Get Adobe Flash player

Ne dopustiti duhu zloće pristup u naš život

 
 
Kršćanin, prosvjetljen snagom Duha Svetoga koji je ujedno i duh vjere i povjerenja u života Boga, mora intenzivno moliti da u njegovo srce uđe dar jakosti koji bi ga osposobio u borbi protiv navala duha zloće. Taj duh zloće jest onaj duh koji čovjeka potiče da se suobličuje ovome svijetu i tako neprestano koketira sa moralnim zlom koji se u teologiji i Objavi naziva – grijeh. Istina jest, mi baštinimo taj grijeh od svojih praroditelja, ali moramo znati da imamo Božju milost koju primamo u sakramentima, te smo u nadnaravnom redu milosti jači od bilo kakvog oblika grijeha, ako je Bog s nama. Korizma je upravo ono vrijeme koje nam pomaže u borbi protiv navala duha zloće, protiv sklonosti na grijeh, protiv samoga grijeha i svih onih posljedica koje nam grijeh donosi. Tri duhovna „stupa“ kršćaninu danas na osobit način pomažu u borbi protiv grijeha. To su post, molitva, i djela ljubavi.
http://cdn.conversiondiary.com/wp-content/uploads/2011/03/lent-cross.jpg
Upravo nas Isus potiče da ta djela činimo u svojem kršćanskom i duhovnom životu, te tako napredujemo na putu svetosti. Post nije samo odricanje u fizičkom smislu riječi, nego je on vrlo važan duhovni čimbenik koji mrtvi naše „tjelesne udove“ i pomaže nam da rastemo u duhovnom smislu, da postignemo veliku razinu kontrole na razini duhovnosti. Molitva je ona koja nas duboko sjedinjuje sa Bogom i njegovim Zakonom ljubavi. Ona nas prosvjetljuje u dubini naše duše i daje nam unutarnju snagu da do kraja slijedimo evanđelje. Djela ljubavi bi trebali biti plodovi posta i molitve. I sam Isus nas poziva da svjetlimo onako kako svjetli on. Njegovi učenici moraju biti oni koji će svjetliti drugima, a to svjetlo treba se na osobit način pokazivati u korizmi. Danas smo suočeni sve više sa folklornim shvaćanjem korizmenog vremena. Odričemo se nečega iz pomodarstva, iz nekakvog kiča (cigarete, čokolade ili alkohola). Ali nije u tom smisao. Smisao korizmenog vremena jest mijenjati sebe, svoj život, svoju dušu i duh, te odnos prema Bogu i drugom čovjeku. Zato, ono duhovno zrenje na koje smo pozvani, na ono duhovno sjedinjenje koje trebamo ostvariti u svojem životu nužn je odazvati se odmah. Jer Isus nas na to poziva. Hoditi zajedno s Kristom, znači hoditi u svjetlosti, ljubavi, radosti i miru.
 
I ne dopustiti duhu zloće pristup u naš život. Jer, tko god dopusti da duh zloće, duh grijeha u njemu prebiva, taj poprima duh neposlušnosti u odnosu prema Bogu i bližnjemu, a gdje god je prisutan taj duh neposlušnosti, tamo ne može prebivati niti duh spasenja. Isus nas poziva da mu budemo poslušni. U svemu. I sam svjedoči da će svi oni koji mu budu poslušni biti ljudi koji se ne odriču njegove riječi, pa se tako Isus neće odreći niti njega kada dođe u slavi. Kada se Isus jednom pojavi u slavi, svi njegovi prijatelji u učenici koji su ga voljeli i koji ga neprestano vole podignut će svoje glave, jer se približuje otkupljenje. To bi trebao biti plod korizmenog vremena. Spasenje i ljubav, dobrota i radost. Radost što možemo mijenjati sebe, što rastemo u duhu, u duhovnosti, vjeri. Zato je potrebno neprestano raditi na sebi i „produžiti“ pokornički duh, duh korizme na čitav život, a ne samo na četrdeset dana koliko ona traje. Tko ima u sebi duh poslušnosti i duhovne radosti, sigurno se neće izgubiti.
 

Pavle Primorac

Pravi kršćanin mora biti istinski borac za Isusa i njegovo evanđelje

 
 
Zahtjevnost Isusova evanđelja i njegova zakona ljubavi, kao i njegova zapovijed da se odreknemo samih sebe i nosimo svoj križ – nerijetko nam može zvučati odbojno. Isus nam veli da se trebamo odreći samih sebe, da trebamo nositi svoji križ i ići za njim. Nadalje, Isus nastavlja da onaj koji pronađe svoj život na ovome svijetu izgubit će ga, a tko ga izgubi poradi njega i evanđelja, naći će ga. To je snažan evanđeoski paradoks koji zbunjuje mnoge vjernike. Istina, mnogi vjernici ne mogu u nekim segmentima shvatiti te Isusove riječi. Ali bitno je da se te riječi shvate u onom trenutku kada se egzistencijalistički susretnemo da nekim nevoljama svojega života - kušnja u obliku bolesti, financijske poteškoće, duhovne ili fizičke patnje svojih bližnjih, pa i same smrti. Zapravo, valja nam postaviti vrlo važno pitanje. Što činiti kada smo siromašni, kada smo bolesni i kada nam se život ispuni snažnim i velikim kušnjama koje prožimaju cijelo naše biće? Nužno je zavapiti Bogu! I naravno, potražiti mjesto u Božjem srcu, jer Božje srce je najvažnije i najsnažnije utočište koje nam daje unutarnju snagu da izdržimo svoje poteškoće. Biblija nas uči, da kada egzistencijalno doživimo svoje probleme, kada se u pravom smislu riječi sa njima susretnemo, i u skladu s time kada susretnemo živoga Boga, on u našem životu čini više nego što mi možemo moliti ili zamisliti. Ali da bismo računali na Božju pomoć i na njegov izvanredni zahvat u naš život, potrebno je njegovati potpunu navezanost na Boga, na njegovu ljubav.
http://images.zeit.de/bilder/2009/06/deutschland/herz-jesu/herz-jesu-artikel-410.jpg
Važno je imati pouzdanje u Božju providnost koja je, vjerujem da sam mnogo o tome govorio konkretna i neposredna za nas osobno i za živote naših bližnjih. Jer, sam sv. Pavao nam veli da Bog okreće na dobro sve onima koji ga ljube i sa onima koji su odlukom njegovom pozvani. Kada je osoba pozvana od samoga Isusa nasljedovati ga i to pokušava svim svojim bićem i svom snagom, on tada može računati na njegovu pomoć. Bog ne gleda niti grJešnu prošlost, niti nevjernosti, niti padove – on nakon svih tih padova i grešnoga života očekuje potpuno predanje čovjeka kojega je odabrao sa svoje djelo. A svakoga od nas sukladno svojem vlastitom staležu Bog je pozvao za svoje djelo i pozvao nas je da slijediom njegove aksiome evanđeoske ljubavi. Pravi kršćanin, unatoč svojim problemima i mukama, kao i depresijama koje ima, mora biti istinski borac za Isusa i njegovo evanđelje.
 
On mora raskrinkavati sve one lažne proroke koji se postavljaju kao propovijednici evanđelja, a to zapravo nisu. Jer, postoje oni koji uzdižu grijeh i laksizam i to sve u ime Božjega milosrđa. To su oni koji izvrću evanđelje. A onaj koji je od Krista pozvan, mora biti njegov pravi vojnik i borac. Snagom molitve, šutnje, malenosti, jednostavnosti, poniznosti, a ako zatreba i snagom javnoga prokazivanja neprijatelja Božjih Kristov vojnik mora biti hrabar navjestitelj evanđelja. Tek kada svoj život predamo Isusu do kraja, možemo računati da će on sve naše probleme i poteškoće iznijeti na dobro, osobito u onom trenutku kada svoj život stavimo u sigurnosti njegova srca koje je puno blaga mudrosti i znanja. Iz molitve, iz osobnog odnosa sa Isusom Kristom, mi crpimo darove i znakove djelovanja Duha Svetoga – mudrost, znanje, ljubav i hrabrost naviještati ga. Kada tu snagu zazovemo u svoje srce, tada smo pobjednici zajedno s njime. I pobjeđujemo sile tame.
 

Pavle Primorac

Rađao se zagrljajem

 
 
                Križ bjeline,
                Križ gorčine,
                Križ ranjene,
                Križ branjene
                Domovine.
                Križ ljubavi
                I ljepote
                Što se križu
                Zlobe ote.
http://www.templarisanbernardo.org/Croce%20s.%20Damiano.jpg
        Križ od vjere i pravice,
        Križ proljeća i križ zima.
        Križ što ljudsko lice ima!
        Rađao se zagrljajem
        Od ljubavi i od snova,
        Stasao pod neba sjajem
        Pravednika-vitezova.
                Križ od krika
                Bojovnika!
                Križ od rane
                I od suze
                Zauzdane.
                Križ gorčine,
                Križ bjeline
                Obranjene
                Domovine.
 

Malkica Dugeč, 4. 2. 2015.

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Utorak, 23/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 930 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević