Get Adobe Flash player

       Hrvati Te čekaju odavno

 
       
        Sutra bijela zora nama sviće.
        Mir i dobro, dobrodošli bit će!
        Sveti otac papa Franjo stiže
        Da hram vjere i nadu podiže.
http://nap.ba/images/slike/franjo.jpg
        Majka Božja - kraljica Hrvata
        Raskrilit će sarajevska vrata,
        Osvijetliti stazu kojom ide
        Da ga svijeta svi narodi vide.
 
        Sveti oče, dobro doš'o da si!
        Hrvati Te čekaju odavno
        Da riječ Tvoja od zlobe ih spasi!
 
        Majka Božja, Hrvata kraljica
        Nek' posveti radost Tvoga lica
        I nek bude mira predvodnica!
 

Malkica Dugeč, Stuttgart, 3. 6. 2015.

Trajala je nepunih jedanaest godina

 
 
Nekadašnji učenici Franjevačke gimnazije za spremanje svećenika Poljud-Split sastali su se u subotu 30. svibnja u Franjevačkom samostanu sv. Ante na Poljudu da bi obilježili 50. obljetnicu početka rada te ustanove koja je 10 godina odgajala sjemeništarce za njihov daljnji život. Franjevačka gimnazija na Poljudu trajala je nešto više od 10 godina (zatvorena je 1974.) i odgojila mnogo dobrih i plemenitih ljudi. Neki od njih postali su svećenici-franjevci, a neki profesori, pravnici, liječnici, ekonomisti... a svi zajedno dobri obiteljski ljudi. Kao kuriozitet spomenimo da je u ovoj gimnaziji predavao trenutačno najstariji živući franjevac u Hrvatskoj (a možda i u svijetu) 105-godišnji fra Bernard Barčić.
http://www.bljesak.net/Thumb/502x339/franjevacki-samostan-sv-ante.jpg
U ime organizatora ovoga susreta Franjevačke provincije sv. Jeronima sve nazočne pozdravio je fra Stjepan Žužić, aktualni gvardijan Franjevačkog samostana Košljun, nekadašnji učenik ove gimnazije. Nakon toga uslijedilo je kratko predstavljanje svakog od 83 bivša učenika, profesora ili odgojitelja Franjevačke gimnazije Poljud koji su ukratko predstavili svoj životni put od gimnazijskih do današnjih dana. Kratko izlaganje o radu sjemeništa iznijeli su tadašnji odgojitelji sjemeništaraca fra Alfons Orlić, koji je govorio o duhovnosti i odgoju ističući humanitarnu, etičku i ljudsku komponentu obrazovanja, učenja i odgoja u duhu katoličke vjere koje su u sjemeništu stjecali učenici iz nekoliko provincija s područja bivše Jugoslavije. Naglasio je kako je svrha prvenstveno bila od tadašnjih učenika načiniti ljude i odgojiti ih za životne izazove koji ih očekuju jer su svi bili svjesni kako mnogi od njih neće biti svećenici.
 
-Slušajući danas o vama vidim kako ste uspješni ljudi gotovo na svakom polju ljudskog djelovanja, pa vas ima i svećenika, liječnika-specijalista, pravnika, ekonomista, profesora, književnika, doktora raznih znanosti, skoro svi ste uspješni obiteljski ljudi i to me neizmjerno veseli – kazao je 87-godišnji fra Alfons. Fra Rafael Romić, također jedan od odgojitelja, govorio je o bumu svećeničkih zvanja u tome vremenu, a Zvonko Pandžić, ugledni sociolog i publicist o humanističkom odgoju – franjevačkom duhu na Poljudu od Marulića do fra Bernarda Barčića. Uslijedilo je predstavljanje monografije fra Joze Sopte „Franjevačka gimnazija na Poljudu (1963. – 1974.)“, koju su predstavili i o njezinu sadržaju govorili autor fra Jozo Sopta te dr. pastoralne liturgije i književnik fra Bernardin Škunca.
http://www.ofm-sv-jeronim.hr/wp-content/uploads/2015/05/163105_171431069566377_7767348_n-400x250.jpg
Na 228 stranica donesen je prikaz života i rada gimnazije. Knjiga donosi i 92 fotografije većinom u boji. Na lijepom papiru i tvrdo ukoričena knjiga se doimlje primjerena sadržaju koji opisuje. Uvodni tekst donosi povijest školstva Franjevačke provincije sv. Jeronima - Zadar. Potom je ocrtana sažeta povijest samostana na Poljud. Slijede akti škole, ljetopis i abecedni popis svih 373 učenika. Uz to su doneseni životopisi svih 25 profesora koji su djelovali tijekom 11 godina rada škole.
 
Na samom početku monografije stoji autorova zahvala ravnatelju i profesoru pok. fra Gabrijelu Štokalu te zahvala svima koju su na bilo koji način pomogli u nastanku ove monografije. Slijedi uvodna riječ provincijala provincije sv. Jeronima fra Andrije Bilokapića i samoga nekadašnjeg poljudskog sjemeništarca. Između ostaloga, on je napisao: „Zajedno smo rasli u dobi, znanju, igri i radu. Uz sve poteškoće ostajemo ponosni i zahvalni za vrijeme našeg odrastanja na Poljudu. Mudrost koju smo u hodu primali od naših odgojitelja i profesora više je od same naobrazbe, koja je zacijelo vrijedna pozornosti. Postoji i dragocjena vrijednost koja se stječe suputništvom i prijateljstvom. Mi pitomci bogatili smo jedni druge darovima koje nam Stvoritelj udijeli i koji su njegovani u našim obiteljima i sredinama odrastanja. Ova je knjiga samo mali znak te zahvalnosti i dobroga spomena. Naše okretanje svojim korijenima i dobi dozrijevanja potiče nas da danas budemo zahvalniji, mudriji i razboritiji. Hvala svima onima koji se trude oko toga da nas, učenike Franjevačke gimnazije za spremanje svećenika na Poljudu, podsjete na lijepe i blagoslovljene dane našega školovanja i odrastanja. Zacijelo bismo mnogi bili siromašniji bez iskustva koje smo stekli u našem sjemeništu i gimnaziji u Splitu na Poljudu.“
 
U uvodnom tekstu, autor fra Jozo Sopta je napisao: „Poljudska gimnazija je skraćenica službenog naziva Srednja škola za spremanje svećenika Poljud-Split. Gotovo je nestala iz sjećanja ljudi, osim u uspomenama njezinih učenika. Budući da su učenici gimnazije bili ujedno sjemeništarci, kandidati za franjevce, konvikt i škola imaju zajednički nazivnik sjemenište. Prvi naš cilj je opis same škole. Stoga smo se i odlučili za nazivnik gimnazija. Trajala je ciglih 11 godina. Nakon nje do danas nije se organizirala slična ustanova u našoj Provinciji. Stoga postoji opasnost, kako to često biva, da se potpuno zaboravi da je i postojala. To je i prvi razlog izdavanja spomenice škole, naime otimanje zaboravu. Želju da se priredi spomenica škole izražavali su posljednjih godina brojni pojedinci, većinom bivši učenici ove škole. Neposredni povod bio je jubilej 50. obljetnice početka škole 2013. Tada se ozbiljno počelo raditi na izdavanju monografije. Daljnji poticaj bila nam je ostavština dugogodišnjeg ravnatelja fra Gabrijela Štokala. Iako je samo dijelom sačuvana, našli smo pokazatelje kako je i on nekada imao želju objaviti povijest gimnazije. Naišli smo na kartoteke učenika i zabilješke o školi. Nažalost, bolest i druge obveze nisu mu dopustile započeto završiti. Gotovo cijeli školski arhiv je pisan njegovom rukom. Zbog toga i zbog ljubavi prema Gimnaziji posvećena mu je ova spomen-knjiga.”
 

Nives Matijević

Poznaje li papa Franjo pravoslavne Srbe?

 
 
Najnovije vijesti o pregovaranjima sa SPC-om za Stepinčevu kanonizaciju je za katoličke Hrvate i za samoga Stepinca izvjesno ponižavanje pred Bogom i vjerom. I u vrijeme beatifikacije znali smo da je bilo prosvjeda od strane pravoslavnog srbovanja. Što se tiče okruglog stola sa SPC-om u svezi najavljene kanonizacije blaženoga mučenika kardinala Stepinca, to je zaista ponižavanje za mučenički život i smrt velikog katoličkog mučenika Stepinca. Je li papa Franjo uopće poznaje srpsko pravoslavlje na ovim prostorima, da je ono glavni velikosrpski pokretač europskih i svjetskih ratovanja na europskim prostorima.
http://www.seiyaku.com/images/flag/serbia/orthodox-church-large.png
SPC je izrazito srpska nacističko politička organizacija koja je izravno sudjelovala u svim srpskim ratovima na Balkanskim i europskim prostorima. Prvi balkanski rat je bio 1912., a Drugi balkanski rat 1913. između Srbije i njezinih balkanskih susjeda isto pravoslavne vjere Bugara, Grka i Makedonaca koje Srbi svojataju još iz vremena njihova cara Dušana koji se čak krunio u glavnome gradu Makedonije Skoplju, kojega su Srbi zbog toga zvali Srpska Carska Krunovina. Dočim je Prvi svjetski rat počeo onim srpskim atentatom od strane Gavrila Principa u Sarajevu na njihov vjerski praznik Vidovdan, kada je ubijen austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova trudna žena Sofija. To je sve rađeno po diktatu englesko ruskih tajnih službi kako bi izazvali Prvi svjetski rat, u kojemu je stradalo na desetke milijuna nedužnih ljudi Europe a i svijeta. Prvi svjetski rat izazvao je Drugi svjetski rat zbog ratnih reparacija kojima je gušena Njemačka nacija, a koje se otplaćene tek 2012. godine posljednjom ratom od 72 milijuna eura.
 
Sve ratove koji su nastali u srbokomunističkoj Jugoslaviji pokrenuli su opet Srbi sa svojim SANU Memorandumom, kojemu je glavni pokretač bio SPC. Samo stjecajem okolnosti, ta srpska agresija na Hrvate i druge nesrbe u toj jugotvorevini nije se pretvorila u Treći svjetski rat nego se ograničila uglavnom unutar te tvorevine, gdje je nadajmo se i završila zahvaleći pobjedi Hrvata uz strašne žrtve obrambenog Domovinskog rata. U tim ratovima koje je svestrano poticala SPC sa svojim patrijarsima, porušeno je stotine crkava Hrvata katolika, kao i u Drugom svjetskom ratu kad je glavni zločinac bio pop Momčilo Đujić, pri čemu je pobijeno preko 660 katoličkih svećenika i časnih sestara među kojima je pet blaženica Drinskih Mučenica koje je beatificirao sadašnji Papa u mirovini Benedikt XVI. One su mučenički završile život i bačene su u rijeku Drinu po kojoj se i zovu. U svim postrojbama zločinačkih četničkih jedinica bilo je i srpskih popova isto kao i u najnovijoj agresiji na hrvatski narod u hrvatskim zemljama. I ovog puta Srbi su kao pravoslavci sa tri prsta u znak kao Svetoga Trojstva porušili i oštetili preko dvije stotine katoličkih crkava Hrvatima. Stepinac je bio jedini svjetionik u vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je štitio hrvatski narod kao i sve druge u NDH.
 
On ne odgovara sadašnjim Srbima zato što je na komunističkome sudu javno izjavio "Bio bih ništarija da nisam osjetio bilo hrvatskoga naroda koji se plebiscitarno izjasnio za svoju državu Hrvatsku, jer je u bivšoj Jugoslaviji bio više nego rob." Srbi su stalno optuživali Katoličku Crkvu kojoj povijesno pripadaju Hrvati kao najvećeg neprijatelja što i sad smatraju u četničkoj Srbiji. Sadašnji patrijarh Irinej kao i svekoliko sveštenstvo misle isto. Oni ne mogu prihvatiti slobodnu Državu Hrvatsku, nazivajući hrvatski narod kao nekakvim srpskim "pokatoličenim plemenom". I zato rađe da se ostavi ova kanonizacija Kardinala Stepinca za nekoga drugog Papu, nego da o tome donosi svoje odluke Srpska svetosavska crkva. Sveti Oče Papa Franjo nema kanonizacije sa ovakvom SPC, koja svojata hrvatske prostore i Hrvate kao narod koji nikada nije bio u sastavu Srbije sve do 1918. Mi smo dva različita naroda sa različitim kulturama i vjerama koji nemamo ništa zajedničko. SPC još nema nikakvih uvjeta za ekumenizam na ovim prostorima! Ona bi daleko više štetila nego koristila zbližavanju Kristovih vjernika.
 

Mate Ćavar, Savjet Slobodne Hrvatske

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Petak, 22/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1075 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević