Get Adobe Flash player
Zlokobni usklik MI ili ONI!

Zlokobni usklik MI ili ONI!

Komunističko-totalitarističko nasilje nad hrvatskim narodom nije...

Rijeka više nije samo crvena

Rijeka više nije samo crvena

Vojko Obersnel na mukama     Na konstituirajućoj...

EU ne želi pritiskati Srbiju

EU ne želi pritiskati Srbiju

Beograd ne mora promijeniti zakon o regionalnoj jurisdikciji nad ratnim...

Tko još podržava zločinca Titu

Tko još podržava zločinca Titu

Je li na pomolu rasplet oko trga sa imenom zločinca Tite u...

Dvadeset osam godina HDZ-a

Dvadeset osam godina HDZ-a

Obljetnica stranke iskorištena za opravdavanje suradnje s...

  • Zlokobni usklik MI ili ONI!

    Zlokobni usklik MI ili ONI!

    četvrtak, 22. lipnja 2017. 13:15
  • Rijeka više nije samo crvena

    Rijeka više nije samo crvena

    četvrtak, 22. lipnja 2017. 12:48
  • EU ne želi pritiskati Srbiju

    EU ne želi pritiskati Srbiju

    četvrtak, 22. lipnja 2017. 12:35
  • Tko još podržava zločinca Titu

    Tko još podržava zločinca Titu

    utorak, 20. lipnja 2017. 14:45
  • Dvadeset osam godina HDZ-a

    Dvadeset osam godina HDZ-a

    četvrtak, 22. lipnja 2017. 12:43

Komunističko-totalitarističko nasilje nad hrvatskim narodom nije prestalo

 
 
Esdepeov politički slogan parlamentarnih izbora „Mi ili Oni“ ideološki je nazivnik svakog totalitarizma, fašističkog, nacističkog i esdepeova komunističkog. Slijednik fašizma i nacizma je komunizam, koji je sve od prva dva totalitarizma preuzeo i još crnje doradio tako da je komunizam postao najzloglasnija i najozloglašenija povijesna zločinačka ideologija. Prototip i modul ideološkog jednoumlja i isključivosti sa zlokobnim usklikom Zorana Milanovića: „Mi ili Oni“!
https://luxver.files.wordpress.com/2016/02/mi-ili-oni4.png
Tom isključivošću nepriznavanja ni u kojim dimenzijama onih koje oni pogrdno i posprdno nazivaju ONI, taj i takav komunistički režim, tj. MI, zasjenio je sve totalitarne režime u povijesti u brutalnostima režimske vladavine. I po broju žrtava i po načinima svirepih unijanja nevinih. Stoga opravdano možemo zaključiti kako MI nadmašuje čak i fašizam i nacizam. To komunističko MI ima snažno i gotovo najsnažnije uporište u Hrvatskoj gdje je u njihovoj prošlosti vladavine najviše stradalo nedužnih Hrvata (ONI), od Bleiburga i Križnog puta, preko Jazovke, Hude Jame i Golog otoka, pa sve do Vukovara, Škabrnje, iseljene Hrvatske... To MI i danas je snažno, vrlo dobro organizirano i nepobjedivo u Hrvatskoj.
 
Zločinačko i totalitarističko Milanovićevo, Račanovo i Pusićkino MI u Hrvatskoj pretvorilo se u svjetske čuvare komunističko-terorističkog režima. Oni su veliki kopači dubokih jama i provalija u hrvatskom društvu i velevalski rušitelji svih pomirbenih povijesnih Tuđmanovih mostova razjedinjene Hrvatske. MI je ideologija koja kao slijednica komunizma i komunističke totalitarne ideologije - i tamo gdje nema hrvatskog jala i hrvatske podijeljenosti – koja i dalje uspješno i udbaški izmišlja i ubacuje podjele u politički hrvatski prostor.
 
To im i nije tako teško, budući da su za njih ONI svi koji ne misle kao MI. Za to esdepeovo MI, ONI su svaki Hrvat, svaki domobran, svaki branitelj, svaki vjernik, svaki euronacionalist koji je u europskim dimenzijama domoljublja spreman za Dom. Nema opasnije i pogubnije diobe naroda od te njihove zlokobne izjave „MI ili ONI“. To je totalitarističko-ideološka sintagma po načelu „Podijeli, pa vladaj“, „Zabrani i zatvori!“, „Hapsi i ubij!“. To je ideološka metoda isključivosti i strahovlade s dimenzijama najbrutalnijih zločina, koji su jednaki i fašističkim i nacističkim zlodjelima. To je svesvjetski komunistički slogan koji ne priznaje drugoga i drugačijeg. Njime se vladalo u svim bivšim totalitarističko-terorističkim komunističkim zemljama jednoumlja i diktature s preznakom MI.
 
Iako se u Hrvatskoj govori da je diktatura komunističkog režima (MI) poražena demokracijom višestranačja (ONI), nažalost zločinačka ideologija komunizma (MI) i dalje je u hrvatskom društvu nazočna. Ništa stoga manje glasno na hrvatskim prostorima i u suvremenom hrvatskom političkom životu ne odjekuje od totalitarističkih povika »MI ili ONI!«. I ne samo da odjekuje, već se i nameće, započima i sve danonoćno čini na tomu da sukob između „MI ili ONI“ nikad ne prestane.
 
Po šumama i gorama, po školama i ulicama, trgovima i javnim mjestima, medijima, postaje uobičajenost takvog političkog govora „MI ili ONI“. Onima (MI) više nitko ne smije u Hrvatskoj ukazati na to fašističko-komunističko totalitarističko isključivo ponašanje i sijanje mržnje i netrpeljivosti, na stalno iskrivljivanje istine kako iz Drugog svjetskog rata tako i iz vremena Domovinsko-oslobodilačkog rata. A onima koje nazivaju „ONI“, zabranjen je svaki oblik otpora tom nadirućem totalitarizmu. Stoga se taj fašističko-komunistički režim i „pogled na svijet“ (weltanschauung) tako ubrzano i vraća u hrvatsku političku suvremenost. Kao nigdje u svijetu Hrvatska postaje predvodnica ideologije MI, a ti MI su u Hrvatskoj glavni negativni globalizatori tog i takvog režima.
 
Sljedbenici zlokobnoga MI glavni su kočničari razvoja na putu europeiziranja i kroatiziranja hrvatskog društva. MI su ti koji Hrvatsku proletarijatiziraju, komuniziraju, ateiziraju, jugoslaveniziraju i balkaniziraju. MI su hrvatska prošlost u sadašnjosti, i ubojice hrvatske budućnosti. MI su oni ispred kojih stotine tisuća mladih odlaze iz Hrvatske u zemlje u kojima vlada demokracija po načelu MI i ONI, a ne kao u Hrvatskoj MI ili ONI. Ispred Mi nestaju ONI, što jasno kazuje tko vlada suvremenom Hrvatskom. Isti oni MI ispred kojih su stotine tisuća Hrvata poslije Drugog svjetskog rata iz političkih (progoni) ili ekonomskih (nužnih) razloga bježali na „truli kapitalistički“, ali demokratski Zapad.
 
I danas poslije Domovinsko-oslobodilačkog rata na taj isti put MI upućuju, tom svojom isključivošću, hrvatsku budućnost u još uvijek od tih MI neporaženi „truli Zapad“. Odnosno to bježanje iz Hrvatske onih koje nazivaju ONI – dakako ispred  MI – nije praktički nikad ni prestalo od Drugog svjetskog rata. Niti će, nažalost, prestati sve dok ih se goni istim onim jukomunističkim povicima „neprijatelji države“. Komunističko-totalitarističko nasilje nad hrvatskim narodom nije prestalo ni ulaskom Hrvatske u NATO i Europsku uniju. A to je zato što „MI“ nisu, a trebali su biti - lustrirani.
 

Vinko Đotlo, Švicarska

Vojko Obersnel na mukama

 
 
Na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke za predsjednika je izabran Tihomir Čordašev iz Akcije mladih, a za potpredsjednika Kristijan Staničić iz HDZ-a. Izabrani su komotnom većinom od 21 glasa od ukupno 37 vijećničkih mjesta. Novu većinu u - kako su Rijeku donedavno SDP-ovci nazivali - „neosvojivoj crvenoj utvrdi“ sačinjavaju: 7 vijećnika HDZ-a, 5 koalicije Akcije mladih, Živog zida i Snage, 3 nezavisne liste Hrvoja Burića, 2 Liste za Rijeku, 2 Mosta i 2 HNS-a.
http://www.hdz.hr/sites/default/files/field/image/20170216stanicic_IZ.jpg
Kristijan Staničić
 
Na nedavnim lokalnim izborima u Rijeci više od 62 posto birača bilo protiv SDP-ove koalicije, čime su gotovo dvije trećine Riječanki i Riječana iskazale da žele promjene. „Vjerujem da ćemo na ovaj način u Gradsko vijeće vratiti demokratske procese i biti snažan korektiv odlukama, nerijetko i štetnima, koja je dosad samovlasno donosio SDP-ov gradonačelnik Vojko Obersnel. Ne možemo se nazivati oporbom jer smo u većini, no nismo ni koalicija. Međusobno nas, međutim, povezuje zajednička želja za razvojem Grada Rijeke i realizacijom ključnih projekata. Vjerujem da će naša nova većina biti i dodatni podstrjek gradonačelniku da napokon ostvari ono što godinama samo obećava. Prema dogovoru o suradnji, svake će se godine rotirati predsjednik Gradskog vijeća iz redova stranaka nove većine“, rekao je Kristijan Staničić.
 
Naravno, ovaj dogovor u cilju boljeg funkcioniranja i napretka Grada Rijeke odmah je napao SDP-ov Obersnel onim jedinim što još može ponuditi - poticanjem ideoloških sukoba. Novu većinu nazvao je „nasrtajem desnice na Rijeku“ i „neprincipijelnom koalicijom“ - ovo potonje valjda po uzoru na rigidnoga makedonskog komunista Vasila Tupurkovskog koji je 1988. godine, neposredno nakon „jogurt revolucije“ u Vojvodini, tom sada već „znamenitom“ sintagmom izrazio nezadovoljstvo zato što predstavnici Slovenije, Hrvatske, BiH, Crne Gore i Kosova nisu izabrali Miloševićeva pristašu Srbijanca Dušana Čkrebića u Predsjedništvo Saveza komunista Jugoslavije. (hd)

Beograd ne mora promijeniti zakon o regionalnoj jurisdikciji nad ratnim zločinima

 
 
Hrvatska se politika pravi kao da EU dijeli naše tumačenje da Srbija ima obvezu promijeniti zakon o regionalnoj jurisdikciji, europska politika jasno sugerira da ne dijeli to naše tumačenje, već predlaže rješenje u duhu regionalne suradnje, a Srbija sluša što joj signaliziraju iz Bruxellesa, ne iz Zagreba.
http://boljaadvokatura.com/wp-content/uploads/2015/06/ministarstvo-pravde.jpg
Jedna prijelomna vijest koju svi kao da previđaju: Srbija je otvorila nova poglavlja u pregovorima s Europskom unijom, a Hrvatska je pritom nije ni pokušala blokirati. Jest da su dva novootvorena poglavlja vrlo tehnička i zasad bez politički spornih pitanja - poglavlje o carinskoj uniji i poglavlje o pravu intelektualnog vlasništva - no hrvatske vlade, posebno one koje je predvodio HDZ, proteklih su mjeseci i na tehničkim pitanjima iz pregovora znale biti brze na okidaču u pokušajima blokiranja Srbije.
 
Zapravo dobro je da Hrvatska, nakon što joj je pokušavanje blokiranja Srbije na svakom koraku skoro pa već prešlo u naviku, uzme mali predah. Da ne srlja baš u još jedan pokušaj blokade. Jer, prethodni pokušaji blokiranja Srbije do ispunjenja posebnih hrvatskih uvjeta nisu se baš pokazali uspješnima. Prije godinu dana Hrvatska je u Vijeću EU-a blokirala otvaranje 23. poglavlja o pravosuđu i temeljnim pravima tražeći da se Srbiji nametne, kao jedno od prijelaznih mjerila, promjena zakona o jurisdikciji nad ratnim zločinima. Pokušaj blokade tada nije uspio, Hrvatska je pod diplomatskim pritiskom ostatka EU-a pristala na otvaranje poglavlja i zadovoljila se nejasnim kompromisom koji ne govori o obvezi Srbije da mijenja zakon, nego o izbjegavanju sukoba pravosudnih nadležnosti.
 
Što se dogodilo u međuvremenu? Je li u tih godinu dana Hrvatska osjetila kakav pozitivan učinak tog svog pokušaja blokade Srbije pri otvaranju 23. poglavlja? Nije. Tadašnji šef diplomacije Miro Kovač, koji je odveo Hrvatsku u tu diplomatsku ofenzivu potpuno nepripremljeno, pa svoj poraz nastojao prikazati zapravo kao pobjedu, potaknuo je osnivanje nekakvog Vladina povjerenstva koje bi nadziralo ispunjava li Srbija u 23. poglavlju ono što Hrvatska želi. Ali to se povjerenstvo u mandatu Vlade premijera Andreja Plenkovića nije sastajalo. Njegov zadatak od početka je bio nejasan jer kako nadzirati ispunjava li Srbija nešto što nitko drugi u EU-u (pa onda ni Srbija) ne shvaća kao uvjet koji Srbija treba ispuniti?
 
Europska komisija, koja vodi pregovore uime 28 država članica Unije, govori Srbiji da promjena zakona o regionalnoj jurisdikciji nad ratnim zločinima nije uvjet. Takav stav, suprotan od usamljenog hrvatskog tumačenja, jasan je i iz nedavnog odgovora Europske komisije na pisani upit Marijane Petir, zastupnice u Europskom parlamentu. Hoće li EU u okviru pregovora sa Srbijom zahtijevati stavljanje spornih članaka zakona izvan snage i poništavanje svih optužnica izdanih na temelju tog zakona, pitala je Petir. Europska komisija joj, međutim, nije odgovorila da hoće. Umjesto toga, Komisija joj je odgovorila da se izbjegavanje sukoba nadležnosti može postići konkretnom regionalnom suradnjom i dobrosusjedskim odnosima pri rješavanju predmeta koji se odnose na ratne zločine. Za EK, a kroz nju i za ostalih 27 država članica EU-a, rješenje problema koji muči hrvatske branitelje nije u promjeni srpskog zakona, nego u regionalnoj suradnji u procesuiranju ratnih zločinaca. Ta regionalna suradnja u Hrvatskoj je praktički onemogućena otkako je donesen Zakon o ništetnosti.
 
Put naprijed u rješavanju ovog problema je, zapravo, put unatrag. Natrag na ono što je svojedobno predlagao bivši predsjednik Ivo Josipović: uspostava regionalne pravosudne suradnje u kojoj bi pravosuđe svake zemlje vodilo postupke za ratne zločine protiv državljana te zemlje, a prepuštalo drugoj postupke protiv drugih. To nedvosmisleno ponavlja i Europska komisija u odgovoru na pitanje Marijane Petir. Ali i ta izbačena HSS-ovka, kao i mnogi drugi HDZ-ovci, toliko su energije i političkog kapitala uložili u uvjeravanje javnosti da je moguće s pozicije članstva u EU-u natjerati Srbiju da mijenja sporni zakon da im je teško sada priznati da je to nemoguće i da treba tražiti drukčije rješenje. A nekakvo rješenje je nužno. Sadašnji status quo stvara pravnu nesigurnost za hrvatske branitelje. I nitko istinski ne radi na uklanjanju tog problema. Hrvatska politika pravi se kao da EU dijeli naše tumačenje da Srbija ima obvezu promijeniti zakon, europska politika jasno sugerira da ne dijeli to naše tumačenje, već predlaže rješenje u duhu regionalne suradnje, a Srbija sluša što joj signaliziraju iz Bruxellesa, ne iz Zagreba. I takav začarani krug, u kojem svatko poriče onaj dio stvarnosti koji mu ne odgovara, može potrajati unedogled. Za to vrijeme problem nije riješen, već je gurnut pod tepih i čeka da se netko o njega ponovo spotakne.
 

Tomislav Krasnec, Večernji list

Anketa

Tko će koga prije smijeniti?

Petak, 23/06/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1396 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević