Get Adobe Flash player

Župničko poslanje puno je stresa i briga

 
 
Služba župnika u svakome mjestu na osobit način je vrlo težak i odgovoran zadatak koji je svećeniku povjeren od strane biskupa i Crkve, a na svećenički poziv osoba je pozvana od samoga Boga. Zato je uvijek potrebno svećeništvo Kristovo gledati sa aspekta i perspektive transcedencije, kao zvanje koje je osobi darovano od Boga za Crkvu i služenje ljudima. Ali ono što je najvažnije jest činjenica da svećenik koji vrši župničku službu na nekoj župi jest onaj koji vodi zajednicu, koji svojim poslanjem upravlja zajednicom i ima veliku odgovornost privoditi ljude Bogu. Kada svećenik dolazi na novu župu u koju je poslan, za njegovo poslanje vrlo je bitno da ima podršku od vjernika, da mu oni u njegovoj službi pomognu kako bi se novi župnik osjećao što god je moguće više kvalitetno i tako obavljao novu službu koju mu je povjerena. Je li uvijek tomu tako? Na žalost nije! U jednom većem dijelu slučajeva jedan dio onih koji se nazivaju vjernici postaju „sitne duše“, ne prihvaćaju novoga župnika, otežavaju mu njegovo poslanje, svećenik često puta nailazi na nerazumijevanje i neshvaćanje od onih koji bi mu trebali biti podrška, a zapravo se događa da su mu baš ti navjeća oporba. A baš oni koji se u najvećem slučaju nazivaju vjernicima u nekim segmentima preziru svećenika koji im je povjeren na službu, umjesto da čovjeku pomognu u njegovom radu i djelovanju.
http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/02191/minchew_2191000b.jpg
Župničko poslanje, vođenje jedne župe puno je stresa i briga. I baš zbog toga svećenik, osobito ako je riječ o mladoj i neiskusnoj osobi koja odmah nakon mlade mise dolazi na tu službu ili nakon službe kapelana – posebno je ranjiva osoba kojemu je potrebna podrška, pomoć, ljubav i molitva onih kojima je povjeren na službu. Dobar dio onih koji sebe nazivaju vjernicima često puta smatraju kao je njihovo selo ili župa „centar svijeta“, kako bi se biskup trebao ponašati prema njihovim vlastitim nahođenjima i hirovima i raditi na onakav način kako su oni sebi zamislili. I kada se dogodi da biskup želi upravo na tu župu staviti novoga svećenika, upravo ti, ti „veliki“ vjernici ponašaju se farizejski – oholo i bahato se inate, ne prihvaćaju biskupovu odluku. Čak štoviše, oni bi naređivali i određivali biskupu kojega svećenika da im udijeli na službu, kao da se njih treba nešto posebno pitati. Crkva je zajednica ustanovljena od Isusa Krista, a Isus Krist je Crkvu povjerio apostolima i njihovim nasljednicima – biskupima – da ju vode. Upravo iz toga Kristovog autoriteta, biskupi kao temelji jedinstva jedne biskupije imaju vlast upravljanja zajednicom – biskupijom – i dužan je brinuti se i skrbiti o pastoralnom djelovanju u svojoj biskupiji.
 
U tome su mu prvi suradnici svećenici. I upravo tim Kristovim autoritetom zdrave i kvalitetne crkvenosti biskup raspoređuje službe u svojoj biskupiji, ima u njoj suverenu vlast i nije nužno da ikoga pita za savjet, a najmanje nekoga od tih velikih „vjernika“ koji bi svećenika kojega ne prihvaćaju i priznaju utopili u „žlici vode“ da mogu, a jedan dio upravo tih vjernika to i čini ometajući normalan pastoralni rad u župi neprestano rovare protiv svojega župnika. To je tvrdoća srca i duše, to je farizejština. I onda se još mnogi čude zašto niki svećenici na župama psihički obolijevaju ili padnu u alkoholizam ili neki drugi porok. Jednostavno zbog negativnog ozračja na župi kojim su okruženi od strane onih koji bi im trebali pomoći. Nije li to pomalo licemjerno od strane nekih „vjernika“. Eto, prošlo je već deset godina od smrti vlč. Zdravka Arića, mladoga svećenika koji je preminuo u 31. godini života. Bio je dodijeljen na službu župnika u novoj župi. Tamo je službovao točno godinu dana prije svoje smrti. A dogodilo mu se to da od jednoga vrlo glasnoga dijela „velikih vjernika“ nije bio prihvaćen. Cijelo vrijeme su mu pravili probleme u njegovom pastoralnom radu.
 
Bili su mu vječna oporba, a imali su o sebi visoko mišljenje o svojem vjerničkom identitetu. Pokojni Zdravko, moj prijatelj živio je cijelo vrijeme u stresu i nije mogao podnijeti tu situaciju. Preminuo je 19. srpnja 2005. godine, a bio je svećenik od formata. Doista tužna priča. I to na žalost nije jedni slučaj. Baš oni koji imaju visoko mišljenje o sebi da su „vjernici“ najviše rogobore protiv svojih svećenika, umjesto da tim ljudima pomognu u vršenju njihove teške, slojevite i odgovorne službe, budu poslušni biskupu u njegovoj odluci što je dobro za župu, prestanu se bahato inatiti. Jer – mjerilo kvalitetnog vjerničkog života jest i prihvaćati odluke crkvene vlasti u vezi pastoralnih pitanja. To je duh istinske crkvenosti. Sve drugo je nepoznavanje crkvenog duha. A trebat će prilično vremena da se mentalni sklopovi mnogih promijene u tom smislu, a dokle god se to ne dogodi, imat ćemo svećenke koji će biti na dobrom putu da prođu kao Zdravko, ako ne tako, onda će takvo postupanje ostaviti trajan ožiljak u njihovom srcu i poslanju.
 

Vlč. Pavle Primorac

Zajedništvo svih hrvatskih hodočasnika

 
 
U srijedu, 15. srpnja, u Zagrebu je održan Marijanski zavjet za Domovinu. Vijest je nažalost, prešućena u medijima.... Jedino portali Narod.hr i Dnevno.hr kao i neki lokalni mediji prate hodočasnike na njihovom putu od prvog dana. Jedan dio hodočasnika krenuo je s vrha Sljemena, točnije iz kapelice Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata prema Zagrebu. Sljedeća 'postaja' bila je u Remetama, gdje su hodočasnici pohodili Svetište Majke Božje Remetske (crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije), potom točno u podne dolaze na Kamenita vrata gdje su se molitvi priključili i brojni dobri ljudi, građani Zagreba.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/hrvatska/marijanski-zavjet-za-domovinu-krenulo-veliko-zavjetno-hodocesce-kroz-cijelu-hrvatsku/159776-1-cro-HR/Marijanski-zavjet-za-Domovinu-Krenulo-veliko-zavjetno-hodocesce-kroz-cijelu-Hrvatsku.jpg
Slijedi pohod u Baziliku Srca Isusovog u Palmotićevoj gdje je u 13 sati služena sv. Misa kojoj su nazočili i brojni Zagrepčani, a mladi hodočasnici-katolici uveličali su Misno slavlje pjesmom uz zvuke gitare. Iz Bazilike hodočasnici kreću prema SAVSKOJ 66, a kada smo „ušli“ u Savsku zaorila se poznata pjesma „CROATIO, IZ DUŠE TE LJUBIM.“ A u Savskoj 66 dočekali su nas invalidi Domovinskog rata i Hrvatski branitelji raširenih ruku, s osvježavajućim pićima i ručkom. OD SRCA IM HVALA NA NJIHOVOM GOSTOPRIMSTVU, ovdje se osjeća ono veliko i stvarno ZAJEDNIŠTVO. Zapalila se i svijeća u Savskoj 66, ispod velike slike preminule hrvatske braniteljice Nevenke Topalušić a potom se zaorio vojnički POZDRAV DOMOVINI. Nakon okrjepe i kraćeg odmora, hodočasnici nastavljaju put prema Sv. Mati Slobode na Jarunu, gdje se nalazi KENOTAF s imenima svih poginulih hrvatskih branitelja, njih 15.840.   
 
Marijanski zavjet za Domovinu započeo je svoj hod 21. lipnja u Gunji, slavonskom mjestu na obali Save koje je prošle godine teško stradalo u katastrofalnoj poplavi kao i druga obližnja sela. Pokretač Marijanskog zavjeta za Domovinu je p. Ike Mandurić, a ostvaruju i organiziraju ga hrvatski branitelji, HVIDRA i ostale braniteljske udruge te katoličke udruge mladih – studentske udruge SKAC Palma i MAGIS, kao i brojne druge udruge i zajednice. Smisao hodočašća je ZAJEDNIŠTVO, a ja ističem nastojanje obnove istog onog zajedništva kojeg smo živjeli 1990-ih godina kada je Hrvatska krvarila i kada se borila za mir, slobodu i samostalnost. Dakako, smisao hodočašća je i molitva u zajedništvu kojom se u svakom čovjeku želi potaknuti dobro, ono najbolje. Hodočašće je pokrenuto jer Hrvatska danas više nego ikada vapi za mirom, za pravdom i stvarnom, istinskom slobodom: ne može se nekima omogućavati ostvarenje njihovih želja i velikih prava, dok se istovremeno to pravo nekome drugome negira ili čak oduzima. Nažalost, ja sam osobno svjedok, ili točnije žrtva velike nepravde (najblaže rečeno) koja se provodi nad mojom obitelji. No, to je već jedna posve druga priča.... I pitam se koliko je takvih „priča“ diljem naše Hrvatske? Koliko ljudi je obmanuto, prevareno, opljačkano i to od pojedinih državnih institucija?  
http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/06/Marijanski-zavjet-za-Domovinu-hodo%C4%8Da%C5%A1%C4%87e-marijanskim-sveti%C5%A1tima-cijelom-Hrvatskom-21-lipnja-2015103-580x435.jpg?35dada
Svjedoci smo brojnih i velikih nepravdi, ne samo u Lijepoj našoj nego i diljem svijeta. Kršćani danas podnose velike žrtve, a svijet to mirno promatra, jednako kao što je hladno promatrao događaje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990. i 1991. ali i kasnije. ZAJEDNIŠTVO narodu daje snagu, golemu i neiscrpnu snagu za rješavanje svih teškoća i problema jednako kao što zajedništvo obitelji u svakom vidu znači napredak i savladavanje svih problema i nedaća.
 
Na žalost, vodeći mediji u Hrvatskoj kao i portali vrlo šturo su u samom početku najavili pokretanje Marijanskog zavjeta za Hrvatsku. I dok od 21. lipnja hodočasnici prolaze određene etape svojeg puta koji će trajati 9 tjedana (svaka etapa traje tjedan dana) i objediniti će cijelu Hrvatsku, od istoka do juga, i proći kroz mnoga hrvatska Marijanska svetišta, vodeći tzv. „mainstream“ mediji šute. Ne piše se i ne govori se, nema fotografija ili snimaka na TV o ljudima dobre volje i velikoga srca koji hodaju u zajedništvu, prolaze dnevno 20 i više kilometara i mole u tišini za mir i dobro, za svaki napredak Lijepe Naše. Ali zato ti isti mediji svakodnevno su nas izvještavali o događajima vezanima uz ULTRA Festival u Splitu gdje caruje droga i alkohol. Ultra Festival imao je istu onu pozornost koju je nekada imalo 'ZRĆE.'  No, to je samo jedan primjer, a njih je zaista mnogo više. Sve dobro se zatire, prešućuje, negira.... dok se prednost daje raznoraznim porocima. I sada, kao i jučer kada sam hodala Zagrebom u zajedništvu s hrvatskim braniteljima, mladima i ostalim koji su se pridružili hodočašću na raznim 'postajama' kroz Zagreb, mislima mi stalno prolazi izreka slavnog fizičara Alberta Einsteina: „SVIJET NE ĆE BITI UNIŠTEN OD ONIH KOJI ČINE ZLO, NEGO OD ONIH KOJI IH GLEDAJU NE ČINEĆI NIŠTA.“
 
Svetište Majke Božje Remetske je Marijansko svetište grada Zagreba i to je oduvijek oaza mira i molitve, gdje ljudi svakodnevno dolaze moliti u tišini jer Svetište je otvoreno cijeli dan. U remetsko Svetište hodočastili su mnogi vjernici i svećenstvo, pa tako i naš kardinal blaženi Alojzije Stepinac i kardinal Franjo Kuharić. U remetsko Svetište uvijek se hodočastilo u teškim trenutcim hrvatske povijesti, pa tako i 1990., 1991. itd. Majka Božja Remetska naime, ima i poseban „naziv“: „Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske Presveta Djevica Remetska.“ Sjećam se radosno, ali sada već i s tugom, tih velikih dana početkom 1990-ih kada su se 'rijeke' ljudi, vjernika-hodočasnika ZET-ovim autobusima slijevale u Svetište gdje smo molili za MIR i SLOBODU Hrvatskoga naroda i pjevali hrvatske Marijanske pjesme.
 
Hrvatska je tada disala za mir i slobodu, kucalo je samo jedno veliko hrvatsko srce. I samo zahvaljujući takvom ZAJEDNIŠTVU cijelog Hrvatskog naroda i vjernika, izvojevana je SLOBODA. No cijena te slobode i neovisnosti bila je vrlo visoka, za mali Hrvatski narod čak i previsoka. A gdje je danas moja, naša Hrvatska? Dozvolili smo rastakanje svega dobroga, obezvrijedili smo prolivenu hrvatsku krv i brojne hrvatske žrtve i sada još jednom plaćamo visoku cijenu. Samo ZAJEDNIŠTVO svih ljudi dobre volje i velikoga srca, „ORA et LABORA“ („Moli i radi“) kako je rekao sv. Benedikt, i kako pjeva Thompson, rad za opće dobro mogu cijelom hrvatskom narodu donijeti svijetliju budućnost.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Svojom skromnošću on zrcali Krista

 
 
Razmišljajući o teškim okolnostima koje nas svakodnevno okružuju pokušavam naći najodgovornije ljude za sve teškoće. Veliku nadu da ćemo se iz svega toga ipak izvući ulijeva lik i djelo papa Franje koji je za mene najveći čovjek Svijeta. Svojom skromnošću on zrcali Krista. On živi uz narod, za narod, ulazi u svjetovna i društvena pitanja jer samo tako može spoznati vrline i nedostatke ljudskog roda. Prisjećam se jednog svećenika, koji je pred mnogo godina počeo svoju svećeničku službu vršiti na taj način da se družio s narodom. On je ulazio u one prostore gdje su se sastajali ljudi kako bi pijući kavu raspravljali o mnogim pitanjima koja ih zaokupljaju. Uskoro čujem kako je on prozvan zbog neprimjerenog vršenja svoje službe i za kaznu protjeran iz Zagreba u Gospić da se "popravi, dođe k sebi, da se pribere". Ta vijest o njegovoj kazni me je temeljito uznemirila.  Zar ćemo svećenika koji se druži s narodom kažnjavati? Kamo to vodi našu Crkvu?
http://www.redescristianas.net/wp-content/uploads/2015/03/Papa-Francisco7.jpg
Neimenovani svećenik zajedno s patrom Cvekom (kojega već ranije spominjem) čini upravo ono što papa Franjo danas promiče. Ne može se narod kristijanizirati ukoliko se Evanđelje samo suhoparno iščitava, a da ga ne slijede djela i učinci koja Krist nalaže. Današnje Evanđelje govori upravo o toj temi; Vjera bez djela- prazan je papir, što se može parafrazirati- Vjera bez djela – Prazna je zdjela! Molim dužnosnike svih vjerskih zajednica da se međusobno sastaju, da istaknu zajedničke pozitivnosti i da se složno usmjere na ostvarenje pozitivnih ciljeva, jer "dogovor kuću gradi".
 

Nevenka Vučemilović, prof.

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Subota, 22/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1173 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević