Get Adobe Flash player

Replika reljefa koji se nalazi u samostanu Rama Šćit i klaustru Crkve Gospe Sinjske, autora Kuzme Kovačića

 
 
Na inicijativu sinjskih franjevaca, osobito fra Mira Modrića, koji je često vodič hodočasnika kroz Svetu Zemlju, u predvorju bazilike Navještenja u Nazaretu, 14. studenoga 2018. godine postavljen je i otkriven reljef Gospe Sinjske, autora akademskog kipara Kuzme Kovačića. Svečano otkrivanje reljefa Gospe Sinjske upriličeno je u nazočnosti predstavnika Kustodije Svete Zemlje, bazilike Navještenja, provincijala i svećenika Provincije Presvetog Otkupitelja i Bosne Srebrne, gvardijana franjevačkog samostana u Sinju i Rami te brojnih hodočasnika.
https://www.gospa-sinjska.hr/images/1_-_Majka_je_uvijek_Majka.jpg
Riječ je o replici reljefa koji se nalazi u samostanu Rama Šćit i klaustru Crkve Gospe Sinjske, autora Kuzme Kovačića. Ova Kuzmina skulptura, makar u bronci, ukrašena zavjetnim zlatnim zvijezdama i dragim kamenjem, vrlo je prepoznatljiva, nježna, s karakterističnim naklonom majčinske blizine kao i ona originalna Gospina slika u ulju na platnu iz druge polovice 15. stoljeća, nepoznatog mletačkog slikara.
 
Tim činom hrvatski narod dobio je još jedno mjesto na kojem će zastajati hodočasnici iz cijeloga svijeta, kako bi upravili svoju molitvu nebeskoj Majci, koju Hrvati štuju pod nazivom Čudotvorna Gospa Sinjska. Njezin reljef postao je tako dijelom perivoja marijanskih reljefa i mozaika, koji krase mjesto na kojem je anđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti i roditi Sina božanskim djelovanjem Duha Svetoga.
„Još za boravka u Isusovoj domovini, dok sam živio u Gospinu svetištu u Nazaretu, rodila se želja, koja je od tada stalno tinjala duboko skrivena u mom srcu, da među mnogim Gospinim prilikama iz cijeloga svijeta, i naša Gospa Sinjska nađe mjesto tu u svom zavičaju, u Nazaretu. Želja se svaki put uvećavala kad bih, u proteklih trideset i pet godine, s hodočasnicima dolazio u to Svetište. S njima sam molio i govorio im o Nebeskoj Majci koja je uvijek sa svojom djecom. A od kad sam, prije nekoliko godine, tu vidio i Gospu Trsatsku, shvatio sam da to ne mora biti samo moj san, nego nešto što stoji otvoreno pred nama. Razgovarajući o tome s braćom u Gospinu svetištu u Sinju, a povodom svečane proslava tristote obljetnice krunjenja Gospe Sinjske, poželjeli smo da bi se i za našu Gospu našlo mjesto u Nazaretu, da je mogu vidjeti hodočasnici iz cijeloga svijeta“, rekao je fra Miro.
 
Bazilika Navještenja je rimokatolička bazilika u Izraelu (Nazaret) izgrađena 1969. godine. Ova bazilika je i najveća kršćanska crkva na Bliskom istoku. Svetište je izgrađeno sredinom 4. stoljeća na mjestu gdje je, prema kršćanskoj tradiciji, arkanđeo Gabrijel navijestio Djevici Mariji da će začeti i roditi Isusa. U to vrijeme nastale su i bazilika Rođenja Isusova te bazilika Svetoga groba. U vrijeme križarskih ratova crkva je bila ruševina. Normanski vitez Tankred od Galileje dao je sagraditi novu katedralu preko špilje. Ta katedrala bila je najveća crkva koju su sagradili križari. Godine 1170. oštećena je prilikom potresa. Obnova crkve prekinuta je nakon poraza križara u bitci kod Hittina te su križari izgubili Nazaret. Zahvaljujući nizu ugovora, Nazaret je ostao hodočasničko mjesto do 1291., kada su križari bili protjerani iz zemlje. Franjevci su nastavili brinuti se za crkvu, s prekidima, kada nisu mogli boraviti u Nazaretu. Godine 1620., franjevci su dopuštenjem emira Fakr ad-Dina došli u posjed ruševina križarske katedrale u Nazaretu. Godine 1730., dopuštenjem Dahera el-Omara sagrađena je nova crkva. Godine 1877., crkva je bila dograđena, godine 1955. crkva je srušena, kako bi se izgradila nova – sadašnja bazilika Navještenja. Prije izgradnje došlo je do opsežnih arheoloških istraživanja. Baziliku je projektirao talijanski arhitekt Giovanni Muzio. Crkva ima dvije razine. Gornja razina slijedi konture križarske katedrale iz 12. stoljeća i ima brod s dva prolaza. Nadalje, a ova razina je djelomična rekonstrukcija istočne apside. Niža razina uključuje špilju. Godine 1964., baziliku je papa Pavao VI. posvetio Djevici Mariji. Posveta bazilike dogodila se 23. ožujka 1969. Dva dana kasnije, dogodilo se ekumensko liturgijsko slavlje na kojem su prisustvovali grčki pravoslavni, armenski, koptski, etiopski, sirijski i luteranski crkveni predstavnici.
 
Unutar i oko bazilike nalaze se mnoge slike Djevice Marije, koje su poklon iz raznih zemalja. Hrvatska je uz reljef Gospe Sinjske predstavljena sa mozaikom Majke Božje Bistričke, akademskog slikara i grafičara Josipa Resteka te mozaikom Gospe Trsatske, poklon HFP Sv. Ćirila i Metoda.
 

Nives Matijević

Izložba o radovima na oltaru i antependiju Sv. Križa iz crkve u Kaštel Štafiliću

 
 
U Europskoj godini kulturne baštine, u Muzeju grada Kaštela, u utorak 13. studenoga postavljena je izložba i održano predavanje, u kojem su predstavljeni dovršeni cjeloviti konzervatorsko- restauratorski radovi na oltaru i antependiju Sv. Križa iz crkve Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Kaštel Štafiliću.
https://www.kastela.hr/Portals/0/EasyGalleryImages/1/909/HRZ-Oltar-sv.Kri%C5%BEa-iz-K-(1).JPG?w=880
Konzervatorsko-restauratorski radovi na oltaru Sv. Križa započeli su 2000. godine, a Muzej grada Kaštela bio je nositelj ovog programa do 2007. godine. Od 2007. Do kraja 2017. godine konzervatorsko-restauratorske radove na oltaru i antependiju, financirane u cijelosti sredstvima Ministarstva kulture RH, nastavili su i dovršili djelatnici splitskog restauratorskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda. Crkva Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Kaštel Štafiliću primjer je spoja tradicijskih elemenata i baroknih stilskih oblika. Svoj današnji oblik dobila je 1765. godine, a protomajstor je bio Ignacije Macanović Raguseo iz Trogira. Kapela sa sakristijom dozidana je deset godina kasnije.
 
Iz crkava u Dalmaciji uklonjen je velik broj drvenih oltara u vremenu u kojem su preferirani oni mramorni. Ova je velika promjena proizašla iz poboljšane gospodarske situacije nakon prestanka opasnosti od napada osmanlijskih postrojbi u 18. stoljeću. Drvene oltare koji nisu zamijenjeni novima, danas nalazimo uglavnom višestruko preslikane, a ponekad i fragmentirano očuvane,  izmijenjenih izvornih gabarita. Drveni oltari iz župne crkve u Kaštel Štafiliću poput oltara Sv. Križa iz 17. st. velik su konzervatorsko-restauratorski izazov, ali i zalog za čuvanje baštinicima drvorezbarenih, polikromiranih i pozlaćenih oltara. Oltar je u kultu i štuje se, osobito u korizmeno vrijeme, a u sklopu njega je pripadajuća mu oltarna pala Uzvišenje Svetog Križa s tri Marije. Slika na platnu, rad nepoznatog majstora, najstarija je oltarna pala u župnoj crkvi i datirana je u 18. stoljeće.
 
Oltar Sv. Križa je arhitektonskog tipa. Složeni koncept i izrada oltara s pet pripadajućih skulptura, izvorno bogate dekoracije zlatom i srebrom na polimentu, govore o njegovoj važnosti u toj župi. Pripadajući drveni antependij (predoltarnik) zajedno s oltarnom menzom ulazi u prostor crkvenog broda. Nakon provedenih radova na demontiranom drvenom antependiju, prezentirani izvorni oslik u središnjem polju je figuralna slika Zaručnici Marija i Josip u hramu u tehnici tempere na dasci, rad Matea Ottonija (prema atribuciji Radoslava Tomića).
 
Na njemu je prikazana Bogorodica i sv. Josip u interijeru s kamenom balustradom i dvobojnim kamenim podom u perspektivnom skraćenju. Predoltarnik potječe iz starije crkve posvećene 1671. godine te je nakon toga slijedila oprema njezine unutrašnjosti. Prema dokumentima u crkvi su uz glavni oltar bila i četiri bočna oltara s drvenim antependijima. Sadašnja crkva gradila se između 1753. i 1765. godine, kada je srušena stara u kojoj je u to vrijeme bilo sedam drvenih oltara. Danas se predoltarnik nalazi na oltaru sv. Križa, ali to nije njegovo izvorno mjesto. Od drvenoga, rezbarenog, bojanog i skulpturama anđela dopunjenog retabla s palom Uzvišenje Svetog Križa predoltarnik se razlikuje vremenom nastanka, ikonografijom i stilom. Otonijev antependij mora da je pripadao starom oltaru sv. Josipa koji je bio izrađen od drva pa je naknadno postavljen na oltar sv. Križa, jer je novi oltar sv. Josipa mramorni i na njemu je stari Otonijev antependij izgubio funkciju. Da bi se uskladio s novom cjelinom, temeljito je preslikan i tek se tijekom restauracije utvrdilo postojanje figuralnog prikaza što ga je izradio Mate Otoni Napoli. Vjerojatno je Otoni bio za staru crkvu izradio cijeli oltarni ansambl, kako je to znao u susjednim Poljicima. U onom času kada se Kaštel Štafilić odlučio podići novu, reprezentativniju crkvu, sudbina Otonijeva rada bila je zapečaćena: njegova neupitna rustična crta i naglašeno dekorativni karakter bili su zastarjeli i nisu se uklapali u novi crkveni interijer koji uključuje mramorne oltare i štuko dekoraciju Giuseppea Monteventija. Jedan njegov dio, oslikani predoltarnik, premješten je na drugi oltar i radikalno preslikan, dok su pala i retabl uklonjeni.
 
Tijekom izvedenih radova na drvenom, rezbarenom, polikromiranom, pozlaćenom i posrebrenom oltaru izvršena je fumigacija, uklonjeni su višestruki preslici, aplicirani novoizrađeni drvorezbareni nedostajući dijelovi, te je provedena strukturna konsolidacija i izvedena parcijalna rekonstrukcija izvornog oslika. Dovršetkom cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova na oltaru, antependiju i oltarnoj menzi Sv. Križa, baroknoj crkvi u Kaštel Štafiliću vraćen je oltar koji svjedoči o važnosti liturgijskih artefakata koji se prenose iz ranijih crkava u kasnije izgrađene, te se čuvaju za buduće generacije.
 

Nives Matijević

Ivan Lazarev i njegov rod

 
 
Armenski rod Lazarevih (rus. Lazarev, izg. Lazárjev, arm. Jegizarjan) potječe od poduzetnika Emanuela (Manuka) Lazarjanca koji je došao iz Armenije u Isfahan (Iran) 1605. god. i njegova sina Lazara (Eleazara). Njegov potomak Lazar Nazarovič (1700. - 1782.), barun Svetoga Rimskoga Carstva, još je 1720-ih godina počeo voditi zajedno s D. Zemskim trgovinu u Rusiji. Godine 1735. god. je utemeljio tvornicu svile u Frjanovu, blizu Moskve. Godine 1747. preseljava se s obitelji u Rusiju. Katerina II. Velika (vladala od 1762. - 1796.) je proizvela Lazareva 1774. god. u nasljedno plemstvo. Imao je nekoliko sinova.
https://www.hkv.hr/images/raxo_thumbs/amp/tb-h200-fit-int-294bf94c87438661ebedf669e2a32a39.jpg
Njegov sin, grof Ivan (arm. (H)ovanes) Lazarev (1735. - 1801.) bio je jedan od najbogatijih ljudi katarinskoga carskoga razdoblja, te dvorski draguljar od 1764. god. Posjedovao je nekoliko tvornica u Permskoj guberniji, bio je vlasnik dvorca Ropšin i imanja Frjanovo u Moskovskoj oblasti. Ivan Lazarev je začetnik gradnje ulice Nevskoga u Sankt-Peterburgu Armenske crkve sv. Katarine (1771.-1780.).
 
Oporučio je dio svoje imovine za gradnju učilišta za siromašnu armensku djecu, buduće Lazarevsko veleučilište istočnih jezika gdje je sada smješteno veleposlanstvo Republike Armenije u Rusiji.
 
Lazarev je zajedno s braćom utemelitelj armenske crkve Svetoga Križa (arm. Surb Hač, 1779. - 1781.) u Moskvi. Crkvu su srušili 1930. god., a umjesto nje sagradili su školu. Godine 1780. imenovan je savjetnikom u Državnoj banci. Za vrijeme rusko-turskoga rata 1787. - 1791. god. Lazarev je bio politički savjetnik zapovjednika ruske vojske general-feldmaršala, kneza Grigorija Potemkina (1739. - 1791.). Sudionik je istočne ruske politike. Ivan Lazarev je podupirao preseljavanje u Rusiju desetaka tusuća Armenaca. U zadnjim je godinama svojega života pomagao mnogim armenskim udrugama i samostanima na jugu Rusije. Preminuo je 20. listopada (prema drugim podatcima - 21. listopada) 1801. godine. Jedini sin iz braka s Katarinom Mirzahanovom (1750. - 1819.), imenom Artemije (arm. Arutjun) (1768. - 1791.), bio je premijer-bojnik, pobočnik u kneza G. Potemkina i preminuo je 12. siječnja 1791. godine.
 

Artur Bagdasarov

Anketa

Andrej Plenković je zaposlio ujaka, kuma i sestričnu. Tko je sljedeći?

Ponedjeljak, 10/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1272 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević