Get Adobe Flash player
Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Prepisati riječi iz pjesme Ekaterine Velike može samo neznalica i(li)...

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome...

Karmine na Pantovčaku

Karmine na Pantovčaku

Lisičina karikaturalna izvedba Lijepe...

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Hrvatska ima pravnu osnovu za zakonsku zabranu svih komunističkih simbola...

Ekaterina Velika u

Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

Inauguracija protekla bez mentorâ     Kako je...

  • Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:43
  • Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    četvrtak, 20. veljače 2020. 09:40
  • Karmine na Pantovčaku

    Karmine na Pantovčaku

    četvrtak, 20. veljače 2020. 10:02
  • Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    srijeda, 19. veljače 2020. 12:30
  • Ekaterina Velika u

    Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:38

Prepisati riječi iz pjesme Ekaterine Velike može samo neznalica i(li) jugonostalgičar

 
 
Nagomilalo se toga tijekom prošlog tjedna, mislim medijinog smeća, da ga ni Bandić ne može raskrčiti, pa ni bajni svenazočni politički primitivni (ništa pogrdno, mislim pojednostavljeni) forpermer Juričan sve to ne može pratiti (tko toga plaća?), a di bih onda ja. Tamo se počupali masoni, ondje mason šef DORH-a, o la, la, 'vamo rat u HDZ-u, onamo komemoracija inauguracije na Farmi. Na Grad navalili Mrak Taritaš, Radojka Borić, Tomislav Tomašević (nudim im teflonske tave kao „ubojito“ oružje) za premijera nam se spremaju Maras i Bero, Manolić još vozi, bandiera rossa s petokrakom samo što nije svečano, odozgor, obasjala Rijeku i Kvarner, novi koronavirus je dobio ime, Crnogorce napala SPC noćnim litijama (procesijama) fol, Dodik će da ce „odcepi“, u Njemačkoj gospodarstvo malo, navodno, koči, CDU se razbolio…
Slikovni rezultat za Ekatarina Velika EKV – Zemlja
I mogao bih tako u nedogled. Nego gdje je ovih dana Veljača, kad će ako ne će u veljači , a nje nema pa nema, kao da me/nas nešto spasilo… U veljači, pa ću taj scenarij "odraditi" u ožujku.
 
Gaf "himna"
 
Sad ću o nečemu mnogima minornom ovdje nespomenutom, o himni, o Lijepoj našoj. O tome kako ne bi s njom trebalo, ili, s druge strane, ako se želi postići što se postiglo - kako baš treba, postupiti. Već, skoro, na samom početku Ustava RH, čl. 11. stoji: „Himna je Republike Hrvatske „Lijepa naša domovino“. I malo povijesti: „Himna Socijalističke Republike Hrvatske je 'Lijepa naša domovino'“, članak 8. (Ustav SRH, 1974.). Zatim novije, Zakon o grbu, zastavi i himni te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske (1993.) „Napjev s tekstom himne 'Lijepa naša domovino je Svečano…'“ pa slijedio tekst himne u slogovima., čl. 17.
Članak 18. pak kaže: „Himna Republike Hrvatske se izvodi na 1. na početku zasjedanja Sabora Republike Hrvatske; 2. pri službenom dolasku u Republiku Hrvatsku odnosno pri ispraćaju iz Republike Hrvatske šefa države ili ovlaštenog predstavnika međunarodne organizacije; 3. u drugim slučajevima određenim zakonom.
Čl. 19. „Himna Republike Hrvatske može se izvoditi na službenim proslavama, političkim skupovima i drugim svečanim manifestacijama. Himna Republike Hrvatske ne smije se izvoditi na način i u prilikama koje vrijeđaju ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.“
Gaf s himnom na komemoraciji inauguracije vidim ovako: Magarac s Životinjske farme (pantovčačke) mogao bi ju i odnjištati, mogla bi mu se u izvođenju pridružiti i Kolindina kujica ako je još bila tamo, pa paunovi i ostale tamošnji stanovnici. Naravno, sve u crtiću i u produkciji Zagreb filma.
 
Kako je pak gore navedeno (Ustav, zakon) Josipa Lisac, popularna Lisica, nije himnu ni smjela ni trebala odmijaukati - moj je dojam o toj „umjetnosti“. Što se može, i godine su tu, baka Josipa je već mogla biti u mirovini, možda se malo  počelo zaboravljati, mutiti, što bi sve bile olakotne okolnosti, eto pred tužbu koju je netko već podnio. Karikiranje izvođenja himne samo po sebi i nije najvažnije - lako ću Josipu Lisac skinuti s top liste, što sam upravo, na moju žalost i učinio - daleko je značajniji raskol, svađa, čerupanje po mediji i međumrežju koju je ta karikaturalna izvedba uzrokovala, ili mu bila dobar povod. Mnoštvo je raskola u javnosti, crvotoči se društvo sve do obitelji, sluđuje se i pojedinac sam. „Slučaj himna“ pravi je uzorak (etalon za muzej mjera) kako se to čini - moglo bi ga se ubuduće uvijek kad se pojavi novi, a pojavit će se, izvući na svjetlo javnosti i s njim ga mjeriti. Težinu, visinu, volumen, učinkovitost novoga raskola, crvotočine. I dosad je glede himne postojao i postoji jedan raskol, jedni pri njenom intoniranju drže ruku na srcu, dok su drugima (muškarcima) blizu džepova pa uvijek postoji opasnost da poleti unutra i počnu si brojiti testise. Pritom su, zanimljiva psina i varka, oni koji ruku drže na srcu u mediji (KGL himera, komunističko-gender-liberalna) smatrani „seljačinama“, a ovi koji su s rukom dok himna svira bliže jajcima „urbanistima“. U ovom slučaju je isto - onima koji inače himnu ne mogu smisliti, samo su morali šutjeti, sad su oduševljeni njenom karikaturom, oni su ti lisci „progresivci“ imaju filing za lijepo, dok su oni drugi, među koje ću se sam dobrovoljno metnuti zahrdani konzervativci. Pri tome je sam sukob najvažniji - važno je da se buši i crvotoči po Hrvatskoj - sve do zadnje rupe, sve do zadnjeg pojedinca.
 
Gaf s "kućom za nas"
 
Pri kraju inauguracijskog govora, tad već kao Predsjednik RH Milanović je poentirao: „Naša Republika treba svakog čovjeka i svaki čovjek u Hrvatskoj mora dobiti priliku da pronađe svoj put i svoje mjesto, da dostojanstveno živi od svog poštenog rada.Ovo je kuća za nas. Za sve nas. Za nas koji smo tu, za generacije koje dolaze, i za one koji će se vratiti svojoj kući. Hvala vam. Živjeli, živjela Republika Hrvatska!“ (navod prema Tportalu). Kad je nekoga ovdašnjeg poznavatelja ovaj odjeljak govora podsjetio na jugorock osamdesetih, točnije na beogradski sastav EKV (Ekaterina Velika) nisam baš povjerovao, nu nakon što sam se podsjetio, uvidio sam kako se u prvim stihovima pjesme EKV-a „Zemlja, kaže; „Ovo je zemlja za nas/ Ovo je zemlja za sve naše ljude/ Ovo je kuća za nas/ Ovo je kuća za svu našu djecu…“,nemalo sam se iznenadio veličini, a čega, ako ne „gafa“ - onako, skoro doslovce prepisano. Dobro, kad je tako zagazit ćemo i mi malo u taj jugorock s konca sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.
1. Tadašnji jugorock, naročito poslije Titine smrti, bio je glavna jugoideologija, podržavana od države, Partije, udbe…, moglo bi se reći zadnja slamka spasa.
2. Od osamdesetih državno podržano (Udba) u rock je unijeto ono što joj je dotad uglavnom nedostajalo - droga, heroin, igle, a u tome je bilo i pomoći „sa strane“ - „pripomog'o i Straniša“ (vjerojatno strane službe). Tako se i ondašnji jugorock mogao pohvaliti i ideologijom „rock, sex and drugs“, čime je dodatno poopćen, globaliziran - a Udba je dobila izvor novaca i kriminalaca.
3. I jedno i drugo je vidljivo na primjeru EKV-a - cijeli jedan njegov sastav (mijenjali se članovi) smrtno je stradao od droge, a jedan još sredinom osamdesetih i od AIDS-a (među prvima u Jugi), vjerojatno od igle (Bojan Pečar, Margita Stefanović, Ivica Vdović).
4. Dio rokera uvaljivao je primitivno, neiskreno, propagandno, srebroljubivo jugoslavenstvo (uglavnom završili na strani srbijanske agresije), a dio jednu vrstu iskrenoga, među njima i EKV. Bilo je ujedno i tmurno, tugaljivo, vrsta jugoschmertza (od Weltschmertz) skoro predosjećaj neizbježne, beznadežne propasti.
5. Među tadašnjim rokerima bio je i nemali broj oficirskih sinova, pa još iz tzv. miješanih brakova (nacionalno miješanih iz čega su se gajile (neonacističke u biti) nade (politika, ideologija) u jugo nadčovjeka, novoga čovjeka, novu „mutaciju“ (Nešto kao danas globalna siva rasa).
6. Koliko i koji su tadašnji rokeri bili svjesni svoje uloge u jugorock ideologiji nejasno je, a čak je eto i EKV u početku karijere bio „službeni“ band ORA (omladinskih radnih akcija).
7. EKV je koncem osamdesetih i početkom devedesetih bio najpoznatiji i iskreni borac za mir, primjerice do te mjere da je njegov šef Milan Mladenović (rođen u Zagrebu, otac Srbin, oficir, majka Hrvatica) za dodjele neke nagrade 1991., mislim u beogradskom Sava centru, zatražio od publike minutu šutnje za Dubrovnik. A publika je vikala: „Uhapsite ga!“ Kapa mu dolje.
 
Gdje je onda problem?
 
Problem je – u kući. Ovi tužni projugoslaveni nisu razumjeli razliku između kuće - i doma. Jugoslavija jest bila kuća, ali dom svojim „narodima i narodnostima“ nikad nije postala, jer je od kuće do doma dalek i težak put. Kuća je raznih, samo nadstrešnica, drvenih, zidanih, malih i velikih, kuća kao kod Tri praščića, pa sve do javnih kuća.  Dok je dom - dom, od obiteljskog do, primjerice vatrogasnog, radničkog, kulturnog…, pa sve do tihog, mirnog. Kuća praznih u Republici je mnoštvo, kuća koje su prestale biti nečiji dom. Ništa od njih dok opet ne postanu domovi. Tko je Milanoviću prodaoschmertz jugoslavenstvo i priču o „našoj kući“, ili se sam „navuk'o“? Što je to bio izlaz za nuždu da ne spomene dom, kojega mislim kako nije ni spomenuo. Bez doma i domovine može se, može i Milanović, zaboraviti i republiku, pišući ju bilo malim bilo velikim slovom.
 

Mato Dretvić Filakov

Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome drugome

 
 
Ono što dijete vidi to oponaša i tako se ponaša. Dijete kopira i slijedi u svemu odraslu osobu posebice onu koja mu puno znači, oca majku, braću, sestre, djeda baku, tetu u vrtiću, učiteljicu, profesora, poznate osobe iz javnog života, glumce, pjevače, plesače, športaše (nogometaše), političare…. osobe koje su stalno u medijima, naročito na televiziji. To svi znamo i dobro pazimo što ćemo pred djecom govoriti, kako ćemo reagirati, kako ćemo se ponašati na javnim mjestima, kako ćemo se odnositi prema državnim simbolima, prema onima koji su drugačiji od nas, po bilo čemu, kako iskazati poštovanje prema zaslužnima, prema umjetnosti, kulturi, običajima, tradiciji, pogotovo na posebnim mjestima: u crkvi, groblju,  kazalištu, muzeju, stadionu,  na ulici, u svojem i tuđem domu, na ulici, u tramvaju, avionu… Nismo sveci i sigurno ćemo negdje pogriješiti. Tu pogrješku bi tad trebalo osvijestiti, djetetu objasniti što nismo dobro nenamjerno  napravili i ispričati se onome koga smo povrijedili.
https://ak2.picdn.net/shutterstock/videos/13598042/thumb/1.jpg
Svima nama cijeloj državi, EU-u, Europskoj komisiji u kojoj je potpredsjednica za demokraciju i demografiju, trebala bi se iskreno i opširno ispričati gospođa Dubravka Šuica, koja  tijekom sviranja himne “Lijepa naša” tipkala po svom mobitelu. Za to nema baš nikakvog opravdanja, čak ni da ju je zvao sam Sveti Petar odozgo, želeći je u svoj tim, zbog uočene svestranosti, sposobnosti, djelotvornosti i mogućnosti brzog napredovanja u  svemirskim institucijama. Inače ta dama od samih početaka stvaranja, ustrojavanja, rasta i razvoja državotvorne stranke i samostalne, nezavisne, suverene države Hrvatske budno, požrtvovno, domoljubno, uzorno, nekako školski, po svim napucima velikog hrvatstva, prati i slijedi, s namjerom da je se uoči i zapamti, sve ono što je naj hrvatskije i najdomoljubnije, ističući se u tome. Na himnu stoji kao ukopana s rukom na srcu, pogleda uprtog u zastavu ili sliku osnivača svoje političke stranke. Da se nije tako ponašala i djelima dokazivala privrženost, odanost, poslušnost, prilagodljivost, sposobnost umnožavanja, gomilanja i penjanja po političkoj i društvenoj ljestvici, s nezaustavljivom težnjom, prema sam om vrhu, uz stalno javno iskazivanu lojalnost trenutnom šefu Partije, ne bi ni dogurala do funkcije koja joj mjesečno osigurava neki tridesetak tisuća eura.
Međutim, toj stranački odanoj i šefu lojalnoj europskoj visokoj dužnosnici, nešto se dogodilo, kad nije čula zvuke Lijepe naše, mahom zauzela propisanu u  pozu i bez da okom trepne, u tom stavu dočekala onu zadnju “dok nam živo srce bije”.
 
To nešto ili netko ju je sasvim slučajno razotkrio. Nema veze tko je to bio, zašto ili za što ju je trebalo ili je ona njega trebala. Domovina je jedna, himna Domovini je jedna i nema nikoga, tko je ispred, posebice, ako ti je ta Domovina dala sve što imaš, bez da si s puškom iz nje tjerala JNA i horde četnika, koji ranih devedesetih nahrupiše u Hrvatsku, zemlje gladni i krvi žedni, uništavajući sve pred sobom, želeći ostvariti granicu Virovitica-Karlovac-Karlobag, prema davno napisanom Načrtanju, kojeg se Srbi do danas nisu odrekli.
 
Gospođa Šuica je rijedak fenomen uspjeha u našoj politici, od srednjoškolske profesorice, direktorice škole, gradonačelnice, saborske zastupnice, europarlamentarke do potpredsjednice EU-ove komisije, kakva dosad nije niti postojala. Ona će je osmisliti, ustrojiti i dati joj život. Čovjek se onako uz put zapita: gdje li je ta žena to sve naučila? Mora da se s time rodila, jer inače to ne bi bilo moguće, unatoč stranačkoj poslušnosti i odan osti dragom vođi, tkogod to bio. Očito je ovih dana visoka europska dužnosnica, naše gore list, s kojom se s HDZ i premijer jako ponose, preopterećena Europom i golemim brojem raznolikog multikulturalnog stanovništva kojemu je odgovorna za demokraciju i demografiju. A možda, velim možda, joj je intonacija naše himne postala nekako udaljenija, ne više tako važna i bitna, prekrile su je note Ode radosti. Nikakvo čudo. Žena već dugo izbiva iz domovine. Ne bi čudilo, da poput bivše nam predsjednice države počne miješati engleski i hrvatski jezik u javnom nastupu, pri čemu ne bude svjesna kojim jezikom govori.
 
Ipak, ta bivša profesorica bi nam trebala reći kako bi ona postupila u svojem razredu, ukoliko bi, kad ona govori  ili piše nešto na ploči, njen učenik  tipkao po svojem mobitelu. Zna se! To nestaštvo je vidjela samo ona, mogao s bi se i zanemariti. Međutim, ovo što je ona napravila vidio je cijeli svijet. Briga me za svijet. Vidjeli smo mi koji volimo našu zemlju i kojima je himna svetinja. Da je nešto slično napravio netko drugačiji od članova autohtone, državotvorne stranke, pogotovo netko s drugog političkog pola ili ne daj Bože koji manjinac, posebice iz stranke profesora Pupovca, grmjelo bi sve do Urala, Arktike i Antarktike. Taj i takav bi jadnik bio odmah proglašen izdajicom, onim koji ne voli Hrvatsku, koji je nikad nije niti htio, i bilo bi mu preporučeno da što prije ode što dalje, te da se niti ne okrene, pri tom. Bilo kako bilo. Dogodilo se što se dogodilo. Vjerujem da nije bilo namjerno.
 
Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome drugome. Ispričajte se svim učenicima diljem Lijepe naše, ispričajte se svima nama koji ne držimo ruku na srcu, dok svira himna, ali srcem i dušom volimo svoju Domovinu, pri čemu Domovini dajemo najviše što možemo. Ne trčimo i ne natječemo se u tome, da od Domovine što više uzmemo, naročito ono opipljivo materijalno, u svim vidovima, čime gomilamo materijalno bogatstvo, stvaramo moć i utjecaj, što nas gura i podupire u penjanju  po društvenoj i političkoj ljestvici, sve više i više, pri čemu malo pomalo gubimo identitet i osobnost.
 

Ankica Benček

Lisičina karikaturalna izvedba Lijepe naše

 
 
Prvi, i zadnji, dojam na maloj priredbi ustoličenja na Pantovčaku: kišni tmurni dan, a svečanost ponajviše nalik na komemoraciju. U vezi s njom doživio sam i dva šoka. Najprije sam se na ogromno zaprepaštenje u nečemu složio sa Zrinkom Vrabec Mojzeš, a zatim me šokirala Lisičina izvedba Lijepe naše. ZVM je, na N1, a prema Direktno hr (18. 2. 2020.) izjavila, citirajući Ivu Josipovića kako „inauguracija nije privatna stvar“. Pa još dodala: „I kod bivše predsjednice bili su građani koji su se veselili, i na Mesićevoj i Josipovićevoj inauguraciji također. Oni su se veselili, to je trenutak proslave demokracije i meni se čini da je ovo isključivanje javnosti i da će se inauguracija gledati isključivo putem prijenosa HTV-a - elitizam i isključivanje javnosti“, rekla je Zrinka Vrabec Mojzeš, javlja N1.
https://hr.n1info.com/Picture/203439/png/Zoran-Milanovic.PNG
I doista, na maloj pantovčačkoj zabavi inauguracije, bilo je dvadesetak onih koji su Milanovića doveli, barem (fol, samo) polit-marketinški na vlast (izborni stožer), među njima i poneki zgubidančić, te nešto onih s vrha vlasti - sudske, parlamentarne i izvršne, po dva tri „delegata“. Jedino koga tu nije bilo, ni u tragovima su-građani, pa ni oni koji su glasali za Milanovića. Ništa od „proslave demokracije“ ni zrnce veselja ni za simpatizere/ glasače usuprot čak i činjenice što je vrijeme karnevala. To izgleda ovako: izabrali ste me, kao i oni koji nisu, a većina ih je - tko vas sve šiša. Pričaju o Milanovićevoj uštedi na ustoličenju, ali ona „nije ni za kavu“.
 
Ako me je ZVM šokirala (pozitivno) Josipa Lisac me svojom izvedbom Lijepe naše dotukla, tim više što je među našim pjevačkim divama koje doista cijenim. Njezina karikaturalna izvedba himne u potpunom je neskladu sa činjenicom da ju je otpjevala na predsjedničkoj inauguraciji. Ostalo me ne zanima, tek ću ponoviti ono što pišem godinama, na što me ova „komemoracija inauguraciji“ dodatno inspirira: Ceterum censeo… neposredni izbor predsjednika RH treba ukinuti, a kako je krenulo mogao bi funkciju predsjednika i sam aktualni Predsjednik povesti tim putem.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Andrej Plenković je zabranio izvođenje pjesama Marka Perkovića Thompsona, hoće li zabraniti i maškare?

Četvrtak, 27/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1550 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević