Get Adobe Flash player

Duh Sveti nas pohodi

 
 
Raspeti Isusa i zaboraviti?
Nije ostala „samo“ Biblija!
Duh Sveti nas pohodi,
otvara nam oči i uši.
http://www.alar-m.hr/dom/images/jesus%20dove.jpg
Ne mislimo li o tome, ako ne živimo vjeru
Svevišnjem ćemo predati prazninu u duši.
 

Robert Tomšić

Hrvatska je izrugana, popljuvana i ponižena

 
 
Prije tri dana, točnije 7. srpnja ove godine u glavnom gradu Irske Dublinu u organizaciji Hrvatske katoličke misije u Londonu održana je prva misa na hrvatskom jeziku na koju su pozvani svi Hrvati koji žive u Dublinu, a napustili su Hrvatsku „trbuhom za kruhom“. Misu je služio fra Ljubomir Šimunović koji trenutačno službuje u Londonu u katoličkoj misiji. Ova vijest je na prvi pogled dosta ohrabrujuća i može u nama probuditi optimizam u smislu da je dobro da Hrvata ima posvuda, da radimo, djelujemo, živimo i tako dajemo svoj doprinos da se o našoj domovini čuje i da ju svijet percipira pozitivno. Međutim, tu postoji i druga strana medalje, a ona se sastoji u žalosnoj činjenici da ljudi bježe glavom bez obzira iz Hrvatske, osobito mladi u zemlje EU-a zato što ovdje jednostavno nemaju nikakve perspektive.
http://rastimo-u-vjeri.com/wp-content/uploads/2015/07/34384-200x200.jpg
Što se tiče odlaska iz Hrvatske u neke druge zemlje najkritičniji dio je Slavonija. Ljudi, mlade obitelji i posebno mladi za završenim fakultetom sanjaju da odu iz Hrvatske, jer im je jednostavno svega dosta. Dosta im je političkih prepucavanja, neprestanih priča o ustašama i partizanima, dosta im je pljačkaškog mentaliteta kojega u svojem mentalnom sklopu ima dobar dio naših političara, dosta im je neorganiziranosti države, dosta im je nesposobnosti, nekompetentnosti i nebrige da se nešto u ovoj državi napravi za opće dobro. I što je najkritičnije, veliki dio tih mladih ljudi uopće nemaju nikakve želje da se uopće vrate natrag u Hrvatsku. Neki je, na veliku žalost smatraju ružnom uspomenom, izgubljenim godinama, jer su u našem mentalnom sklopu, na etnopsihološkoj razini shvatili da dokle god ovdje ne dođe do temeljne promjene mentaliteta, neće biti nikakvog napredka i nećemo se pomaknuti sa mrtve točke. Ono što je meni vrlo smiješno, a istovremeno najtragičnije, opskurna statistika koju neprestano manipulativno iznosi aktualna Vlada Zorana Milanovića da je u zadnjih nekoliko mjeseci više onih koji su došli u Hrvatsku, nego što su otišli. Jednostavno ne mogu vjerovati da netko može imati takav izgubljen osjećaj za realnost kakav ima ova vladajuća garnitura. Oni izgleda misle da je u Hrvatskoj sve divno i krasno. Pa zar to implicitno ne misli i naš premijer kada je izjavio da je njegova vlada najuspješnija od svih do sada koje su bile? Da ti pamet stane!!!
 
Ponekad se dobiva dojam da se političke elite u Hrvatskoj razlikuju samo po bojama koje označavaju, a nema nikakvog konkretnog djelovanja, niti želje da bi se nešto temeljito promijenilo. Hrvatska je izrugana, popljuvana i ponižena. Svaki talent i želja da se nešto pokrene na bolje postaje suludo ismijavana od onih koji bi se trebali brinuti za opće dobro, a bore sa samo za svoje osobno dobro i interes. Hrvatski narod se od ove političke oligarhije neprestano terorizira. Domoljublje se naziva fašizmom i nacionalizmom, dok se s druge strane domoljublje shvaća kao plitka afektacija koja se očituje na stadionima, koncertima i mahanjem zastavama. Ma jest da je i to potrebno, ali domoljublje je nešto puno dublje. Ono je borba za Hrvatsku, ono je podmetanje leđa za domovinu, ono je živjeti za domovinu svojim radom, poštenjem, dobrotom, širenjem nade i pozitivnog duha, domoljublje znači žrtvovati se za svojega brata i sestru, unositi ljubav, mir, dobrotu i svjetlo tamo gdje toga nema. Domoljublje znači prosperitet,  istinska ljubav i blagostanje, poštovanje dostojanstva ljudske osobe. Sve je to domoljublje. A toga toliko nedostaje Hrvatskoj. Dokle god ne dođe do temeljite promjene mentaliteta na etnopsihološkoj razini u našoj domovini, napredka neće biti, niti se on, na žalost vidi na pomolu. Sve ove vrijednosti nabrojene uključuje domoljublje.
 

Pavle Primorac

Poruke pape Franje iz europskog Jeruzalema

 
 
Pohod pape Franje Sarajevu, 6. lipnja, prebogat je događajima, dojmovima i porukama, koje ostaju kao trajni putokaz i ohrabrenje, ne samo Hrvatima katolicima, nego i pripadnicima svih drugih naroda i vjera u Bosni i Hercegovini. Papa Franjo je i ovdje, kao i u prethodnim pohodima zemljama u kojoj su katolici ugrožena manjina, došao kao glasnik mira. Pritom je istaknuo da "Sarajevo, baš kao i Bosna i Hercegovina ima posebno značenje za Europu i čitav svijet". "Mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno. To je plan koji uvijek nailazi na protivljenja čovjeka i zloga", poručio je papa Franjo u homiliji na misi na stadionu Koševo. Ponovno je istaknuo da se u svijetu vodi "jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi 'u dijelovima'". Sarajevo i Bosna i Hercegovina, koje su prije dva desetljeća bile poprište strašnoga rata, mogu danas biti nadahnuće za uspostavu mira.
http://www.askanews.it/upload/images/06_2015/06/papa-150606192406.jpg
Upravo onako kako je u svom govoru na ekumenskom i međureligijskom susretu pred predstavnicima vjerskih zajednica u Sarajevu papa Franjo poručio: "Ovaj grad, koji je u nedavnoj prošlosti, nažalost, postao simbol rata i razaranja, danas, sa svojom raznolikošću naroda, kultura i vjera, može iznova postati znak jedinstva, mjesto u kojemu različitost ne bi predstavljala prijetnju, nego bogatstvo i priliku za zajedničkim rastom. U svijetu koji je nažalost još uvijek razdiran sukobima, ova zemlja može postati porukom: potvrditi kako je moguće živjeti jedan pored drugoga, u različitosti, ali u zajedničkom čovjekoljublju…"
 
Mir je djelo pravde, a pravda se mora temeljiti na istini. Papa Franjo dobro zna što se događalo u toj zemlji prije dva desetljeća. O svojim patnjama u zatočeništvu pred Svetim ocem posvjedočili su sestra Ljubica Šekerija iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi iz Travnika, fra Jozo Puškarić, župnik u župi Hrvatska Tišina, te svećenik Zvonimir Matijević, upravitelj župe Glamoč. Papa Franjo duboko dirnut njihovim svjedočenjem prignuo se te poljubio ruke ovim hrvatskim mučenicima, a od jednog od njih i sam je zatražio blagoslov. Ta je slika obišla cijeli svijet.
 
Ovakva Bosna i Hercegovina politička je realnost i svatko razborit i dobronamjeran mora poći od tih činjenica. Prije dva desetljeća u njoj su se dogodila strašna razaranja i etnička čišćenja u kojima su upravo Hrvati, katolici, najviše stradali. Danas imamo zemlju s dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Unatoč svim nataloženim i neriješenim problemima, nimalo nije realno očekivati da bi se ta država mogla raspasti. Ono što je posve realno i neizmjenjivo jesu Bismarckove "konstante": geografski položaj i susjedi. Uistinu ne treba biti posebno mudar pa zaključiti da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina jedna geopolitička cjelina. Realnost je i to da je Republika Hrvatska članica Sjeveroatlantskog saveza i Europske unije. Vrlo je realno i to da će, unatoč različitim interesima i nekim otporima, BiH postati članica euroatlantskih asocijacija. Papa jasno prepoznaje i ističe njezin europski identitet i europsku budućnost: "Bosna i Hercegovina je, konačno, sastavni dio Europe. Njezini uspjesi i drame potpuno se uklapaju u povijest europskih uspjeha i drama, te su u isto vrijeme velika opomena kako bi se uložile sve raspoložive snage da započeti mirovni procesi postanu sve čvršći i stabilniji." Zanimljivo je primijetiti da je, polazeći od istih kulturnih i geopolitičkih činjenica, prvi službeni posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bio upravo onaj u Bosni i Hercegovini.
 
Niti u jednom, niti u drugom slučaju nisu zanemareni interesi Hrvata katolika. Naprotiv, tom se činjenicom dodatno želi osnažiti da je BiH domovina i hrvatskog naroda, na koju on ima pravo jednako kao i ostala dva konstitutivna naroda, ali i na iznimnu ulogu koju ima hrvatski narod i Katolička crkva u oblikovanju budućnosti ove zemlje. Sve to veliko je ohrabrenje za Hrvate, ali i za sve druge narode u BiH. Naime, unatoč svim nedostacima i propustima koji se događaju u Europi, Europa je najpoželjnije mjesto u svijetu. O tome nam svjedoče brodovi u kojima se izbjeglice s drugih kontinenata, i pod cijenu vlastita života, nastoje domoći obala europskog kontinenta.
 
O toj perspektivi za sve žitelje BiH, posebice mlade, Papa je također održao susrete s mladima, te ih pozvao da se "suoče s izazovima ovoga našeg vremena": "Želio bih vam poručiti da budete sve više svjesni da ste sinovi i kćeri ove zemlje koja vas je rodila i koja traži da bude voljena; koja traži da joj pomognete u obnovi kako bi duhovno i materijalno rasla, zahvaljujući također nezamjenjivom doprinosu vaših ideja i vašeg zalaganja. Kako bi se izbrisao svaki trag pesimizma, potrebna je hrabrost požrtvovnosti, što znači da se s predanjem i radošću izgrađuje društvo koje srdačno prihvaća sve, s poštovanjem prema svim različitostima te usmjereno prema civilizaciji ljubavi."
 

Marijan Križić, Veritas

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Ponedjeljak, 19/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 961 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević