Get Adobe Flash player
Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

Stanković nijednom nije niti spomenuo Domovinski...

Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

Početkom 1990. tadašnji oficir JNA nije se nimalo razlikovao od...

Srbin koji voli domovinu!

Srbin koji voli domovinu!

Peđa Mišić: "Branili smo obitelj, djecu, kuću, ulicu,...

Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

Sramotan odnos Hrvatske prema šestorici Hrvata u Den...

Ljevičarima je sve dozvoljeno

Ljevičarima je sve dozvoljeno

U Hrvatskoj možeš svaki dan pljuvati po Hrvatima iz...

  • Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

    Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

    četvrtak, 23. studenoga 2017. 00:05
  • Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

    Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

    četvrtak, 23. studenoga 2017. 00:01
  • Srbin koji voli domovinu!

    Srbin koji voli domovinu!

    utorak, 21. studenoga 2017. 13:25
  • Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

    Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

    utorak, 21. studenoga 2017. 13:21
  • Ljevičarima je sve dozvoljeno

    Ljevičarima je sve dozvoljeno

    srijeda, 22. studenoga 2017. 23:57

Stanković nijednom nije niti spomenuo Domovinski rat

 
 
U povodu posljednje emisije "Nedjeljom u 2", u kojoj je gostovao vukovarski branitelj Predrag Mišić Peđa, Hrvatska radiotelevizija izdala je priopćenje za javnost.
https://1gr.cz/fotky/idnes/10/111/org/AHA36ec50_profimedia_0015114615.jpg
Da Stankoviću, u Vukovaru je bio "građanskii rat"!

"Hrvatska radiotelevizija (HRT), poštujući Ustav Republike Hrvatske i Deklaraciju o Domovinskome ratu Hrvatskoga sabora, ograđuje se od stajališta iznesena u emisiji Nedjeljom u dva 19. studenoga u kojoj je voditeljAleksandar Stanković u više navrata Domovinski rat doveo u vezu s „građanskim ratom". Naime, u Deklaraciji o Domovinskome ratu stoji da je "na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskoga pučanstva u Republici Hrvatskoj" te se ističe da su "temeljne vrijednosti Domovinskoga rata jednoznačno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske".

Hrvatska radiotelevizija ističe i da su svi novinari i zaposlenici javnoga medijskog servisa obvezni objektivno i nepristrano raditi te poštivati pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske, a tako i one koji se odnose na Domovinski rat i stvaranje današnje slobodne, suverene i demokratske Republike Hrvatske. Ma dajte hatevejci, sjajna vam je „ograda“, samo se plašim kako je mala. I obični, evolucijski zec bi ju mogao preskočiti, kamo li onaj odvratni narisani od onoga kojega, nakon smrti, drže u hladnom „pacu“ kako bi „uskrsnuo“ kad za to dođe vrijeme.  Nije naime „Aleksandar Stanković u više navrata Domovinski rat doveo u vezu s „građanskim ratom“. Preslušajte snimku hatevejci, čini mi se kako on Domovinski rat nije ni spomenuo. Da ga je i doveo „vezu“, ni po jada, on je naime dokazivao Peđi Mišiću, na najgori način najgorega „novinarstva“, na njegovoj u biti i obiteljskoj tragediji, kako je ovdje bio „građanski rat“. Mene to od Stankovića ne iznenađuje, o njegovim „uradcina“, uključivo i „poezijom“ ovdje sam pisao. On me zapravo uopće odavno ne zanima - zanima me ta vaša javna kuća, ta medija, koju Ja (čistom silom) plaćam.
 
Kladim se da se ni nakon ovoga, a to je u odnosu na neke Stankovićeve emisije, dubinski antihrvatske, o kojima smo ovdje pisali zapravo malo, ili isto, Stankoviću ne će dogoditi ništa. Štoviše, ja bih ga svakako ostavio da radi što je radio i kako je radio do sada - dok se ta vizija televizije sama od sebe ne osuši. Tko će ga se, uostalom, usuditi skinuti? Ne bih mu mogao skinuti ni kapu ni šešir, jer ih nit' nosim, nit' podnosim. Osim vunenu kad zebe za uši. Tu mi pak mogu skinuti samo silom. Zaključujem: Hatevej nemoj se „ograditi“ na ovaj način od Aleksandra Stankovića - trebaš ga na-graditi. Mi ćemo platiti.
 

Mato Dretvić Filakov

Početkom 1990. tadašnji oficir JNA nije se nimalo razlikovao od Miloševića, Dmitrovića, Stanivukovića, Šešelja, Štule...

 
 
Prilikom obilježavanja 26. obljetnice Hrvatske ratne mornarice Oružanih snaga Republike Hrvatske u Splitu imenovana je vojarna Lora imenom prvog zapovjednika HRM-a OS RH admirala flote Svete Letice – Barbe. U zgradi zapovjedništva imenovane su i tri dvorane imenima zapovjednika mornarice admirala Vida Stipetića i zapovjednika Flote HRM-a OS RH komodora Franka Perkovića te imenom prvoga poginulog pripadnika HRM-a OS RH kapetana korvete Josipa Vranića. Oni koji pozornije prate životni put bivših oficira JNA, a Sveto Letica je to bio, pronašli su zapis njegova napisa u Slobodnoj Dalmaciji koncem veljače 1990. u kojem za domoljubne Hrvate koristi iste epitete kao i Slobodan Milošević, Ratko Dmitrović, Mila Štula, Petar Stanivuković, Vojislav Šešelj...
http://i61.tinypic.com/wkffgy.jpg
Letica je napisao što je rekao 26. veljače te sudbonosne godine na „Skupštini Općinskog odbora Saveza boraca Makarske“, a rekao je da je HDZ isti kao i srbijanska četnička Srpska narodna obnova, „da isto i slično zvuče riječi Vuka Draškovića“, kao „i riječi bivšeg generala Franje Tuđmana o hrvatskom znoju i suzama koji su ugrađeni u zidove Beča, Budimpešte i Beograda, i o etničkoj Hrvatskoj, sličnoj Pavelićevoj NDH.“ Usput se Letica zapitao: „Što smo do sada mogli čuti od gospodina Tuđmana i njegovih doglavnika Šeksa i Đodana? S jedne strane nude mir i spokojstvo naroda, a na drugoj strani svesrdno se zalažu za samostalnu nezavisnu Hrvatsku izvan SFRJ. Naravno, s proširenih teritorija, što znači izmjenu postojećih granica s dijelom Bosne, a potom izlaskom na obalu Drine.“
 
U nastavku Sveto Letica piše da su HDZ i Tuđman oni koji su „okupljeni ostaci davno poraženih snaga, i to oni koji su nanijeli tešku hrvatskom narodu, upravo oni koji su prodali Hrvatsku i njezin teritorij svojim gospodarima.“ I sada, zaključno, Letica želi poentirati, odnosno dodvoriti se svojim gospodarima u Beogradu i Srbiji i kaže: „Što na kraju da se kaže? Nude oružje i rat umjesto sigurnosti i mira. Nude krv i progone umjesto slobode i demokracije, nude mržnju i rušenje ustavnog poretka umjesto sloge i boljeg života. Jasno je da je ovo unijelo nemir i nespokojstvo kod radnih ljudi i građana koji se bore za svoju sadašnjost i budućnost...“, te traži „da se eliminiraju partije koje pozivaju narode na mržnju, rat ili rušenje ustavnog poretka.“
 
Ovih nekoliko rečenica iz članka iz SD-a pod naslovom „Što sam rekao“, nadnaslovom „Zahtjev za osvetu popraćen šutnjom (2)“ i podnaslovom „Očigledno je da zbog nedovoljne uređenosti jugoslavenskoga političkog prostora ne postoje metode, već davno znane u zapadnim demokratskim zemljama, da se eliminiraju partije koje pozivaju narode na mržnju, rat i uništenje ustavnog poretka“ dovoljno govori tko je tada bio Sveto Letica. Istina, on je kasnije, kada je napokon uvidio, shvatio i pobojao se da će mu njegovi drugovi iz JNA oteti zavičaj u Podgori, prešao na hrvatsku stranu i za to ga treba uvijek i posthumno nagrađivati, ali nikako nije zaslužio da se po njemu nazove vojarna Lora.
 

Zrinko Horvat

Peđa Mišić: "Branili smo obitelj, djecu, kuću, ulicu, prijatelje..."

 
 
Predrag Mišić Peđa branio je Vukovar od prvog do posljednjeg dana, preživio zarobljeništvo i povratak u Vukovar, sada preživljava zajedničku svakodnevicu.
http://konzervativci.hr/wp-content/uploads/2016/03/Predrag-Mi%C5%A1i%C4%87-Pe%C4%91a.jpg
Predrag Mišić, kojega u Vukovaru znaju pod nadimkom Peđa, dobrodržeći je pedesetogodišnjak pametnih očiju i nervoznih prstiju koji odaju pušača koji se zatekao u nepušačkom kafiću. Peđa je umirovljeni časnički namjesnik, branitelj Vukovara i logoraš iz Srijemske Mitrovice s punim stažem u obrani svojeg grada i 271 danom u srpskom logoru. U obranu grada uključio se 30. travnja 1991. godine, u vrijeme kada su mnogi današnji generali razmišljali na koju će stranu ili su čekali da im naprave zubnu protezu na VMA. Peđa je obiteljski čovjek, otac dvoje djece. Živcira ga izborni zakon koji jamči srpskoj nacionalnoj manjini dogradonačelnika na temelju samo nekoliko stotina glasova, kao i biranje manjinskih saborskih zastupnika po istom ključu. Peđa je Srbin. Predrag Mišić  hrvatski  je domoljub koji nije sretan kako Hrvatska danas izgleda.
 
Škrt je na riječima kada opisuje svoj ratni put i zarobljavanje nakon kojeg su ih odveli na Ovčaru. „Čuli su se bageri cijelu noć kako kopaju, tada sam već imao osjećaj da je gotovo“, kaže Predrag Mišić koji danas misli da grupa od 182 branitelja nije završila u masovnoj grobnici vjerojatno zbog činjenice što je međunarodni Crveni križ inzistirao na njihovom popisivanju. Nakon toga su ih prebacili u logor u Srijemskoj Mitrovici gdje je proveo 271 dan, do razmjene. Mišić ne govori puno ni o iskustvima u logoru, ali samo ironično kaže: „Zamislite da su vas zatvorili u Westin s pet najzgodnijih žena svijeta, ali vam ne daju van“, opisujući na svoj način kako mu je gubitak slobode najteže pao. „Samo iskustvo da nisi slobodan čovjek nešto je nakon čega više ništa u životu nije isto. Ja kao osoba osjećam da sam tada umro i da je ovo nešto drugo. Sve ono pored toga, i torture i batine i maltretiranja, sve se može podnijeti, ali oduzimanje slobode  najgore je", kaže Mišić dok se prisjeća imena ljudi koji su podlegli od posljedica premlaćivanja i neadekvatne medicinske skrbi.
 
Predrag Mišić razmijenjen je 14. kolovoza 1992. godine, ali sloboda nije imala isti okus. Sam kaže da je imao problema s  „vraćanjem“ u koliko-toliko normalan život, ako se prognanstvo tako može nazvati. „Metaforički govoreći, jedan dio nas nije se u potpunosti ni vratio iz te '91. godine", kaže. Nakon prognanstva u Fažani, a potom Umagu, vraća se u Vukovar. „Povratak sam čekao što prije, nikad nisam dvojio da ću se vratiti, i jedva sam čekao da se nekako život vrati u normalu, ali nije to bilo – to. Ja sam prije rata imao ovdje dom, sada samo imam kuću“, opisuje Predrag gubitak svih onih „malih" sentimentalnih vrijednosti na zgarištu svojeg doma.
 
Na pitanje što mu danas pomaže najviše, bez razmišljanja ispaljuje odgovor: Rad! „Rad u bilo kojoj sferi, dopredsjednik sam koordinacije braniteljskih udruga grada Vukovara, tajnik sam u Društvu prijatelja Hajduka, član sam Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, u Hrvatskoj konzervativnoj stranci sam predsjednik Odbora za branitelje i trudim se da ne mirujem. Trebao bih postati djed za mjesec dana, ali prolazi život, a to još nije to što većina nas misli da bi trebalo biti."
 
Usprkos svijesti da Hrvatska ne izgleda kao ono što se sanjalo 1991. godine, Mišić nije rezigniran, sipa „iz rukava“ ideje i prijedloge što bi trebalo napraviti da bude bolje. Vidi da se milijarde troše na gluposti dok je minimalac u Hrvatskoj 2.600 kuna. Vidi da se ne otvaraju radna mjesta iako bi ih trebalo „izmisliti", kako kaže. Kaže da vidi on dobro tko su danas „uglednici", „humanitarci" i ostali... Tko daje, a tko uzima. „Radio sam šest mjeseci na akciji „Vukovar živi 365 dana", povežem 250 udruga, 47 gradova i od tebe koji nemaš ništa tražim da daš onome istom takvom kao ti. Nije ni čudo da smo svi ljutiti i ogorčeni i dolazimo u situaciju da se nitko ni s kim ne slaže", kaže Peđa.
 
Usprkos frustraciji, sam kaže da mu nešto ne da da se zaustavi.  „Volim pomagati ljudima, volim humanitarni rad, volim kad imam posla, pridonijeti zajednici da bude svima bolje. To mi pomaže da ostanem normalan", kaže i dodaje: "normalan pod navodnicima". Na pitanje zamjeraju li mu iz srpske zajednice njegove stavove, njegov stav da trenutno ćirilici nije mjesto na državnim institucijama u Vukovaru i da razdvojene škole nisu dobre, Mišić kaže da, ako tko što zamjera – to je manji dio zajednice. „Većina zbog raznih okolnosti nema hrabrosti, ili čak i vremena, jer su opterećeni egzistencijalnim problemima, ali mislim da većina misli kao i ja. I doći će vrlo brzo vrijeme kada će se pokazati da su to lešinari, ološ i ljigavci koji iskorištavaju hrvatski novac i srpsku zajednicu“, kaže otvoreno, govoreći o političkim predstavnicima Srba u Hrvatskoj.
 
Mišić objašnjava svoju poziciju s ljudskog stajališta. Ne zanima ga tko kada slavi Uskrs ili Božić, to je za njega privatna stvar vjere, ali ga zanima nešto drugo i uz te riječi najbolje objašnjava svoje domoljublje: „Svi smo mi branili svoju obitelj, svoju djecu, svoju ulicu, svoje prijatelje“, kaže Peđa, koji je svoje mlađe dijete prvi put vidio po povratku iz logora kada je imalo 11 mjeseci i 22 dana. Danas njegovo dijete nema posao. „Nisam ih napravio da idu godišnje tri mjeseca u Dubrovnik raditi", zaključuje.
 

Vuk Tešija, Deutsche Welle

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Petak, 24/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1132 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević