Get Adobe Flash player

Vladajuća klika je bogata, bahata i osvetoljubiva

 
 
Jedno od najgorih i najkritičnijih oblika u političkom i društvenom smislu uređenja određene države, bez obzira u kakvom je ideološkom predznaku riječ jest ono oligarhijsko. Ono se događa kada određena manja interesna skupina ljudi ima moć i političku, i financijsku i društvenu, ali i medijsku i na taj način sebi daje za pravo upravljati cjelokupnim društvom i državom i tako određivati sudbinu malih ljudi, većeg dijela stanovništva države u kojoj se živi. Nalazi li se u takvom oligarhijskom mentalitetu i uređenju Hrvatska? Istina, mi živimo u uređenju koje se naziva demokratsko, ali čini se da je u nekim segmentima demokracija unutar određenih sustava i uređenja, ali i na cjelokupnoj društvenoj razini samo privid. Političari i razne interesne skupine nalaze se u međusobnom sukobu, ali kao da se dobiva dojam da oni žele stvoriti taj svoj sukob kao privid da im je stalo do općeg dobra, ali pojedincima unutar tog oligarhijskog sustava stalo je samo do njihovih osobnih interesa, do vladanja nad malim ljudima i do neprestanog financijskog i ljudskog iscrpljivanja tog istog malog čovjeka u političkom, gospodarskom, pa u mnogim segmentima i u poreznom smislu.
http://www.blic.rs/data/images/2015-09-02/661678_zoran-milanovic-02foto-tanjug-ap_orig.jpg?ver=1441197598
Živimo u vremenu privilegiranih u svim mogućim strukturama društva. Ali privilegirani su samo oni koji imaju novac i moć. Jer moć sa sobom nosi i novac. I gledano ovozemaljskim načinom razmišljanja upravo oni koji imaju novac i moć, kao da im nitko ništa ne može. Ponašaju se bahato i onaj koji njihovoj bahatosti, a nije im ravan u političkom i financijskom smislu pokuša stati na kraj, ne će se dobro provesti. Mnogi oligarsi danas glume i žele biti „mali bogovi“ koji se u svakom trenutku vlastitoga života žele okoristiti privilegijama. Oni upravljaju našim životima kroz političke strukture, kroz gospodarske strukture, kroz firme kojima upravljaju, kroz banke, kroz financijsku moć. I nitko nema želju niti volju tome stati na kraj iz razloga što se većina ljudi boji. Ali i oni koji imaju hrabrosti izaći na ulice jednostavno – nitko ih ne želi čuti, niti saslušati njihove probleme. Radnici, seljaci, branitelji, oni koji su blokirani, koji vraćaju pljačkaške kredite u francima. To su ljudi koji neprestano žive u stresu i to ne onom normalnom stresu, nego dubokom egzistencijalnom koji potresa njihov život i postavlja im ozbiljno pitanje da li se uopće isplati živjeti. I još se mnogi čude zbog čega imamo toliko samoubojstava u društvu u kojem živimo.
 
Hrvatska je po ljestvici samoubojstava jedna na visokoj razini u svijetu. I to samo zbog toga što između sebe kao ljudi negativno djelujemo jedni na druge, jedni drugima zagorčavamo život i nikoga za to nije briga – osobito oni koje bi za to trebali biti briga. Dok jedni uživaju sve moguće društvene privilegije, drugi sanjaju kako otići iz Hrvatske i muče se kako preživjeti ne mjesec, nego dan i skrpati kraj s krajem. I onda se čudimo kako nam se institucije i sustavi malo po malo, iz dana u dan raspadaju, čudimo se kako imamo nervozne ljude u liječničkim čekaonicama, u poštama i bankama i raznim drugim institucijama gdje nitko ne brine kako riješiti njihove konkretne probleme. Kada bi oni koji su u Hrvatskoj odgovorni brinuli za svoje građane, za svakoga posebno kao što se to čini u mnogim zapadnim zemljama, ljudi bi bili puno zadovoljniji. Čovjekova duhovna, psihička, mentalna i fizička ravnoteža ovisi, naravno o nutarnjem životu, odnosu s Bogom. To je na prvom mjestu. Ali ovisi i o tome da čovjek ima od čega živjeti, da ima život dostojan čovjeka, dostojan osobe, a ne da neprestano živi u stresu, nervozi i bude opsjednut mišlju da sebi na bilo koji način naškodi. Oligarhijski sustav nam neće niti malo pomoći, čak štoviše, odmoći će nam. A pomoći nam može samo promjena mentalnog sklopa da se odgovorni, ali i svaki građanin Hrvatske počne brinuti za opće dobro.
 

Pavle Primorac

Manastir Krka nastao je, kao katolički samostan

 
 
Kako graditi suživot i povjerenje kad politička i crkvena vrhuška iz Beograda i dalje širi toliko puta dokazane povijesne neistine i mitologiju! Uopće se ne ću obazirati na patrijarhovu gradaciju, tko je učinio kome više zla, jer je to u najmanju ruku neukusno i necivilizacijski. Ali ću se osvrnuti na povijest manastira Krka. Srbi ga danas svojataju i na neistinama tvrde kako su ga oni osnovali u XIII. stoljeću. To tvrdi i patrijarh kojemu je ta neistina potrebna kako bi ustvrdio da su Srbi već u to doba tu bili domicilni narod. Što je istina o manastiru?
http://croative.net/wp-content/uploads/2015/08/manastirkrka11.jpg
Katolički samostan Krka kojega koristi SPC
 
Manastir Krkanastao je, kao katolički samostan, na mjestu gdje su se nalazile katakombe u kojima je prema predaji apostol Pavao propovijedao kršćanstvo u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio katolički, ukazuje i zvonik u romaničkom stilu, što nije tipično za pravoslavne vjerske objekte. Arheolozi, konzervatori, povjesničari umjetnosti i povjesničari ustvrdili su da je dio sakralnih objekata na sjeveru Dalmacije koji je podignut u novije doba podignut uvijek na mjestima u blizini ranijih crkvenih građevina ili baš na samom položaju starih crkvenih građevina, čak i rimskih. Napisi Stipe Gunjače, Dasena Vrsalovića i Nikole Jakšića, nastali nakon premještanja manastira Dragovića potvrđuju ta mišljenja.
 
Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana. U srpskoj publicistici raširena je teza da je manastir Krupa napravljen 1317. godine za vrijeme vladavine kralja Milutina, mada ne postoji nikakav dokument, ni povelja niti posredan izvor koji ukazuje na to. Milorad Panić Surep je 1965. u Zografu objavio rad da postoji jedan falsificiran zapis da je car Dušan 1342. godine ponovio manastir. Milaš spominje gramatu iz 1497., mada tu gramatu nitko nije vidio. Podatak na koji se poziva je iz Končarevićevog ljetopisa, koji također nitko od povjesničara nije uopće vidio.
 
Iznad glavnog ulaza u manastir jest kameni natpis iz tzv. 1402. godine. Vidno je da je krivotvoren. Izvorno je postavljen u crkvi i ubrzo je prenesen iznad glavnog ulaza, na najuočljivije mjesto. Taj čin je izvršio arhimandrit Jerotej Kovačević 1859. godine, čemu je prisustvovalo više ljudi. Otkako je na tom mjestu, kameni natpis postaje znan. Uskoro se našao čovjek kojem je autentičnost napisa bila sumnjiva. Bio je to dr. Luka Jelić. Jelić je pozvao da se natpisi manastira u Dalmaciji sustavno ispitaju. Njegov poziv nije bio prihvaćen. Vladika Nikodim Milaš reagirao je na neznanstveni način i uskoro je nakon izdavanja »Pravoslavne Dalmacije« 1402. godina postala pojam koji su svi znali, a nitko nije ni pokušavao posumnjati u točnost te godine. Srpski povjesničari koji su ukazali na falsifikat su Milenko Pekić, Dušan Berić i Milan Radeka, čije su procjene datirale starost natpisa za cijelih tri stoljeća kasnije. Natpis iz 1402. godine napisan arapskim brojkama ne može se povezati s pravoslavnim podrijetlom, jer je tada kod pravoslavaca korišteno sasvim različito datiranje. Eparhija dalmatinska u svom “Shematizmu” od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da “se ne zna kad je i od koga manastir osnovan, nikakvih istoričkih podataka nema”. Godine od 1890. pa do 1903. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja.
 
Natpis sa zaglavlja i žrtvenika svjedočanstvo su da je u XV. i XVI. stoljeću postojala zgrada, no nikako ne potvrđuju da je pripadala pravoslavcima, što je vidno iz izvješća ninskoga biskupa 1598. godine. Doba osmanskih osvajanja bila su teška vremena za katolički samostan. Više puta spaljen je i uništen od strane Turaka. Usprkos tome samostan nisu ugasila ni paljenja ni pustošenja. Redovnici ovog samostana su još u XVII. stoljeću izjavljivali da “se priznaju Hrvatima i katolicima”. Isti katolički redovnici su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima. Sklonili su se u Zadru, gdje im je papa Inocent X. 1655. dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu franjevaca trećoredaca glagoljaša.
 
Najstarija godina koja spominje pravoslavne redovnike u samostanu Krka jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649. godine. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na privremenu upotrebu, iz čega slijedi da je uvođenje pravoslavnih samostana u Krupi i na Krki bilo u razdoblju od 1598. do 1642. godine. U kasnijem ugovoru s franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da “žive u službi grčke Crkve staroga ilirskoga ili hrvatskoga jezika”.
 

Zvonimir Despot, facebook

Pod njezinim pogledom

 
 
U Hrvatskoj je u prošloj godini rođeno 39.566 djece. Riječ je o najmanjem broju rođenih od kada se prate podatci na teritoriju Republike Hrvatske. Iste godine umrlo je 50.839 osoba, što znači da je prirodni priraštaj, točnije prirodni pad, iznosio visokih 11.273 osobe. Prošle godine bilježimo još nekoliko poražavajućih podataka vitalne statistike. Sklopljen je svega 19.501 brak, čime smo drugu godinu zaredom pali ispod psihološke granice od najmanje 20.000 sklopljenih brakova. Ali smo zato zabilježili čak 6.570 razvedenih brakova, što je također jedan od neslavnih rekorda.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRzFtm3WzOZGCvOCQNdJKcQRfgOtosSQ1DkzWvVj6chGYOBYaRkrQ
Svi ovi, izrazito nepovolji podatci jasan su pokazatelj teške demografske situacije u Hrvatskoj. Problem nije nastao od jučer. Tijekom više desetljeća iseljavanja uglavnom mladog stanovništva u inozemstvo, Hrvatska je desetljećima bilježila nisku stopu fertiliteta, koja nije osiguravala niti obnovu stanovništa na istoj razini. Još 60-ih godina prošloga stoljeća tzv. stopa ukupnog fertiliteta pala je ispod 2,15, tj. ispod razine koja osigurava prirodnu obnovu stanovništva. S obzirom da je u to doba hrvatsko stanovništvo bilo relativno mlado, starenjem stanovništva odgađan je prirodni pad. On se međutim jednom ipak morao dogoditi i dogodio se 1991. godine.
 
U takvim okolnostima, dr. Franjo Tuđman pozvao je na program demografske obnove, koji je početkom 1995. rezultirao prihvaćanjem Nacionalnog programa demografskog razvitka. Program je sadržavao niz mjera kojima je trebalo potpomoći obiteljima u prihvaćanju željenog broja djece, zaustavljanju iseljavanja te povratku hrvatskog iseljeništva. Unatoč tome što je Program deklarativno prihvaćen, imao je mnoštvo više ili manje prikrivenih osporavatelja. Neke poticajne mjere kao što su porodni dopust, te najave pravednijega i poticajnijega dječjeg doplatka dale su povoljne rezultate. Tih godina je Hrvatska preokrenula negativna kretanja i zabilježila prirodni rast stanovništva.
 
Dolaskom Račana na vlast, ukinuto je pravo na trogodišnji porodni dopust, čak i za one koji su imali važeća rješenja - nešto što bi jako teško prošlo u pravoj uređenoj državi. Također su bitno umanjena već najavljena prava na doplatak za djecu. Takvim postupcima narod je gotovo nepovratno izgubio povjerenje u obećanja države i kontinuitet državne politike u njezinim strateškim odrednicama. Tih godina broj rođenih u Hrvatskoj spustio se na svega 40-ak tisuća rođenih, a 2003. g. prvi put pao je ispod 40.000. Ponovnim dolaskom HDZ-a na vlast vraćena su neka dokinuta prava. Demografska situacija se djelomično popravila, ali što zbog nekonzistentnosti, a još više zbog izgubljenog povjerenja građana, u Hrvatskoj kontinuirano bilježimo prirodni pad. Posljednjih godina svjedoci smo obaranja neslavnih rekorda u sve manjem broju rođenih i sve većem broju umrlih, kao i sve manjem broju sklopljenih brakova i sve većem broju razvedenih. Iseljavanja mladih, uglavnom obrazovanih ljudi, dodatno je pogoršalo ukupno stanje. Pojava je poprimila masovne razmjere i očiti je dokaz da je u narodu zavladalo beznađe, da mladi više ne vjeruju da u svojoj Hrvatskoj mogu osigurati egzistenciju i budućnost.
 
Kao posebni izaslanik pape Franje, kardinal Bozanić je na blagdan Velike Gospe u homiliji izrečenoj na misnom slavlju u Sinju posebnu pozornost posvetio daru života i obitelji, kao gorućem pitanju današnjice. Aktualizirajući čudesni Gospin zahvat prije 300 godina, kardinal Bozanić je pružio riječi utjehe i danas jednako obeshrabrenom hrvatskom čovjeku: "Majka Marija čuje i tvoj vapaj, čuje tebe koji dolaziš pod pritiskom bolesti; tebe koji si zabrinut kako preživjeti sutrašnji dan; tebe koji tražiš posao; tebe koji strahuješ za svoje školovanje, za svoju djecu, za svoju starost! Čuje Gospa Sinjska i vas koji čeznete zasnovati obitelj; sluša i vas koji osjećate da vam je obiteljski život u poteškoći. Blažena Gospa uvijek je suputnica na našim životnim putovima. Neka nam pomogne da svugdje živimo pod njezinim pogledom; neka nas štiti da ne trebamo napustiti svoj dom i domovinu; neka svojom milošću prati i pohodi sve koji su morali otići sa svoje grude i neka udijeli milost svima koji su odlutali, da se vrate u zagrljaj svoje Majke."
 
Ohrabrujuće je i to što hrvatska Predsjednica ne prestaje pozivati na demografsku obnovu. Unatoč svim dosadašnjim, uglavnom bezuspješnim i obeshrabrujućim iskustvima tijekom proteklih četvrt stoljeća, ne smijemo izgubiti nadu. Baš naprotiv! Nema, naime, nikakvoga racionalnog razloga koji bi nas uvjerio da hrvatski narod ne može napokon urediti svoj dom, kako bi svi njegovi žitelji u njemu osigurali najbolje uvjete za vlastitu i za egzistenciju svoje obitelji, te radosno i puni vjere u budućnost prihvaćali željeno potomstvo.
 

Marijan Križić, Veritas

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Nedjelja, 25/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1697 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević