Na djelu su najbrutalnija proganjanja hrvatsko mislećih ljudi

Moram vam priznati, poštovani čitatelji da me je u posljednje vrijeme zahvatio gotovo paničan strah. U nekim situacijama svojega života pomalo „važem“ što ću izreći, što ću napisati, kako ću nešto izreći i na koji način ću intonirati svoje kolumne, a da opet ostanem orginalan u svoj svojoj esenciji i osobnosti. Zašto je to tako? Iz jednog jednostavnog temeljnog razloga – zato što se u Hrvatskoj stvorila jedna vrlo nezdrava klima koja pogoduje da se sve ono što je hrvatsko i domoljubno naziva fašizmom, a vjernike se u isto vrijeme naziva fanaticima, zatucanim tipovima i klerofašistima. Inače, mnogi mi se tuže da im je jako teško, pa da je i njih pomalo strah reći da su Hrvati i vjernici. Jer kada te neki ljevičarski fanatik anarholiberalne provencijencije zbog tvojega svjetonazora i opredjeljenja uhvati „na red“ i odluči ti soliti pamet o nekakvim univerzalnim vrijednostima, kao i o „toleranciji“, to već pomalo graniči sa ideološkom egzekucijom. A siguran sam, da ne živimo u vremenu kakve-takve demokracije, da bi se takve verbalne egzekucije koje ljevičari vrše nad hrvatskim domoljubima i katolicima brzo transformirale u fizičke obračune. A njima je zapravo i cilj fizičko proganjanje neistomišljenika koje je trajalo za vrijeme komunizma.

Oni ga samo žele nastaviti, ali svojim verbalnim atacima prvo žele stvoriti klimu mržnje kako bi na temelju te klime postigli odobravanje većeg kruga ljudi, osobito kada je u pitanju otpuštanje vjernika sa radnoga mjesta zbog kršćanskih stavova, ponižavanje na poslu, vrijeđanje, prijetnje, prokazivanja, verbalni napadi i uvrede na temelju nacionalnog i vjerskog opredjeljenja, itd. A sve se to čini sa snažnom dozom izmjene teza i verbalnoga egzibicionizma. Kako bi se pronašao kredibilitet za progon katolika, proglašava ih se talibanima, inkvizitorima, klerofašistima, ustaškim simpatizerima, netolerantnima. Lijepiti etikete na drugu osobu ili na određenu skupinu ljudi gnjusno je ideološko djelo kojega mogu činiti samo osobe koje se nalaze u jednoj vrsti ideološkog autizma koji nema snage sagledati neku osobu u cjelini dostojanstvu, nego samo kroz mišljenje i svjetonazor kojega ona ima. A upravo to čine ljevičari i anarholiberali. To je vrsta ljudi koji žive u vlastitim iluzijama da je njihov agnosticizam i ateizam vrjedniji i uzvišeniji od vjere nekih vjernika. I upravo zbog toga za njih su vjernici niža bića, stvorenja koja su manje vrijedna. Za titoističko-komunističke-anarholiberalne bojovnike zapravo nema nikakvih vrijednosti. Oni se iz svake vrijednosti suludo ismijavaju i time osiromašuju čovjeka u njegovom dostojanstvu.

Zbog čega se današnji anarholiberal suludo ismijava iz vrijednosti koje čine kršćane i koje su nama kršćanima i domoljubima važne? Pa upravo zbog toga što je anarholiberalni ljevičar osoba koja živi u sebičnosti, kojemu zločini komunista nad Hrvatima ne znače ništa, oni ih, dapače, čak i opravdava, on odobrava mentalitet lagodnog života, pljačke, otimačine, mržnje i razuzdanog egoizma prožetog hedonizmom, po uzoru na svojega „boga“ Josipa Broza Tita. Anarholiberal ne zna ljubiti i prihvatiti osobu onakvu kakva ona jest. On je u svojoj biti nitko i ništa i jadan je u svojoj nutrini i zbog toga ga treba žaliti. Anarholiberalizam i današnji prorok te sotonske ideologije promiče snažnu poruku antivrijednosti kao što su lopovština, sebičnost, duh pobačaja i eutanazije, gay ideologiju i (ne)kulturu, seksualnu razuzdanost, užitak, novac i samo blagostanje! Samo da je meni!

A za druge ne marim, za druge me nije briga! Ako želite zamisliti model jednoga anarholiberalnog proroka, sjetite se nekoga od novinara minuloga Ferala ili nekog političara, te dugih javnih osoba ljevičarske provenijencije. Oni su još uvijek, nakon 25 godina hrvatske države opsjednuti mržnjom prema Franji Tuđmanu, Crkvi, svećenicima, vjernicima, vjeri općenito, kao i domoljublju. I svojom kolumnama neprestano se vrte u krug kao da ne znaju o bilo čemu drugom pisati. To je jedna vrsta „fah-idiotizma“. Međutim, to je njihov problem. Domoljubna Hrvatska mora ići dalje. Potrebno je u svim segmentima društva angažirati hrvatski orijentirane mlade ljude koji će dati svoj veliki doprinos napredku Hrvatske na svim razinama. Tek tada će se pobijediti podmukla Antihrvatska i Anticrkva, a Hrvatska i Crkva koje su danas u jednoj vrsti „katakombi“ zasjat će u svojoj punini.

Pavle Primorac

Atentatori samoubojice „sigurno idu u pakao“

Pakistanski islamski učenjak Al-Qadri predstavio je u Londonu tekst protiv džihadista. Istovremeno se britanski muslimani, u pogledu radikalizacije mladih, sve više bave samokritikom. Oba muškarca se pokušavaju pribrati trudeći se da se potpuno ne rasplaču. Njih dvojica, Akhtar Iqbal und Mohammad Shoaib, na jednoj konferenciji za novinare preklinju svoje supruge da im se vrate. Njihove supruge su dvije sestre Sugra i Khadija Dawood. Njih dvije su s još jednom svojom sestrom, Zohrom Dawood, u svibnju ove godine otišle u Siriju. Krajem svibnja su otišle na hodočašće u Meku i trebale su se vratiti 11. lipnja. Međutim, kontakt s njima muževi gube već 9. lipnja. Sredinom lipnja muževi su odlučili organizirati konferenciju za novinare i pred kamerama uputiti apel suprugama da se vrate u rodni Bradford u Velikoj Britaniji.

Sve mogućnosti, od toga da su propustile zrakoplov u Turskoj ili da su se izgubile na tursko-sirijskoj granici i krenule prema razorenom dijelu Sirije, stopile su se upravo tu u jednoj točki koja se zove - "Islamska država" (IS). Tri sestre nisu bile same. One su sa sobom povele devetoro djece starosti od tri do 15 godina. Očigledno su otišle na poziv svoga brata koji se već bori u redovima IS-a. A gdje se trenutačno nalaze na teritoriji Sirije nije poznato.

Sestre Dawood nisu rijedak slučaj. Preko 700 građana Velike Britanije do sada je otišlo u Siriju da se bori na strani džihadista; 350 njih se u međuvremenu vratilo u zemlju. Britanska diskusija o radikalizaciji može se usporediti i s ostatkom Europe. Osnovni uzroci su diskriminacija i nedostatak perspektive za mlade muslimane. Spoznaja krhkog identiteta, život u dvije, odnosno bolje reći život između dviju kultura, razlog je zbog kojeg se okreću fundamentalističkom ili čak džihadističkom islamu. Vodeći imami proteklih su se mjeseci mnogo snažnije uključili u raspravu. U rujnu 2014. mnogi od njih izdali su fetvu protiv „Islamske države“. „IS je heretička, ekstremistička organizacija i grijeh (haram) je podržavati je ili joj se priključiti.“ Za britanske muslimane imaju obvezu suprotstaviti se toj „otrovnoj ideologiji“.

Pakistanski islamski učenjak Muhammed Tahir al-Qadri ovog je utorka u Londonu predstavio "Curriculum", kojim želi sačuvati mlade od radikalizacije. Al-Qadri je osnivač organizacije "Minhaj ul-Quran International" koja se bavi borbom protiv islamističkog ekstremizma. Već 2010. on je izdao fetvu protiv atentatora samoubojica žestoko ih osuđujući kao nevjernike i protivnike islama. Bombaši samoubojice su „osuđeni na pakao“, stajalo je u fetvi koju je izdao Al-Qadri. Tri stranice fetve se odnose na IS. U islamskom pravnom sustavu za IS i druge terorističke skupine „apsolutno nema“ utemeljenja, kaže Al-Qadri. Jer, skupine kao što je IS dižu oružane pobune protiv islamskih država i javnog reda. „IS je neprijatelj čovječanstva.“

Na radijskoj postaji BBC on je predstavio Curriculum. Predstavnici "Minhaj ul-Quran International" trebali bi u školama i na sveučilištima lobirati za miroljubivi islam i zauzimati stajalište protiv terorizma. On je istovremeno lobirao da se radikalizacija kao tema uvede u školsku nastavu. „Mir i mirovne studije trebaju biti teme nastave.“ Deradikalizacija treba biti tema, isto kao i borba protiv terorizma. Ali, o radikalizaciji se također treba raspravljati na više razina. „Problem je što se o ovoj temi do sada nije diskutiralo na teološkoj i ideološkoj razini. Raspravljalo se samo na političkoj, ekonomskoj i društvenoj razini.“ Ove teme, predlaže Al-Qadri, moraju biti obvezne za sve muslimane. A oni koji nisu muslimani mogu dobrovoljno prisustvovati predavanjima. Al-Qadri se nada da će do muslimana doprijeti koristeći se teološkim argumentima.

Prezentacija Curriculuma dolazi u vrijeme kada muslimanska zajednica u Engleskoj sve više smatra da je sama kriva za radikalizaciju mladih. Muslimani moraju prestati „upirati prstom u druge“, ako se netko od njih radikalizira, citirao je Daily Telegraph 17. lipnja jednog neimenovanog predstavnika islamske zajednice. Oni također ne žele prebaciti odgovornost na britanske vlasti. I Manzoor Moghal, predsjednik „Muslimanskog foruma“ u Velikoj Britaniji kritizira svoju braću po vjeri. Radikalizacija je „muslimanski problem“, pisao je listu Daily Mail. Naravno da je strašno kada roditelji izgube dijete zbog „Islamske države“. "Ali, brine me to što mi od tih obitelji stalno slušamo istu priču: kriv je neko drugi“, zaključuje Moghal.

Kersten Knipp, Deutsche Welle