Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje preko Hrvatske

 
 
"Ponavljam Europskoj uniji: Ako pokušate predstaviti našu operaciju (u Siriji, o.a.) kao invaziju protiv Kurda, otvorit ćemo naša vrata i poslati vam 3,6 milijuna izbjeglica, zaprijetio je Reçep Tayyip Erdoğan". U nastavku Erdoğan prijeti Europskoj uniji milijunima izbjeglica: "Otvorit ćemo vrata migrantima") Ova Erdoğanova prijetnja sjajno oslikava tzv. migrantsaku krizu - skida ju do gole kože i potvrđuje kako su migranti, osim što su žrtve nekog (lokalnog, regionalnog) rata i(li) ekonomske krize, na drugoj strani, u drugom koraku i vojnici u globalnom, svjetskom ratu.
https://s.hdnux.com/photos/01/06/30/13/18449148/3/920x920.jpg
Nas će ovdje zanimati neke njegove, očite, manifestacije od Turske do Hrvatske s kratkim osvrtom na Europu. Uostalom glavni cilj ovoga rata je Europa koja se u malo dužem vremenskom razdoblju želi osvojiti bez ispaljenog metka u pohodu(ima) „migranata“ (izbjeglica i sl.).
 
Migranti kao vojnici
 
Pritom vam se čini, a tako to predstavljaju i global medija, ista politika i njezine sekcije u ostatcima tzv. suverenih država, udrugarska infrastruktura… kako su mladi ljudi koji su gurnuti i migraciju nenaoružani, izgladnjeli jadnici koje je samo Zlo natjeralo u „migraciju“ pa zaslužuju sažaljenje i usputnu pomoć te kad stignu na odredište – trajnu brigu. A to je laž jer migranti su dalekometno naoružani s dva opaka moderna oružja: mobitelima najnovije generacije i bankovnim karticama. Prvi pokrivaju cijeli svijet, te im omogućavaju putovanje, satelitsku navigaciju, informacije o lokalnom vremenu i sve druge potrebne, primjerice upute za izbor rute i sl. Globalno bankarstvo im osigurava novac za put. Gledam pr snimke Al Jazeere iz „Kampa Vučjak“ smještenog tik uz hrvatsku granicu u hrvatskom selu Vučjak i doznajem kako tamo nema vode za piće, voda nije za piće, ali postoji punionica za mobitele s mnoštvom utičnica! Zanimljivo, putuju i po godinu dana i dulje, primjerice od  istočnog dijela Pakistana (tamo nema rata, možda ga bude, ali s Indijom) a tko i kako im za to vrijeme plaća mobiteliranje. Meni ovdašnji šalju ovrhu nakon mjesec dana neplaćanja i deru sa zateznim kamatama, a kako „vrše“ bidnog „migranta“? Dakle, fina jedna i složena organizacija „putovanja“. Sve u svemu mobitel im je oružje u rukama daleko učinkovitije od automatske puške, pa kad im policija oduzima mobitele ona ih ustvari razoružava. Bankovnu karticu u okviru bankarske globale mogu gurnuti u, valjda, svaki bankomat usput. Ako, i kad, Europa „šaptom“ padne, svoj pad će moći zahvaliti svjetskoj telekomunikacijskoj multinacionalki i izumu globalnog bankarstva, odnosno današnjim globalnim bankarima, pri čemu su i u jednoj i u drugoj multinacionalki nazočni Europljani ili podrijetlom Europljani. U nastavku ćemo se zadržati na „potezu“ od Turske  do Hrvatske.
 
Erdoğan prijeti (i) Hrvatskoj
 
Što Erdoğan („sultan“) ustvari traži? Ništa osobito, tek slobodne ruke za ubijanje Kurda napadom, invazijom na susjednu državu Siriju. Tamo bi, navodno, očistio od Kurda samo pojas uz granicu u dubini od trideset i dužini od 120 kilometara i tako sirijske odvojio od Kurda u Turskoj. Ukoliko bi mu se to ma samo na riječima sprječavalo, on će na Euniju poslati svoje vojnike pod egidom migranata u brojci od 3,6 milijuna.
 
Članica smo te Unije, pa je ova prijetnja izravno upućena i Hrvatskoj. Svih 3,6 milijuna migranata s kojima trenutačno raspolaže Erdoğan, a radi se, dakako, o daleko većem broju samo još nisu stigli do Turske, morat će proći preko - Hrvatske. (Mađarska je zatvorila granicu, Rumunjska, ako ništa, ima Dunav…) Nu ta Erdoğanova prijetnja se ostvaruje još od proljeća, od ljeta se intenzivira - samo se o tome ovdje šuti. Migranti, što „sami“ što uz pomoć krijumčara i ovdašnjih, stižu u Zagreb sad već i redovnim prigradskim autobusnim linijama. Dolaze preko Banovine i Korduna, pa preko Kupe, pa do Zagreba. Vjerujem kako će slijedeći korak poduzeti naš Zmaj od Kamenih vrata (Milan Bandić) i dočekivati ih na nekom od zagrebačkih mostova. Bilo je nešto buke u mediji kad je ljetos neki Srbijanac s kombijem migranata sletio u Kupu i tako uspješno obavio zadatak (žao mi je, ali smrt je u takvim akcijama uračunati „trošak“), a poslije se dolazak migranata nastavio. Doista, medija o svakom navijačkom mulcu, ili skupini mulaca koji napadnu navijače drugog kluba, naročito ako su „delije“, dozna sve - u stilu Ozna sve dozna, a o ovom Srbijancu, koji je po svemu sudeći, slučajno uhićen tek na Bajakovu eto ne zna ništa. Dobra medija, ne talasa po javnosti.
 
Izetbegović gura migrante na Hrvatsku
 
Vratimo se u Vučjak, hrvatsko selo u okolici Bihaća, gdje je ljetos  otvoren Kamp Vučjak tik uz granicu s Hrvatskom. Tu se, uključivo i područje zračne baze Bihać bivše JNA, nalazi nekoliko hrvatskih sela, a kraj inače pripada Lici i „otkinut“ joj je, time i Hrvatskoj 1946. Činjenice glede tamošnjih migranata govore sljedeće: migranti, očito manje-više slobodno iz Srbije prelaze granicu BiH na području tamošnje srpske republike. (Napomena: Aleksandar Vučić koji je svojedobno u Skupštini SRJ prijetio sa „sto za jednoga“, Muslimana, za Srbina, danas je jako dobar prijatelj sa sultanom Erdoğanom.) Ona ih onda šalje na bošnjački dio Federacije, a on, „bošnjački“ dio, ih usmjerava u Unsko-sansku županiju, na granicu s Hrvatskom i baš u tamošnje hrvatsko selo Vučjak, osim ostaloga.
 
Islamističko-fundamentalistčki „elementi“ (da se ne lažemo i „licemjerimo“ uokolo, reći ću blago jer stvari stoje puno gore) s guranjem migranata na granicu s Hrvatskom imaju dva cilja: a) vanjsko-politički, pritisak i iznurivanje, ucjenu s migrantima, pa i slabljenje Hrvatske, kako se ona, osim ostaloga ni ovoliko ne brinula o Hrvatima u BiH, b) unutarnjopolitički, među bošnjački, se odnosi na Cazinsku krajinu, Veliku Kladušu i Fikreta Abdića, njega se, konačno, želi oslabiti i uništiti. Fundamentalističkoj „centrali“ u Sarajevo izgleda nije baš mio ni cijeli taj zapadni „kanton“. U srijedu, 16. X. 2019., iz Bihaća, grada, protjerano je oko 2000 migranata, grad „očišćen“ i odvedeno (odvezeno) u Kamp Vučjak. Gradonačelnik Bihaća prijeti kako će im ukinuti plaćanje i vode koja nije za piće, a tamošnji Crveni križ će ih hraniti- dok bude mogao ( imao graha). Po svemu izgleda kako će migranti napuniti mobitele, što jesu, pa put pod noge, ako već nisu krenuli. A to je tek početak. Na početku kraja novog velikog migrantskog vala koji se očekuje naredne godine u proljeće, i idućih godina „Unsko-sanski kanton“ bi, zbog pojačanog iseljavanja tamošnjeg domicilnog stanovništava mogao biti s bošnjačkom manjinom i muslimanskom migrantskom većinom, što očito nimalo ne brine sarajevske fundamentaliste. Bio bi to povratak u daleku prošlost. Posebno to treba sagledati pod svjetlom činjenice kako je Bakir Izetbegović, kao jedan od rijetkih  političara u svijetu, otvoreno podržao Erdoğanovu intervenciju u Siriji, pa će tako podržati, i već zapravo podržava migrantsku vojnu na Euniju, kojoj je Hrvatska prva na putu. Zar opet? Ovom treba pridodati i činjenicu kako fundamentalistički dio bošnjačkih političara, ali vladajući, napada Hrvatsku i na i oko Pelješkog mostu u izgradnji, svugdje joj traži slabu točku, s prvim, ali ne i zadnjim ciljem, dodatnog slabljena Hrvata u BiH.
 
Rat u vašem domu kojega još i plaćate
 
Zaključno, osim što se ova migrantska vojna vodi kao internetski rat, internet je „eksplozivno punjenje“ i mobitela i kartica, ovdje ću spomenuti još jednu njegovu izrazito opasnu dimenziju. Ovaj, svjetski, valjda četvrti (Treći je bio hladni), rat, i „klasični“ ratovi u njegovom sastavu već neko vrijeme, ne poznaju tzv. unutarnje neprijatelje pa oni slobodno i javno djeluju u dubini napadnutog teritorija, bolje bi bilo reći napadnute kulture, identiteta, svjetonazora… Prije su oni koji su se branili mogli takve barem izolirati, da ne spominjemo kako su te „izolacije“ izgledale, a danas se nekoga tko očito djeluje protiv moje kuće, doma, ne smiješ ni ružno pogledati. Na raspolaganju im je odmah, primjerice, jer tema je kompleksna, mač tzv. govora mržnje, ljudskih prava, sloboda, rasizma i sl. Da stvar bude gora takvi protivnici svoga, bolje reći moga doma, za srušiti su ga spremni, a kako se sve u njih odvija na području kulture, pojednostavljeno rečeno, tu nema krvi, nema žrtava, pa se čini kako to ni nije rat. Eto samo neka rasprava. Mnogi su u tom kolu borbe za navodne „više vrijednosti“, fantastično je kako su i udruženi i registrirani i kako ih još i financiraju oni koje napadaju, kao porezni obveznici. Na usluzi su im i razne internacionale, uglavnom one koje su i pokrenule i vode ovaj svjetski rat, i(li) one kojima je zadaća da ga prikriju, proglase nepostojećim. Naravno kako nisam ništa otkrio, jer sve je ovo već odavno „topla voda“, ali me zabrinjava što je i šutnja u Hrvatskoj još toplija „topla voda“. Šuti medija u Hrvatskoj, točnije galami o beznačajnim stvarima i temama, šuti politika u Hrvatskoj, šuti elita u Hrvatskoj… Ni šapat se ne čuje.
 

Mato Dretvić Filakov

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima…«

 
 
Dr. Franjo Tuđman: "Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!" Na žalost, nitko sa strane nije propisivao kakva će naša Hrvatska biti, već političke elite iz Hrvatske, nakon smrti dr. Franje Tuđmana, s famoznom detuđmanizacijom, a hrvatsko se društvo i država od onda neprestano urušavaju u svim dijelovima i oblicima.
https://morningstaronline.co.uk/sites/default/files/styles/article_full/public/71537086_2930699446964580_7384006997617672192_o.jpg?itok=aUDpw0Mn&c=1ac840c92cf9bd8da7ff3012e855202d
Talijanski komunisti su se pobunili protiv rezolucije EP-a, dok hrvatski šute, jer i dalje vladaju
 
Od stvaranja Republike Hrvatske, vidljiva je podjela  na Hrvatsku prije i poslije Tuđmana. A podjele u hrvatskom društvu počele su upravo Mesićevom, Račanovom i Sanaderovom 'detuđmanizacijom' i nitko ih više, na žalost, nije mogao zaustaviti jer ne postoji u hrvatskoj političkoj eliti čvrst politički stav da se taj proces zaustavi!Čak ni Rezolucija EU-a nije im podstrek da se riješimo aveti komunističke prošlosti, već se i na nju oglušuju. Kao što je to bilo i 2009. godine kada je Hrvatska kao kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji bila obvezna prihvatiti njezinu politiku izraženu u „Rezoluciji o europskoj savjesti i totalitarizmu“ koja se odnosila na osudu nacizma i komunizma i svih totalitarnih režima, tako je službena Hrvatska, dakle sada kao članica Europske unije, ignorirala sličnu novu rezoluciju pod nazivom „Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe“, usvojenu 19. rujna ove 2019. godine. Što je još gore, iako hrvatski mediji imaju svoje dopisnike u Strasbourgu, ta osobito važna rezolucija potpuno je prešućena u njima, uključujući prije svega vodeći javni servis: Hina, Hrvatska radio televizija i Hrvatski radio.
 
Iako su predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću  puna usta Europe i europskih vrijednosti, kad je u pitanju osuda komunizma i njegovih teških zločina počinjenih nad hrvatskim narodom, on, i kao predsjednik HDZ-a, ne oglašava se, dapače šuti kao zaliven. Isto se ponašaju i sve lijevo-liberalne stranke IDS, GLAS, HSS, HNS...
 
Dana 3. siječnja 2000., dolaskom na vlast koalicije sastavljene od šest stranaka – HSS-a, IDS-a, LS-a, HNS-a, HSLS-a i SDP-a (tzv. šestorka), izborom Ivice Račana za predsjednika Vlade i Stjepana Mesića za predsjednika države, u nešto od više od mjesec dana potpuno  se promijenila vlast u Hrvatskoj. Novi saziv Sabora s koalicijskom većinom, nova Vlada Republike Hrvatske s Ivicom Račanom na čelu, te novim predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem i novoizabranim sucima Ustavnog suda. Ni značajne datume u stvaranju hrvatske države novi vlastodršci nisu ostavili, već su ih, izmiješali na opće zaprepaštenje i zbunjenost u hrvatskom puku, pa mnogi od nas i danas ne znaju što znače i zašto ih slavimo. Na taj način mislili su sakriti povijest stvaranja samostalne Hrvatske i svoju neslavnu ulogu protivnika osamostaljenja! Naime, ostaje slika o saborskim zastupnicima SDP-a kako, 25. lipnja 1991., demonstrativno napuštaju sabornicu uoči glasovanja o Ustavnoj odluci o suverenosti i samostalnosti RH.
 
Mesićeva izdaja i Channel 4
 
Dana 13. rujna 2000., novoizabrani predsjednik Stjepan Mesić, vođen osvetoljubivošću i mržnjom prema dr. Tuđmanu (neuspjeli pokušaj državnog udara 1994. godine i povlačenje s mjesta Predsjednika Predsjedništva SFRJ) omogućio je novinarima britanskogChannela 4 uvid u 100 magnetoskopskih vrpci i čak 17.000 transkripata, dajući im pravo da ekskluzivno snime skidanje pečata s vrata sobe u kojoj su bili uredno pohranjeni najtajniji dokumenti iz vladavine dr. Tuđmana te njihovo neselektivno dijeljenje Haaškom sudu, po kojima su slijedile optužbe za tzv. udruženi zločinački pothvat državnog i vojnog vrha RH u Domovinskom ratu. Čovjeku za ne povjerovati da je tako nešto moguće! Ima li na svijetu takav presedan da Predsjednik države svjedoči protiv svoje države? Nema! Zaigravši glavnu ulogu detuđmanizatora, novoizabrani predsjednik Republike nadao se da će mu to izdajničko djelo, izdajstvo mrtvog prethodnika osigurati slavu pravednika-osvetnika, no osigurao si je samo mjesto veleizdajnika u povijesti hrvatskog naroda. Jutarnji list je tada objavio članak Davora Butkovića; Dani apsolutne euforije! "Treći siječnja 2000. svojom se pozitivnom energijom mogao usporediti jedino s 30. svibnjem 1990. godine, kada je konstituiran prvi nekomunistički Sabor modernog doba. Početkom siječnja 2000. političari su mogli biti ponosni na svoj posao, neovisni mediji mogli su biti ponosni što su itekako aktivno sudjelovali u rušenju jedne autokratske i posve nesnošljive vlasti, a građani su bili ponosni što su glasovali. Nedjeljno izborno jutro bilo je relativno hladno, a ispred mog starog glasačkog mjesta, u školi Vladimir Nazor na zagrebačkom Jordanovcu, stvorio se red od pedesetak metara: nitko se nije žalio na hladnoću. Naprotiv, skoro svi birači bili su veseli što mijenjaju svoju zemlju"., piše Davor Butković Ne piše Butković, koji građani, koju to pozitivnu energiju je on vidio, ni što nosi nova vlast?
 
A nova vlast donijela je prodaju zlatnih poluga naslijeđenih sukcesijom, po kriteriju za raspodjelu koji je odredio MMF, uz suglasnost svih država nastalih raspadom SFRJ, Hrvatskoj je pripalo 28,49 posto čistog monetarnog zlata, odnosno ukupno 15,5 tona (13,1 tonu deponiranog u Baselu i 2,4 tone deponiranog u Beogradu). Ukupan iznos zlata 13,127 tona prodan je  25. rujna 2001. Preostali dio prodan je 29. studenoga 2005. u vrijeme Vlade Ive Sanadera.
 
“Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što”, bila je misao vodilja i životni put utemeljitelja suverene hrvatske države, dr. Franje Tuđmana. "Vjerovao sam u hrvatsku mladež koju sam do tada na žalost više upoznao u svijetu gdje je bila rastjerana iz domovine, a vjerovao sam i u zrele hrvatske ljude, i u takve hrvatske težake od kakvih sam jedno pismo dobio ovih dana, od Svetina Civadelića, čovjeka od 94 godine, koji je rekao običnu istinu koju sam ja nosio od dječjih nogu i osjećao u grudima svih hrvatskih ljudi u svim krajevima: Stvorimo jednom takvu Hrvatsku u kojoj ćemo moći reći da smo Hrvati, da smo svoji na svome".
 
Svakodnevno svjedočimo lažima i manipulacijama glede bliže i daljnje povijesti hrvatskog naroda.Hrvatski narod koji nikada nije bio osvajački, koji se uvijek kroz povijest samo branio, a branio je i druge narode, izložen je neprekidnoj stigmatizaciji ustaštva iz Drugoga svjetskog rata i viktimizaciji iz Domovinskog rata. Optužbe dolaze od samog dijela hrvatskog naroda, onoga koji je usvojio komunističku i jugoslavensku ideologiju iz Srbije, koja uspješno manipulira i zavarava svijet i njegovu javnost i skriva svoju fašističku, agresivnu i osvajačku politiku na štetu hrvatskog naroda. Srpska diplomacija već više od 140 godina neprestano uspješno vodi međunarodnu politiku, sakriva svaki trag po kojem bi je mogli opružiti i osuditi. Ima organiziranu dijasporu i lobije po cijelom svijetu, koji agresivno sve njene promašaje pripisuju Hrvatima i Hrvate stavljaju u poziciju da se neprestano moraju braniti. Povjesničar Stjepan Lozo: „U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su 'strašne' ustaše optužili za zločin nad njima!“ https://narod.hr/hrvatska/lozo-srbi-su-kao-cetnici-i-partizani-pocinili-genocid-nad-hrvatima-a-onda-izmislili-hrvatski-genocid-nad-srbima?fbclid=IwAR0doSa_y9FMcbzwID_zPVkJpo1AdH9HSEfbvPhY_NlGJF2bS8DH7n1PWrQ
 
A kako hrvatska država nema uspješnu domoljubnu diplomaciju, niti jaku organiziranu dijasporu i lobije, uvijek smo par koraka nazad i u defanzivi u odnosu na objede kojima nas Srbija blati i optužuje po svijetu. Od smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, nema niti jednog hrvatskog političara i dužnosnika koji bi branio hrvatske interese i organizirao otpor prema srpskim i jugokomunističkim lažima i optužbama. Sve je stihijski prepušteno pojedincima, entuzijastima koji pokušavaju rasvijetliti povijesne prijepore. Evo i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović podilazi tim jugokomunističkim i srpsko-zapadno-balkanskim strukturama, umjesto da radi na promjeni cjelokupne diplomatske garniture, koja ne radi u interesu Hrvatske, ona potvrđuje  kompromitirane diplomate. https://direktno.hr/direkt/josko-paro-kontroverzni-diplomat-s-brojnim-repovima-ipak-odlazi-hrvatskog-veleposlanika-belgiju-135222/
 

Lili Benčik

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života

 
 
Prisjetimo se nekih izjava nekih poznatih osoba:
"Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.
Henry Kissinger - Dr. Franjo Tuđman - vizije i postignuća - UHIP, 2002., str. 141.
http://www.laudato.hr/getattachment/a82d0038-3d92-43c1-9e68-fe34c0d94bb3/.aspx
"Ostaje neprijeporno: Amerika duguje vječnu zahvalnost Washingtonu i Lincolnu, a Francuska De Gaulleu. Ništa manje, ako ne i više, Hrvatska duguje Tuđmanu. I što nas vrijeme više udaljuje od njega, sve jasnija bit će nam istina: da je najsvjetlije razdoblje hrvatske povijesti zauvijek obilježeno njegovim imenom.
Thomas Patrick Melady (Veleposlanik SAD-a pod tri predsjednika) - Dubravko JelčićTuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003.
 
"Neka im Bog oprosti sve laži o Tuđmanu … Na kraju dajem vam i osnovnu ocjenu dr. Tuđmana kao čovjeka. Volio je vlastiti narod, ali nije imao predrasuda ni prema komu. Otkad sam mu posto savjetnik pa do smrti nikada ga nisam čuo da negativno govori o drugim narodima i vjerama. Bio je svjestan politike granica u današnjoj Europi i nije tražio promjene za Hrvatsku. Ukazivao je na povijesne nepravde i ljudska prava Hrvata u Bosni i HercegoviniCrnoj Gori, Srbiji i na Kosovu…
Prof. dr. Slobodan Lang (bivši savjetnik Predsjednika RH, Veleposlanik, zastupnik u Saboru), Hrvatski List, br. 220, 11. prosinac 2008.
 
"Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu.
Herbert S. Okun, američki veleposlanik: Večernji list, 15. travnja 2006.
 
"Dolazim kako bih zahvalio predsjedniku Tuđmanu i hrvatskom narodu što potpomažu mirovni proces u Bosni. Došao sam izraziti podršku ne samo mirovnom procesu, nego i federaciji u Bosni između Muslimana i Hrvata, mirnom dogovoru o povratku Hrvatskoj zemlje u istočnoj Slavoniji i konačno partnerstvu Hrvatske ne samo sa SAD, nego i s drugim zapadnim zemljama koje vjeruju u sloboduljudska prava i demokraciju, u mir i napredak, i koje sve na tome rade zajedno.
Predsjednik Bill Clinton, veljače 1996. (Thomas Patrick Melady: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 127.)
 
"Dragi gospodine Predsjedniče, (…) Prošli smo dugi put do postizanja mira u regiji i stvaranju uvjeta da jaka, neovisna i cjelovita Hrvatska zauzme svoje mjesto u zapadnoj obitelji nacija. Vaše osobno vodstvo posljednje dvije godine bilo je apsolutno presudno za okončanje sukoba u nekadašnjoj Jugoslaviji i postavljanju temelja trajnog mira i pomirenja. Uvjeravam Vas da ćemo učiniti sve što možemo i nastaviti Vam pomagati u ovom teškom trenutku."
Predsjednik Bill Clinton u pismu Predsjedniku Tuđmanu Vjesnik, 24. studenoga 1996.
 
Nije uvijek bilo lako raditi s njim. No, bio je domoljub i shvaćao je što su najvažniji ciljevi: reintegrirati istočnu Slavoniju, osigurati hrvatske granice i riješiti se UN-a što prije kako bi se nastavilo sa svojim poslom.
Jacques Paul Klein, voditelj misije UN-a u intervjuu uklopljenom u dokumentarnu seriju HRT-a Predsjednik Franjo Tuđman - Stvaranje hrvatske države iz 2010. godine.
 
Hrvatsko pitanje i bosansko pitanje nastali su u jednom burnom razdoblju povijesti kada se svjetskim raspadom komunističkoga sustava pružila prilika za osamostaljenjem Republike Hrvatske,ali i za pokušaj stvaranja Velike Srbije ili autonomije  hrvatskih Srba,pri čemu su podmuklu igru kroz krizna žarišta ex YU igrale sve značajnije svjetske sile. Da bi postigao ravnotežu na "hrvatskom brodu" dr. Franjo Tuđman je forsirao pomirbu i onda kada je to značilo prepuštanje značajnih položaja pa i omogućavanje ekonomskoga upliva ljudima upitno hrvatske orijentacije iz jugosocijalističkoga sustava,ili dosta nesretnu privatizaciju potrebnu da bi se osigurala sredstva za vođenje rata. S druge strane. Dr. Tuđman je dao Crkvi opet značajno mjesto u društvu, aktivirao iseljenu Hrvatsku, pokušao zaštititi BiH Hrvate, ali i Bošnjake, te kada se već rat nije mogao izbjeći tada ga pokušati ograničiti i dobiti na vremenu potrebnom za obuku i opremu hrvatskih oružanih snaga.
 
Optužuju ga i za pretjerano popuštanje braniteljskoj populaciji, ali  prepustiti branitelje onemoćalom tržištu rada moglo je dovesti do opasne socijalne eksplozije i kaosa. Svakako da u kaotičnim ratnim prilikama nastaju korupcija, nepotizam, nezakonito bogaćenje, velike socijalne i regionalne razlike, gubitak kvaliteta života, pa i moralna erozija koja se jasno vidi u svim našim strankama; ali to jest dobrim dijelom i posljedica naše teške povijesti, mentaliteta, tradicije i socijalističke birokracije.
Mentalitet se ne mijenja preko noći i za stvaranje normalnih elita ponekad trebaju stoljeća.
 
Problemi su značajni, ali Hrvatska danas postoji zahvaljujući žrtvi branitelja i drugih građana, ali i zahvaljujući čvrstoći, realizmu i energičnosti dr. Tuđmana koji je ipak uspio u nesretnim vremenima očuvati jedinstvo nacije. O tome može još uvijek dosta kazati i dr. Zdravko Tomac. Podsjetimo da su u vrijeme premoći srbijanskoga agresora dr. D. Budiša i dr. I. Goldstein bili su protiv dolaska UN-ovih snaga (tzv. UNPROFOR), tj. izvršili su krivu procjenu mogućnosti i stanja. Kompromisi nisu nikada laki; u pitanja privatizacije, sukoba na desnici (HSP, tj. HOS i HDZ), ratnih šteta, kadrovske politike ne bih ulazio, samo bih naglasio tešku 1993. godinu u kojoj je hrvatska politika, u trenutku kada je trećina Hrvatske bila okupirana a 70 posto BiH bilo pod kontrolom Srba, zaglibila u teški hrvatsko-bošnjački prijepor i sukob. Pitanje srednje Bosne u kojoj su Hrvati i Bošnjaci izmiješani, te općina Stolac i Mostar na jugu teško je i u normalnim okolnostima pošteno i pravično riješiti, kamoli u stanju rata, gladi i nestašice.
 
Nerealno je poput pravaša negirati bošnjačku naciju, još je nerealnije pokušati ostvariti dominaciju nad prostorom koji demografski i geografski ne možeš braniti i hraniti. Još uvijek nisu poznati svi detalji te tragedije 1993. godine, ali dobro upućeni poput iskusnoga bošnjačkog policijskoga kadra Munira Alibabića tvrde da su bivša kontraobavještajna služba tzv. JNA poznata kao KOS te jedna europska sila nesklona Hrvatskoj bili umiješani u sukreiranje hrvatsko-bošnjačkog sukoba.
 
Raspad strateških gospodarskih grana, gubitak INA-e, prodaja državnoga zlata i prekomjerno zaduženje zemlje su ipak vezani uz razdoblje nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika. Ratno stanje je tražilo jakog i iskusnog pozicijskog igrača, krutog, upornog, vještog pregovarača i dalekovidnog državnika. Na žalost, nakon njegove smrti mi već dvadesetak izgubljenih godina nemamo čovjeka za XXI. stoljeće, tehnokrata koji bi uredio administraciju, pokrenuo gospodarstvo, vodio vanjsku politiku sukladnu hrvatskim interesima i vratio hrvatski narod demokršćanskoj politici. Ponadao sam se tomu u osobi Tihomira Oreškovića (napokon netko da nije komunist i da je poslovno uspio u inozemstvu!), ali prekratko je njegova vlast trajala da je objektivno procijenimo. Institucija predsjednika je postala skoro pa dekoracija, s osobitom nelagodom se sjećam predsjednikovanja dr. prava  S. Mesića i dr. prava I. Josipovića.
 
Moram na kraju kazati da mi unatoč svim njegovim zaslugama za stvaranje samostalne Hrvatske i očito dokazane državničke kompetentnosti i patriotizma dr. Tuđman nikada nije bio pretjerano simpatičan. Uostalom dužnost državnika, znanstvenika i umjetnika nije da budu simpatični već da ostvare od usuda povjerene im zadaće.
 

Teo Trostmann

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Srijeda, 23/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1468 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević