Get Adobe Flash player

Sâm u rodnoj kući

 
 
Pljušti, u kući je ugodno toplo,
staklo na prozoru davno nije oprano...
Pa neka pljušti i neka prozori plaču
kada ja ne mogu,
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSm87UkaPyxcFQatJxr1LGFd4FORQSuuC9kcOCJGHvQsLOgOvCI4g
potpuno sâm, u mojoj rodnoj kući.
Sve moje odavno sam ispratio.
Poslije svega ostala je uzvišena Ljubav!
 

Robert Tomšić

Presveta Bogorodice i Majko naša!

 
 
Molitva Velikog Zavjeta
Presveta Bogorodice i Majko naša!
Dali smo Ti naslove po tolikim našim svetištima i zovemo Te:
Gospo od Otoka, Majko Božja Bistrička, Sinjska, Trsatska, Olovska, Gospo od Širokoga Brijega, Letnička, Tekijska, Aljmaška, Voćinska, Gospo od Krasna!
Majko svih naših svetišta - Kraljice Hrvata!
Ti Blagoslovljena među ženama (Lk 1,42) živiš cijelim svojim proslavljenim bićem u punini vječnoga života, ali si prisutna i u ovom radosnom susretu s nama zemaljskim putnicima.
“Ovo je dan što ga učini Gospodin: Kličimo i radujmo se u njemu!« (Ps 118,24).
Djevice Nevina! Evo nas pred Tobom na temeljima prvog Tvog poznatog Svetišta u našem narodu koje ti sagradi kao svjedočanstvo vjere i ljubavi, dobra hrvatska kraljica Jelena, koja je bila majka kraljevstva i zaštitnica sirota i udovica. Evo nas pred Tobom na ovom našem svetom tlu gdje su bile kolijevke i grobovi kraljeva roda našega, gdje je i grob dobre Jelene. Na ovo sveto tlo naših vjerničkih i parodnih uspomena donijeli smo Tvoj prvi sačuvani lik u hrvatskoj umjetnosti, iz Biskupije kod Knina, iz crkve koju podiže veliki naš katolički kralj Zvonimir.
http://www.molitvenici.com/wp-content/uploads/2015/05/solinska-gospa.jpg
U svjetlu Tvoje prisutnosti i obasjani toplinom Tvoje materinske ljubavi slavimo tisućgodišnjicu ovoga Tvoga svetišta i Trinaest stoljeća od početka našeg susreta s Isusom Kristom - Spasiteljem i Bogom našim; razmišljamo o onom svetom povijesnom danu kad su prvi od naših pradjedova krštenjem preporođeni i Evanđeljem rasvijetljeni počeli ulaziti u veliko zajedništvo vjere i ljubavi, u Crkvu Katoličku, po svem svijetu raširenu, kojoj u ime Tvoga Sina predsjeda Rimski Biskup i Petrov Nasljednik.
Kako je to veliki jubilej!
Kako je to svečani dan!
Danas su u našim srcima sabrane sve molitve ove naše milosne Godine Gospodnje!
Pred Tobom stojimo kao Tvoja djeca, Djevice Nevina, ovdje nad ostatcima kamenih spomenika naših, nad zanemarenim grobovima predaka, nad svim kamenjem i svim kostima diljem Domovine.
Htjeli bismo poput proroka Ezekijela prorokovati: “O, suhe kosti, čujte riječ Gospodnju!“ (Ezek 37,4)
Daj, Majko, Milosti puna, da po Tvom zagovoru oživi Crkva i Domovina. Daj da se sakupi što je rasuto, da se osvijesti sve što je zaboravljeno, da iz vjerne i teške prošlosti izraste vjerna i svjetlija budućnost. Neka po Tvom zagovoru, Utjeho žalosnih, bude i nama danas upućena riječ Gospodnja po proroku Jeremiji: “Evo, ja ću zaliječiti njihovu ranu, ja ću ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira” (Jer 33,6). Taj mir je spoznanje istine; taj mir je zaštita pravednosti; taj mir je sigurnost slobode; taj mir je zajedništvo izmirenih s Bogom i pomirenih međusobno.
Slaveći ovaj naš dvostruki jubilej posvećujemo Tvom prečistom Srcu, Majko duše naše, Crkvu i Narod Hrvata! Povjeravamo Ti sve što jesmo sa svojim slabostima i svojim krjepostima. Znamo da je štovanje i nasljedovanje Tvojih krjeposti obilježilo cijelu našu dušu. Na Tvom su se Srcu odgojile sve naše majke i redovnice, djevice i udovice, sva ženska, majčinska i sestrinska srca kojima zahvaljujemo da ni u najmračnijim vremenima naše kolijevke nisu ostale prazne, ognjišta nam se nisu ugasila i molitva nije zanijemila na ustima naše djece.
Štovanje Tebe, Majko našega Spasitelja, i vjerovanje u sve ono što Crkva o Tebi uči bilo je za naše pradjedove i očeve škola katoličkog pravovjerja i molitve. Pod Tvojim okriljem naši su predci slavili Euharistiju materinskim jezikom i čitali Sveto Pismo. S Tobom smo se, Majko Crkve, utvrdili u katoličkom zajedništvu na čelu s Petrovim Nasljednikom, i s Tobom u tom zajedništvu sačuvasmo svoju samobitnost. Crkva nas je opismenila. Evandelje je usprkos svih naših povijesnih i osobnih grijeha i stranputica prožimalo dušu našega Naroda.
Slaveći Euharistiju, okupljeni u Žrtvi oltara oko Srca Tvoga Sina učili smo se lomiti svoj kruh i sa siromasima; taj naš kruh svagdanji, znojem težaka zaliven i žuljevima, izvađen iz ove naše zemlje i pod ovim našim nebom; taj naš kruh svagdanji tako često u povijesnim mukama sa suzama blagovan. Ti si, Majko Isusova, Majka našega čovjekoljublja. Ti si Majka naše kulture i umjetnosti. Tvoj je majčinski i djevičanski lik nadahnjivao sve nače velike slikare, kipare, graditelje i pjesnike. Budi im i dalje nadahnuće za pravu Ljepotu po kojoj ljudi postaju bolji.
Bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kad smo se kao Narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utociste u krvavim vremenima kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalni poticaj naših obnova. U brojnim Tvojim prošteništima diljem Domovine svojoj si djeci ulijevala pouzdanje i hrabrost, Ti koja si i sama stajala pod križem svoga Sina. Tvoja su svetišta i danas izvorišta nade i središta obnove.
Majko naše prošlosti, budi Majkom i naše sadašnjosti i naše budućnosti!
Danas i sutra, u vremenu koje se diči napretkom, ali koje često “smrću duše tijelo hrani«, sve nam više treba svjetla i ljubavi Tvoga djevičanskog i materinskog Srca.
Izručujemo Ti, posvećujemo Ti Crkvu i Narod Hrvata u Domovini i po svijetu raseljen.
Povjeravamo se Tvojoj zaštiti. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Znaš što se događa u našim obiteljima. Znaš koliko nam djece pobiju ubojničke ruke još prije nego se rode. Vidiš u kolikim se mladim srcima ubija vjera i gazi nevinost. Ti znaš čemu se naša mladost nada i za čim teži, od čega je umorna ili razočarana. Poznate su Ti sve muke i potrebe naše Crkve. Povjeravamo Ti naše svećenike i redovnike, naše biskupe. Izmoli im svima oduševljenje, vjernost i slogu. Posvećujemo Ti naše redovnice; neka budu svjetli znak čistog i plodnog djevičanstva u službi malenih, bolesnih, zapuštenih. Prazne obitelji, prazna sjemeništa i novicijati znak su umiranja. Majko Milosti, ne daj da umremo!
Prikazujemo Ti znoj radnika u tvornicama, žuljeve težaka na njivama, strpljivo služenje liječnika i bolničara bolesnoj braći. Prati svojim pogledom, Djevice Mudra, napore intelektualaca koji traže istinu; budi učiteljica naših teologa i novinara; blagoslovi sve ljude dobre volje koji se u bilo kojem zvanju žrtvuju za istinsko dobro ljudi, za ostvarenje boljega svijeta pravednosti i istine, ljubavi i slobode.
Utočište grjesnika, moli milosrđe za sve grješnike, među kojima su psovači sigurno velika rana na našem narodnom biću; moli za sve klonule, očajne; posreduj za onu braću koja vjeru izgubiše, koji se više ne znaju nadati. Bogu je moguće zapaliti u dušama čudesnu svjetlost kakva je obasjala Savla pred Damaskom.
Donosimo u Tvoje Srce, Majko, bolove nasih bolesnika, tjeskobu svih patnika i agoniju svih umirućih.
Kao naš dar donosimo sve pravednike i svece našega Naroda, prošle i sadašnje, znane i neznane; donosimo ti ljubav i žrtvu naših mučenika. Donosimo Ti molitve svih vjernih i skromnih duša koje se prikazuju i mole da u nama i među nama bude Božje Kraljevstvo ljubavi i mira. Na te se nakane u oko 60 Tvojih većih i manjih Svetišta svaki mjesec služe svete mise kao “žrtveni prinos” naših vjernih obitelji.
U zajedništvu Općinstva svetih danas molimo sa svim vjerničkim pokoljenjima našega Naroda. Nebo i zemlja neka budu svjedoci naše skrušenosti, našeg predanja i naše molitve.
“Blazena Ti što povjerova!” Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro (Dj 10,38), da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovom Nasljedniku u zajedništvu Katoličke Crkve. Djevice Vjerna i Majko Divna, primi u svoje Srce naše vjerničko, ljudsko i narodno postojanje; vodi nas u svjetlosti Tvoga Sina u vječnu Ljubav Presvetog Trojstva gdje će biti otrte sve suze, “te smrti više ne će biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više ne će biti« (Otkr 21,4).
Najvjernija Odvjetnice Hrvatske, Velika Zagovornice sinova ljudskih, to Te molimo! Amen!
 

Ivan Jaklin

Nema 'autoceste' koja vodi do mira i mirotvorstva

 
 
„Odgoj za mir“ bila je tema Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje osnovnih škola koja je održana 24. i 25. kolovoza u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Na Školi, koja se 15. godinu zaredom održava u Splitu, u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK-a i Agencije za odgoj i obrazovanje RH, okupilo se više od 350 osnovnoškolskih vjeroučitelja i vjeroučiteljica iz cijele Hrvatske, kao i predstojnici i predstojnice (nad)biskupijskih katehetskih ureda te profesori na teološkim i drugim učilištima.
http://www.djos.hr/images/vijesti/2015/kolovoz/21-31/25-08_katehetska_osnovna1.jpg
„MIR“. Uistinu, snažna proročanska riječ! Mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno. To je plan koji uvijek nailazi na protivljenja čovjeka i zloga. Tako i u našemu vremenu težnja za mirom i trud oko njegovog postizanja sukobljavaju se s činjenicom da se u svijetu trenutno vode toliki oružani sukobi. To je jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi 'u dijelovima' te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima. 
 
Usred ove ratne klime, poput sunčeve zrake koja prodire kroz oblake odzvanja Isusova riječ u Evanđelju: 'Blago mirotvorcima' (Mt 5,9). Poziv je ovo uvijek aktualan koji vrijedi za svaki naraštaj. Ne kaže 'Blaženi propovjednici mira': svatko je sposoban govoriti o njemu, čak na licemjeran i lažan način. Ne. Kaže: 'Blago miro-tvorcima', to jest, onima koji ga tvore, stvaraju. Stvarati mir svojevrsno je umijeće: zahtijeva se strast, strpljivost, iskustvo, postojanost. Blaženi su oni koji siju mir svojim svagdanjim radom, s gestama služenja, bratstva, dijaloga, milosrđa… Upravo će se ovi 'sinovima Božjim zvati', jer Bog sije mir uvijek i posvuda; u punini vremena poslao je u svijet svojega Sina da imamo mir! Stvarati mir je posao koji se neumorno ostvaruje svakoga dana, korak po korak. (iz propovijedi Pape Franje na Misnom slavlju na stadionu Koševo)
 
Naglašavajući složenost i pluralnost aktualnoga životnog trenutka, voditelj povjerenstva Katehetske škole i predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš pozvao je na nužnost promicanja kulture mira i suživota kroz cijeli odgojno-obrazovni sustav u kojem vjeronauk uvažavajući tuđi, ali i čuvajući vlastiti identitet, ima posebno mjesto. Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, izrazio je nadu kako će bogatstvo sadržaja i programa ovogodišnje Katehetske ljetne škole sve njezine sudionike učiniti zauzetim glasnicima i svjedocima mira među djecom i mladima.

 

Prigodnim riječima sudionicima se obratio i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup, koji je odgoj za mir u kontekstu školskog vjeronauka definirao kao odgoj za vrednote i stavove. Pri tome je izdvojio pitanje odgovornosti kao stožerne društvene vrjednote o kojoj ovisi funkcioniranje cjelokupne društvene zajednice, a mir je ocijenio kao proces koji treba sustavno i temeljito provoditi u okviru većeg zalaganja za izgradnju civilizacije ljubavi.
 
Nakon pozdravnih riječi i kraćeg uvoda u rad Škole predstojnika Nacionalnoga katehetskog ureda Ivice Pažina, uslijedilo je prvo tematsko predavanje koje je pod naslovom „Biblijsko poimanje mira“ održao Marinko Vidović, redoviti profesor biblijskih predmeta na splitskom KBF-u. Polazeći od tumačenje etimološkog značenja riječi 'mir' u slavenskim i klasičnim jezicima, prof. Vidović posebno se osvrnuo na kontekstualizaciju tog pojma i njegovo višeznačno tumačenje u biblijskim spisima. Pri tome je podsjetio da hebrejski pojam 'šalom' ne znači samo fizičko zdravlje, obiteljsko blagostanje i dobrobit, već i isključivanje grješnosti, saveznički odnos s Bogom i vjernički stav prihvaćanja Božje otajstvenosti. Posebnu pozornost Vidović je dao starozavjetnom poimanju mira kroz njegovu individualnu, društveno-političku i mudrosnu dimenziju.
 
Drugo predavanje koje je pod naslovom „Kršćanstvo kao religija mira“ održao Marko Trogrlić, redoviti profesor moderne i suvremene hrvatske povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Oslanjajući se na evanđeoske tekstove, posebice na Govor na gori, Trogrlić je naglasio mir kao temeljnu odrednicu kršćanstva koje možda više nego ostale religije zagovara suživot s drugima. Pri tome je istaknuo stav mnogih znanih i neznanih kršćana koji su u prvim stoljećima kršćanstva odbijali vojnu službu povezanu s carskim kultom, a o čemu svjedoče brojni otački spisi Ireneja, Hipolita, Tertulijana, Ciprijana i Origena. U kasnijem vremenu ranog i razvijenog srednjeg vijeka, uslijed novih političkih i društvenih prilika, kršćanstvo mijenja svoj stav pa se u obranu mira u prvi plan stavlja pojam tzv. 'pravednog rata' koji najbolje elaboriraju sv. Augustin i sv. Toma Akvinski. U novovjekovnom razdoblju, počevši od renesanse, mirovne inicijative vezuju se uz ideje političke filozofije Immanuela Kanta, Erazma Roterdamskog i Thomasa Moora kao odgovor na različite izazove modernih ratnih sukobljavanja. U posljednjem dijelu predavanja Trogrlić se osvrnuo na crkveni nauk o miru u 20. st., napose u suvremenoj epohi uoči, između i nakon dvaju velikih svjetskih ratnih sukoba: od mirovne poruke pape Benedikta XV., preko poruka papa Pija XI. i Pija XII., pa sve do poznate enciklike Pacem in Terris Ivana XXIII. Sve te inicijative odredile su koncilsko i postkoncilsko poimanje mirotvorstva koje kršćanstvo i dalje mora zauzeto promicati šireći poruku mira, za mir raditi i za njega zdušno moliti.
 
Drugi radni dan prvo tematsko predavanje pod naslovom „Mir i pomirenje u kontekstu Domovinskog rata“ održao je doc. dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Ističući neraskidivost procesa praštanja s istinom temeljenom na stvarnim činjenicama, Nazor je podsjetio kako se o Domovinskom ratu, a posebice o vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja više govori u kontekstu njegovih posljedica nego uzroka. Posljedice rata i danas su primjetne, a prevladati se mogu iskrenim dijalogom svih pripadnika i zainteresiranih skupina u hrvatskom društvu, odnosno suočavanjem s činjenicama, istaknuo je Nazor, dodavši kako je objektivni govor o posljedicama rata povezan s utvrđivanjem njegova uzroka i poštovanjem kronologije događaja. U tom smislu, služeći se povijesnim činjenicama, tekstovima i zemljovidima, predavač je iznio sažeti pregled velikosrpske politike za čije su ideje zaslužni poznati srpski intelektualci od početka 19. st. pa sve do današnjih dana. Stoga i ne čudi, kazao je Nazor, da i današnja vladajuća garnitura u Srbiji ne odustaje od istog, a podršku za to nažalost ima i od strane Srpske pravoslavne Crkve. Značajan dio svog predavanja Nazor je posvetio tumačenju procesa diplomatskih pregovora i raspoloženju međunarodne zajednice koja je, unatoč brojnim apelima i mirovnim inicijativama hrvatske strane, sa stanovitom rezignacijom gledala na velikosrpsku agresiju i brojne zločine na području Hrvatske i susjedne BiH. U toj situaciji Hrvatska je politika bila primorana svoj, ali i susjedni teritorij, zaštititi vojnim putem, što je na koncu i dovelo do konačnog završetka sukoba i oslobađanja do tada okupiranog hrvatskog teritorija.
 
Kako u svemu tome ipak smoći snage za opraštanje, te poput prvog hrvatskog predsjednika kazati kako onaj koji ne prašta sije klimu mržnje, pokušao je u svom predavanju izložiti fra Božo Vuleta, nekadašnji ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira. Na temu „Obrazovanje i odgoj za mirotvorstvo na osnovu evanđeoskih paradoksa“ Vuleta je sam pojam paradoksa ocijenio kao bitni instrument rasuđivanja koji potiče aktiviranje i interakciju, te se može prepoznati kao specifičnost kršćanskog odgoja i obrazovanja za mir i mirotvorstvo. Među brojnim evanđeoskim paradoksima izdvojen je Isusov 'Govor na Gori' te naviještanje kraljevstva Božjeg u kojem vlada red koji nadilazi ljudsku logiku. U tom smislu ide i poruka praštanja i 'okretanja drugog obraza' koja se, prema Vuleti, poklapa s općim ciljevima odgoja za mirotvorstvo: odgoj izvan kolektivističkih i ideologijskih vizija kršćanstva, odvajanje vjere od politike, podrška demokraciji i građanskom društvu, protivljenje fundamentalizmu i integrizmu, te pokušaj mijenjanja sebe, a ne svijeta.
 
Nema 'autoceste' koja vodi do mira i mirotvorstva. To je 'uski put' s brojnim krivinama, usponima i padovima. Njime idu 'obični ljudi' kojima na njihov način shvaćanja treba pomoći naučiti čitati znakove. Stoga pedagoški-paradoksalno mirotvorstvo neprestano drži otvorena čula mirotvornim pedagozima za uvijek novo razumijevanje složenosti mira i mirotvorstva. To je 'uski put' 'prosvijetljenoga mirotvorstva'. U pedagoško-paradoksalnom mirotvorstvu učeniku je stavljena sloboda prosudbe, pri čemu 'dijete postaje ocem čovjeka' (Wordsworth). Škola je obogaćena i kulturno-umjetničkim programom kroz prikaz monodrame „Dječak koji je govorio Bogu“ koja je u režiji Damira Mađarića i glumačkoj izvedbi Gorana Košija na potresan način progovorila o tragičnom stradanju Židova u tijeku II. svjetskog rata.
 

Nives Matijević

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Srijeda, 19/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1373 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević