Get Adobe Flash player

Osobito je bio zauzet kao promicatelj i apostol u pastoralu obitelji

 
 
Okrijepljen svetim sakramentima, nakon duge i teške bolesti isusovac Jure Bosančić umro je u petak 16. siječnja oko 4 sata u bolnici "Merkur" u Zagrebu, u 73. godini života, 57. redovništva i 43. svećeništva. Rodio se 4. travnja 1942. u Dugopolju i imao još četvoricu braće. U Družbu Isusovu stupio je 1958. Nakon studija filozofije na FTI DI u Zagrebu i teologije u Frankfurtu u Njemačkoj, za svećenika je zaređen u Zagrebu 1972. godine.
http://www.zadarski.hr/Portals/2/Images/bosancic.jpg
Na Salezijanskom sveučilištu u Rimu specijalizirao je odgojne znanosti i postigao akademski stupanj magistra. Djelovao je između ostalog i kao dugogodišnji odgojitelj u Nadbiskupskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu gdje je vršio i službu rektora. Tijekom života obnašao je mnoge odgovorne službe u Družbi Isusovoj a u posljednjim godinama bio tajnik provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.
 
O. Jure Bosančić osobito je bio zauzet kao promicatelj i apostol u pastoralu obitelji. Desetljećima je organizirao i vodio Obiteljske ljetne škole u Zagrebu, do kraja života vodio je zaručničke tečajeve diljem Hrvatske te bio jedan od inicijatora i prvi predstojnik Ureda za život i obitelj HBK (2002. – 2006.).
 
Jure Bosančić je pokopan u ponedjeljak 19. siječnja u 11.40 sati na gradskom groblju Mirogoju u Zagrebu. Misa zadušnica služila se u bazilici Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.
 

Radio Vatikan

Ponekad se pitam kako ću dragom Bogu pred kojega dođem objasniti kako sam živio svoje kršćanstvo i svoje svećeničko poslanje

 
 
„Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?“, pitaju mnogi. Naime, rekao bih da to pitanje proizlazi iz duboke želje potrage za istinom, za boljim, kvalitetnijim i smislenijim životom. I to bez obzira što se s tim pitanjem i tvrdnjom koja je u njemu sadržana ne moram složiti. Svakom čovjeku se u životu događaju dobre ili loše stvari, svaki čovjek ima u sebi utkanu slabost vlastitoga bića i prolaznost. To je ono što je apsolutno normalno. No, da bismo uistinu znali smisao svega što nam se u životu događa, nužno je napraviti vrlo važnu introspekciju vlastitoga bića, vlastitoga postojanja i svojega života. Većina ljudi koji su u problemima misle, gledajući živote drugih ljudi da se ti drugi ljudi u životu odlično provode. Događa nam se nerijetko da se znamo uspoređivati s drugima kako bismo opravdali neke svoje grijehe i propuste, i pitamo se zašto se neke stvari baš nama događaju. U većini slučajeva moramo znati da mnoge stvari dobre ili loše koje nam se u životu događaju su plod naših određenih životnih odluka ili postupaka. Svaki čovjek će kad tad u svojem životu snositi posljedice i odgovarati za svoje postupke. Ako ne na ovome svijetu onda na drugom.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQsQWNG0LgRT0S-9-vGUgJS7q7OryH-Rik-Jy3PJ9o-kqO8BhOp
Kada kao kršćanin činim introspekciju vlastitoga bića i razmišljam o činjenici prolaznosti, jedna od temeljnih stvari koja me često muči ili ponekad tišti jest kako ću dragom Bogu pred kojega dođem objasniti kako sam živio svoje kršćanstvo i svoje svećeničko poslanje? Ne znam, možda je to pitanje ili ta introspekcija previše skrupulozna, ali nekako osjećam da se u svojoj vlastitoj savjesti upravo to trebam pitati. Mislim da se čovjek ne treba pitati zašto se neke loše stvari događaju dobrim ljudima, nego je nužno da svatko od nas uđe u poziciju tišine i šutnje u odnosu na Boga. Poznavati Božju volju, tj. tvrditi da je poznajemo jest pomalo škakljiva stvar, jer mi to nikada ne možemo do kraja znati, ali ako se stavimo u poziciju tišine i šutnje u odnosu na Boga, možemo dobiti odgovore na određena temeljna egzistencijalna pitanja koja nas muče. Na ta pitanja odgovorio nam je i sam Isus Krist. Dovoljno je samo otvoriti njegovo evanđelje i vidjet ćemo kako i na koji način on prosipa bujice mudrosti proglašavajući sebe jedinim spasiteljem svijeta. U Isusu je ta veličina bezuvjetne ljubavi. On je došao na ovaj svijet čovjeku odgovoriti na pitanja koja ga muče. A ta pitanja sadržana su u evanđelju. I bit ćemo suđeni po tome koliko smo istinski ljubili. Oholost nas pritišće i onemogućava da se dignemo iz svojih grijeha i krenemo ka Bogu. Upravo taj duh oholosti naglašavaju i navješćuju propovjednici prolaznosti, propovjednici ovoga svijeta.
 
Oni ne razumiju Krista. Oni se pozivaju ma humanizam, ljudska prava i pravednost, na ljubav i toleranciju, na poštovanje različitosti, a nikada nisu digli glas na progone kršćana. Čak štoviše, upravo takvi ljudi sa prezirom i duhovnim rasizmom gledati će na kršćane kao zatucane i zaostale. A čim je netko zatucan i zaostao treba ga zatući, misle neki, upravo ti borci za „ljudska prava“ i propovjednici prolaznosti ovoga svijeta i čovjekovog života. Istina ovaj svijet kakvoga danas vidimo jest prolazan, nije vječan. Ali vjerujemo da će ovaj svijet pronaći svoje konačno ispunjenje u Kristu i da će na kraju potpuno prevladati Dobro nad Zlom i grijehom, nad negativnošću. Bog će tada otrti svaku suzu s naših očiju. To je ona nada s kojom živimo. I zbog toga ne treba padati u očaj i griješiti protiv kreposti nade, nego sebe staviti u stanje Božje ljubavi i Božje prisutnosti, predati mu sve svoje muke, patnje i probleme. S jedne strane medalje naši problemi su nerješivi, dok s druge strane Isus daje riješenje. A ono je zapisano u evanđelju. Da li smo istinski tražili? Tek kada u srce u usvojimo te Kristove evanđeoske riječi, dobit ćemo snagu i jakost nositi svoje životne križeve.
 

Pavle Primorac

Objavljena zbirka pjsama s. Klare Anke Bagarić

 
 
U biblioteci asketsko-mističkih djela „Symposion“ samostana svete Klare u Splitu objavljena je zbirka pjesama s. Klare Anke Bagarić „Procvjetala suza“.
Pjesnikinja je svoj život odrazila kroz stihove, kroz pjesme. O njima govori:
„Moje pjesme u meni su satkale najljepši sag,
nalik na pjesmu morskog vala
što obale ljubi.
 
S njima mi život posta
nježnošću prožet
i čežnjom:
ko pjesma ljubavna. (Moje pjesme)
 
Pred nama je zbirka pjesnikinje iz klauzure: s. Klare Bagarić, koja boravi u samostanu klarisa u Splitu; zbirka koja nas začuđuje svojim duhovnim bogatstvom, svojom izražajnošću. Njeni poetski zanosi obuhvaćaju široki dijapazon doživljaja, poetskih, unutarnje misaonosti i bogatstva izričaja, poput duge, koja se u skladnom sjaju s nebeskih horizonata spušta sve do zemlje, pokazujući svoju ljepotu. A ta ljepota plod je života milosti – ljubavi s Bogom. Počelom svega stvorenja; s Ocem i Sinom i Nadahniteljem; plod je unutarnje slobode. (s. Marija od Presvetog Srca)
 
Autorica ne govori u svojim stihovima o nedohvatnom, naduzvišenom, nadosjetilnom, superliminalnom odnosu prema Bogu, na kakav se odnos prema Bogu često može naći u stihovima (i u životu). Takav se odnos temeljiti na iluzijama koje odbijaju prihvatiti realnost, jer nas guraju u konflikt s njom. Život raste samo ako ima korijen i samo se na korijenu može graditi. Ako se iluzije pretpostave realnosti, tada se ne može ostvariti iskren odnos ni sa sobom, ni s drugima, ni sa svim ostalim što nas okružuje pa tako, jasno, ni s Bogom. Ne može se spoznati ni vlastita istina, a autorici je ona condidito sine qua non (Uklesati u hrid/ od kamena/ istinu,/ bivstvo svoje!).
 
Autoričine su pjesme bolno autentične: intimne i iskrene, lišene patetike i izvanjskih ukrasa, začudno djetinjasto prostodušne, lišene iluzija o vlastitoj veličini. Ako se autentičnost objašnjava iznošenjem svog iskustva, a ne svojom osudom i kritikom drugih, povezanošću s dušom koja je izvor kreativnosti, doživljajem sebe u harmoniji sa svijetom, povjerenjem da imamo pravo biti svoji i da imamo jedinstvenu ulogu u svijetu te s karakterom svojim identitet nalazimo u sebi samima i ponašamo se u skladu s onim jedinstvenim za što nas je Bog stvorio – tada se negdje s manje, a negdje s više otvorenosti može naći autoričinu autentičnost.
 
Iako niže pjesmu jednu za drugom, svaka od njih je izvorna, neponovljiva, posebna s moralnom gradacijom i upravljenošću prema Bogu, uza sve korištenje slika svakodnevnice. Uronjena u svoje „ja“, iznosi svoja društvena stanja, svoja osobna proživljavanja, nove spoznaje, slike, vidike i umjetničke doživljaje.  Zanesenost ritma povlači za sobom nova ostvarenja, stvaralačke zamahe, kao da ne može stati. Mora izraziti svu nutrinu, oslobađajući tako svoj unutarnji svijet pritiska, koji traži oslobođenje kroz poetsku formu. Skoro svaka pjesma ispunjena je moralnom podukom, koja može drugoga uzdizati da ne klone; da nastavi svoj hod obasjan nadom u bolje Sutra. Priznaje svoju slaboću, ne ustežući se da prizna svoju muku i da se nje oslobodi, kako bi primila novu čistu bitnost Riječi.
 
Ja živim!
Nikad nisam
tako živjela;
ja sam ona
trstika slomljena,
ispala iz ruke,
što se u pustinji primila! (Trstika slomljena)
 
Autentična je vjera u autoričinim stihovima toliko urasla u njezinu dušu da održava plemenitost njezine duše, neslućena prostranstva, nutarnju slobodu (Površina moje duše,/ katkad se preda veselju i humoru; ali dubina njezina slobodna je,/ raširena ko beskraj svemirski:/ zato nikad neće biti na umoru). Vjera je s njom toliko srasla, ona je za nju stvarnost, s kojom se živi i diše. Zapravo, ona s njom i u njoj jednostavno shvaća i prihvaća svijet ovakav kakav je, a u njemu – vidi Boga.
Ko kamen
teška mi suza
na dlan pala i tu ostala;
zraka sunca dočekala,
od svjetlosti procvjetala, od radosti propjevala.
Svu mi tugu pokupila,
i sa dlana odletjela. (Procvjetala suza)
 

Nives Matijević

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 730 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević