobodu.
 
Zahvaljivati Bogu na domovini trebamo činiti ne samo riječima, nego i djelima. Prije svega svojom uvijek aktivnom molitvom za domovinu i za one koji ju vode. Isto tako, za Hrvatsku se čovjek na najsavršeniji način bori svojim poštenjem, radom na sebi posvećujući se Bogu i svojoj obitelji, kao i poštovanjem svojih bližnjih gdje god se oni nalazili. Domovinu, braćo i sestre treba čuvati i treba tražiti pravi put kako i na koji način ostati vjeran svim idealima koji su nas nosili i držali kroz povijest.
 
Kako bismo mogli očuvati domovinu Hrvatsku, treba se vratiti njezinim temeljima iz kojih je ona potekla, a to su duhovni temelji. To je vjernost Kristu, Gospi i Crkvi koji su oduvije obilježavali njegovu povijest. U duhovnom svijetu događa se vječna borba između dobra i zla – Boga i sotone. Tako se isto ta duhovna borba manifestira na različite načine u pojedinim dijelovima svijeta. To se događa i kod nas u Hrvatskoj. Kada neka osoba ili narod želi biti bliže Bogu, on je sve izloženiji kušnjama. Sve ove kušnje kroz koje je hrvatski narod prolazio, znak su da su se sotonske i masonske sile na poseban način urotile protiv nje i da ju žele na sve moguće načine unišititi. I na nama je da se tim silama odupremo molitvom i ljubavlju, kao i svojom poštenjem i aktivnim djelovanjem da ova zemlja u pravom smislu riječi ostane Kristova.
 
Kako to masonske sile čine? Pa jednostavno! Žele nas uvjeriti da je Crkva i vjera nešto nazadno, žele se raznim oblicima nemorala urotiti na obitelj i tako ju uništititi, i žele proglasiti domoljublje nečim zaostalim šireći i dalje duh ateističkog komunizma ili kako to sv. Pismo kaže duh „Velikog crvenog zmaja“. Isto tako, u političkim krugovima kao da postoji  veliki nedostatak volje i želje za socijalnom pravdom, da se zaštiti mali čovjek, sve više živimo u oligarhijskom i represivnom političkom sustavu koji ne brine za maloga čovjeka. I upravo zbog toga, kao istinski domoljubi kojima je sve ovo mučno – moramo se ustati i aktivno djelovati protiv zla u našem društvu, protiv rak rane grijeha koja želi zahvatiti naš narod i uništiti ga.
 
Tu nam uvelike pomaže vjera u Krista. Krist je uvijek jači od zla i od sotone. On je Bog. Njemu smo se zavjetovali na vjernost još prije 14 stoljeća. Pokušajmo, braćo i sestre u svojim životima probuditi tu vjeru, probuditi taj zavjet. Učinimo da se u našem životu dogodi ta provala Božje ljubavi koja će nam dati ideju da gradimo jedan novi i bolji svijet, ovdje u Hrvatskoj. Za nas, za našu djecu, za nove generacije. Bog nam je kao narodu dao velike potencijale, a Isus je u mnogim povijesnim prigodama pokazao da je na našoj strani. Previše je krvi proliveno za ovu zemlju, draga braćo i sestre, da bismo sve to tek tako obezvrijedili. Ova zemlja natopljena je krvlju tolikih žrtava, tolikih znanih i neznanih koji su znali duboko voljeti ono za što su se borili. Zar to nama nije dovoljan razlog da se zahvalimo i njima i Bogu na daru domovine? Istina jest da nam je teško živjeti i da nam je u mnogim segmentima zagorčan život, istina jest da nam je teško, ali pokušajmo u svojem mentalnom sklopu izgraditi stav da se isplati boriti, da se isplati ići naprijed. Naše je poslanje, kao kršćana uzvišeno i ne smijemo dopustiti da nas zahvati malodušnost i očaj. Samo snaga i vjera u Kristovu ljubav može nam pomoći. Tek kada toj snazi povjerujemo, kada se Bogu otvorimo, kada shvatimo da ako je Bog za nas da ništa ne može protiv nas – možemo ići naprijed.
A Bog i Gospa to žele jer nas ljube!
Amen!
 

vlč. Pavle Primorac

Nagrađeni smo Uskrsnućem Isusa Krista

 
 
Latinsku poslovicu „Historia est magistra vitae“ nerijetko sam običavao isticati u svojim pisanim tekstovima. Dobro je to ponoviti i ovom prigodom. Iako su me osobne sklonosti i životne prilike usmjerile mnogo jače prema stjecanjima znanja i vještina u područjima prirodnih i tehničkih znanosti, nije prestalo moje zanimanje za povijestna događanja. Sada osjećam čak i naglašeniju potrebu, jer mi je dio znanja otišao u zaborav, a sadašnja događanja u svijetu, napose ona u Hrvatskoj, čak me upućuju prema traženju pouka od vrsnih najpouzdanijih povijestničara. Da bih uspio optimalno sročiti ovaj tekst, svakako bi mi dobro došli savjeti egiptologa. No, zbog osobnih zdravstvenih ograničenja, ne mogu se sada dovoljno angažirati oko traženja takvih osoba. Zato se uzdam u Božju pomoć glede ispravna promišljanja. Antičkim je Egipćanima glavni bio bog Sunca, Amon Raa. Štovali su i manje važne druge, među koje ubrajam i Apisa, rogatog bika iscrtana na hijeroglifima.
http://www.artyfactory.com/egyptian_art/egyptian_gods/images/apis-1.jpg
Katolik sam, pa mi je Bog svemogući stvoritelj cijelog svijeta, svega živa i neživa, vidljiva i nevidljiva, Onaj koji stvori čovjeka na sliku i priliku Svoju, muško i žensko, Onaj koji nam preko Mojsija podari Dekalog, najbolji svevremeni Ustav svijeta. Darujući nam Svojeg sina Isusa Krista da nas svojom žrtvom otkupi od grijeha i ugradi u nas ljubav prema bližnjima ojačanu snagom opraštanja onima koji nas povrijediše, pa nas nagradi Uskrsnućem Isusa Krista, da štiti svoje vjernike od ovosvijetnih sotonskih napasti. Zato se poput antičkih Egipćana trebamo radovati Suncu koje nas grije i obskrbljuje obnovljivom energijom, ali i umjeti prepoznavati opakosti prikrivene u Apisu.
 
Iz apisnih hijeroglifa, a s popratnom mudrošću Feničana, nastadoše pismenosti svrhovita oba veliko (A) i malo slovo (a). No, rogati apisi postadoše vragovi, a oni najopakiji postadoše vođe mračnih sila. Jedan od njih obmanu maloljetnu osobu usmjerivši je prema činidbi zločina, ubojstvu mudra i dobra vladara i njegove žene, zbog čega planuše rat i krvoproliće svjetskih razmjera. Sunce nas i dalje grije obnavljajući životnost Zemljine biosfere, ali još je opakih apisa, kojih se trebamo klonuti, pa ih s pomoću Božjom onemogućiti u činidbi novih zala.
 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Ponedjeljak, 15/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1013 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević