Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv. ljudska prava. Njih nema i nema...

 
 
ZAPISI U DOBA CORONE
Nedjelja, 22. ožujka 2020.  
Umjesto globalno „zatopljenog“ proljeća (Gretino) stigla nam je zima. A zatim, ustvari ranije, u 6 sati 24 minute - potres, najjači u Zagrebu u proteklih 140 godina. Tako su se Zagrepčani našli između dva zla: uokolo gdje dahneš i takneš virus Corona, odozdol, iz Zemljinih dubina diže se rušilačka energija. Jedno tjera u kuću, drugo ju ruši i goni pod nož Coroni. Vani hladno, prolijeću snježne pahuljice, vjetar brije. Kad je to drmnulo zateklo me u krevetu. Prve su mi pamet protresle dvije tri eliptične rečenice iz jučerašnjeg zapisa. Dakle, stiglo je „isključenje“. Al' na sreću nisam ja vidovnjak pa sam se brzo zavukao pod štok. Dan poslije više nije bio za pisanje već za preživljavanje. Pisat ću sutra, ako Bog da.
https://img2.chinadaily.com.cn/images/202003/11/5e685c49a3101282065b3501.jpeg
Ponedjeljak, 23. 3. 2020.  
Još je hladnije, ispod nule, a vjetar dere jače. Jučer je bilo, osim dva snažna, još šezdesetak potresa kako su nabrojili instrumenti, uglavnom neprimjetnih, ali evo danas jednoga „primjetnoga“, baš dok se spremam za pisanje. Zapravo je samo protutnjao. Vrane, one su danas u niskom letu, pretražuju „po internetu“ hranu na tlu. Jučer su letjele visoko, većinom od Istoka prema Zapadu, iznad kuće (šesterokatnica).
 
U zapisu od 21. ožujka dotaknuo sam se liječnika i sestara, danas ću, ne biste vjerovali - nogometnih navijača, koji su se od Splita, Rijeke, Zagreba... pokazali protiv Corone spremni. BBB i za potres. Kažu, pridružila im se i Torcida. O profesionalnim strukturama, od Vlade, preko Stožera, HV-a, gradskih i općinskih drugom zgodom, ali navijači… Njihova brza akcija u pomoći kod preseljenja bolničke opreme za potencijalno oboljele od Corone, kreveta i dr..., a zatim naročito Boysa nakon potresa za svaku je pohvalu i svojevrsno iznenađenje. Od svih tih silnih udruga naročito onih „ljucko“ pravnih i sličnih parapolitičkih ni glasa, a naročito nema akcije. Ni „šutu“ nakon potresa da netko od tih, „udruženo“, pomete ispred neke kuće u središtu Zagreba, ni plahtu da iznese iz bolnice do kamiona, ni… Ništa. Gdje su sada da bilo koga ili bilo što „spase“ od Corone ili nakon potresa. Gdje je Veljača… Aha, zaboravih, pa već je ožujak pri kraju. Koliko takve i slične udruge primaju milijardi kuna godišnje, od državnog do općinskih proračuna i zašto? Kako bilo i za Coronu i za potres tek su navijači spremni, izviđači u Zagrebu i, tradicionalno, branitelji. Bravo BBB, Torcida, Armada i ostali. Nije vrijeme za neku sustavniju analizu pojave navijačkih skupina u Corona i potresnoj krizi, a izostanka drugih debelo plaćenih udruga i udrugara (možda zato što su one organizirane u brojnim „trojkama“ za „cicanje“ i politički pritisak) - sve će to „vlast“ Corone uostalom promijeniti. Navijačima želim što prije prvu utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije i zajedničko vatreno navijanje. Ipak se moram upitati zašto su se u ovim krizama pojavile navijačke skupine? Zato što se mladi ljudi već generacijama, tamo od dvijetisućite, ne pripremaju za sudjelovanje u kriznima situacijama poput poplava, potresa, požara, epidemija… O potencijalnoj agresiji, bilo kojega tipa, da i ne govorimo. Nema nikakve slične obuke o tome ni u školskom sustavu ni izvan njega, nema više vojnih rezervista, podučenih obveznika civilne zaštite… Ništa sličnoga. Ne uči ih se, niti za to osposobljava  kako se glave (društvo) od i u katastrofama spašava samo zajedništvom. Svih: Nego svatko ide za svojim „ljuckim“ pravom, interesom, svojom šarenom dugom, svojim hedonizmom… Pojednostavljeno sad vlada „građanski odgoj“ kojemu je glavni cilj, opet pojednostavljeno, kako ljubiti različitoga, recimo pedera. Pa super, a tko će pomoći homoseksualcu jednome, recimo, kojemu je na trećemu katu ormar u potresu slomio nogu? Zar mu, takva pomoć, izvlačenje ispod ormara ne bi bila - čista ljubav. Država je rastrojena, ne znam što će s njom biti poslije izvanrednog stanja, društvo je duboko zaglibilo u ništavilo. Boysi su krijesnica nad tim blatom, globalističkim, živim.
 
Vrane su danas aktivne, lete uokolo kao dronovi. Pojavile su se i grlice. Iako pada snijeg s drvoreda ispred kuće javljaju se i pikiraju prema balkonima. Proradio im reprodukcijski sat. To čine redovito u rano proljeće, najprije pokušaju na nekom balkonu sagraditi gnijezdo. Neki dan sam s jednom „razgovarao“. Sletjela je na otvoreni prozor pa sam joj objasnio kako će morati potražiti drugo gnjezdilište. U predvečerje su doskakutali i kosići. Ne znam što ptice znaju o potresu, ali barem sve, na površini, djeluje uobičajeno. Gradit ćemo se da jest iako nigdje u svijetu nije.
● U utorak je američki predsjednik Donald Trump, izgleda, odustao od nazivanja virusa „kineskim“, a Kinezi (mislim preko veleposlanika u Washingtonu od optužbe da su im ga Amerikanci podmetnuli u listopadu u Wuhanu za neke međunarodne vojničke športske manifestacije. Navodno za sve vrijeme Corona krize kineski, američki, izraelski znanstvenici (valjda i europski?) surađuju u istraživanjima i pronalasku lijeka i cjepiva pri čemu kineski znanstvenici ove druge stalno izvješćuju o podacima do kojih su dolazili „na terenu“ (sada je „teren“ eto globalan, skoro). Ohrabrujuće vijesti za zdravlje ljudi i ekonomiju koja Trumpa i više brine - ako su točne.
● Već danima, pa i danas stižu loše vijesti iz Španjolske. Tako je vojska i policija u nekoliko domova za starije i nemoćne pronašla napuštene umrle osobe. Napustilo ih osoblje  koje se o njima brinulo i otišlo. Druga govori o tome kako su u Madridu aktivirali klizalište kako bi poslužilo kao „hladnjača“ za tijela umrlih do sahrane, koje su inače zabranjene. Nema svadbi, nema sahrana… Nema kontakata ljudskih, već samo i već sada na „onome svijetu“.  
● Netko se neki dan zapitao na međumrežju, a gdje je Greta Thunberg, nema je u medijima. Kad eto nje, javlja se „s onoga svijeta“ (internet) kako je i ona „uhvatila“ Coronu, a njezin otac malo žešću. Doduše ona ne može znati je li to baš Corona jer u Švedskoj ne testiraju (zar ni Gretu?!) - oni imaju taktiku „krda“ mladoga, pa tko preživi (darvinizam, maltuzijanizam) - nego samo misli. Ako jest, onda ga je pokupila u Bruxellesu gdje ju je primio ministar Tomislav Ćorić „ekolog“. Je li se testirao? Nego kako bi Greta imala svu pozornost medija za vladarice Corone? Nikako, osim da se „uhvati“ za rep Corone. I uhvatila se. Strašan projekt je ta Greta T., nu gorka će biti sudbina mladih generacija uhvate li se one samo za njezine kečke. Hoće li se ideologija globalnog zatopljenja ohladiti nakon Corone, ako prođe, a problemi onečišćenja je rješavati razumno?
● Jedan drugi, tko kako hoće, ali za mene, blago, projekt nekako je u sjeni, onaj migrantski. I Turska je zatvorila granicu, dugo je odolijevala objaviti prvi slučaj Corone. Tu joj je Iran, a neki dan smo i mi dobili Coronu iz Turske. Ne znam, ali čini se kako je šutnja uzrokovana strahom da se Corona i migranti ne pomiješaju - to bi tek bio scenarij, nu svejedno i migracije će se uskoro pojaviti, mislim u javnosti.
● Čini se kako su mlađe generacije doslovce shvatile poruku medicinara s prve crte bojišnice s Coronom, statistike, znanstvenika, kako ju oni relativno lako prebole - doduše ne baš svaki. Pa se odali Coroninim slavljima, pijankama i općenito se ničega ne odriču, furaju ležerni stil spram pošasti. Ponekad se čak čini kako im je donekle i drag ovaj geronto čistač, naročito postarijih muškaraca. Ali nije to baš tako. Kao prvo nije jasno kakve će posljedice ostaviti na zdravlje onih koji su ju preboljeli, a kao drugo i opasnije, neki mladi bi, ako se Corona ubrzo ne zaustavi mogli, za koju godinu – umirati od gladi. Bez posla su mnogi već ostali i još će ga brojni izgubiti. Ubrzo.
● I čega se ono plaši Donald Trump - toga da lijek nije opasniji od bolesti. I doista, ne znamo je li opasnija Corona, čije „učinke“  statistika bilježi u oboljelima i mrtvima, ili borba protiv nje. Na gospodarskom, političkom, socijalnom, globalnom, državnom, obiteljskom, osobnom… i svakom drugom planu.
● U 20 sati i 53 minute opet je treslo s 3,2 po Richteru. Nisam osjetio, a mediji ionako ne vjerujem, pa mi bi lakše.
 
Srijeda, 25. 3. 2020.
Zaboravih, pa ovo je prijestupna godina, kao da taj dan „viška“ u veljači cijelu godinu rasklima. A tek je počela. Snijeg i danas pada, pomalo se bijeli, istočnjak puše, al' to vranama našim ne smeta. I grlica uporno traži balkon na kojemu će sagraditi gnijezdo. Koja urbana gotovanka. Morat ću van, među ptice i to nešto ljudi i pasa što se ulicom motaju nastojeći biti što dalje jedan od drugoga. Nikad ovako hladno ove zime, minusi, snježno i vjetrovito - to je stiglo ono globalno zatopljeno proljeće. Brinem se za cvjetove breskve tamo blizu Kupe kamo nam je Božinović onemogućio doći. Koji vrag će biti nadležan izdati propusnicu supruzi do njenog rodnog doma? Kad ćemo vidjeti je li naš jež već prespavao zimski san… Ne ću dalje rovat po emocijama. Kupit ću kruh za jedno tri dana, malo ga nahrčkati (kao hrčak). Brzo nazad. E da mi je sad ona Putinova maska koju je jučer nosio za posjeta oboljelima od Corone u Rusiji. Kojih je inače malo, pa gradi bolnicu, pa sprema vojsku za, medicinsku obranu…
● Stigla je i vijest kako je Mutti Angela završila u izolaciji, a nakon sastanka video sastanka s predsjednicima „lendera“, članica saveza, poradi ujednačavanja prakse „izvanrednog stanja“ u cijeloj Njemačkoj, zabrane kontakata, izlazaka i sl. Čudne li neke vijesti. Mogla bi biti pedagoška da Nijemcima pokaže primjerom, a djeluje mi i kao neki kućni samopritvor. Ne znam zašto.
● Kinezi, Kubanci i Rusi, Rusi naročito, iskazuju se u pomoći Italiji. Višestruko je to znakovito, al evo samo jednog znaka: bivše komunističke zemlje pomažu bivšim eurokomunistima, a o geopolitici i drugome i šamaru Euniji ako bude prigode.
 
Bezalkoholna Hrvatska
 
● Dosta toga globalnoga, vratimo se doma, a u domovini je već danima jedan od glavnih problema – alkohol. Alkohol koji u ovom slučaju od Corone glavu čuva. Hrvatska da nema alkohola. Od čega onda Badel i ostali prave mirogojčeke, pelinkovce, rakijetine u većim i malim bočicama (Srbijanci te zovu „unučićima“). Od uvoznoga. Inače tvornica alkohola, Špiritana kao pogon županjske šećerane (Sladorana), proizvodila je do prije nekoliko godina iz melase (nusproizvod u proizvodnji šećera) i do tridesetak tisuća alkohola dnevno. Onda je to konkurencija iz naše drage Eunije jednostavno, jeftinijom proizvodnjom - ugušila. Pritom kod naših dragih liberal-tržišnih prijetvorbenjaka (škegrina) i neumnih političara nije postojala ni mrvica svijesti kako bi eto i alkohol mogao biti strateški proizvod. Ma kupit će ga se, gdje nego kod Nijemaca i Austrijanaca (vidi: lopovska Hypo banka, i ime su joj promijenili da zametnu tragove). Može, ali pod njihovim uvjetima i cijenama - a sad u Coroni - ne može. Pa njima treba alkohol! Kad se ovoj priči dodaju domaći gulikožni tajkuni, poput ovoga Zadre koji je danas vlasnik, uz još neke, i županjske i virovitičke šećerane put u hrvatsku bezalkoholnu budućnost uz Coronu je skoro zajamčen. Sreća da postrojenja nije razmontirao (kao što je Hospitaliju sklinčio i prodao spasitelju - Škegri), pa je jučer, moleći i radnike koje je potjerao u mirovinu, između ostalih, pokrenuo proizvodnju. Hvala Bogu. Usputno, sličnu sudbinu doživjela je i proizvodnja mlijeka u prahu u Pioniru (županjska tvornica mliječnih proizvoda) čim ju je preuzela Vindija. Sad mlijeko u prahu isključivo uvozimo, oprostite, opskrbljujemo se u zajedničkoj kvazi državi Euniji, pa nam onda, fama volat, oni šalju staro mlijeko u prahu, ovdje dodaju vode i eto vam „svježega“. Gledajuć „u krug“ jedna od posljedica zatvaranja tvornice mlijeka u prahu je i drastičan pad broja muznih krava, ma što tko o tome mislio. Pišem ovo i stoga što je slučaj županjske špiritane odličan primjer uništavanja malih, pa i strateških, proizvodnih pogona na malim tržištima, u malim državama. Ovdje će se možda ukazati slamka spasa, u zlu, ali što je primjerice s nizom poljoprivrednih proizvoda, od žitarica, povrća voća, graha. Da ne nabrajam. Što sada kad iz Španjolske i Lombardije ne stižu - salata, krastavci… Možda da se toga primimo sami. I pritom cijenimo one koji se time bave. Što se pak tiče dezinfekcijskih sredstava uopće, gdje sad naša kemijska industrija s kojom smo se ponosili. Opet Eunija, „slobodno tržište“, na kojemu veliki slobodno umlaćuje maloga, a to se inače naziva „konkurencija“, plus „interes“, pa profit. Sve u svemu - trajno ratno stanje.
 
Četvrtak, 26. 3. 2020
Tmurno dopodne. Ono kad ništa ne pada iz oblaka, a kao da bi. Izgleda nema minusa. Vrane su i danas tu, a grlice su i brojnije nego prethodnih dana, em pjevaju, em još uporno traže mjesto za gnijezdo po balkonima. Čujem, unatoč toj tmurnoći i druge ptičice. Na drugoj strani suludog li vremena samo osobno promatrajući. Jedan doktor te tjera u kilometarsku šetnju, drugi  traži da ni za Boga ne izlaziš, a to još, s prstom, poručuje policija (Božinović). Otišli bismo u „beskontaktnu“ kuću, suprugin rodni dom, udaljenu tridesetak kilometara u kojoj odavno nitko stalno ne živi, ali Božinović ne da. Posijali bismo salatu, špinat, luk, krumpir, grah, češnjak (uvoz Kina inače) ne treba nam ni Lombardija ni Španjolska ni Kina. Usput bismo još uspješno trošili višak „zločeste“ energije i to beskontaktno (Razmak i ohoho, nigdje ljudi): Tamo imamo i namirnica iz lanjske berbe. Doista borba protiv Corone je, barem podjednako opasna, ako ne i opasnija od Corone. Dok je Corona puknula prstom, sve je otišlo u... Izvanredno stanje svugdje, u različitim inačicama, u Indiji milijarda i tristo milijuna u kućama, pridružila se Moskva, ali o tome posebno. Ako Bog da.
 

Mato Dretvić Filakov

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj proizvodnji

 
 
Svi mi razmišljamo ovako zarobljeni u karanteni, koliko će ta zaraza  trajati i kako će izgledati svijet nakon prolaska virusa Corona. Prema snimkama koje nam stižu iz Azije, izgleda da će nam biti sasvim normalno hodati, raditi i živjeti s maskicama na licu. Bez njih vjerojatno se više ne će moći, pa će ih morati proizvoditi i plasirati u trgovine poput svakodnevnog toalet papira.
https://iegvu.agribusinessintelligence.informa.com/-/media/agri-article-media/stock-images/raw-commodities/oil-crops/canola/canola_path_through_field_618076421_1200.jpg?w=790&hash=11EA23FF14CEC57B2B83522A5ABFFF374B4BEFE4
Promijenili su se odnosi među ljudima; elementarne katastrofe zbližavaju ljude, pokazuju njihovu empatiju prema starijima, bolesnima i nemoćnima. Vraćamo se prirodi i osnovnim vrijednostima življenja. Evo kako vidi iz svoje perspektive postkoronovsko vrijeme dr. Darko Bekić, diplomat, vanjskopolitički savjetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, povjesničar i autor prve Povijesti hrvatske diplomacije:
 
»Ako hoćemo preživjeti, odmaknimo se jedan od drugog?U posljednjih četvrt stoljeća, u euroatlantskom prostoru tzv. zapadne civilizacije naglo se počelo urušavati liberalno društvo, vrijednosti i institucije kakve su bile izgrađene i razvijene - najviše pod utjecajem SAD-a - od Drugoga svjetskog rata nadalje. Umjesto njih, uoči napada na newyorške „tornjeve“, kapitalizam je dosegao posljednju fazu svoga razvoja: kao globalnog tržišta na kojem vladaju multinacionalne kompanije, najveće banke i spekulativni kapital u investicijskim fondovima. To je dovelo do potpunog ignoriranja klasične nacionalne države i napuštanja nacionalne ekonomije: industrijska proizvodnja iz euroatlantskog prostora počela se masovno premještati u Aziju i, nešto manje, u postkomunističku Istočnu Europu, tj. u zemlje s nižim nadnicama. Također, kapital se iz proizvodnje, počeo seliti u financijski sektor, pa je sektor financijskih „usluga“, bolje rečeno, spekulacija, postao glavni pokretač „razvoja“. Kao rezultat tog procesa, naglo se počela povećavati razlika u bogatstvu između malobrojne, poslovne i financijske elite i većinskog sloja građana: od malih i srednjih poduzetnika do radnika i farmera. Dok je još sredinom prošlog stoljeća bilo najnormalnije da obitelj srednjeg stališa – uključujući i radničku - živi od jedne, očeve plaće, danas je život gotovo nemoguć bez da rade oba roditelja, a poljoprivreda bez državne potpore je nezamisliva. Istini za volju, treba reći da su, zahvaljujući naglom razvoju Kine i drugih velikih azijskih zemalja - nakon što su stotine milijuna ljudi ušli na tržište rada i u proizvodni proces - pa makar s minimalnim nadnicama ili dječjim radom - glad i najveće siromaštvo, osim u nekim „džepovima“ Azije, Afrike i Latinske Amerike gotovo su iskorijenjeni.

Umjesto nekadašnje, neovisne „savjesti društva“, tisak i drugi javni mediji postali su vlasništvo multinacionalnih koncerna koje jedino zanima profit i, još više, vlastiti ili utjecaj spomenutih elita na društvene, političke i gospodarske procese. Nekad slobodni tisak i elektronički mediji pretvorili su se u širitelje tzv. infotainmenta, tj. mješavine što bizarnijih i napuhanijih vijesti i jeftinog, zabavnog “Trivia-Trasha“ ali, što je još opasnije, i u širitelje „fake news“ i medijskih akcija tzv. hibridnog ratovanja između sukobljenih sila ili/i interesnih skupina.
Tradicionalne vrijednosti judejsko-kršćanske civilizacije, zasnovane na obitelji, vjeri i domovini, proskribirane su kao konzervativne i zadrte, a sekularizacija, puna emancipacija LGBT zajednica i teror „političke korektnosti“ potpuno su se nametnuli kao “stupovi” nove - globalne civilizacije. Kao jedna od posljedica uspona te nove civilizacije, bila je i promjena ravnoteže snaga najvećih sila koja je 75 godina održavala svjetski mir. Najvažniji čimbenici, pri tome, bili su uspon Kine kao svjetske sile, obnovljeni velikoruski hegemonizam i propast strategije tzv. Soft power Europske unije, koja se svela na razjedinjenu, nedjelotvornu i ranjivu političku zajednicu. Ipak, najvažniji uzroci narušene globalne ravnoteže bilo je epohalno opadanje moći i utjecaja SAD-a što je rezultiralo teškim posljedicama za snagu i jedinstvo NATO-a. Kada svemu ovome dodamo i nekontroliranu ili, čak, instrumentaliziranu, novu „Seobu naroda“ prema Europi, pa i Sjevernoj Americi, slika aktualnog stanja svijeta je zaokružena.
Sve to pojačalo je pesimistična predviđanja da će se navedene geopolitičke promjene i konfliktni interesi najvećih sila morati završiti ratnim sukobom, najvjerojatnije, ograničenim nuklearnim ratom. Jedina korist od tog novog, hipotetičkog ograničenog vojnog sukoba bila bi u tomu da se suvremeni svijet „resetira“, da se omogući jedan novi početak za međunarodnu zajednicu.
Ali, što se dogodilo: u samo predvečerje takvog hipotetičkog vojnog sukoba, došlo je do pandemije koronavirusa. Njezine gospodarske, društvene, pa i političke posljedice bit će, po svemu sudeći, gotovo jednake kao i posljedice nuklearnog rata, ako ne i veće i dugoročnije.
Grosso modo, već sada je evidentno da će najvažnija posljedica pandemije koronavirusa biti da se kotač povijesti - kao poslije propasti Rimskog carstva - pokrene unazad. Naime, protagonisti tradicionalnih zapadnih vrijednosti imat će sve argumente za tvrdnju da su upravo apsolutizacija profita, s jedne, i “građanskih sloboda” tj. individualizma, s druge strane, pogodovali širenju koronavirusa. U takvim okolnostima, naime, podfinancirane državne institucije i javni sektori obrazovanja i zdravstva, te sveprisutna korupcija i socijalna nepravda,  ali i nedisciplina „slobodnih“ građana, sustav vode izravno u - kolaps.
Riječju, umjesto ograničenog vojnog sukoba koji se do jučer činio kao jedina realna opcija u kriznim područjima sukoba interesa svjetskih sila (Južno kinesko more i arapski svijet od Sirije do Jemena), međunarodne odnose će, ponavljamo, bitno promijeniti pandemija koronavirusa. Srećom, korono-virusna katastrofa neće izazvati dugogodišnje zagađenje Zemljine atmosfere i tla tipa Černobil, niti golema fizička razaranja, kakvima smo svjedočili u Hirošimi, ali to ne znači da će postkoronski svijet biti “imun” na mogućnost izbijanja novih ratova. Već sada se vode oštri gospodarski, financijski i propagandni ratovi, poput onog o navodnoj Trumpovoj ponudi da otkupi njemačku tvrtku koja radi na lijeku protiv koronavirusa ili međusobne optužbe SADS i Kine o tome tko je odgovoran za pandemiiju. Također, nisu bez izgleda ni masovni unutrašnji, čak i prevratnički nemiri tzv. prekarijata u najrazvijenijim zemljama Zapada.
Temeljna konceptualna osnova “postkoronskog svijeta” kao negacije globalizma, izražena je u formulaciji: “Ako hoćemo preživjeti, odmaknimo se jedan od drugog!“. Na političkoj razini, to znači ponovnu uspostavu i učvršćivanje državnih granica, a u gospodarskom smislu, nadomještanje otvorenog, globalnog tržišta, krajnje specijalizacije i „brendiranja“ svakog proizvoda (čak i zemalja!), sa starom, dobro poznatom koncepcijom autarkičnog gospodarstva i „oslanjanja na vlastite snage“, tj. proizvodnjom svih roba, nasuprot tržišnoj logici, ali u cilju zadovoljavanja potreba vlastitog stanovništva i što manjoj ovisnosti o izvozu jednih a uvozu drugih roba. Zbog svega toga, u gospodarskoj sferi treba očekivati ponovno jačanje državnog intervencionizma, ili „Big Governmenta”, tj. sve većih državnih potpora gospodarstvu, javnom sektoru, nezaposlenima itd. U tom sklopu, jedno od mogućih rješenja bit će povratak „out-sourcane“ proizvodnje iz nerazvijenih zemalja, puno veće oslanjanje na “rad od kuće” te, paradoksalno, obnova starih vještina i zanatstva, usporedo sa širenjem IT-tehnologije i umjetne inteligencije!
Svim ovim, još se jednom potvrđuje i to da su epohalni procesi po svom karakteru dijalektički, tj. da imaju svojih pozitivnih i negativnih strana, pa u postkoronskom svijetu, među ostalim, treba očekivati i neke nove ili obnovljene oblike društvenosti i zajedništva koji su u globaliziranom svijetu bili zaboravljeni. Njih daju naslutiti, primjerice, zajedničko pjevanje na balkonima talijanskih ulica, pljesak i masovna podrška građana hrvatskim liječnicima, solidarnost sa starijim susjedima, satelitske snimke pročišćene atmosfere u najvećim urbanim aglomeracijama itd. Treba vjerovati da će upravo ove, pomalo neočekivane, pozitivne posljedice pandemijske katastrofe prevladati one negativne i otvoriti novu stranicu povijesti čovječanstva«.
(dr. Darko Bekić)
 

Priredila: Lili Benčik

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951. godinu

 
 
Zaraza Corona ima i poneku pozitivnu stranu. Prije svega radi se o konačnoj propasti globalizacije i liberalizma u novom obliku. Ova zaraza, kojoj se još uvijek ne zna uzrok, a kamoli kraj, vratila je Europsku uniju na sam početak, u 1951. godinu. Iako se sve do jučer širila mantra o Uniji u kojoj se putuje bez graničnog nadzora kroz schengensku zonu, pa o slobodnoj razmjeni roba, mogućnosti zaposlenja širom EU-a…, sada toga ničega više nema. Umjesto otvorenih granica, imamo zatvorene granice i vojsku na granicama. Ulazak u Austriju, Njemačku ili Francusku je onemogućen. Na granicama su policija i(li) vojska. Slično je i u drugim državama. Netko će u obranu Unije reći kako su to izvanredne situacije i privremene mjere, što je istina, ali još veća istina je da su ove mjere zaštite nastupile bez ikakve suradnje i koordinacije.
https://www.politico.eu/wp-content/uploads/2020/03/Coronavirus-Final-2crop.jpg
Brzo širenje epidemije virusom Corona rezultiralo je time da je svaka država sama sebi najvažnija. Vlade pojedinih članica EU-a samoinicijativno su uvele graničnu kontrolu. Neke su države potpuno zatvorile svoje granice, zabranile putovanja ili ograničile izvoz medicinske robe. Izvoz medicinske opreme Njemačka i Francuska zabranile su u Italiju, što je jedan od oblika rasizma. Koji, zasad se ne zna. Mlađahni austrijski kancelar Sebastian Kurz priznaje kako je situacija otišla suprotno od proklamiranoga: "U Europi možete vidjeti da solidarnost ne funkcionira kada situacija postaje ozbiljna". Dakako, i njegova vlada poduzela je jednostrane mjere i Kurz je najobičniji demagog. Kao i mnogi drugi u Uniji. Primjerice, predsjednik Vijeća EU-a belgijski Valonac Charles Michel kaže: "Moramo surađivati", a predsjednica Komisije Njemica Ursula von der Leyen zalaže se za "standardizaciju kod zatvaranja granica". "Krivi su samo oni koji ne djeluju", branio je njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer jednostrane korake svoje države Njemačke koja je najdrastičnije zatvorila granice.
 
Jedinstvo unutar Europske unije najviše bi se trebalo pokazivati kroz zdravstvenu politiku, no nije tako, jer je zdravstvena politika odgovornost država članica. I tu su se ponajviše "iskazale" Njemačka i Francuska kada su u vrijeme zaraze Corona uskratile medicinsku opremu i lijekove najpogođenijoj Italiji s obrazloženjem da najprije moraju osigurati zalihe za vlastite potrebe. I nakon što je "osigurala zalihe za vlastite potrebe" Njemačka sada ponovno dopušta isporuke lijekova i medicinske robe. Osim jednostranih zatvaranja granica, drugi europski problem je nerad, odnosno zatvaranje proizvodnih pogona, obustava proizvodnje i pad vrijednosti dionica, što će dovesti do nove recesije. I sada će, kao i prije dvanaest godina, početi priča o "spasu eura", koju je poticao Talijan Mario Draghi, šef Europske središnje banke od 2011. do 2019. Već je Europska središnja banka (ESB) najavila program hitnih mjera u vrijednosti od 750 milijardi eura kako bi ublažio ekonomske posljedice ove koronske krize. Dakle, nakon Corone, doći će recesija, koja će prerasti u veliku financijsku krizu. Ponovno slijedi izbijanje dužničke krize. Zasad u Bruxellesu nema jedinstva i ne zna se kako će se boriti protiv tih izazova. Predsjednik münchenskog instituta Ifo, Clemens Fuest, kaže da se Europskoj uniji u slučaju ovog scenarija ne piše dobro.
 

Pavao Blažević

Anketa

Čega se više bojite?

Četvrtak, 02/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1279 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević