Get Adobe Flash player

Projekt je odobren u sklopu programa IPA Hrvatska-Bosna i Hercegovina

 
 
U Sinju je u utorak 7. travnja održana završna konferencija projekta 'Staza Gospi Sinjskoj', na kojoj su se prigodno obratili zamjenik sinjskoga gradonačelnika Zlatko Ugrina, načelnik općine Tomislavgrad Ivan Vukadin, gradonačelnik Solina Blaženko Boban, Ivica Tomić iz općine Prozor-Rama, Stipe Božić, idejni začetnik cijeloga projekta i, koordinatorica projekta, Ivana Pavić.
http://www.prozor-rama.org/storage/cache/images/clanak/49/galerija/5/1/8/9/49_predstavljen_projekt_quotstaza_gospi_sinjskoj_quot_2_848_460_90_storagedefaultwatemarkwtmrk.png_800_0_100_r_b_0_0_s_c1.jpg
Ideja je nastala nakon mog osobnog iskustva, a i po svijetu sam vidio brojne takve staze kao što je Camino de Santiago u Španjolskoj. Najprije sam iznio ideju u Franjevačkom samostanu u Sinju, pa Gradu Sinju, a nakon inicijativnog sastanka u 2011. godini pozvali smo i ostale općine i gradove da nam se pridruže u ovom projektu, u prvom redu općinu Ramu, pa Tomislavgrad, Solin i ostale. Napravili smo operativni plan, aplicirali za IPA projekt EU-a za prekograničnu suradnju, taj smo projekt dobili i on je sada pri samom kraju, kazao je Stipe Božić te dodao kako krajem travnja s predstavnicima u ovom projektu, turističkim djelatnicima i zainteresiranima kreće u obilazak cijele staze – od solinskog nacionalnog svetišta do Rame. U našem je projektu važno da smo iskoristili sve naše prirodne putove, makadame, a i one kojima je vozila stara ferata-rera - dodao je Božić, istaknuvši kako je želja da se 'Staza' pješačkim putem poveže i do Međugorja.
 
Projekt 'Staza Gospi Sinjskoj' odobren je u sklopu programa IPA Hrvatska-Bosna i Hercegovina i njegova je provedba započela 9. travnja 2013. godine. Projekt je trajao ukupno 24 mjeseca,  a proveli su ga partneri s hrvatske i bosanske strane: gradovi Sinj i Solin i HGSS Stanica Split te općine Prozor Rama,  Tomislavgrad i  Livno. Provedbi projekta doprinijeli su i suradnici: Turistička zajednica Grada Sinja, Franjevački samostan Gospe Sinjske, Franjevački samostan Rama-Šćit, Turistička zajednica Hercegbosanske županije i Planinarska udruga Kamešnica Livno.
 
Staza Gospi Sinjskoj hodočasnički je put kojim se, iz nekoliko pravaca, stoljećima pješači k najvećem marijanskom svetištu na južnohrvatskim prostorima. Svake godine, uoči blagdana Velike Gospe, u noćima između 8. i 15. kolovoza, na hodočašće prema gradu Sinju kreću tisuće hodočasnika, osobito mladih, a 15. kolovoza se održava središnja vjerska svečanost. Hodočasnici pristižu iz nekoliko pravaca a najviše iz pravca juga  iz Solina, te iz pravca sjevera iz Bosne i Hercegovine.
 
Pješačenje po obilježenoj stazi jedinstveni je doživljaj koji čovjeka zbližava s prirodom. Hoda se najvećim dijelom izoliran od prometne gužve i kroz slikovite krajeve koji su bogati povijesnim naslijeđem. Utvrde, stećci, gradine, muzeji, sakralni objekti, ostaci starih staza i mostova, vidikovci i ugostiteljski objekti su mjesta za odmor i  kontrolne točke na stazi gdje se može utisnuti pečat na zadnjim stranicama  ovog vodiča kao uspomena na nezaboravno putovanje koje ste uradili snagom svog duha i mišića.
 
'Staza' je duga 150 kilometara, gotovo podjednako s obje strane granice. Od samostana Šćit ide na Tomislavgrad i granični prijelaz Kamensko, a onda preko Ljuta, Krivodola, Graba i Otoka do Sinja. Iz Solina 'Staza' polazi od Gospina otoka i do Gospe Sinjske ide preko Klisa, Dugopolja, Dicma i Kukuzovca. Na trasi je 21 kontrolna točka – odmorište s nadstrešnicama koje su jedini izgrađeni objekti 'Staze', a hodočašće njome može trajati od tri do četiri dana.
         
Projektom se želi poboljšati zajednička turistička ponuda temeljena na zajedničkom kulturnom identitetu prekograničnog područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a s ciljem povećanja konkurentnosti lokalnog turističkog gospodarstva. Naime, područje Splitsko-dalmatinske županije, zapadnog dijela Hercegovine i Srednje Bosne ima zajedničku bogatu povijesnu i kulturnu baštinu koja se temelji na zajedničkim vrijednostima i tradiciji. Ovim ulaganjima dobili smo projekt zasnovan na duhovnosti, ali s velikim gospodarskim potencijalom. Na nama je da taj potencijal iskoristimo - kazala je Ivana Pavić. Govoreći o povijesnoj, vjerskoj i kulturnoj važnosti projekta, sinjski gvardijan fra Petar Klapež podsjetio je kako je projekt 'Staza Gospi Sinjskoj' naznačen u objavljen u 'Kalendaru Gospine jubilarne godine 2015.'.
 

Nives Matijević

Lako nam je i smisleno trpjeti kad je s nama Isus Krist

 
 
        Blago progonjenima zbog pravednosti,
jer je njihovo kraljevstvo nebesko(Mt 5,10).
 
Pitam svoj, trajno progonjeni narod: Jesi li progonjen zbog pravednosti, zbog svoje zloće, ili zbog nečega drugog?
Dobro nam je došla današnja utakmica s Brazilom da na njoj položimo ispit koji će nam pomoći, neovisno o uspjehu ili neuspjehu. Ne uspijemo li lebdjet će nad nama pitanje, kao Damaklov mač: Možemo li pripisati svoj neuspjeh drakonskoj kazni kvalitetna igrača, drakonski kažnjena za samo dvije riječi?
Lijepo je od hrvatskih igrača što su se susreli s Kardinalom prije odlaska u Brazil, još je ljepše, što su mu ponudili dolazak u Brazil, ako ih posluži športska sreća, a najljepše što im je Kardinal obećao susret s Papom, ako pobijede.
I, u tom slučaju dužni smo upitati se: Hoće li ta pobjeda biti zagorčena drakonskom kaznom igrača, koji nije smio biti u Brazilu ni kao gledatelj? Hoće li on biti nagrađen susretom s Papom, ako nas posluži športska sreća, ili će bit odbačen zbog dviju naših čestitih i poštenih riječi?
http://i.ytimg.com/vi/7NsQTzQjHsg/hqdefault.jpg
Fra Martin Planinić
 
Ozbiljno se zamislimo, kako bismo, u svjetlu današnjega blaženstva, mogli vidjeti: kakvi smo bili, kakvi smo sada i kakvi bismo trebali biti? Stvar je ozbiljna jer nas i sveti Petar upozorava: Kakva je, naime, slava u tome ako ćete krivi podnositi udarce? Ali ako ćete strpljivo podnositi trpeći što dobro činite, to je ugodno kod Boga (1Pet 2,20).
 
Budući da je riječ svetoga Petra slična današnjem blaženstvu, red nam je zamisliti se i upitati se: Hoćemo li živjeti u skladu s tim njegovim savjetom, kako bismo omiljeli Isusu Kristu koji nam danas poručuje: Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko (Mt 5,10), a pogotovo s duljim Isusovim dodatkom: Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine! Radujte se i kličite od veselja, jer vas čeka velika nagrada na nebesima. Ta, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas! (Mt 5,11-12).
 
Da, blago nama, kad nas budu grdili i progonili na pravdi, ako ne budemo odobravali zla djela svojih progonitelja, a pogotovo ako nam budu pripisivali svaku vrstu opačine, što nam odavno pripisuju. Ako Nil ne poplavi ili se Tiber izlije, kršćane lavovima. Za sve su bili kršćani krivi. Da, krivi po mišljenju pokvarenjaka. Blago njima što se nisu s tim mišljenjem slagali. Nisu se s laži složili ni laž proglašavali istinom, ni zlodjelo dobrim djelom. Ne smijemo to ni mi. Ako ne smijemo govoriti, smijemo u svojim mislima ne složiti ni s nečijim lažnim riječima ni sa zlim djelima.
 
I, Petar nam opet poručuje: Vladajte se lijepo … da bi u onome u čemu vas sada kleveću kao zločince, zbog vaših dobrih djela, kad ih promatraju, pomno hvalili Boga na dan pohođenja (1 Pet 2,11-12).
Dužnost nam je dobrim djelima pobijati laži o sebi. Ako li dobrih djela nemamo, goloruki smo, bez oružja. A, naše oružje mora biti Isusov savjet: Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog (Mt 5,16).
Budemo li takvi, potaknut ćemo druge da o nama mijenjaju zlo mišljenje, u skladu s Petrovim riječima: Ovo je, naime, volja Božja: da čineći dobro ušutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi (1 Pet 2,15). Dobro činimo pa ćemo uskladiti svoj život i s ovim Petrovim riječima: Nitko od vas neka ne trpi kao ubojica ili kao lopov, kao zločinac ili kao onaj koji se miješa u tuđe poslove! Ali, ako trpi kao kršćanin, neka se ne stidi, već neka hvali Boga tim imenom, jer je vrijeme da počne sud s kućom Božjom! (1 Pet 4,15-17).
 
Budući da treba početi sud s kućom Božjom i da smo i mi čeljad te kuće, pogledat ćemo pravo u oči svakomu, tko nam iskrivljuje naše ponašanje, ili nas opterećuje svojom zloćom. A, hoće li nam svatko pogledati uoči? Da, ako ih opere pokajničkim suzama. Mnogi će drukčije misliti, govoriti i pisati o nama. Ali se ne bojmo onih koji pobjeđuju, zaogrnuti privilegiranim dresom. Pogledajmo činjenici u oči kako bismo vidjeli da su nagrađivani naši protivnici zbog nekakva dresa, a nikako zbog dobrih djela kojima bi se mogli ponositi.
http://www.tel.net.ba/ziva.crkva/nase_zupe/slike/ploce_tepcici.jpg
Župa Ploče-Tepčići
 
Atletico Madrid i Real Madrid igraju. Vidjelo se odmah tko mora pobijediti. Mora pobijediti ugledni tim Real Madrid. Važan je dres! Mora izgubiti utakmicu Atletico Madrid! Jer, nevažan je njegov dres. Zato sudac dariva Atleticove igrače žutim kartonima u prilog Realova dresa, nakon Atleticova vodstva. I, kad se već primakao kraj, sudac produljuje utakmicu jer mora pobijediti ugledni tim, Real Madrid. Nije, naime, važna njegova igra. Važan je njegov dres.
Zbog dresa na strani naših protivnika, pogažene su naše dvije pozdravne riječi. Zato smo mnogo puta nevino kažnjavani. Privilegirani moraju biti pošteni i kad nisu. I, nisu zli, iako jesu, a mi smo loši i kada nismo. Prilijepljene su nam loše etikete.
 
Trpimo, ali se ne složimo s lošim glasom o sebi ni s pogrdnim etiketama na sebi. I, ne ćemo biti napušteni jer s nama će još netko trpjeti. Sjetimo se kada su po naredbi kralja Nabukodonosora ubačena u razbuktanu peć tri izraelska mladića, kako im oganj nije naudio jer ih je Bog čudesno zaštitio. I, da je isti taj kralj, vidjevši ih žive, rekao:“Ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan Sinu Božjemu” (Dan 3,25).
 
Da! Budemo li pravednici, trpjet ćemo, uvjereni da je s nama naš uskrsnuli Spasitelj, koji na nas stavlja svoju desnicu kao nekoć na Ivana apostola, zatočena na Patmosu i šalje nam istu poruku: Ja sam Prvi i Posljednji, Onaj koji živi. Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja (Otk 1,17-18). Zato nam je lako smisleno trpjeti kad je s nama Isus Krist Božja Riječ, Božja Mudrost, Božje Misao i našega života Smisao.
 
U svijetlu tih činjenica razumjet ćemo riječi Svetoga pisma: “Ako vas svijet zamrzi, znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah od svijeta – zato vas svijet mrzi. Sjetite se riječi koju vam rekoh: nije sluga veći od svoga gospodara! Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su moju riječ držali, i vašu će držati. Ali ovo će sve protiv vas činiti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao” (Iv 15,18-20)., reče Isus. “Kakva progonstva strpljivo podnesoh – i Gospodin me izbavio od sviju! A i svi koji hoće pobožno živjeti u Isusu Kristu bit će progonjeni dok će zli ljudi i varalice, ujedno zavedeni i zavodnici, napredovati iz zla u gore” (2 Tim 3,11-13), kaže sveti Pavao.
Sve ovo prihvatimo, i u skladu s tim živimo pa ćemo na kraju biti nagrađeni današnjim blaženstvom: Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko (Mt 5,10). Amen.
 

Fra Martin Planinić, Ploče-Tepčići

Opterete djecu drugim nastavnim ili izvannastavnim aktivnostima, a onda im je na kraju kriv samo vjeronauk

 
 
Ako ste malo, poštovani čitatelji promatrali i razmatrali navještaj Božje Riječi ovih dana, osobito u usksnom tjednu, mogli ste vidjeti kako uskrsli Isus svojim učenicima daje nalog da idu propovijedati njega, uskrsloga pobjednika nad grijehom i smrću i njegovo evanđelje – Radosnu vijest. On im sasvim jasno poručuje da se ne trebaju bojati nikakvih protivština, nego da hrabro i bez straha svjedoče njegovu ljubav i njegovo Ime, čak i po cijenu života. I doista – u pravom smislu riječi, ako čovjek u sebi nosi snagu Krista uskrsloga i njegovu milosrdnu ljubav, ni po koju cijenu ne smije posustati u navještaju Kristove ljubavi i njegovog milosrđa.
http://www.srednja.hr/Photos/Razno/vjeronauk.jpg
Već dvije tisuće godina Crkva u svojoj povijesti nailazi na velike protivištine kada je u pitanju navještaj Radosne vijesti. Tako je i danas, osobito kod nas u Hrvatskoj, gdje se mnoga nastojanja Crkve oko naviještaja evanđelja polako i suptilno u ime „humanizma i građanskih vrijednosti“ podkopavaju. Takva vrsta podkopavanja osobito je prisutna kada je u pitanju status vjeronauka u školi. I to ne čine samo vjernici, nego iz nekakve naivnosti i neznanja, te nerazumijevanja Crkve čine i oni koji sebe nazivaju vjernicima. Već sam nekoliko puta spomenuo da je čovjek komplementarno biće, da ono u sebi sadrži tijelo, razum i dušu, te da je neophodno na temelju duhovne dimenzije čovjeka već od samih početaka života čovjeka u njega utkati svijest o duhovnoj dimenziji koja je urasla duboko u njega. Dijete na osobit način ima u sebi senziblitet za duhovno, za ono što je transcendentno, dijete je mogli bismo reći „mali filozof“ i upija „kao spužva“ razne stvari koje mu se u životu događaju. Zato je bitno, uz sve druge predmete koji mu daju početno znanje i naobrazbu u njega usađivati i religioznu dimenziju.
 
To i jest smisao vjeronauka u školi – da daje početno znanje i informaciju o vjerskim istinama. E sada, je li vjeronauk u školi indoktrinacija ili ne o tome se može raspravljati uglavnom s onim osobama koji nemaju veze s vjerom, jer onome tko se smatra vjernikom vjera u života Boga daje ponos i samosvijest da je Isusov učenik, da treba praštati, ljubiti, činiti dobro, umrijeti za neke ideale u svojem životu, biti milosrdan prema drugima, rado posjećivati ckrvu i tako živjeti u duhovnoj radosti. Bez te duhovne radosti nema istinske sreće. Ali vrlo je žalosno što jedan dio roditelja koji se nazivaju vjernicima šalju svoju djecu na vjeronauk u školu, dok istovremeno rogobore protiv toga istog vjeronauka. Opterete djecu drugim nastavnim ili izvannastavnim aktivnostima (za koje ne kažem da nisu bitna), a onda im je na kraju kriv samo vjeronauk. Isto tako, bilo bi puno manje licemjerno kada bi ti isti roditelji koji tako rogobore protiv vjeronauka u školi i „popova“ koji im to nameću, umjesto da rogobore jednostavno ne upisuju djecu na vjeronauk, a da ne rade to samo zbog toga što će „selo“ reći.
 
Najbolje je djecu odgajati u vjeri iz uvjerenja, nego ih upisisvati na vjeronauk iz nekih drugih razloga koji nemaju veze sa dubokim uvjerenjem koji bi egzistencijalno zahvaćali čovjeka. Jedan od načina kojim bezbožnici i neprijatelji Crkve žele podkopati vjeronauk u školi jest i teza da su djeca koja idu na vjeronauk etiketirana i podložna segregaciji, što je vrlo suptilna laž. Mislim da je apsurdno što školski sustav u već više od 20 godina nije za djecu koja ne idu na vjeronauk pronašao neki alternativni program u kojem će se ta djeca osjećati korisnim, a ne da bez veze hodaju po hodnicima, i to bez ikakvog cilja i smisla. Prema tome, za to ne treba kriviti niti Crkvu, niti vjeronauk u školi.
 
Kada bi svi – i svećenici, i vjeroučitelji, i roditelji, i školski sustav bili kompaktni u vjerskom odgoju djece, koji je, da usput kažem ponuda i izborni predmet, a ne nešto što nam se nasilno nametalo kao npr. marskizam i socijalističko samoupravljanje – sve bi bilo puno kvalitetnije. No protivnici crkve ne žele se odreći svoje sekularističke hipokrizije kada je u pitanju vjeronauk. Štitit će kao djecu od kako oni kažu „indoktrinacije“ (znači, odgoj za ljubav je indoktrinacija?), dok se s druge strane neće truditi da se vjeronauku kao izbornom predmetu nađe nekakav alternativni sadržaj za djecu koja pripadaju drugom svjetonazoru. No, o tome drugi puta. Ali zato svećenici i vjeroučitelji upravo poput prvih učenika ne trebaju posustati u navještaju evanđelja čak i po pitanju života.
 

Pavle Primorac

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Petak, 20/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1073 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević