Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna stanovnika

 
 
Unatrag samo pet godina u Hrvatskoj je oko 70 tisuća ljudi više umrlo nego što ih se rodilo. Kroz to vrijeme rođeno je 191.192. djece, a umrlo je 261.233 osoba. No, negativan prirodni prirast prisutan je već više od dva desetljeća, s tim da iz godine u godinu podaci postaju sve alarmantniji za budućnost zemlje koja naočigled stari, pa je kroz samo pet godina nestao, primjerice, jedan veći ili dva manja grada srednje veličine. Gleda li se sedmogodišnje razdoblje od 2011., kada je bio posljednji popis stanovništva, pa do 2017., u Hrvatskoj je 89.800 ljudi više umrlo nego što ih je rođeno.
https://i.pinimg.com/originals/0d/a4/c9/0da4c985c0a76cf0e96a8e8b82f39b05.jpg
Prošla je godina, pak, prema podacima službene statistike, završila s nezapamćenim negativnim prirodnim prirastom od 17.614 više umrlih nego rođenih, nadmašivši i do tada  rekordnu 2015. sa 16.702 više umrlih nego rođenih stanovnika. Demografska revitalizacija očigledno je zakazala ili nije ni krenula. Umjesto na bolje, krenulo je prema dolje.
 
Broj rođene djece pao ispod 37 tisuća
 
Prema preliminarnim podacima Državnog zavoda za statistiku o prirodnom kretanju stanovništva, prošle je godine rođeno je 36.647  osoba, a umrlih je 54.261. U odnosu na godinu prije rođeno 2,4 posto ili 890 djece manje, dok je istodobno broj umrlih osoba porastao za 5,3 posto ili njih 2.719. Demografi kažu, nikad manje rođene djece unatrag sto godina! Lani povećan negativni prirodni prirast u odnosu na godinu prije za čak tri tisuće osoba više umrlih nego rođenih ukazuje da u demografskoj politici stvari očito nisu dobro posložene odnosno sve još uvijek stoji samo na riječima pa se dalje od dobrih ideja nije došlo, unatoč dodatnim novcima ubačenih u demografski sustav. Naime, preliminarni statistički podaci pokazuju nastavak, ali i rast negativnog trenda prirodnoga prirasta. Istina, za popravak demografske slike Hrvatske treba vrijeme, ali naznake da kreće na bolje su nažalost za sada nevidljive.Nastavi li se taj trend, kažu demografi, za deset godina Hrvatska će imati tristo tisuća stanovnika manje!
 
Lanjski demografski pokazatelji
 
Svi mjeseci prošle godine imali su negativan prirodni prirast stanovništva. Prednjačio je siječanj u kojemu je rođeno 3.232. stanovnika, a umrlo ih čak 6.441. Najviše djece, 3.383., rođeno je u kolovozu, a najmanji negativni prirodni prirast s 805 više umrlih nego rođenih zabilježen je u rujnu kada je rođeno 3.097 djece, a umrlo je 3.902 stanovnika. Sve u svemu, lanjski podaci o rođenima su alarmantni. Nešto su povoljniji pokazatelji o brakovima. Lani ih je sklopljeno 20.702 odnosno 235 više nego godinu prije, a razvelo se 5.660 parova  ili 1.375 manje nego prethodne godine. Najviše brakova sklopljeno je u rujnu, njih 2.951, a najviše razvedenih bilo je u ožujku, 567.
 
Hrvatska stari
 
Prije sedam godina, točnije 2011. u Hrvatskoj je živorođeno 41.197 djece, a umrlo je 51.019 ljudi odnosno bilo je 9.822. više umrlih nego rođenih Od tada negativan prirodni prirast stanovništva postaje sve veći, a od 2013.  prelazi 10 tisuća više umrlih nego rođenih. Godinu poslije dogodilo se već 11.273 više umrlih nego rođenih, a 2015. je dosegnut onaj spomenuti rekord od 16.702 više umrlih nego rođenih. Nakon smanjenja te brojke u 2016. na 14 tisuća više umrlih nego rođenih osoba lani je, pak, zabilježen novi rekord od 17.614 više umrlih nego rođenih. Pridoda li se tome i sve veće iseljavanje mladog stanovništva, demografija postaje društveni i gospodarski problem broj jedan, jer u pitanje dolazi razvoj zemlje te održivost njezinog mirovinskog i zdravstvenog sustava.
 
Sve nas je manje
 
Prema zadnjoj procjeni iz 2016. Hrvatska je imala 4.174.349 stanovnika, oko 29 tisuća manje nego godinu prije. Broj stanovnika ove zemlje kontinuirano pada. Iako se godinama govori o demografskoj obnovi, pomaka na bolje nema. Nastavi li se negativni trendovi u prirodnom prirastu te rast iseljavanja ljudi, lako je moguće da se ispune i prognoze Ujedinjenih naroda po kojima će Hrvatska 2030. imati oko 3,9 milijuna stanovnika, a sredinom stoljeća 3,5 milijuna, da bi 2100. spala na svega 2,5 milijuna stanovnika. Naime, Hrvatska je svrstana među deset europskih zemalja s padom stanovništva za više od 15 posto kojima prijeti demografski kolaps. Alarm je već poduže upaljen, a sve skupa trebalo bi biti dovoljno da se od ideje demografske revitalizacije krene i u njezinu konkretnu provedbu s mjerama koje će tome doista i doprinijeti.
 

Snježana Habulin

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost

 
 
Vijest da je Marin Stromta, državni tajnik uMinistarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku dao ostavku, prenijela su sva hrvatska obavijesna sredstva. S nešto pretjerivanja moglo bi se reći da veću pozornost nije pobudila ni vijest o samoubojstvu generala Slobodana Praljka. Jedan od naših najpoznatijih demografa odmah ga je proglasio svojim junakom, a ni mnogi drugi nisu štedjeli s epitetima. Malo je neodstajalo da netko ne zaviče "santo subito", trenutno ga proglasiti svecem.
http://www.counter-striketv.com/uploads/3/7/7/4/37740703/5c_5_orig.jpg
Vjerujem da je Marin Strmota svojom ostavkom želio upozoriti javnost i odgovorne u Vladi, na potrebu poduzimanja hitnih  i radikalnih mjera za zaustavljanje epidemije iseljavanja iz Hrvatske. Vjerojatno je poticaj njegovoj ostavci bio i u teškom teretu koji si je preuzeo s dužnosti državnog tajnika. Moguće da su ga na ostavku  potaknuli i neki demografi koji kontinuirano alarmiraju javnost i vladu od koje očekuju zaustavljanje epidemije. Državni tajnik je uviđao  nužnost zaustavljanja epidemije a istovremeno bio svjestan da velika očekivanja nije moguće ispuniti  resursima kojima raspolaže Ministarstvo za demografiju.Sva sreća što nije povukao neki drastičniji potez s neopravljivim posljedicama po njega osobno i njegovu obitelj. Nadam se da se može vratiti na svoje staro radno mjesto docenta na Ekonomskom fakultetu i da će mu iskustvo iz izvršne vlasti biti korisno za budućnost.
 
Ne vjerujem da će interes za njega i njegovu ostavku potrajati duže od neusporedivo težeg poteza generala Praljka. To zaključujem iz razgovora jednog Hrvata s haaškim osuđenikom, nakon mise za generala Praljka u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu. Na pitanje zašto ne napiše knjigu iz koje će se vidjeti da nepravedno nosi stigmu ratnog zločinca, dotični zapovjednik je odgovorio da već ima napisanu knjigu te upitao: Koga to zanima? U Haagu sudci nisu marili za zatvorenike ni kad su ih upozoravali da su neki "pukli" i da će počiniti samoubojstvo. A još manje su marili za dokaze. Uzalud su bili svi ogromni dugotrajni napori generala Praljka. Ostavili su mu samo još mogućnost da svoj život uzme u svoje ruke. Marin Strmota ima još uvijek mogućnost povuči svoju ostavku i nastaviti dalje raditi u okviru mogućnosti  ministarstva čije ime jasno otkriva  djelokrug koji bi bio dostatan za cijela dva ministarstva.
 
Ministrica Nada Murganićje toga svjesna i racionalano nastoji djelovati imajući na pameti da je politika umijeće mogućeg. Ne može si dopustiti ni po cijenu nepopularnosti da joj diktiraju mediji i pojedinci koji nemaju odgovornost što bi morala raditi ne vodeći računa o ograničenim ljudskim i materijalnim resursima ministarsva i Vlade. Epidemija iseljavanja nije zahvatila Hrvatsku tijekom vladanja ove Vlade i tek nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju makar se i ta činjenica ne može zanijekati i makar se to moglo očekivati.Epidemija je zahvatila i Hrvatskoj susjedne zemlje koje još nisu postale članice Europske unije i čiji državljani nemaju mogućnost  ishođenja hrvatskog državljanstva.
 
Ni Hrvatska ni Hrvatskoj susjedne zemlje ne mogu administrativnim mjerama spriječiti činjenicu da siromašne zemlje pomažu bogatim. Nemoguće je razbiti stvoreni mentalitet stada. Ljudi se šlepaju na "mudrosti" već iseljenih. Boje se kako će biti budalama ako se stampedu ne pridruže. Epidemiji iseljavanja bez sumnje pridonijeli su kondicionirani refleksi iz prošlosti. Premnogi se sjećaju, a još uvijek ima i vidljivih simbola nekdašnjih dobrobiti iseljavanja u tuđini. Još se vide velike kućetine bivših iseljenika, a u staračkim domovima u Hrvatskoj, ističu se starci i starice koje su djeca deponirala u ovdašnje staračke domove, ovdašnjim umirovljenicima cijenama nedostupnim. U Imoskom Imoćani najavljuju dignuti spomenik mercedesu. Iselili su u Njemačku, cijeli život živjeli u izobilju a sad žive u skupim staračkim domovima, bio je odgovor gospođe kojoj sam uzalud pokušao prikazati stvarnost naših gastarbajtera i njihovih obitelji.
 
Naglašeno iseljavanje iz Slavonije neki vide u naslijeđenoj kolektivnoj odgovornosti,naslijeđene nečiste krvi, poznate Germanima i Židovima pod riječima Sippenhaft, Sippenhaftung. Usmrćivanjem nerođene ili tek rođene djece, da se ne bi dijelio posjed, na kraju je, pored ratova praznio Slavoniju i stvarao nužnost doseljavanja u Slavoniju. U relativno kratkom vremenu doseljeni se nisu uspjeli dostatno ukorijeniti. Mnogi su, čim se pružila nova prilika, selili dalje u tuđinu. Zapravo je pravo čudo što je toliko Hrvata doseljenika u Slavoniju iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Hrvatskog zagorja i drugih područja, čvrsto ostalo u Slavoniji usprkos svim ratnm strahotama Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata.
 
Iseljavanje cijelih obitelji, sudeći po nekolicini obitelji koje su mi poznate, nekim dijelom je potaknut dječjim doplatkomkoji bi im mogao omogućiti preživljavanje i ostvarivanje nekih prava čak ako i ne budu našle posao od kojeg bi bez socijalne pomoći mogle živjeti. Prijedlozi za zaustavljanje epidemije iseljavanje milijardama novaca u Ministarstvo demografije za projekte tog ministarstva, sve i kad bi Vlada imala sve te milijarde, ne bi  mogli znatnije zasutaviti epidemiju. Apelirati na domoljublje, također ne bi ništa polučili. Kad ni liječnici ne mare za više motive, teško je očekivati da bi domoljublje zaustavilo druge slojeve hrvatskog puka. Novi iseljenici većinom ne mare ni za etablirane hrvatske zajednice. U domovima i crkvama uglavnom sjede glave, nema mladeži ni djece. To potvrđuju npr. svi koji odu posjetiti potomke ili rodbinu u Australiji.
 
Moguće je međutim, usporedno s poduzetim vladinim mjerama, apelirati na dugoročne interese pojedinaca i obitelji. Nema nikakve koristi od prebacivanja isključive odgovornosti na vladu i pojedine vladne dužnosnike. Uzrečica da riba od glave smrdi ne može se navoditi kao uzrok i kao prijedlog rješenja demografskog pitanja u Hrvatskoj pa čak ni u BiH. Već su pojedinci i jedan broj obitelji shvatili da više dugoročno gube nego dobivaju iseljavanjem tek radi većih plaća. Iseljenici ne mogu računati da će im netko drugi održavati kuće, stanove i drugu imovinu koju za sobom ostavljaju. Prazni prostori se pune. Na to valja računati kad uskoro i stranci budu mogli kupovati čak i poljoprivredna zemljišta. U MUP-u je već najavljen novi Zakon o strancima. Svoje mišljenje su o tom nacrtu trebala dostaviti ministarstva, među inim i Ministarstvo za demografiju. Pretpostavljam da je glavna namjera zakona olakšavanje zapošljavanja stranaca.
 
Upozoravanja demografa kako će u Hrvatskoj u dogledno vrijeme opasti broj stanovnika, čine mi se neutemeljenim.Hrvatsku privlačnom drže stranci ali i neki doseljenici Hrvati. Već je skoro tisuću stranaca dobilo azil a na spajanje obitelji imaju pravo i azilanti koji su dobili supsidijarni azil. Pravom na spajanje obitelji i to do trećeg koljena itekako će se povećati broj doseljenih stranaca. Poželjno bi bilo, ako ne bude više povratnika i useljenika Hrvata, da u Hrvatsku dosele ljudi iz razvijenih europskih zemalja jer bi se ti lakše integrirali a doprinosili bi osim materijano i stečenim znanjima. Nadam se da nisam u pravu ali teško mi se oteti dojmu da Hrvatska ne može previše računati na svoje iseljenike. Velika većina će nažalost umrijeti u tuđini. Stariji će eventualno tu i tamo lobirati za Hrvatsku, a većina pokušati slati e-mailom svoje preporuke i kritike i eventualno novce roditeljima.
 
"S ponosom ističem da smo uspjeli zaustaviti sramotnu odluku Hrvatske vlade glede NY. Ujedinili smo se svi mi članovi Hrvatsko-američkih profesionalaca od kojih smo velika većina i članovi HSK SAD-a i Istočne i Zapadne obale sve naše Crkve, organizacije i udruge i uz peticiju koju ste i svi Vi potpisali uspjeli smo zaustaviti dolazak gospodina Borisa Blažekovića. Hvala svima koji ste podržali našu borbu protiv omalovažavanja Američkih Hrvata", jedna je od mnogih poruka koje stižu u Hrvatsku. Hrvatski iseljenici imaju pravo i poželjno je da predlažu, kritiziraju itd., ali na Hrvatskoj vladi leži glavna odgovornost. Vlada mora donositi i netransparentne odluke jer transparentnost koju očekuje javnost a pogotovo mediji je diskutabilna i neprovediva već i zbog toga što toliko elemenata nije moguće prenijeti.
 
Je li predsjednica države uskratila svoj potpis Blažekoviću pod pritiskom iz iseljeništva, ne znam. Je li imenovanje iseljenika bez visoke pa čak i bez  srednje stručne spreme na dužnosti: veleposlanicima, ministrima, zamjenicima ministara, generalnim konzulima, zastupnicima itd. bilo omalovažavanje hrvatskog naroda u domovini, ne znam. Zna se u iseljeništvu tko je s kakvim kvalifikacijama iz iseljeništva u Hrvatskoj postavljen na visoke odgovorne položaje. Pod utjecajem kojekakvih, neodgovornih portala i drugih medija, čini mi se, iseljenici nisu dovoljno dostatno svjesni odgovornosti vlade. Lako je zastupnicima oporbe filipikama napadati vladu jer ne moraju misliti kako osigurati sredstva za školstvo, zdravstvo, obranu, policiju, umirovljenike, branitelje itd.
 
Hrvatski (državni) sabor nije ono što je nekad bio. Na prvoj crti promicanja i obrane nacionalnih interesa ulaskom u EU sada su vlada i predsjednica države koja nema ovlasti ni moć koju je nekada imao predsjednik Franjo Tuđman. Vlada i predsjednica države moraju donositi odluke i po cijenu pada popularnosti. Ustalom, učinkoviti lideri, u pravilu nisu popularni. Štošta, htjeli - ne htjeli, moramo priznati Aleksandru Vučiću. Sigurno mu nije bilo nimalo ugodno krenuti u Hrvatsku, ne toliko zbog atmosfere u Hrvatskoj nego više zbog Srba u Srbiji i Hrvatskoj kojima je teško bilo gledati Vučićev pozdrav Hrvatskoj vojsci, zastavi i grbu čime se odrekao svojih i njihovih bivših političkih ciljeva. Radi interesa svoje države, izjavio je, spreman je biti i konjem. Na kraju je odlučno naredio dolično ponašanje i Dačiću i Vulinu, dvojici ministara iz njegove vlade. U Hrvatskoj mnogi misle da imaju pravo postavljati veto predsjednici Države i predsjedniku Vlade. Nikad nisu čuli da je pravo na veto svakog zastupnika u poljskom saboru, svojevremeno dovelo do tri podjele Poljske.
 

Branko Barbić

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe glave

 
 
Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) objavila je u nedjelju opis deset osoba koje su se tijekom 2017. u Hrvatskoj istaknule lošom javnom komunikacijom, a među njima su troje članova Vlade – Martina Dalić, Milan Kujundžić i Nada Murganić, te dvojica saborskih zastupnika – Davor Bernardić i Željko Glasnović. Deset osoba koje su se lani istaknule lošom javnom komunikacijom izabrao je Stručni žiri Grand PRixa Hrvatske udruge za odnose s javnošću. “Šipak godine” dodijelili su sisačkom biskupu Vladi Košiću.
http://manjgura.hr/wp-content/uploads/2014/09/HUOJedu_logo_v2.jpg
Odavna, za javnost, postoji opako zanimanje propagandista, a nešto kasnije se iz njega iskukuljio gubar peerovac - odnositelj s i prema javnosti. Najopakiji su kad djeluju u tandemu; jedni okrutno, drugi na finjaka, upakirani kao „marketing“. Uglavnom kad propagandisti i PeeRovci „obrade“ tzv. javnost i jedinke u njoj, ona izgleda kao usjevi koje su obrstili skakavci. Bitne razlike među njima nema. Tek, prvi su siroviji, izravniji, traže izravno postupanje, postupanje po nalogu, pristupanje. Ili rušenje vlasti, ili, primjerice, zahtijevaju, nagovaraju, da kupite uglavnom ono što vam ne treba - i tako vas dovedu do suštinskog ropstva, klasnog, nacionalnog… ili dužničkog, ili sličnoga. Pri tome ste si sami krivi. Zašto ste slijedili propagandiste koji reklamiraju, ponajviše, totalitarizam - najzadnje potrošački, a prije toga komunistički, fašistički, nacistički, u raznim, barem na početku, u finim omotima. PeeRovci su druga napadna linija. Može dakako, danas, i obrnuto, prvo vas PeeRovci smekšaju, a onda vas propagandisti dotuku. Inače i propaganda i PeEr (PR) komunikatori imaju isti zadatak - ribanje moždina. Nekada se, na potoku, a i drugačije „riflalo“ prljavo rublje - ovi vam danas „riflaju“, ribaju i ispiru - čisti, osobni vaš jedini - mozak. Medijski, virtualno, baš onako kakav je mozak „medij“.
 
Neuhvatljivi PR
 
Što je propaganda ovdašnja javnost zna, ima iskustva s komunističkim „agitpropom“ koji je u međuvremenu postao i ekonomski „agitprop“, dok o tome kako funkcionira PR, PeeR, pojma nema. Neka joj je to tajnovita , maglovita, skoro nevidljiva djelatnost, a i „agencije“ su joj kao vrsta tajnih službi, u čijim službama često, ustvrdio bih i najčešće, jesu. Kao neka nevidljiva rijeka njihova djela(tnost) teku, ne vidiš ih a osjećaš njihov negativni „elektromagnetski“  utjecaj, pri čemu ih ni rašljama, ni viskom ne možeš ni identificirati, ni locirati, a kamo li ih „uhvatiti“. Naravno da ne možeš kad djeluju - totalno, preciznije, totalitarno. Pojednostavljeno: propagandisti, ekonomski „agitprop“, zakupi jednu novinsku stranicu, vrijeme u e-medijima, plakatna mjesta..., PeEr cijele novine - potkupljujući novinare na različite načine. Na koncu i sve medije, ili barem one najutjecajnije, medijsku maticu („mainstream“). A onda je pitanje vremena kad će jedinke i njihove skupine pokleknuti i predati se. Za otpor PeeRu preostanu tek medijske rupice, danas internetske, malotiražne tiskovine, lokalne televizije… koji pak služe kao „krunski dokaz“ da, eto, postoji sloboda govora (komunikacija), sloboda tržišta, konkurencija… A postoji „figu frišku“, ustvari su vam, javnosti pojedincu prije ispružili srednji prst. Toliko je naime tih „sloboda“. Pa pjevaj i uživaj. Jednostavni primjeri komunikacijske manipulacije su, recimo, nagovor jedinki preko javnosti da umjesto jabuka ubuduće daleko više jedu kruške, ili se pokore pred GMO proizvodima, i tako sa svakom ljudskom aktivnošću, a s politikom, naročito preferencijama osobito. Popularno je odnedavno reći: javnost „kuhaju kao žabu“, ne znam zašto baš bidnu žabu koja je ovdje odavno „skuhana“ i skoro izumrla. Možda baš zato.
 
HUOJ-ova javna vješala
 
U svojoj djelatnosti profesionalci PeeRovci služe se svakakvim „štosovim“, pa i ruganjem. Naši bajni profesionalci, HUOJ dodjeljuje „Šipak godine“, to vam je nešto kao „figa friška“. Ako se zbuniš s tim prstima, tom zanimljivo! neverbalnom komunikacijom s „javnošću“, lako je moguće kako se radi o onom ispruženom srednjem, a ne o palcu zapletenom u susjedne prste. Za „figu frišku“ nominirani su:
Davor Bernardić, političar, Damir Boras, rektor Zagrebačkog  sveučilišta, Dalibor Cvitan, Državni odvjetnik, Martina Dalić, podpredsjedniaca Vlade, Željko Glasnović, saborski zastupnik, Vlado Košić, katolički biskup, Milan Kujundžić, ministar, Nada Murganić, ministrica, Davor Šuker, nogometaš, Ivan Vrdoljak, političar. Najprije bih volio znati jesu li ili nisu navedeni kandidati za „figaše godine“ klijenti neke od „agencija“ članica HUOJ-a. Ako nisu, ili ako ih većina nije, onda je ovo čisto reketarenje. Plati, pa ćemu te „umiti“, a svakako ne ćeš kandidirati za „figu godine“, štoviše bit ćeš na listi za komunikatora godine. Ne da je tzv. sukob interesa, nego i nešto malo jače.
 
Većina ovih kandidata za šipak, nisu mi baš srcu i umu prirasli, nu svejedno pokušat ćemo proniknuti zašto su ih komunikatorski  „vračevi“ i „vračare“ (izgleda većinom) ovdje metnuli, na stup srama. Ma kakav stup srama,  budimo realni, ustvari na galge, a pritom su u oba slučaja pripravljeni i za linč. Spaljivanje pusta za maškara ništa je prema ovom činu „komunikatora/ica“.
Davor Bernardić, što je on skrivio? Mislim kako je on naknadna žrtva Zoke Milanovića koji je ove „vračeve/vračare“ bio izbacio iz igre, potjerao s javnog, proračunskog, valova, pa mu se sada osvećuju. Inače njegova „komnunikacija“ je odlična. Netko mu se (Aleksandra Kolarić?) najviše približio, po stilu, onoj Aleksandra Vučića, s kojom je taj, osim ostaloga, dostigao položaj novoga srbijanskoga vožda. Istina, ona je iritantna do boli, boli glava, ali je, kao što vidimo na Alekovom primjeru, učinkovita. Na popisu je i stoga što je iznevjerio očekivanja ovih glede dolaska na vlast. Slabo ruši, pa mu je to poruka da se povuče, inače će ga iz Partije izvući za uši.
Damir Boras, rektor i biskup ovdje je ponajviše zaslugom katedre Filozofije Oktobarske revolucije s FF-a Zagrebu i sljedbenika, iako ima i drugih, realnih, ali manje važnih razloga.
Dinko Cvitan, šef DORH-a, što li će on tu? Koliko se meni čini šutnja je elementarno sredstvo komunikacije profesionalaca tog se odsječka „pravne države“. Uostalom i mene, siguran sam i javnost, najviše zanima ono o čemu on šuti. Nu kako se našao na popisu vjerojatno mu je to poruka pred reizbor.
Martina Dalić ne pripada među moje političke simpatije, ali da bi zbog komunikacije trebala visjeti na virtualnim“ galgama, niti slučajno, a zbog djela to je već druga priča.
Željko Glasnović nastupa iskreno, ali, istina je, njegovi istupi često postižu potpuno suprotan učinak od onoga koji želi postići. Razlog tome je ponajprije slabo govorništvo na hrvatskom jeziku, a ponekad i nepoznavanje situacije ovdje što nije za zamjeriti s obzirom na dugi boravak u iseljeništvu. Smatram da ga članovi njegova kluba zastupnika, Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, prečesto guraju „u vatru“, umjesto da preuzmu veći dio istupa. Kako bilo na popisu je, tu nema nikakve dvojbe, zbog svoje prohrvatske žestine.
Milan Kujundžić, ministar zdravstva, ima užarene krumpire u rukama, ne znamo kako se na tom poslu našao nakon što je na prošlim predsjedničkim izbrima „igrao“ za Ivu Josipovića, pa s nekom strankom zvanom, nekakva, Zora. Tko zna, možda mu je mjesto na komunikatorskim „vješalima“ poruka da ide iz Vlade.
Nada Murganić, ministrica za “sirotinju i ostale“ od komunikatorsko-medijskih i udrugarskih „kerbera“ očito je procijenjena kao prva, moguća, žrtva. Ti „predatori“ su najprije odlučili nju izdvojiti iz „čopora“(Vlade), a onda se zna što slijedi. Djeluje zapravo užasno, a nema joj se Bog zna što zamjeriti, tek ona loša komunikacija prilikom posjete nekom privatnom vrtiću. Nakon što joj, doslovce iza leđa, javno državni tajnik za demografiju iznenada dao ostavku, situacija joj je još teža. Cijenim prof. Šterca, ali za razliku od njega Strmotin potez držim kukavičkim, a ne herojskim. Baš me zanima hoće li se ubuduće baviti politikom.
Davor Šuker je i u Hrvatskoj, a naročito u svijetu, poznatiji od svih PeeRovaca i njihovih „agencija“ zajedno, a to će zauvijek i ostati. Dostatno je da se u svijetu pojavi, ni ne zucne rije, već je „komunicirao“, dakako za Hrvatsku. Nogometaš je pa nije, poput ovih „vračeva“ vičan verbalnom driblanju. Stavljanje njega na virtualna  vješala potpuno je u skladu s nastojanjem da se uništi, u korijenu, ugled hrvatske nogometne reprezentacije. U čemu su PeeRovci uspješniji, u stvaranju ili uništavanju tzv. branda, vidjet ćemo.
Ivan Vrdoljak nikako nije moj politički „ljubimac“, i osobno sam na njega ogorčen jer sam morao, kao i mnogi, ugraditi na radijatore one „razbojnike“ (razdjeljnike), da navedem samo tu sitnicu. Međutim je on i dio njegove stranke odigrao pozitivnu ulogu u barem privremenom odgađanju izbora, priklanjajući se HDZ-u i partnerima. To mu ne mogu oprostiti, a „komunikacija“ manje-više. Bit će zanimljivo što o ovom sramoćenju od strane tog Macana misli njegov poslodavac Andrej Plenković, jer bez Vrdoljaka nit' bi on bio Predsjednik Vlade, a možda ni Macan ne bi tamo stjecao „slavu“.
 
Nov javni trend i brand: sramoćenje i vješanje biskupa
 
I eto nas kod „pobjednika“: na glavnim vješalima je ons. Vlado Košić, biskup sisački. Kaže HUOJ, a joj, joj:„Žiri je utvrdio da je sisački biskup širio netrpeljivost, pa čak i mržnju prema nekim političkim i društvenim skupinama. Činio je to u propovijedima, medijskim istupima te na društvenim mrežama. Takva komunikacija nije primjerena nikome, a dodatnu težinu ima kada stiže od osobe Košićeva položaja“… prenio je Macan obrazloženje žirija. Znate, to vam je onaj Macan koji je trenutno komunikatrorski učitelj, „Aristotel“ predsjednika Vlade Andreja Plenkovića - pa bez ikakve dvojbe možemo računati - tako je to „iskomunicirano“ - kako isto misli i učenik. Tamo državni, gradski, javni u svakom slučaju, novci Frljiću da umirovljenom biskupu natakne svinjsku glavu, ovdje za drugoga biskupa vješala, virtualna, zasad od strane zaposlenika za te iste novce. Potpuno je to stara sad već „agitpropovska“, čak ne ni PeeRovska, nakana da se Crkva silom gurne „u sakristiju“: ustvari pod onu „šupu“ koja se naziva „ropotarnicom povijesti“. Biskupovi grijesi nisu kako je komunicirao, već što je govorio. Branio je blaženog Kardinala Stepinca, zalaže se za istinu o žrtvama nakon Drugog svjetskog rata, pa i u ratu, za neki oblik lustracije, ima jasna, vjerom i poslanjem motivirana stajhališta o pobačaju, „gejovima“ i sl. Sve to se  PeeRovskim vračevima, koji se pokazuju i u liku macana /mačaka - ne sviđa. Štoviše, oni to mrze punim plućima. U njegovoj je biskupiji u Domovinskom ratu na okupiranom području srušeno više od sto crkvenih objekata, crkava, samostana, kapela, a neke još za Drugog rata. Računaju, valjda da bi posebno zbog toga morao biti „kuš“. I eto još jednoga problema za Andreja Plenkovića, samo mu se množe, a Macana si je sam priskrbio. Pa će ga sam morati i otpustiti, prije nego mu taj mačak dođe glave. Ili pobjegne na šljivu, a njega ostavi na cjedilu.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 665 gostiju i jedan član online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević