Get Adobe Flash player

Objavljena zbirka pjsama s. Klare Anke Bagarić

 
 
U biblioteci asketsko-mističkih djela „Symposion“ samostana svete Klare u Splitu objavljena je zbirka pjesama s. Klare Anke Bagarić „Procvjetala suza“.
Pjesnikinja je svoj život odrazila kroz stihove, kroz pjesme. O njima govori:
„Moje pjesme u meni su satkale najljepši sag,
nalik na pjesmu morskog vala
što obale ljubi.
 
S njima mi život posta
nježnošću prožet
i čežnjom:
ko pjesma ljubavna. (Moje pjesme)
 
Pred nama je zbirka pjesnikinje iz klauzure: s. Klare Bagarić, koja boravi u samostanu klarisa u Splitu; zbirka koja nas začuđuje svojim duhovnim bogatstvom, svojom izražajnošću. Njeni poetski zanosi obuhvaćaju široki dijapazon doživljaja, poetskih, unutarnje misaonosti i bogatstva izričaja, poput duge, koja se u skladnom sjaju s nebeskih horizonata spušta sve do zemlje, pokazujući svoju ljepotu. A ta ljepota plod je života milosti – ljubavi s Bogom. Počelom svega stvorenja; s Ocem i Sinom i Nadahniteljem; plod je unutarnje slobode. (s. Marija od Presvetog Srca)
 
Autorica ne govori u svojim stihovima o nedohvatnom, naduzvišenom, nadosjetilnom, superliminalnom odnosu prema Bogu, na kakav se odnos prema Bogu često može naći u stihovima (i u životu). Takav se odnos temeljiti na iluzijama koje odbijaju prihvatiti realnost, jer nas guraju u konflikt s njom. Život raste samo ako ima korijen i samo se na korijenu može graditi. Ako se iluzije pretpostave realnosti, tada se ne može ostvariti iskren odnos ni sa sobom, ni s drugima, ni sa svim ostalim što nas okružuje pa tako, jasno, ni s Bogom. Ne može se spoznati ni vlastita istina, a autorici je ona condidito sine qua non (Uklesati u hrid/ od kamena/ istinu,/ bivstvo svoje!).
 
Autoričine su pjesme bolno autentične: intimne i iskrene, lišene patetike i izvanjskih ukrasa, začudno djetinjasto prostodušne, lišene iluzija o vlastitoj veličini. Ako se autentičnost objašnjava iznošenjem svog iskustva, a ne svojom osudom i kritikom drugih, povezanošću s dušom koja je izvor kreativnosti, doživljajem sebe u harmoniji sa svijetom, povjerenjem da imamo pravo biti svoji i da imamo jedinstvenu ulogu u svijetu te s karakterom svojim identitet nalazimo u sebi samima i ponašamo se u skladu s onim jedinstvenim za što nas je Bog stvorio – tada se negdje s manje, a negdje s više otvorenosti može naći autoričinu autentičnost.
 
Iako niže pjesmu jednu za drugom, svaka od njih je izvorna, neponovljiva, posebna s moralnom gradacijom i upravljenošću prema Bogu, uza sve korištenje slika svakodnevnice. Uronjena u svoje „ja“, iznosi svoja društvena stanja, svoja osobna proživljavanja, nove spoznaje, slike, vidike i umjetničke doživljaje.  Zanesenost ritma povlači za sobom nova ostvarenja, stvaralačke zamahe, kao da ne može stati. Mora izraziti svu nutrinu, oslobađajući tako svoj unutarnji svijet pritiska, koji traži oslobođenje kroz poetsku formu. Skoro svaka pjesma ispunjena je moralnom podukom, koja može drugoga uzdizati da ne klone; da nastavi svoj hod obasjan nadom u bolje Sutra. Priznaje svoju slaboću, ne ustežući se da prizna svoju muku i da se nje oslobodi, kako bi primila novu čistu bitnost Riječi.
 
Ja živim!
Nikad nisam
tako živjela;
ja sam ona
trstika slomljena,
ispala iz ruke,
što se u pustinji primila! (Trstika slomljena)
 
Autentična je vjera u autoričinim stihovima toliko urasla u njezinu dušu da održava plemenitost njezine duše, neslućena prostranstva, nutarnju slobodu (Površina moje duše,/ katkad se preda veselju i humoru; ali dubina njezina slobodna je,/ raširena ko beskraj svemirski:/ zato nikad neće biti na umoru). Vjera je s njom toliko srasla, ona je za nju stvarnost, s kojom se živi i diše. Zapravo, ona s njom i u njoj jednostavno shvaća i prihvaća svijet ovakav kakav je, a u njemu – vidi Boga.
Ko kamen
teška mi suza
na dlan pala i tu ostala;
zraka sunca dočekala,
od svjetlosti procvjetala, od radosti propjevala.
Svu mi tugu pokupila,
i sa dlana odletjela. (Procvjetala suza)
 

Nives Matijević

    Vjerom žari

 
 
                Ne umire
                Niti stari.
                U srcima
                Sviju ljudi
                Traje. Žari!
                Vjerom budi,
                Vjerom sudi.
        O ljepoti vječnoj sniva.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQIiO-dyy-SWw3BVQW5Uo2PNHN6dH2-dH1Hh0eUqWeEXE0ZnS__
        Raste, jača, vjerom biva.
        Ne umire. I ne stari!
                Vjerom žari. 
                Vjerom traje.
                Prati
                Ljudske
                Koračaje.
                I bodriti
                Ne prestaje!  
 

Malkica Dugeč, 23. 12. 2014.

Netolerancija Zorana Milanovića, Predraga Matića...

 
 
O netoleranciji hrvatske političke i ideološke ljevice, kao i njezinom nedemokratkom habitusu i titoističkim totalitarnim impulsima, moglo bi se napisati nekoliko političkih ogleda, ali mislim da bi se ova kolumna trebala ograničiti samo na jedan segment te netolerancije. Ona se nalazi još vrlo daleko od zrele europske i socijaldemokratske misli, jer je pretvorena u mješavinu komunizma, najopskurnijeg liberalizma i antikršćanskog anarhizma. Ona se nakon poraza Ive Josipovića na predsjedničkim izborima i pobjede demokršćanske kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović pokazala u tisuću lica. Ja nikada kao kršćanin nisam otvoreno pisao, niti govorio, niti su mi puna usta  tolerancije. Nastojim ju živjeti, promicati i širiti svojim kršćanskim djelovanjem i poštovanjem prema svakom čovjeku gdje i kada god je to moguće. Ali sam shvatio jednu stvar – upravo oni kojima su puna usta ljudskih prava i tolerancije, takvi je najmanje u životu ostvaruju i takvi su na žalost u svojem mentalnom sklopu najnetolerantniji.
http://image.dnevnik.hr/media/images/644x322/Jan2015/61034627.jpghttp://www.balkaninside.com/wp-content/uploads/2013/08/Zoran-Milanovic-Josip-Perkovic-case.jpg
Tu je netoleranciju pokazao prije svega premijer Zoran Milanović kada je u izbornoj noći odbio čestitati novoizabranoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović na izbornoj pobjedi. Bez obzira na političke razlike, čestitka političkom neistomišljeniku na izbornoj pobjedi, osobito na tako važnim izborima kao što su predsjednički jest jedna civilizirana i humana gesta i time se pokazuje velika ljudska i osobna veličina gubitnika. Ivo Josipović osoba je i političar snažnih titoitstičkih impulsa čiji su stavovi puni upravo takve totalitarne ideologije, čime je podijelio hrvatsko društvo za vrijeme svojega mandata. No, smogao je snage, te izborne noći ponijeti se kao gospodin, gentlmenski, te je priznao svoj izborni poraz i čestitao svojoj suparnici od koje je izgubio izbore. No, premijer je reagira previše emotivno sa refleksima prezira i niskosti prema svojim političkim suparnicima neartikulirano vrijeđajući, što nije dobro za osobu koja obnaša tako važnu funkciju. Time si je pribilježio veliki minus, reže si granu na kojoj sjedi i vrlo lako bi mu se moglo dogoditi da uskoro padne i više se nikada ne podigne. No, to je očito njegov problem s kojim će se sam morati nositi. Isto tako, ono što je vrlo čudno u posljednjih nekoliko dana je također netrpeljivost prema Hrvatima u BIH i onima iz dijaspore.
 
Nju je u samoj izbornoj noći započeo širiti ministar branitelja Predrag Matić koji je izneo tezu da oni koji ne žive u Hrvatskoj i ne plaćaju porez nemogu odlučivati o našoj sudbini. Zato bih ih trebalo, kao suspendirati iz izbornog zakona. Time je izazvao lavinu prezira prema tim ljudima i od strane, ne samo drugih političara sličnog profila, nego i jednog dijela pučanstva. Te teze, prema mojem mišljenju ne drže vodu. Glasovi Hrvata iz BIH i dijaspore su jedan demokratski doprinos izbornom zakonu i znak snažnog etnocentrizma, etniciteta i zajedništva hrvatskoga naroda koji je u ovom povijesnom razdoblju kada imamo mladu hrvatsku državu više nego bitan. Govor kako su glasovi Hrvata izvan domovine prevagnuli na ovim izborima također ne drži vodu iz razloga što je fenomenološki dokazano da niti na jednim izborima do sada ti glasovi nisu imali veću prevagu. Političke opcije, kao i predsjednički kandidati su se u hrvatskoj smjenjivali. Prema tome, u tome ne vidim niti problem, niti opasnost. Jasno je da takvu klimu prezira prema Hrvatima izvan Hrvatske šire uglavnom oni iz ljevičarske mentalne i ideološke galaksije. Svatko po tome pitanju može imati pravo na svoje mišljenje.
 
Demokracija je. No moje je mišljenje ZA Hrvate iz BIH i one iz dijaspore, jer su to ljudi koji su za vrijeme Domovinskoga rata uvelike zadužili ovu zemlju, a i danas joj uvelike pomažu. Bilo bi dobro, a vjerujem da su neki to već učinili, napraviti jednu političku analizu o povijesnoj i političkoj ulozi Hrvata izvan Hrvatske u stvaranju hrvatske države. Ono što je po mojem mišljenju najvažnije jest to da tim istim osporavateljima ljudskih prava Hrvata izvan Hrvatske nisu problem velikosrbi i politički jugoslaveni koji žive u ovoj državi tijelom, ali ne i srcem, koji ju ne mogu smisliti i najbolje bi je utopili u žlici vode kada bi mogli. Takvi ljudi imaju pravo glasa. A upravo ljudi takvog profila u Hrvatskoj danas uživaju sve moguće privilegije.Takvi ljudi im nisu problem, a Hrvati izvan Hrvatske su im neprijatelji br. 1. Ovakav način razmišljanja i rezona prema našim ljudima ili je znak neznanja, ili zločestoće ili nedostatka potpune političke kompetencije.
 
Nije li bilo sramno što su komunisti napravili ljudima u BIH smanjujući broj glasačkih mjesta. Za sve one nerede u Mostaru i mučenja ljudi su sami krivi. Po njima je izgleda normalno da ljudi moraju putovati više od sto kilometara do svojeg glasačkog mjesta. To se sve pretvorilo u običnu farsu i mučenje jadnih ljudi. Na kraju krajeva, zašto bi svi ti ljudi koji glasaju izvan Hrvatske morali glasati baš za desnicu ili demokršćansku političku opciju. I ljevica je u mnogim slučajevima upravo i od tih ljudi uspjela dobiti određeni broj glasova, pa ne vidim u čemu bi bio problem? Uglavnom, ova postizborna histerija pokazala je jednu bitnu stvar – da hrvatska ljevica pokazuje upitnost svoje demokracije, da joj je potrebna introspekcija i duboko čišćenje, kao i transformacija u modernu socijaldemokratku opciju ako želi imati svoju budućnost. Oni imaju politički potencijal i normalno je da u svakoj modernoj državi postoji i takva opcija – socijaldemokratska. No, čini se da ćemo još pričekati sa njezinom istisnkom transformacijom. Dokle god se istaknuti pojedinci ne odreknu antihrvatski i antikatoličkih impulsa te anarhističkog liberalizma koji ne vodi nigdje.
 

Pavle Primorac

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Nedjelja, 25/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 809 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević