Get Adobe Flash player

Proslavljena 478. obljetnica značajnog povijesnog događaja

 
 
U svetištu Uskočke Gospe na Dobriću u Splitu, gdje se kao svojevrsni zavjetni spomen minulih turbulentnih stoljeća, čuva se velika slika Bogorodice s Djetetom prenesena 1537. godine iz kliške župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Tim povodom svečano je u organizaciji članova Povijesne postrojbe "Kliški uskoci" i u suradnji sa Splitsko-makarskom nadbiskupijom, prema ustaljenoj višegodišnjoj tradiciji, na blagdan Gospe Kandelore, u ponedjeljak 2. veljače pod nazivom "9. uskočki dani u Splitu“, proslavljena je 478. obljetnica toga značajnog povijesnog događaja prijenosa slike Bogorodice s Djetetom iz kliške župne crkve na Dobriću u Splitu.
http://www.kliskiuskoci.hr/images/Uskocki_boj_za_Klis_2014.jpg
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa u koncelebraciji s trojicom svećenika, a pjevao je Mješoviti župni zbor crkve Uznesenja BDM-a iz Klisa pod ravnanjem s. mo Anite Perkušić. Na početku svoje homilije don Vukorepa je citirajući poznatog svjetskog znanstvenika Alberta Einsteina koji je jednom prilikom rekao da mrak i tama uopće ne postoje, je odgovorio kako bez svjetla  život na Zemlji je nemoguće. ali i u svemiru.
 
„Bog nam, to svjetlo daruje u svome sinu – Isusu Kristu. Danas slavimo jedan poseban blagdan. Četrdeseti dan nakon njegova rođenja, kada ga Marija i Josip donose po prvi put u Hram prikazati Gospodinu. To je novo svjetlo koje nam Bog daruje“. Nadalje, kazao je Vukorepa, naš kršćanski poziv je to Božje svijetlo širiti drugima. Sami možemo birati način na koji ćemo to učiniti. Možda je baš prikladno ovu našu zadaću usporediti s onom uskočkom. „Uskoci su, naime, primjenjivali taktiku iznenađenja neprijatelja. Pojavljivali su se kad ih nitko nije očekivao i napadali kad se nitko nije nadao“.
 
-Zamijenimo li oružje i odore Radosnom viješću i kršćanskim načinom života, dobivamo istinske borce za širenje Božje riječi. A takvi su  nam uskoci danas, u vremenu poljuljanih vrijednosti, itekako potrebni, kazao je Vukorepa te se zapitao „zar nismo, uskoci kad pokušavamo živjeti po Božjim zapovijedima, opirući se struji lagodnog i neodgovornog života?“ Na kraju svoje nadahnute propovijedi don Ratomir Vukorepa je kazao kako svjetlo o kojemu  nam govori  današnji blagdan možemo usporediti sa svjetlom koje je ovdje među nama. „Ovdje u crkvi upravo je Kliška Gospa koja je s Klisa donesena u crkvu Gospe od Dobrića i do danas ostala u njoj. Ljudi toga vremena prepoznali su u Gospi svjetlo koje treba čuvati od neprijatelja. To se moglo uočiti i kroz daljnju bunu povijesti našega hrvatskog naroda. Osobito su u Domovinskom ratu takvi ljudi dokazali da su spremni i poginuti za pravdu i  slobodu. A to je temeljna vrijednost naše povijesti, ono po čemu smo mi ovo što jesmo, to je naš identitet: poveznica ljudskog i božanskog – naše kulture, civilizacije, ali i vjere koja je bila temelj i nositelj svega onoga što se kroz dugu povijest zbivalo na našim prostorima“ kazao je on.
 

Ivica Luetić

Današnji cinični svijet ne može shvatiti dubinu molitve i snagu žrtve

 
 
Živimo u vremenu u kojem je demokracija samo privid u odnosu na kršćansku vjeru i samu Crkvu i u kojem se sve ono što Crkva čini za dobrobit čovjeka i društva pomalo podkopava od strane neprijatelja evanđelja. A u trenutku kada se želi podkopati ono što Crkva čini, time se žele poniziti i same osobe koje su uključene u to preslavno djelo spasenja koje se dogodilo u Isusu Kristu. Edita Majić, časna sestra karmelićanka, bivša hrvatska glumica, na žalost postala je žrtva takvog podkopavanja. Kao da joj sile negativnosti hoće oduzeti mir, kao da je žele ozbiljno uznemiriti, kao da je žele pokolebati na njezinom putu prema potpunom nasljedovanju Isusa. Neprijatelji evanđelja, točnije rečeno oni koji žele poniziti sve ono što Edita Majić (s. Marija od Križa) sada čini ne mogu shvatiti dvije važne stvari.
Prva stvar koju ne mogu shvatiti jest kako to da netko može napustiti ovaj svijet, povući se u samostan te svojom molitvom radom i žrtvom doprinijeti dobrobiti svijeta u kojem živi, ali na jedan savršeniji, drugačiji način. To su ljudi koji ne shvaćaju snagu molitve, koji ne shvaćaju koliko duša i osoba koja se uzdiže Bogu u molitvi može biti snažna, te koliko molitva može biti moćna u samoj svojoj biti. Crkva je Tijelo Kristovo, u njoj je prisutan Duh Sveti, snažna Božja milost. I u toj istoj Crkvi Bog na temelju naše molitve raspoređuje svoju milost svim udovima (kršćanima) Crkve kako hoće i na koji način on to želi. Oni koji ne mogu shvatiti snagu molitve, neka se upitaju da li na onome dobrome što imaju u životu mogu zahvaliti upravo molitvi tih požrtvovnih klauzurnih sestara zatvorenog tipa koje se revno mole za svijet i domovinu u kojoj žive.
 
Današnji cinični svijet ne može shvatiti dubinu molitve i snagu žrtve. Hedonizam ga čini duhovno slijepim i on se iz te Božje snage i snage molitve suludo ismijava negirajući njezinu djelotvornost. Čovjek hedonist će oholo umovati, služeći se svojim „humanističkim“ sofizmima kako nema smisla da se zatvaramo u samostane, da je potrebno djelovati akcijom. Istina, potrebno je djelovati akcijom. Crkva ima redova i osoba koji djeluju akcijom i čine ovaj svijet humanijim. Ali u toj istoj Crkvi svaki red, svaka osoba ima svoju ulogu koja tu istu Crkvu čini čistom, ljepšom, snažnijom, evanđeoskijom. I tako joj pomaže da ispuni svoje poslanje. Druga grupa neprijatelja evanđelja jest ona koja će konkretno prozivati Editu Majić naglašavajuće neke njezine eventualne segmente iz prošlosti. Pa na kraju krajeva, da je sve ono što je o njoj rečeno i istina, Bog uvijek bira onoga koga želi i gleda uvijek na spremno srce onoga kojega poziva da mu služi. Jer samo Bog poznaje savršeno ljudsko srce, a čovjek to može samo površno. Tko su ti neprijatelji evanđelja da sebi daju za pravo Editi Majić dijeliti moralne, hedonističke lekcije pod krinkom humanizma i nekakve solidarnosti?
 
Tko su oni da joj sude zbog bilo čega? Jer, samo dragi Bog i ona znaju što se kroz sve vrijeme kada je ona osjetila Božji poziv do odlaska u samostan odvijalo u njezinoj duši. To mi ljudi ne možemo shvatiti. A upravo to oholo pokušavamo. Otkriti što se događa u duši nekoga čovjeka u odnosu prema Bogu, osobito onoga koji je osjetio Božji poziva da mu služi u svećeničkom i redovničkom staležu. Bilo bi dobro da u svemu, prije svega krenemo od sebe i da prestanemo na duhovno zvanje gledati ljudskim očima, jer duhovno zvanje, svećeničko i redovničko nije od ovoga svijeta, nego od samog Boga. Sam Bog poziva u svećenički i redovnički poziv sukladno svojim planovima sa osobom koja je pozvana. I zbog toga je bitno i važno snagom molitve solidarizirati se sa Editom Majić (s. Marijom) i biti joj potpora od neprijatelja koji šire protiv nje svoj dijabolični duh.
 

Pavle Primorac

Program treba olakšati razmišljanje, razmjenu mišljenja, iskustvo crkvenosti i zajedničku molitvu

 
 
Papa Ivan Pavao II., godine 1997. odredio je da se 2. veljače obilježava kao dan osoba Bogu posvećenog života. U središtu je toga dana zahvalnost i molitva za ljude koji su se životno vezali za Gospodina i njemu posvetili svoj život u monaškim Redovima, apostolskim Redovima i zajednicama te svjetovnim institutima. Papa Ivan Pavao II. uvođenjem ovog dana posvećenoga života, želio je da to slavlje pomogne sve više vrjednovati svjedočanstvo muškaraca i žena koji su se životno angažirali iz bliza nasljedovati Krista, prihvaćanjem evanđeoskih savjeta (odreknuća posjedovanja – siromaštvo, odreknuće moći – poslušnost i odreknuće braka – djevičanstvo).
http://www.sestre-scj.hr/site/pics/godina-posvecenog-zivota-box/Slika1gpz.png
Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života u svom je pismu biskupskim konferencijama od 30. lipnja 2014., dijeleći i prihvaćajući želju Svetog Oca da 2015. bude Godina posvećenog života, predložila okvirni program te godine, koja je počela 30. studenog 2014., a završit će 2. veljače 2016. Taj program treba „olakšati razmišljanje, razmjenu mišljenja, iskustvo crkvenosti i zajedničku molitvu“, koji su povezani s posvećenim životom.
 
U pismu se tvrdi da „posvećeni život prolazi kroz jedno razdoblje u kojem se, osim očitih znakova smrti, uočavaju brojni putovi vitalnosti i svetosti u crkvenoj zajednici“ te ističe da se „posvećeni život stavlja u samo srce Crkve kao odlučujući čimbenik njezina poslanja, budući da 'izražava najdublju narav kršćanskog poziva' i težnju cijele Crkve-Zaručnice prema sjedinjenju s jedinim zaručnikom“ (Vita consecrata, apostolska pobudnica o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu, br. 3 /1996./). Godina posvećenog života proglašena je prigodom 50. obljetnice objavljivanja Dekreta Drugog vatikanskog koncila o prilagođenoj obnovi redovničkog života Perfectae caritatis (28. listopada 1965.)
 
Logo za Godinu posvećenog života, na simboličan način izražava temeljne vrijednosti posvećenog života. U njemu se prepoznaje „neprekidno djelo Duha Svetoga, koje tijekom stoljeća tumači bogatstva prakse evanđeoskih savjeta kroz mnogovrsne karizme, te i na taj način Kristovu tajnu čini trajno prisutnom u Crkvi i svijetu, u vremenu i prostoru« (VC 5). Djelo je slikarice Carmele Boccasile. Godina posvećenoga života službeno je započela 29. studenoga molitvenim bdijenjem u bazilici Sv. Marije Velike u Rimu. Papa Franjo, i sam isusovac, video-porukom obratio se svim redovima, družbama i zajednicama Bogu posvećenoga života, zahvaljujući Gospodinu za dragocjeni dar posvećenoga života za Crkvu i svijet. Očekujem da „probudite svijet“ jer je proroštvo glavno obilježje posvećena života, poručuje papa Franjo redovnicima i redovnicama. U svom pismu za Godinu posvećena života govori o ciljevima, očekivanjima i obzorima ove posebne godine koja završava 2. veljače 2016. Glavni su ciljevi u redovničkom životu „sa zahvalnošću gledati na prošlost“ - da se živim održi vlastiti identitet i svi vidici karizme; „strasno živjeti sadašnjost“ - živeći Evanđelje u duhu zajedništva i „s nadom prigrliti budućnost“ unatoč teškoćama koje se susreću u redovništvu, počevši od krize zvanja.
 
Papa potiče mlađe redovnike i redovnice da ne popuštaju napasti brojeva i učinkovitosti, te da se ne oslanjaju samo na vlastite snage. Mašta ljubavi ne poznaje granice, a potreban je polet da se Evanđelje nosi u kulture i razne društvene okvire. U zajednici radosno življenja vjera čini Crkvu privlačivom, tvrdi papa Franjo. Svjedočenje bratske ljubavi, solidarnosti i dijeljenja snaži Crkvu, koja bi trebala biti kovačnica proroka, kadrih iščitavati znakove vremena i tumačiti zbivanja, osuđujući grijeh i nepravde. Papa očekuje da osobe posvećenoga života „stvaraju mjesta“ gdje se živi evanđeoska logika dara, bratstva, različitosti i uzajamne ljubavi. Idealno mjesto za takav život jest redovnička zajednica. Papa želi da Godina posvećenoga života potakne suradnju raznih zajednica u prihvatu izbjeglica, blizini siromašnima, u naviještanju Evanđelja i u molitvi.
 
Živeći zaručničku odnosno svadbenu dimenziju redovničkog zvanja i poslanja, redovnici i redovnice su ne samo eshatološki znak u smislu da Crkvu i svijet podsjećaju na to kako je domovina naša na nebesima, i kako oni, koji se nađu dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu, nego su oni kao takvi u prvom redu svjedoci života koji je ispunjen zauzetom i radosnom pripremom za konačni susret ljubavi s Kristom. Oni su prije svega svjedoci radosnoga života, života koji se ostvaruje u budnom, da ne reknemo napetom i radosnom iščekivanju onoga koga „žeđa duša moja, koga želi tijelo moje“. Redovničke zajednice kao duhovne obitelji obilježene zaručničkom ljubavlju, kao male kuće Božje u kojima se živi trajna priprema na svadbu, poziv su i poticaj cijeloj Crkvi da čeka svoga Gospodina budna u molitvi i raspjevana njemu na slavu, raspjevana, dakako, prije svega ljubavlju i dobrim djelima. Zaručnička dimenzija redovničkog života treba pokazati kako istinski kršćanski život ne poznaje dosadu, mrzovolju, nehaj, neurednosti i zapuštenost.
http://www.klanjateljice.hr/wp-content/uploads/2014/11/NajavaA_032-1.jpg
Upravo se po toj zaručničkoj dimenziji kršćanstvo treba posebno prepoznati kao vjera života, radosti, ljubavi, ljepote, kao vjera puna životnog smisla, napona i poleta. I tko bi mogao to poslanje u Crkvi uspješnije izvršiti od redovničkih zajednica u kojima se njeguje svadbeno ozračje i živi zaručnička ljubav?!
 

Gdje tražiš?

 
Svi te traže. Traže te u onima koji ih ljube.
U onima koji im pozajmljuju ne nadajući se od njih ničemu.
U onima koji im pomažu nositi križ.
 
Traže te u radnicima prvoga sata.
Traže te u onima koji su svima poslužitelji.
U onima koji im praštaju do 70 puta 7.
U onima koji odabiru bolji dio.
 
I u njima posvuda čuju tvoj glas,
nalaze tvoje znakove,
ali te ne susreću, ne dotiču.
 
A ti ih iščekuješ u onima koje ljube.
U onima kojima pozajmljuju ne nadajući se od njih ničemu.
U onima kojima pomažu nositi križ.
 
Iščekuješ ih u radnicima posljednjega sata.
U onima koje poslužuju.
U onima kojima praštaju do 70 puta 7.
U onima kojima prepuštaju bolji dio.
 
Iščekuješ ih i u njima samima.
Iščekuješ u sve dane
i nakon svršetka svijeta.
 

(Stjepan Lice iz Dobra sreća)

 
Tijekom Godine posvećenog života planirani su različiti događaji i susreti na razini opće Crkve. Godina posvećenog života u Hrvatskoj imat će glavnu proslavu Nacionalnim susretom u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici 14. ožujka 2015., svih redovnika i redovnica i Bogu posvećenih laika, redovničkih pripravnika, biskupijskih povjerenika za posvećeni život, kao i laika povezanih s redovničkim zajednicama preko trećih redova.
 

Nives Matijević

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Utorak, 23/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 910 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević