Get Adobe Flash player
Uništili sela – dobili požare

Uništili sela – dobili požare

Davanje zemljišta u zakup može biti oslobođeno poreza na dugi niz...

Tko je splitski Neron?

Tko je splitski Neron?

Požar je jedan – krivaca je puno     Čovjeka...

Drugo ubojstvo Stjepana Radića

Drugo ubojstvo Stjepana Radića

Rehabilitacija četništva rehabilitacija je...

Hrvati su (pre)siromašni

Hrvati su (pre)siromašni

BBC-ovo redefiniranje društvenih klasa i gdje se tu nalazi...

Agrokor ili politički kartel

Agrokor ili politički kartel

Agrokor je vlasništvo hrvatskih političkih tajkuna i njihove...

  • Uništili sela – dobili požare

    Uništili sela – dobili požare

    srijeda, 19. srpnja 2017. 21:06
  • Tko je splitski Neron?

    Tko je splitski Neron?

    četvrtak, 20. srpnja 2017. 12:09
  • Drugo ubojstvo Stjepana Radića

    Drugo ubojstvo Stjepana Radića

    srijeda, 19. srpnja 2017. 21:02
  • Hrvati su (pre)siromašni

    Hrvati su (pre)siromašni

    nedjelja, 16. srpnja 2017. 21:44
  • Agrokor ili politički kartel

    Agrokor ili politički kartel

    srijeda, 19. srpnja 2017. 20:58

Davanje zemljišta u zakup može biti oslobođeno poreza na dugi niz godina

 
 
Ovdje se ne ću baviti povodom nastanka požara (opušak, paljenje korova, piromanija, terorizam, specijalni rat), zanima me prevencija. Jedan od uzroka katastrofa na Mediteranu jest i prekomjerno širenje bora, koji je dekorativan (alepski bor, pinija) u priobalju, ali nema nikakvoga razloga da brda i Zagora zarastu u makiju. Na selima žive uglavnom starci, te se namjesto masline, smokve, rogača, badema, šipka, lavande, smilja, buhača itd. susrećemo sa kupinom, dračom, borom, bršljanom. Nestanak sela je smrt za hrvatski narod; selo je davalo gradu obrtnike, vojnike, svećenike, radnike ali i genijalne praktičare poput Nikole Tesle.
http://a.abcnews.com/images/International/nc_adriatic_coast_fire_nt_120830_ssh.jpg
Služba OJOU („osmatranja“, javljanja, obavještavanja, uzbunjivanja) nije funkcionirala ni za vrijeme SFRJ, a Dobrovoljna vatrogasna društva moraju biti brojnija i bolje opremljena. Makar preko ljetnih mjeseci može se uvesti noćna dežurstva i obilazak terena. Mišljenja sam da bi počinitelji manjih komunalnih i prometnih i sl. prekršaja mogli obaviti društveno korisni rad kroz dežurstva, krčenje protupožarnih presjeka, rijeđenje šume, da ne bude "kupus" kao u Trsteniku na Pelješcu gdje je stablo raslo do stabla, te je prošle godine izbio užasan požar. I maloljetni delinkventi, pa čak i osuđenici i ovisnici u komunama mogli bi očistiti seoske putove, prorijediti raslinje, saditi korisne vrste itd. Isto se odnosi i na vojsku, te na vatrogasce.
 
Ovdje je idealna taktika mrkve i batine, tj. poticaj za obrađeno tlo i porez na zapušteno tlo. Uvođenje koza bi moglo ponegdje biti korisno za rijeđenje korova, a onima koji korisno stablo paulovnije (slabe gorivosti i velike koristi za tlo, pionir u kršu!) smatraju inavazivnom vrstom odgovaram da ni bor (pogotovo alepski), ni čempres, ni agava i dr. simboli Dalmacije nisu tu oduvijek. Što se sadnje paulovnije (svestrano korisnog drveta) tiče tu su nas pretekli Mađari, Srbi, Bugari, Talijani... Naravno i kazna za uzročnike požara može biti znatno stroža, čak i da se radi o nenamjernom bacanju običnog opuška.
 
Ne znam kako zakon regulira privatno zemljište, smije li država zapuštene površine dirati ako predstavljaju ugrozu, bilo kroz mogući požar bilo kao leglo miševa, zmija, divljih svinja itd. To je stvar za naše sabornike ali i lokalnu samoupravu, gdje se može selo ili naselje okupiti da malo pročisti teren. Davanje zemljišta u zakup može biti oslobođeno poreza na dugi niz godina. Prepuštanje sela stihiji vodi dakle ne samo demografskoj smrti, ovisnosti o uvozu hrane i stanovništva (sezonski radnici koji ostanu zauvijek), već vidimo i opasnosti po materijalna dobra (dalekovodi, trafo stanice, kuće, vozila) i ljudske živote. Glupo je i neesteski obalni pojas i gradove pretvoriti u beton a izvangradska zemljišta u šikaru i makiju. Zar zaista nismo sposobni za kultivirani seoski krajolik i kultivirani turizam bez Zrća i splitskih ultri?
 

Teo Trostmann

Požar je jedan – krivaca je puno

 
 
Čovjeka lovi mučnina gledajući vrlo uspješne fotografije, panorame Splita i okolice, nakon protutnjalog  požara, “majke svih požara” kako reče jedan gospodin vatrogasac. Pritom se mnogi pitaju: kako se to moglo dogoditi? Zašto se ova ugroza nije već u samom početku  lokalizirala i ugasila, unatoč vjetru i povoljnim uvjetima za širenje? Tko je tu zakazao? Netko očito jest, jer niti je ovo prvi veliki požar, niti su dosad neviđeni uvjeti, niti su vatrogasci zaspali. Netko je ipak zaspao i spava već godinama, jer ga je ova apokaliptična ugroza zatekla nespremnog.
http://www.thestar.com.my/~/media/online/2017/07/18/10/08/adriatic-coast-fire.ashx/?w=620&h=413&crop=1&hash=CD26BFCCE2C7FF21857B1E8C90802B14C59E4FF6
Odgovornost se krije u zapovjednom lancu, gdje su pojedine karike zahrđale, neke napukle, neke ispale, pa to više nije lanac, nego skup raznih i različitih, nepovezanih elemenata, koji su svaki za za sebe poseban skup, poneki potpuno prazan, poneki zastario, poneki tehnički neispravan, poneki nefunkcionalan, poneki nasumičan… Ti podskupovi se djelomično presječu, poklapaju, prekrivaju i ne pružaju pravi uvid u stvarnu situaciju, koja nije dobra i zadoljavajuća, o čemu se godinama govori i upozorava kako taj sustav ne funkcionira.
 
Čini mi se kako su se svi vladajući i odgovorni, na sva usta, nedavno hvalili kako je konačno osmišljena, napisana, prezentirana i na Saboru usvojena Strategija nacionalne sigurnosti. Pritom su neki bili jako ponosni, kao da je to njihovo osovno djelo i doprinos naciji. Mislim da u nacionalnu sigurnost spadaju i elementarne nepogode, poplave, požari, oluke, orkani, tuča…, jer su to sve ugroze na ovim prostorima. Nikakav rat, simetrični, asimetrični, hibridni, biološki, hipotetički…, nama ne prijeti. Nemamo mi u našem okruženju takvih neprijatelja koji bi oružjem više ikad nasrnuli na nas. Aspiracije na naš teritorij su jedno, a njihove sposobnosti i mogućnosti sasvim nešto drugo. Osim toga to je postao jedan uljuđen i empatičan narod, nekima i drag, koji je zbog naša nesposobnosti organizacije, bili spremni pružiti pomoć u ljudstvu i tehnici, usput doći doći vječno na željeno  more, pogotovo kad su čuli kako je ovaj put taj naš požar “biblijskih” razmjera “interesantan i atraktivan”, jer se uvukao u Split, poput lopova, dok su glavni u Splitu “spavali”.
 
Kad su se “probudili”, morali su najprije riješiti glavni problem: tko je komu nadležan? Zatim ostali problem: Tko je za što odgovoran? Do kuda je čija domena? Tko će kuda ići? Tko će koga zvati? Tko će što odjenuti? Komu kapa? Komu kacig? Komu uniforma? Naime, za šmrkove se zna komu pripadaju i u čijim su rukama uvijek. Međutim ovaj puta tih ruku nije bilo dovoljno. Kad su se ruke skupile, one domaće, civilne, amaterske i navijačke, nije bilo više šmrkova. Vatra je plamsala u svim nijansama. Oganj se raspomamio, nošen vjetrom zagospodario je vrhovima, dolima, stazama, putovima, cestama i predgrađem, drugog grada po veličini u državi. Bio je to fantastičan prizor za rimskog cara Nerona. Bio je to zastrašujući apokaliptični prizor za sve građane Splita, naročito one u čije dvorište je požar ujurio ili ušetao i počeo ulaziti u njihove kuće. Dok su oni strahovali za svoje živote neki naši neroni su, doduše bez lire, “pisali” svoje lirske i epske pjesmuljke, poneki i pjesme o požaru u Splitu.
 
Neki od tih naših Nerona su i u ovoj nesreći vidjeli svoju priliku, da se posebno istaknu, omile građanima i steknu političke poene na ovom požaru, ili se pak prekriveni gustim dimom osvete onome, kome to do kraja nisu stigli kad su proces započeli, jer se digla neviđena hajka oko toga, kad se shvatilo zašto je netko izgubio povjerenje i morao otići. Kaj god! Nismo mi baš toliko bedasti i totalno nesposobni logički zaključivati, povezivatii i povezati određene situacije, njihove glavne aktere, naročito one koji kompromitaraju, nekoga na vrhu zapovijednog lanca, bilo doma ili vani, pa i u Mađarskoj. Taj zapovjedni lanac je vrlo diskutabilan, pogotovo kad je sačinjen od više manjih lanaca, sa slabim karikama. Što su karike slabije, to je “lider” – prva karika u tom lancu, umišljeniji i misli kako je on najvažniji u cijelom velikom lancu. To smo mi i naš mentalitet. Koristimo tuđu nesreću, koja je zapravo naša nesreća, ali zaluđeni svojim egom, to ne vidimo, da bi na neki način osobno profitirali, istakli se, “narasli, postali kamen zaglavni u strategiji stabilnosti i obrani od ugroza, kako u ratu, tako i u miru, kako na zemlji, tako i na nebu, pogotovo kad nam stignu američki borbeni zrakoplovi.
 
Važno je da se zna tko je kada i gdje glavni. Ponos i dostojanstvo treba čuvati, čak i onda kad se baba češlja, dok kuća gori. Što će nam ponos i dostojanstvo, ako nam se država urušava, zemlja rastače, a domovina nestaje? Naše nerone to nije briga. Oni su sami sebi dovoljni, ukoliko su važni i prvi. Misle da su nedodirljivi i vječni. Narod šuti, ali pamti. Međusobna prepucavanja su već uzela veliki zalet, ulaze u trku, dugačku dvije godine. Za to vrijeme se druga strana konsolidarilizira, zbija redove, bilježi propuste, loše poteze, činjenja i nečinjenja, naročito kod ugroza, “glumi” autsajdere i polako uklizava na sve tri glavne točke (vrha) njihove “inicijative”, za preuzimanje vlasti. Ponešto su i oni naučili, nešto iz vlastitih pogrješaka, a nešto iz pogrješaka drugih. Svi mi smo nešto naučili od Torcide i BBB-a. Kad negdje gori, bilo čije i bilo gdje, treba biti jedinstven u spašavanju i pomoći, naročito kad gori Hrvatska.
 
Danas Hrvatska gori na više načina, na svim frontama i u svim područjima. Premalo je ruku i glava koje je žele i mogu spasiti. Teško se gasi veliki, rasplamsali požar, koji guta sve pred sobom. Oni mlađi, zdraviji, obrazovani, sposobniji bježe diljem Europe i svijeta. Mi stariji se gušimo, grcamo, tugujemo u bolu, depresiji i beznađu, moleći Boga i Blaženu Djevicu Mariju da nam pomogne i spasi nas, najprije od nas samih, a onda i od svih zala koja su nas zaskočila dok smo budni spavali. Naši domaći Neroni su u potrazi za lirama, uz koje bi zapjevali svaki svoju pjesmu, bez truna kontrapunkta, ekvilibrijajući na iverju demokracije, diveći se sami sebi.
 
U ovom požaru oko Splita kažu procjenitelji da je izgorilo oko 4500 ha zemljišta, sa svime onim što je na njemu bilo: šuma, makija, grmlje, drveće, smilje, bosilje, vinogradi, voćnjaci, masline, koze, zečevi, jarčevi, jarebice, pokoja staja i kuća… Sve živo. I kamen je gorio. Onaj koji nije gorio je plakao, od očaja, nemoći i srama. “Ovaj požar  nam je velika lekcija”, rekao je netko važan u hijerhiji zapovijedanja. Istina. Sve naše lekcije su skupe, sa puno žrtava, štete i blamaže. Svatko će izvući neku pouku iz ovoga. Možda bi povjerenstvo za maturu moglo sastaviti jedan matematički zadatak, za višu razinu mature, u rangu gradiva osnovne škole, jer se kriterij vrjednovanja znanja toliko spustio, da se ne možemo baš do kraja sramotiti i priznati kako 90 posto učenika nije položilo maturu iz matematike, nakon svih silnih i skupo plaćenih priprema, a onih 10 posto su odlični, jer ih to gradivo zanima, razumiju ga i znaju primijeniti.
 
Primjer zadatka: Da se bolje organiziralo i da postoji strategija obrane od požara na nivou grada i države, ne bi izgorilo 4500, već 1500 ha.
a) Koliko posto bi ha bilo spašeno?
b) Ako je odgovornost nadležnih razmjerna broju ha nepotrebno izgorenog područja, koliko posto su odgovorni zakazali.
c) Kad bi na na svakom aru bila 3 stoljetna stabla, koliko takvih stabala je izgorilo u ovom požaru?
d) Ako svaka sadnica košta 20 kuna. Koliko ćemo platiti jednako pošumljavanje, ne računajući druge troškove?
e) Ako su drugi troškovi na svakom aru 15 kuna. Koliki su ukupni troškovi na izgorenom području?
f) Napiši jednadžbu (funkciju) koja predstavlja sve troškove po jednom aru površine, za bilo koji broj sadnica.
Ispričavam se na nenamjernom banaliziranju ove velike nesreće i tragedije. Htjela sam samo pokazati kako nešto može biti interesantno, možda čak i atraktivno, samo treba znati gledati s prave strane i objasniti u stilu larpurlartizma.
 

Ankica Benček

Rehabilitacija četništva rehabilitacija je fašizma

 
 
Kažu kako nije baš pametno citirati sebe. I ne samo da nije „pametno“ već u ovoj globalnoj „pravnoj državi“ može biti i opasno. Ne će ti onu „košulju“, al' mrežna, medijska ti rubina slijedi. Tako vjerojatno još traje istraga o tzv. autoplagijatu protiv sada već bivšeg ministra obrazovanja, znanosti i športa Pave Barišića. Svejedno sam i ja odlučio „učiniti“ jedan samoslik (selfie) onoga što sam napisao počekom lipnja na ovim stranicama tematizirajući procese rehabilitacija četništva i četnika u Srbiji nakon nedavne rehabilitacije vojvode Nikole Kalabića: „Tko bi sada mogao biti na redu, nagradno je pitanje? Predviđam kako bi to mogao biti Puniša Račić. Doduše sada i formalnopravno jer je realno već bio rehabilitiran do mjere da je ulica Stjepana Radića (pisano na latinici) za okupacije Vukovara preimenovana u Ulicu Puniše Račića, pisana na ćirilici.“ I eto „čiče“ Puniše, doduše u rodnoj Crnoj Gori, za početak.
http://www.politika.rs/upload/Article/Image/2017_07/spomenik-punisa-racic-rtcg.jpg
Nevažna je „lokacija“, četnici, pravi Srbi i nju drže svojim prostorom, a Srbi-Crnogorci ponajprije. Kuću, i srpsku i Punišinu, čuvaju tamošnji Srbi. Ako nije trenutno Crna Gora srpska, ima vremena, opet će biti („jednom da bude“, ako bude sreće). Ploča manje-više, dolje il' gore.
 
Puniša pucao skoro plašljivcem
 
Nego ako se netko pitao zašto Puniša Račić onda (“onomade“) nije osuđen na smrt, jer radilo se ipak o višestrukom ubojstvu, pa još u parlamentu… odgovorio si: Zato što se radilo o političkom procesu, a i tadašnja država (kralj) je i naručila masakr - gadno se vara. Puniša Račić se „pravno“ branio i bogme obranio, a njegovu obranu je potvrdio i sudski vještak (sudsko vještačenje). Branio se tvrdnjom kako on zastupnike HSS-a, na čelu sa Stipicom Radićem, nije želio pobiti već samo uplašiti. Da ih je želio pobiti pucao bi pojedinačno u svakoga - i svi bi bili mrtvi, jer takav je strijelac bio. Ali on ih je htio uplašiti pa je pucao uokolo po zidovima te „mrtvačke“ skupštine, te su svi ustvari slučajno stradali - od rikošea (ricochet) „odbijanaca“ metaka, dakako slučajno. I tako je Puniša osuđen samo na vremensku kaznu. Izvor: međumrežje (internet) i tvrdnje pravoga pripadnika srbijanske elite; podrijetlom, unuk Stojana Protića predsjednika prve vlade Kraljevine SHS; obrazovanjem i radom, povjesničar (Balkanološki institut) i aktualne političke; liberal, DOS-ovac, veleposlanik Srbije u Americi i Švicarskoj (ne znam traje li mu još mandat) - Milan St. Protić.
 
Onako, jer  sve manje i manje se „poznamo“ jedan od onih Srbijanaca s kojim bi se možda moglo smireno i smirujuće raspravljati o hrvatsko-srpskim odnosima, dok još nije kasno i za jedne i za druge. A to se vrijeme približava, štoviše velikom brzinom. Približno kao podmetnuti požar nošen burom pri čemu je podmetač u proračun uzeo svem - od manjka oborina, suhe trave, prognoze o snazi bure te Sodomu i Gomoru u Splitu. Ter i geopolitiku. A malo je Srba, još manje Hrvata.
 
Rehabilitacija četništva u Srbiji endlich konačno dovršena
 
Pitam se, a što i koga će sada i još rehabilitirati u Srbiji? Nema više, sve sva i svi su rehabilitirani. Aleksandar Vučić je rehabiltirani  četnik, iz Gline je Hrvatskoj prijetio tik pred Oluju; sada traži zabranu proslave Oluje - u društvu Šešelja. Toma Nikolić je bio tvornije bliži četništvu - u Antinu sudjelovao u zločinima - on je sada počasni „četnik“. Koordinirat će odnose Srbije i Kine i Srbije i Rusije. Ivica Dačić je bio desna ruka Slobi Miloševiću, a i ta „grana“ četništva je rehabilitirana. Rehabiltirani su i Vojka Šešelj („kancer“). Vojka nikako da „rak“ pojede! Rehabilitiran je izgleda i od njega, koji je svakako inicirao (vidi pod „inicijacija“) mladoga Vučića. Pa neka se Srbi pitaju, politički svakako, a seks i politika se sve više približavaju. Vuka Draškovića i tog Vojku, a ima ih još, inicirala je još ona Udba. A sad su svi - rehabilitirani. Mutti Angela ih, pored ostalih, „pogladila“, blago ću reći, rehabilitirala. E pa Danke Deutschland – za tu rehabilitaciju prastaroga fašizma, prednacizma, četništva i neonacizma i nacionalsocijalizma s početka devedesetih. I tu je glede tih rehabilitacija zapravao kvaka.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Jesu li požari po hrvatskome jugu slučajni ili podmetnuti?

Nedjelja, 23/07/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 834 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević