Get Adobe Flash player
William Engdahl razotkrio nevladine udruge

William Engdahl razotkrio nevladine udruge

Manifest istine: Demokracija kao kognitivna...

Manjak legitimiteta = nedemokratska vlast

Manjak legitimiteta = nedemokratska vlast

U crkvi sv. Marije Magdalene u Svirču Plenković je doživio prvi...

Pelješki most treba graditi

Pelješki most treba graditi

U EU-u bit ćemo stabilna polukolonija...

Hrvatska nije sajam rabljene robe!

Hrvatska nije sajam rabljene robe!

Sve manje je razlika između političkih...

Smije im se Zoka

Smije im se Zoka

Velika Istanbulska konvencija, oprostite...

  • William Engdahl razotkrio nevladine udruge

    William Engdahl razotkrio nevladine udruge

    srijeda, 11. travnja 2018. 15:23
  • Manjak legitimiteta = nedemokratska vlast

    Manjak legitimiteta = nedemokratska vlast

    srijeda, 11. travnja 2018. 15:19
  • Pelješki most treba graditi

    Pelješki most treba graditi

    utorak, 10. travnja 2018. 20:30
  • Hrvatska nije sajam rabljene robe!

    Hrvatska nije sajam rabljene robe!

    srijeda, 11. travnja 2018. 15:15
  • Smije im se Zoka

    Smije im se Zoka

    četvrtak, 12. travnja 2018. 10:20

Manifest istine: Demokracija kao kognitivna disonancija

 
 
Početkom ožujka 2018. William Engdahl objavio je novu knjigu čiji naslov bi kod svakog trebao probuditi ne samo znatiželju nego i želju za istinom: „Manifest istine: Demokracija kao kognitivna disonanca.“ Knjiga ima jedanaest poglavlja u kojima autor obrađuje teme i događaje iz ne tako davne svjetske prošlosti i objašnjava stvarne razloge tih događaja. Sva poglavlja su povezana i izuzetno zanimljiva, a ovdje posebno želim izdvojiti tri poglavlja:
Poglavlje 6. – Washington i njegove nevladine organizacije dezintegrirale su Jugoslaviju;
Poglavlje 7. – Otpor! Lažna demokracija u Srbiji
Poglavlje 9. – NATO lupa na vrata Moskve: Obojene revolucije u Gruziji i Ukrajini potresle Rusiju.
http://www.greanvillepost.com/wp-content/uploads/2018/03/engdahl-ManifestDestiny.jpg
Poznati engleski pisac i novinar George Orwell (pravo ime Eric Arthur Blair, 1903.-1950.) 1945. godine objavio je antiutopijski roman  „1984.“  - u kojem opisuje futurističko totalitarno društvo te daje „orvelijanski“ opis mehanizma državne kontrole misli. Tema romana „1984.“ je fiktivno totalitarno društvo s prisilno nametnutom kognitivnom disonancom u svrhu kontrole građana i njihove predodžbe odnosno pojma o stvarnosti. A to je sve sažeto već na samom početku romana: „Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.“
 
Kognitivna disonancija je mentalno stanje u kojem osoba istovremeno doživljava više iskustava koja se ne podudaraju; označava nesklad između stavova i ponašanja, a to je moguće riješiti promjenom stava (što je mnogo češće) ili ponašanja. Teoriju kognitivne disonancije publicirao je američki psiholog Leon Festinger 1957. u knjizi: „A Theory of Cognitive Dissonance“ („Teorija kognitivne disonance“).

 

A tema najnovije knjige Williama Engdahla je rasvjetljavanje događaja iz naše novije povijesti. Autor argumentirano opisuje ulogu američkih obavještajnih agencija, uključujući i CIA-u i američko Ministarstvo vanjskih poslova (US State Department) koje su zajedno s „demokratskim“ nevladinim organizacijama razvili i do u najmanje pojedinosti usavršili tehnike „orvelijanske“ kognitivne disonance a sve u svrhu pokretanja niza promjena u režimima diljem svijeta. Dakako, to zvuči plemenito i demokratski, iako se u stvari uopće ne radi o demokratskim promjenama.
 
Engdahl opisuje pravu pozadinu novijih događaja u svijetu, počevši s osnivanjem „privatnih“ nevladinih organizacija početkom 1980-ih. U Uvodu čiji naslov je: „Sloboda je ropstvo: Uništenje nacija u ime demokracije,“ autor navodi kako je sve započelo 1983. kada Ronald Reagan, predsjednik SAD-a, Carl Gershman i Bill Casey, direktor CIA-e, osnivaju nevladinu organizaciju pod imenom „Nacionalna zaklada za demokraciju“ (National Endowment for Democracy, NED). Iste godine (1983.) osnovana je i nevladina organizacija „Međunarodni republikanski institut“ (International Republican Institute, IRI), a svakako treba istaknuti i druge američke nevladine organizacije kao što su: „Freedom House“ / „Kuća slobode,“ Zaklada Otvoreno društvo, „Amnesty International USA,“ „Human Rights Watch“ koju financira George Soros, „Albert Einstein Institution“ i dr. Sve ove navodno „privatne“ nevladine organizacije bile su i jesu glavno oružje Washingtona za promjenu režima u postkomunističkim zemljama Istočne Europe, uključujući i Rusiju.
 
Dakle, Ronald Reagan i tadašnji direktor CIA-e Casey, osnovali su niz nevladinih organizacija s ciljem prikrivene manipulacije za pomoć ostvarenja težnje za slobodom i demokracijom u komunističkim državama – od Poljske i drugih komunističkih država Istočne Europe, do Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Kine. Knjiga vrlo detaljno razrađuje i objašnjava uzroke događaja s kraja 1980-ih i početka 1990-ih i kasnije, s provedbom tzv. obojenih revolucija, osobito one u Ukrajini i Gruziji te nešto kasnijeg „Arapskog proljeća.“ A sve to koordinirale su Sjedinjene Američke Države.
 
Pravi razlog svih ovih događaja je velika gospodarska i financijska kriza u SAD-u: krajem 1980-ih financijski i ekonomski sustav SAD-a bio je u „velikim mukama“ zbog krize, najdublje krize od razdoblja Velike gospodarske krize ili Velike depresije koja je trajala od 1929. do 1939., a iz SAD-a se prelila na cijeli svijet s katastrofalnim ishodom. Krajem 1980-ih najveće banke Wall Streeta (CitiGroup, Bank of America i druge) bile su tehnički u bankrotu. Washington tada otkriva novo dramatično oružje: „lažno demokratske“ nevladine organizacije iskoristit će se za tajno i podmuklo stvaranje pro-Washingtonskog režima u strateškim dijelovima svijeta nakon kolapsa Sovjetskog Saveza i završetka Hladnog rata koji je trajao gotovo 50 godina.
 
Demokratska sloboda samo je parola koja je nesumnjivo dovoljna za uvođenje nove tiranije: „slobodno“ tržište koje će u stvarnosti biti pod kontrolom Wall Streeta i Europskih globalnih banaka, uključujući i zapadne multinacionalne korporacije koje će (o)pljačkati golema bogatstva u državnom vlasništvu nakon kolapsa komunističkog režima. Prema planu Washingtona nevladine organizacije trebaju biti oružje za promjenu režima u novonastalim neovisnim državama bivše komunističke Istočne Europe i - Rusije. Nakon toga plan Washingtona bio je uvođenje „lažne demokracije“ putem tzv. obojenih revolucija u Kinu, Središnju Aziju, a najdramatičniji ishod je u području Srednjeg Istoka („Arapsko proljeće“), u naftom bogatim državama.  
 
A jednu od prvih lažno-demokratskih obojenih revolucija u svrhu promjene režima trebao je uspješno provesti Slobodan Milošević. Knjiga nam nadalje otkriva kako elitni krugovi u SAD-u i Europi sa svojim suptilno razrađenim metodama namjeravaju prisilno nametnuti i provoditi jednu novu tiraniju u državama od Ukrajine do Egipta, Libije i dalje. Cilj ovih američkih i europskih elitnih krugova temelji(o) se na iskorištenju težnji običnih ljudi, osobito mladih, za rušenjem nedemokratskih režima, ali njihova stvarna namjera je uspostava jednog novog režima i tiranije. „Nesumnjivo su ciljali bilo koju značajnu državu koja je stajala na putu onoga što je David Rockefeller u svojim „Memoarima“ nazvao vladavinom jedne države (One World Government/Jedna svjetska Vlada).“
 
Engdahl u knjizi razotkriva skrivenu, tajnu ulogu nevladinih organizacija koje podupire Washington pod „zastavom“ ili parolom demokracije, a to se osobito odnosi na Vlade koje nisu spremne igrati prema planu Washingtona. Zapravo, namjera ovih obojenih revolucija bila je zamjena komunističkih vođa s pažljivo odabranim korumpiranim političkim čelnicima koji će biti spremni prodati svoje nacionalne krunske dragulje i njihove ljude odabranim financijskim predatorima Zapada kao što je na primjer milijarder špekulant George Soros, ili zapadnim bankarima i multinacionalnim korporacijama. „Cilj je bio određene, odabrane države pretvoriti u američke ekonomske satrape ili države-vazale provedbom tzv. obojenih revolucija.“
 
Tijekom proteklih trideset i nešto više godina, obavještajne agencije Washingtona razvile su vrlo suptilne tehnike za uništenje svake ozbiljno oporbene vlade koristeći nevladine organizacije kao što su NED, „Freedom House,“ Zaklada Otvoreno društvo itd. Rušenje Sovjetskog Saveza i devastirajuća vladavina Borisa Jeljcina, predsjednika novonastale Ruske Federacije (1991.-1999.), rat za uništenje Jugoslavije, neuspjeli pokušaj na Trgu Tiananmen u Kini 1989. – sve su to događaji kojima su koordinirali američki State Department (Ministarsvo vanjskih poslova) i CIA. Knjiga je gotovo nevjerojatna kronika kako odabrane nevladine organizacije govore o slobodi, ljudskim pravima, demokraciji – s namjerom uvođenja rata, nasilja i straha. Na kraju autor poručuje: Svatko tko je zainteresiran za istinu i dublju pozadinu nedavnih svjetskih zbivanja, uključujući Arapsko proljeće, rat u Siriji, državni udar u Ukrajini – to je knjiga vrijedna i vremena i ulaganja. 
A ja se nadam da će ova vrijedna knjiga biti prevedena na hrvatski jezik.
Izvor: F.William Engdahl: „Manifest Destiny: Democracy as Cognitive Dissonance“ – „Newsletter“ autora i „Amazon“ (www.amazon.com)
 

Rodjena Marija Kuhar

U crkvi sv. Marije Magdalene u Svirču Plenković je doživio prvi poraz

 
 
Demokratska vlada vlast temelji se i provodi na demokratskom legitimitetu odnosno većinskoj političkoj potpori birača koju je dobila na izborima; a ne temelji se na izdaji političke volje koju su birači iskazali na izborima stvaranjem prikrivene velike ideološke koalicije koje smo proteklih mjeseci svjedoci i političke žrtve. I ne vlada pomoću spinova, „fake newsa“, alternativne „istine“, zamjenom teza, „pilom naopako“, krivotvorinama, obmanama, manipulacijama, insinuacijama, imputiranjem, pritiscima, ucjenama, demokratskim centralizmom, monopolom nad medijima javnog informiranja i psihološko-propagandnim ratom protiv istinske opozicije, naroda i demokracije; sustavnom i kontinuiranom zlouporabom državnih i javnih službi, pravosuđa, policije i „duboke“ države!
https://static.panoramio.com.storage.googleapis.com/photos/large/97681426.jpg
Vlada koja je na demokratskim izborima dobila većinsku političku potporu birača je legitimna a njezina vlast demokratska, pa kako to onda  može imati demokratski legitimitet i vladati demokratski Vlada Andreja Plenkovića kad je na prijevremenim parlamentarnim izborima koji su održani 11. rujna 2016. HDZ uz simboličnu koalicijsku potporu HRAST-a i HDS-a, ukupno u svim izbornim jedinicama dobio 682.687 glasova birača. U birački popis bilo je upisano ukupno 3.799.609 birača, što znači da su HDZ-ove izborne liste zajedno dobile 18 posto glasova biračkoga tijela odnosno da je za HDZ izborne liste glasovalo znatno manje čak i od jedne četvrtine (1/4) biračkoga tijela odnosno tek svaki šesti punoljetni državljanin RH koji je bio upisan u popis birača. A to je doista i neprijeporno daleko ispod i minimalnog broja glasova birača koji daje demokratski legitimitet i omogućuje demokratsko a ne autoritarno i nasilno obnašanje vlasti!
 
Taj bitan demokratski deficit u obliku nedostatnog demokratskog legitimiteta, „zakrpan“ je postizbornom saborskom koalicijom sa MOST-om Nezavisnih lista koji je na tim istim izborima dobio ukupno 186.626 glasova birača ili 4,9 posto glasova biračkoga tijela. Tako je formirana koalicijska vlada HDZ-a Ii Most-a bez dostatnog demokratskog legitimiteta i mogućnosti da vlast doslovno i dosljedno provodi demokratskim metodama, standardima i sredstvima!
 
No, to je tek početak nedostatno legitimne vlasti i nedostatno demokratskog političkog procesa odnosno vladanja? Naime, u travnju 2017. predsjednik Vlade u Republici Hrvatskoj Andrej Plenković raskinuo je koaliciju s Mostom NL, i formirao Vladu s frakcijom HNS-a koja je na izborima vjerojatno dobila tek jedan posto ili možda nešto malo više glasova biračkoga tijela! I tako je demokratski nekonsolidirana Republika Hrvatska dobila i sebi primjerenu Vladu demokratski nedostatnog legitimiteta grotesknih razmjera i karikaturalnih dimenzija! U demokratskoj državi za tu i takvu vladu postojala bi samo jedna i jedina mogućnost, a to je ostavka i novi izbori. No, predsjednik te i takve Vlade Andrej Plenković odlučio se za nedemokratsku sastavnicu alternative „ostavka ili nedostatno legitimna vlast“, a to ne znači ništa drugo doli obnašanje vlasti ispod razine demokratskih standarda i primjenom nedostatno demokratskih pa i nedemokratskih procedura, metoda i sredstava!
 
PREVENTIVNO ZAŠTITITI DEMOKRATSKU INSTITUCIJU PROSVJEDA OD PROVOKATORÂ
 
Višedesetljetno iskustvo demokratske institucije javnih prosvjeda i narodnih zborova kojima je cilj zaštita i promicanja demokracije te ljudskih i građanskih prava sloboda, pokazalo je da neformalni centri moći političke oligarhije koja dominantno utječu na sve političke, gospodarske i društvene procese u RH, planski i u kontinuitetu na te i takve javne skupove šalju provokatore u liku i (ne)djelu udbolikih „desničarskih“ manekena, lažnih desnih radikala i hrvatskih nacionalista te navodnih fašista i bujice keleminec ekstremista, da bi tu par exellence demokratsku instituciju i njezine sudionike ozloglasili i kompromitirali kao antidemokrate, desničarske ekstremiste i fašiste.
 
Poučeni iskustvom dosadašnjih takvih skupova i događanja, Građanska inicijativa „Hrvatska protiv Istanbulske konvencije“ koja je u četvrtak 12. travnja 2018. organizirala prosvjedni skup na znamenitoj splitskoj Rivi u kolijevci hrvatske države i postojbini narodnih vladara – kraljevskoj Dalmaciji, pravodobno je i preventivno upozorila potencijalne sudionike da na skup donesu samo hrvatske državne zastave jer tom i takvom narodnom, demokratskom, kršćanskom i humanističkom skupu jest i jedino primjereno da se na njemu vihore samo – državne zastave! Ovo nije samo prosvjed protiv nedemokratskog nametanja dvosmislene Istanbulske konvencije, nego i pokazna vježba te političko stajalište za sljedeće parlamentarne izbore!  
 
Konvencije poput Istanbulske koje su u toj i tolikoj mjeri isključive prema onima koji su svojom biološkom i psihičkom specifičnošću prirodno većina u ljudskoj populaciji, imaju paradoksalan te i suprotan učinak od željenog i očekivanog. Pa umjesto da štite i promiču prava i društveni položaj onih koji su svojom biološkom i psihičkom specifičnošću prirodno manjina u ljudskoj populaciji, bude u društvu prema njima upravo ono što se ne želi – a to su nepovjerenje i animozitet! Demokracija je procedura a sredstvo za rješavanje političkih i društvenih prijepora su valjani i relevantni argumenti; a ne pritisci, prisile, prijetnje, ucjene, manipulacije, obmane, demokratski centralizam i prijevare! Pluralno društvo i demokracija, a NE lijevoliberalna hegemonija i pseudodemokracija!
 
Antonio Gramsci i ideloški marš kroz institucije su prošlost, a demokracija i pluralizam su budućnost! Pluralizam i sloboda medija, a NE lijevoliberalni monopol i hegemonija! Koja je to država članica EU-a koja nema dnevne oporbene novine? Samo jedna i jedina te koja je k tome i samo formalno demokratska, a to je – Republika Hrvatska! Drugi program HRT-a oporbi, a NE cijeli HRT političkoj oligarhiji i lijevoliberalnim parapolitičkim udrugama!
 
U Italiji kao konsolidiranoj demokraciji, drugi program RAI-a, ma tko to god da bio uvijek pripada oporbi! Kada će taj demokratski standard i jamac demokracije biti primijenjen i u Hrvatskoj? Onda kada nedemokratskoj HRT pokažemo da nismo poslušne ovce, dokažemo protuustavnost zakonske obveze o plaćanju pretplate i prestanemo plaćati harač toj antidemokratskoj propagandističkoj ustanovi koja se odaziva na ime – „Joseph G.“! Stop bujici lažnog domoljublja, patetike i desnog radikalizma; kojoj je jedini cilj kompromitacija konzervativne političke misli i pluralizma! STOP izbornome sustavu po mjeri političke oligarhije, uvedimo konačno izborni sustav po mjeri naroda i demokracije! Hrvatska zastava dostojanstveno vihori – samo na lahoru demokracije te ljudskih i građanskih prava i sloboda!
 
PREDVIDIVI I OČEKIVANI CINIZAM I NEDEMOKRATSKE METODE
 
Predvidivi su, očekivani te u konkretnom kontekstu i logični prijetvornost, neetičnost i cinizam; te autoritarnost i nedemokratske metode i sredstva kojima Andrej Plenković provodi vlast koja je poodavno izgubila demokratski legitimitet  te čemu će dokaz i potvrda biti i splitski prosvjedni skup koji ne može i ne smije tematski obuhvatiti samo Istanbulsku konvenciju. Utemeljeno se može ustvrditi da je imao od koga (na)učiti, metaforički rečeno majčinim mlijekom posrkati, likom i (ne)djelom se identificirati; orwellovskim sarkazmom kazano – imao se rašta i roditi! A etički, moralno, estetski i humanistički primjeren odgovor na sve to dobio je upravo ovih dana, u malome „mistu“ koje je primjer cijeloj Hrvatskoj i njezin ponos? Malome mistu koje se zove Svirče i smješteno je na otoku Hvaru, postojbini obitelji predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj Andreja Plenkovića.
 
Hvarani su Plenkiju rekli NE!
 
Na Veliki četvrtak, dan prije dana Muke Gospodinove, same esencije vjere kršćanske, te misterija i otajstva uskrsnuća i života vječnog, nakon što ga je u radni posjet primio činovnik u reverendi svećenika te farizej i licemjer; predsjednik Vlade u Republici Hrvatskoj Andrej Plenković doputovao je u malo misto velikih ljudi i kršćana – Svirče. Uputio se u mjesnu crkvu Svete Marije Magdalene na svetu misu na Veliki četvrtak Anno Domini 2018. i s pratnjom sjeo u klupu. Kršćanske duše i veliki ljudi iz malog mista okupljeni na svetoj misi na dan Velikog četvrtka, dan prije dana Muke Gospodinove; uspravni, neovisni, slobodni, neucjenjivi i nepotkupljivi zahvaljujući žuljevima ruku težačkih i znoju lica i rada ruku vlastitih te kršćanskoj vjeri otaca svojih, spontano kao jedan ustali su iz klupâ i povukli se tako da su ostala dva reda praznih klupa koji su ih prostorno dijelili od Predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj i formalno njihova sumještanina. A ta dva reda praznih klupa u crkvi Svete Marije Magdalene u malom mistu velikih ljudi; imaju etičku, ćudorednu, ćutilnu i estetsku dimenziju razvaline i dubinu morskog bezdana brazde Marijanske.
 
No, nije ta etička, ćudoredna, ćutilna i estetska razvalina samo između velikih ljudi iz malog mista i njihova formalnog sumještanina i predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj, nego je to jednako tako i toliko široka, duboka i tragično beznadna razvalina između velikoga dijela naroda horvatskoga i građana Hrvatske s jedne, te predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj s druge strane demokratskog, političkog, etičkog, moralnog, vjerskog, estetskog i civlizacijskog rubikona!
 

Erih Lesjak

U EU-u bit ćemo stabilna polukolonija potrošača

 
 
Radovan Pavić među vodećim je hrvatskim geografima te, prema mišljenju mnogih, ponajbolji hrvatski geopolitičar znan našoj javnosti od početka devedesetih kad je britkim komentarima i procjenama izazivao pažnju i brojne reakcije, često i vrlo žučljive, jer je govorio ono što se mnogima nije svidjelo. No mnoge od njegovih tadašnjih ocjena pokazale su se ispravnim pa je stoga zanimljivo čuti njegove stavove o sadašnjem trenutku Hrvatske i budućnosti koja je pred nama. Pavić, kao i obično, nije pretjerani optimist.
http://www.klub-susacana.hr/revija/revija7879/s010.jpg
Radovan Pavić
 
- Čeka nas dugotrajno i stabilno životarenje. Istina, po prirodi stvari, pomicanje schengenske granice prema jugu trebalo bi oživjeti cijelu Hrvatsku, ponajprije one dijelove koji su do sada bili uz granicu.
- Ja velikog povjerenja u to nemam jer perspektiva Hrvatske nije Bog zna kakva. Velike budućnosti nema jer smo ušli u fazu rasprodaje Hrvatske, a rasprodana Hrvatska uopće nije Hrvatska, ona je samo - rasprodana! Strah me da se upravo to događa jer kako drugačije tumačiti činjenicu da Hrvatska ima Slavoniju, a češnjak uvozi iz Kine?! Ili, krenite autocestom od Zagreba do Splita i vidjet ćete mnogo livada, ali ni jedne krave ili jako malo njih. A govedinu i mlijeko također uvozimo! To nisu problemi, to je čista bolest, naprosto bolesna situacija koja se nije smjela dopustiti.
 
Uloga potrošača
 
- Budući da smo to ipak dopustili, smatram da će Hrvatska postati stabilna polukolonija stalno na usluzi stranom kapitalu. Taj strani kapital čuvat će Hrvatsku od 'raubanja' jer je Hrvatskoj namijenjena uloga potrošača, a to znači da se stalno moramo razvijati taman u tolikoj mjeri da budemo u stanju kupovati ono što nam oni nude i da budemo stalni uvoznici njihovih proizvoda. Za sve to sami smo si krivi, točnije oni koji su odlučivali u naše ime, pa će, očigledno, budućnost Hrvatske biti onakva kakvu i zaslužujemo i kakvu sami stvorimo. Nema više Beča, Beograda, Budimpešte... za sve smo si sami krivi. Nakon svega nije besmisleno postaviti pitanje treba li uopće onda Hrvatima država!?Istina, mogućnost promjene postoji, ali ona ovisi samo o nama i o tome kakvu političku elitu imamo. Onu koja će se boriti za Hrvatsku ili onu koja će sve rasprodavati i davati u koncesiju? Nažalost, ni tu nisam optimist jer se u već nekoliko navrata pokazalo kako sadašnjoj vladi izmiču iz vidokruga strateški interesi Hrvatske i to nije dobro - ističe Pavić. Ulazak u Europu trebao bi, smatraju mnogi, donijeti promjene i kad je riječ o odnosima Hrvatske sa susjednim državama, pogotovo onima iz bivše nam zajedničke države.
 
Loši odnosi sa Slovenijom
 
- Primjerice, sa Slovenijom praktički od osamostaljenja imamo mnogo gore odnose nego dok smo zajedno živjeli u Jugoslaviji, a do bitnijeg poboljšanja može doći samo ako se budu poštovala principi pravednosti - smatra Pavić.
- Hrvatska sa Slovenijom ima nekoliko teških neriješenih pitanja, ali je u osnovi riječ o problemima čije je rješenje vrlo jednostavno ako se poštuje pravilo pravednosti. Mislim na dug Ljubljanske banke prema hrvatskim štedišama, granični spor oko Savudrijske vale koji rješava Arbitražni sud te pitanje Svete Gere za koju Slovenija priznaje da je hrvatski teritorij, ali ipak tamo drži svoju vojsku! Dok mi nismo bili u NATO sustavu možda je i bilo logično da je tamo vojska koja je dio NATO pakta, ali sada je to besmisleno i tu mora doći do promjene - kaže Pavić koji govoreći o problematici odnosa prema susjedima na jugu ne njeguje optimizam, prvenstveno stoga što ulazak Hrvatske u EU neće bitno promijeniti višestoljetnu ideju o velikoj Srbiji, odnosno silne probleme koji i dalje postoje i postojat će u Bosni i Hercegovini.
 
- Druga je stvar što je Hrvatska obećala kako neće raditi nikakve probleme tim zemljama pri ulasku u EU. Pitam se koliko ta izjava ima smisla. Jer Srbija - kojoj ćemo mi pomoći - još uvijek drži dijelove hrvatskog teritorija uz Dunav, iako po Badinterovoj komisiji to ne bi smjelo biti jer su granice bivših republika granice novih država. Srbija, dakle, svjesno krši odredbe Badinterove komisije, ali joj to, u osnovi, neće bitnije smetati jer je za Europu Srbija, htjeli mi to priznati ili ne, još uvijek glavni igrač na Balkanu. Srbija može biti zločesta, nju mogu zbog Kosova bombardirati, ali nju se ipak smatra glavnim igračem i glavnim partnerom, što zbog povijesti, što zbog respektabilnog broja stanovnika pa se protiv nje neće ići frontalno.
 
Previše općina i županija
 
Hrvatsku uskoro očekuje i regionalizacija, što zbog traženja Europe, što zbog činjenice da je nužna i sama po sebi. Temeljna geografska regionalna raščlamba Hrvatske je trovrsna - Panonski prostor, Primorski prostor i Središnji prostor. No, Pavić ne vjeruje kako će se u novu regionalizaciju ići tragom regionalne geografije, već ponajprije tragom gospodarskih regija.
- U tom slučaju treba se odlučiti za gravitacijski pristup u kojem se moraju odrediti tzv. nodalna središta oko kojih se sve vrti - to su zagrebački, riječki, osječki, splitski i dubrovački prostor. No, strah me je da će ta odluka biti utemeljena više na političkoj no na strukovnoj razini, a to nikako nije dobro. Osobno smatram da bi ova podjela dovela do pet za Hrvatsku jakih regija koja uz središte imaju i kvalitetan periferan, gravitacijski prostor, smatra Pavić koji ističe i to kako mora ojačati svijest o potrebi promjene sustava sadašnje lokalne samouprave.
 
- Sadašnji je sustav preskup i stoga nema smisla. Broj općina i županija je prevelik, a posebno su besmislene one lokalne samouprave koje nemaju dovoljno novca za svoje postojanje. Do okrupnjavanja će morati doći, a to neće biti nimalo lako jer će zbog gubitka radnih mjesta to biti političko pitanje. Prema mom mišljenju, razumna bi bila ona regionalizacija kad je Hrvatska imala stotinjak općina - smatra Pavić.
 
Bolje koncesija n ego prodaja
 
Za 30 godina bit ćemo pametniji - “Gradnja cestovnih mreža u Hrvatskoj svakako je čin koji treba pozdraviti. No nade koje su u te ceste polagane bile su krivo usmjerene. Primjerice, cesta Rijeka - Zagreb ne koristi krajevima kroz koje prolazi, već ponajprije dvama temeljnim odredištima, Rijeci i Zagrebu. No, to je i logično, a istu će funkciju imati i nizinska pruga koja će služiti ponajviše drugima, a ne krajevima kroz koje prolazi. No ono što je najgore, a što će se vjerojatno dogoditi, je to da će na kraju sve to biti ili prodano ili dano u koncesiju pa će opet Hrvatska biti na gubitku. U tom konceptu prodaja ili koncesija svakako se treba prikloniti koncesiji i dati je na tridesetak godina pa ćemo možda u ta tri destljeća ipak postati pametniji”, ističe Pavić.
 
Treba ga graditi i povezati zemlju!
 
Za razliku od uglavnom protivnog stava javnosti vezanog uz gradnju mosta prema Pelješcu, prof. Pavić suprotnog je mišljenja.”I te kako ima smisla graditi taj most. Svaka država ima neotuđivo pravo i dužnost da bude međusobno povezana preko svog vlastitog teritorija, to više ako je taj teritorij Bosna gdje nikada ne znate što će se dogoditi. Zato je taj most potreban”, mišljenja je Pavić. Inače, nedavno je objavljena Pavićeva knjiga “Geografija gorske Hrvatske”. Riječ je o njegovoj doktorskoj disetaciji objavljenoj danas davne 1978. godine. Knjiga je prilog identitetu Hrvatske, a budući da s identitetom sada u Hrvatskoj stojimo prilično slabo, jako je dobro da se pojavila jer služi razvijanju svijesti o sebi, kaže Pavić.
 

Marinko Krmpotić, http://www.glas-slavonije.hr/168577/11/U-EU-cemo-biti-stabilna-polukolonija-potrosaca, 12. lipnja 2012.

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Četvrtak, 19/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 960 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević