Get Adobe Flash player

120 godina od rođenja Blaženika (1898. – 1960.)

 
 
ISTINA
 o Blaženome Alojziju
provlači se kroz vrijeme
kroz crne godine
krvave godine
 KOMPARTIJE
zlokrake petokrake
povampirenih srca
mračne stvarnosti
http://www.veritas.hr/arhiv/ver2003/ver02_03/02v03a7.jpg
UDBE
što na vjeru
i naciju laje
otrovan nauk mržnje
maršala Jože
težinom riječi
križ svoj nosi Blaženik
pred raspelom križa
razapet moli
 

Nikola Šimić Tonin

Od svega ropstva najsramotnije je i najpogubnije ropstvo uma

 
 
Pravi muževi ne sagibaju koljena pred lažnim duhom vremena, jer to traži od nas muževni ponos. Kakav je duh vremena danas? Ne priznaje se više nikakav auktoritet. Nema, tako kažu, istine, koja bi nadilazila čovječji um. Nema nikakva prekogrobnoga života. Nema zakonitog učiteljstva na zemlji, koje bi moglo sigurno prosuditi, što je dobro, a što je zlo, gdje je istina, a gdje je laž.
http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/UserDocsImages/O%20Stepincu/stepinac_govor.jpg
Odatle upravo od pomanjkanja žive vjere i onaj bijesni boj protiv Katoličke Crkve, od Boga postavljene učiteljice istine svima ljudima. Odatle onda npr. i nijekanje roditeljske vlasti i naučavanje, kako to čine komunisti, da djeca nisu dužna pokoravati se roditeljima. Odatle nijekanje nerazrješivosti ženidbe i propagiranje slobodne ljubavi. Odatle prijezir dana Gospodnjega. Odatle onda i lakoumna samoubojstva, koja neki luđaci smatraju junaštvom. Odatle nekažnjeno robljenje i pljačkanje naših crkava. Odatle tolika grozna ubojstva ljudi kao da se radi o pilićima. Odatle glorificiranje razvratnosti u kinu i štampi. I tko se usudi usprotiviti takvu duhu vremena i takvu strašnom zlu odlučno prigovoriti, bit će u najmanju ruku smatran čudakom.
 
A pitam vas, muževi, koji ste prošli mnogo oluja života, nije li sramota za muža, da ono što je crno, nazove bijelim, da ono što je ružno, nazove lijepim, da ono što je gorko, nazove slatkim, da ono što je zlo, nazove dobrim samo zato, što je takav duh vremena? Od svega ropstva najsramotnije je i najpogubnije ropstvo uma. A mnogi muževi danas ne vide svoje vlastite sramote, kad klipšu za krilaticama razvratnih ljudi, kao da im je Bog progovorio s nebesa na usta proroka. Nije li dobro prorekao pustinjak Antun, kad je rekao svojim učenicima: Doći će vrijeme, kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga, koji nije lud kao što su i oni, vikat će na njega: Lud si! samo zato, što nije lud kao što su i oni?
 
Sakramenat ženidbe i blagoslov, a slobodna ljubav
 
Ponos, dakle, i čast muža zahtijeva, ne da se ljulja kao trska pred lažnim duhom vremena, nego da stoji čvrst i odlučan, da i pogine za ono, što je upoznao kao istinu. A istina je, da pravoga Boga, Stvoritelja svijeta, i njegov divni zakon ne mogu zamijeniti nikakve zemaljske veličine i lijepe fraze brbljavaca. Sakramenat ženidbe i blagoslov, koji on donosi sa sobom, ne može nadomjestiti slobodna ljubav. Kršćanski odgoj u obitelji ne može nadomjestiti škola bez Boga. Načelo kršćanske pravde među narodima i državama ne može zamijeniti ili nadoknaditi načelo surove sile i mržnje. Sramota je, dakle, za muža, da sagne koljeno pred lažju vremena, u kojemu živi. Budite zato pravi muževi! Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena, jer konačna pobjeda ipak ne pripada njemu nego Bogu! Ljudski sudeći, nije onoj trojici junačkih mladića bilo spasa, kad su uskratili poslušnost i nisu htjeli pokleknuti pred zlatnim, ali mrtvim bogom Nabukodonozorovim pa su zato bili bačeni u ražarenu peć. Ali njihova vjera u živoga Boga bila je neslomljiva. I on ih je izbavio. Izbavio tako, da im ni vlas na glavi nije izgorjela u strašnom ognju, jer stoji pisano: „Ja sam Gospodin i nema drugoga!“ A jer je apsolutni Gospodar svega, zato mora uvijek biti pobjednik. Zapamtite, dakle, dobro! Kako god prošli ratovi i revolucije, što ih proživljavamo, kako god prošlo orijaško hrvanje u svijetu, posljednji pobjednik bit će Gospodin Bog…
 
Ima li, dakle, smisla oduševljavati se za lažne ideje vremena i za njihove nositelje, za te mizerne bogove iz zemlje i praha, koji će svi proći kao pljeva, kad Bog zavitla snažnom desnicom svojom. Stojmo, dakle, na to nas upućuje zdrav razum! Stojmo, dakle, čvrsto uz onoga, koji je Gospodin sadašnjosti kao i prošlosti i budućnosti, vjerovali to ljudi ili ne! Pravi muževi ne sagibaju koljena pred lažnim duhom vremena, jer to zahtijeva konačno i prava ljubav prema samomu sebi i domovini.
 
Ako je Bog, kao što jest, apsolutni Gospodar svega, može li on, koji je vječna pravda, dopustiti, da se trajno i nekažnjeno gazi njegov sveti zakon? Nije zato bez razloga zavapio prorok: ‘Jao vama, koji zlo zovete dobrim, a dobro zlim. Koji tminu zovete svjetlo, a svjetlo tminom, koji gorko zovete slatkim, a slatko gorkim!’ Kakvu nadu, pitamo vas, kakvu nadu mogu da još imaju oni, koji su ostavili izvor života — Boga, i priklonili se laži prolaznoga vremena, koje je sve istinske vrjednote života zanijekalo? Budite uvjereni, da će svaki, koji zanemari Boga i prikloni se lažnom duhu vremena i zlu, koje ono sije, prije ili kasnije iskusiti što znači riječ prorokova : ‘Znaj i vidi, kako je zlo i kako je gorko, što si ostavio Gospodina Boga svoga, i što nema straha njegova u tebi, veli Gospod nad vojskama!’
 
Došlo, dakle, što mu drago u ovim žalosnim vremenima, mi ne ćemo nikada sagnuti koljena pred zlom, koje se širi, pred lažnim duhom vremena, koje je protivno Bogu. To traži od nas muževni ponos, to traži od nas Bog, to traži prava ljubav prema samomu sebi i domovini, koja ne računa s trskama nego s pećinama, s muževima, koji su na mjestu. Prije nego je vođa Izraelaca Jozua imao ući u obećanu zemlju, da se ne bi uplašio na očigled pogibelji, reče mu Gospod: ‘Ohrabri se i budi jak!’ I ja vam dovikujem na domaku oluje, koja prijeti čitavom svijetu: Ohrabrite se i budite jaki u vjeri, koju očevi vaši ispovijedaju već 1300 godina! Ostanite vjerni Bogu i njegovu zakonu, da uđete jednom u zemlju živih i da postignete krunu vječnoga života, koju je Bog obećao onima, koji budu vjerni do smrti njemu, Stvoritelju i Gospodaru svijeta.
 

Alojzije Stepinac, Propovijed u Peterancu, 17. studenoga 1940. godine

Predstavljena knjiga „Marija Magdalena: Od Isusove učenice do filmske bludnice“

 
 
Kao 38. knjiga Biblioteke Studije Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar objavljena je knjiga s. Jadranke Rebeke Anić i Irene Sever Globan „Marija Magdalena: Od Isusove učenice do filmske bludnice“ koja je u srijedu, 20. veljače 2019. predstavljena u Pinakoteci samostana Gospe od Zdravlja u Splitu. Uz autorice ovu teološko-kulturnu analizu predstavili su doc. dr. sc. fra Domagoj Runje i mr. sc. Blažena Radas.
https://www.pilar.hr/wp-content/uploads/2018/12/MarMag_fi.jpg
Nijedan biblijski lik - uključujući Judu, možda čak i Isusa - nije u ljudskoj mašti, legendama, književnosti, likovnoj, kazališnoj i filmskoj umjetnosti dobio tako živopisan i bizaran život kao Marija Magdalena. Novozavjetni lik Marije iz Magdale prošao je proces promjene od Isusove učenice, svjedokinje uskrsnih događaja i prve navjestiteljice uskrsnuća, apostolice apostola, preko lika raskajane i obraćene grešnice do Isusove ljubavnice ili supruge. Svi ti pomaci u prikazu njezina lika zrcale teme pojedinih crkveno-društvenih konteksta i stoga su zanimljivi i onda kada se udaljuju od novozavjetnih izvora.
 
U knjizi „Marija Magdalena: od Isusove učenice do filmske bludnice“ analiziran je a proces trajne i složene mijene lika Marije iz Magdale tijekom duge povijesti njegova tumačenja kao i složenost interdisciplinarnih istraživanja koja nisu ograničena samo na njezin lik i ulogu već obuhvaćaju i analizu radova o toj svetici. Ovom se knjigom hrvatskoj javnosti prvi put predstavljaju istraživanja o Mariji iz Magdale iz područja novozavjetne egzegeze, patristike i legenda te se ujedno donosi prva sustavna analiza uopće lika Marije iz Magdale u filmskoj umjetnosti.
 
Knjiga je podijeljena u dva dijela kojima prethodi uvod u kojem su predstavljena istraživanja o Mariji Magdaleni u različitim znanstvenim disciplinama i glavne prekretnice u tim istraživanjima. Prvi dio knjige naslovljen je Marija iz Magdale — od Novoga zavjeta do legendi i sadrži pet poglavlja. U prvom se poglavlju raspravlja o tzv. the Magdalene Question, odnosno, o identitetu Marije iz Magdale: radi li se o novozavjetnom ženskom liku koji nosi to ime ili se pod tim imenom spaja više različitih novozavjetnih ženskih likova? U drugom poglavlju analizira se lik i uloga Marije iz Magdale na temelju kanonskih novozavjetnih tekstova: Evanđelju po Marku, Mateju, Luki, Ivanu, Djelima apostolskim i 1 Kor 15, 3-8. Posebna pozornost posvećena je pitanju koliko se na temelju prikaza njezina lika može saznati o položaju žena u ranim kršćanskim zajednicama. Na primjeru Marije iz Magdale prikazana je i suvremena rasprava o ženama kao Isusovim učenicama i apostolicama. Pitanje položaja žena u ranom kršćanstvu i strategije kojima ih se postupno izmještalo iz središta Isusova pokreta i iz aktivnih uloga vodstva i naviještanja, vid su pod kojim se analizira uloga Marije iz Magdale u apokrifnim tekstovima te u tekstovima ranokršćanskih crkvenih otaca i pisaca (treće i četvrto poglavlje). U petom se poglavlju analiziraju legende o Mariji iz Magdale nastale na kršćanskom Zapadu i Istoku i njihove razlike. U cijelom prvom dijelu knjige posebna pozornost posvećena je preobrazbama njezina lika i uloga te uzročno-posljedničnim vezama tih preobrazba s promjenama uloga žena u kršćanskim zajednicama.
 
U drugom dijelu knjige analizira se lik Marije Magdalene u filmskoj umjetnosti od njenih početaka do danas. Analizira se tko je i kako je Marija Magdalena portretirana na filmu, u kojim se ulogama pojavljuje, kako izgleda i transformira se, u kakvom odnosu stoji s drugim likovima (posebno s Isusom s kojim najčešće dolazi u tandemu). Također, raspravlja se podržava li njezin prikaz patrijarhalnu stereotipnu reprezentaciju žene u umjetnosti kao one koja se veže uz seksualnost i grešnost s obzirom na to da se Hollywood, i općenito filmska industrija, smatraju bedemom tradicionalno muških vrijednosti i patrijarhalnog svjetonazora.
 
Cjelokupno istraživanje upućuje na važnost ne samo analize lika i uloge Marije iz Magdale već i analize diskursa, odnosno, mehanizama i ciljeva kojima se uspostavlja i ozakonjuje neki diskurs dok se drugi potiskuju ili zabranjuju. To vrijedi kako za (katoličku) crkvenu tradiciju koja time utječe na položaj žena u crkvenim zajednicama tako i za popularnu kulturu koja preko lika Marije Magdalene rješava neka intelektualna, emotivna i egzistencijalna pitanja ili izražava nezadovoljstvo službenim učenjem Katoličke Crkve o tijelu, seksualnosti ili celibatu. Naime, Marija Magdalena koja je tijekom povijesti pretvorena u lik trajnih preobrazba privlačna je i u suvremeno doba koje više naginje trajnim promjenama nego stalnim, fiksiranim identitetima. Problem je međutim što i te suvremene mijene njezinog lika uglavnom nastavljaju tradiciju koja se temelji na stapanju više novozavjetnih ženskih likova u jedan lik Marije Magdalene koji pogoduje rodnim stereotipima i ne stavlja u pitanje patrijarhalne strukture i odnose.
 
Cilj ove knjige je potaknuti veće uvažavanje suvremenih teoloških istraživanja u filmskoj i drugim granama umjetnosti. To je i razlog zašto su dva dijela knjige koja mogu funkcionirati kao zasebne, nezavisne cjeline, namjerno stavljene u jedan, zajednički, dijaloški okviri. Jadranka Rebeka Anić doktorirala je na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Kao znanstvena savjetnica radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar - Područni centar Split. Predavala je na Sveučilištu u Sarajevu u sklopu predmeta Religija i rod magistarskog programa Religijskih studija i na Rodnim studijima. Kao vanjska suradnica predavala je na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, na teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu te na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Autorica je niza radova s područja feminističke teologije i triju knjiga: Više od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću (2003.),
 
Žene u Crkvi i društvu (2010.) i Kako razumjeti rod? Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi (2011.). Koautorica je triju priručnika I suurednica nekoliko međunarodnih I domaćih zbornika. Sudjelovala je na nekoliko međunarodnih i domaćih projekata te vodila dva projekta Franjevačkog instituta za kulturu mira. Članica je triju međunarodnih i dviju domaćih udruga. Članica je upravnog odbora Europskog društva žena u teološkom istraživanju (ESWTR) i dopredsjednica Hrvatske sekcije ESWTR-a. Područje interesa: teološka antropologija, feministička teologija, pastoralna teologija.
 
Irena Sever Globan diplomirala je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te diplomirala i doktorirala komunikologiju na Papinskom Sveučilištu Salesiana u Rimu. Zaposlena je kao docentica na Odjelu za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu gdje predaje predmete iz područja filmske umjetnosti, teorije medija i interpersonalne komunikacije. Predmete iz područja medijske i filmske kulture, vizualne komunikacije, televizijskih serija i televizijske produkcije predavala je na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, Odjelu za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku. Objavila je više znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima, a teme kojima se uglavnom bavi u svom istraživačkom radu tiču se rodne reprezentacije u medijima, filma i televizijskog dramskog programa. Članica je Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), hrvatske sekcije Europskog društva žena u teološkom istraživanju (ESWTR) te Hrvatske udruge za logoterapiju (LOGOS). Već dugi niz godina vodi tribine filmova kršćanske tematike u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
 

Nives Matijević

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Ponedjeljak, 25/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 969 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević