Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne shvaća

 
 
Dr. sc. Stjepan Šterc, koji je završio studij geogarfaije 1979., izabran za asistenta na Geografskom odsjeku PMF-a 1980., vodi vježbe iz „demografije“, i samostalno kolegije Geografske grafičke metode i Statistiku za geografe, koju je magistrirao 1987., a doktorirao 2012., te je od 1991. do 2003. radio u Hrvatskoj vladi u Ministartsvu vansjkih poslova te bio pomoćnik ministra razvitka i obnove i obrane. Nadalje, sudionik je Domovinskoga rata, djelatni časnik Hrvatske vojske, jedan je od osnivača Instituta Ivo Pilar, Hrvatskih studija i časopisa Društvena istraživanja, te jedan od autora „Nacionalnog programa demografskog razvitka Republike Hrvatske“, te još brojnih radova, studija, zakonskih prijedloga, itd. Svojim javnim djelovanjem uporni je promicatelj ideje/zahtjeva da je demografija jedno od važnijih pitanja, kojim bi se hrvatska politika trebala sustavnije i djelotvornije baviti. Zašto je bio potreban ovoliki uvod o dr. sc. Stjepanu Štercu, koji iz tjedna u tjedan uporno govori/piše o demografskoj opasnosti koja prijeti Hrvatskoj? Pa jednostavno zato jer unatoč njegovom glasu „vapijućem do neba“, politika ovom problemu ne prilazi s dovoljno volje, odlučnosti i stručnosti, pa se zapravo na tom polju stvari odvijaju u negativnom smjeru, a poslijedice toga će biti ono na što u nastavku mislim ukazati.
http://www.facedocs.org/wp-content/uploads/2016/12/Mom-Baby.jpg
Budući naša politička elita, pogotovu što neki ministri u sadanjoj Vladi, i sam njezin Predsjednik, rado koriste statističke pokazatelje kako bi opravdavali zašto su upravo oni „najbolja od svih mogućih“ Vlada, dat će se neki statistički pokazatelji koji baš i ne potvrđuju tu tezu predsjednika Vlade i njegovog omiljenog ministra financija. No, prije nego bi krenuli s podacima, valja objasniti jedan pojam koji nije baš općepoznat osobama koje se ne bave demografijom, a bitan je da bi se shvatio značaj podataka koji će se u daljnjem tekstu iznositi. A radi se o pojmu – Stopa fertiliteta, Stopa rodnosti ili Indeks rodnosti, koji predstavlja broj koji pokazuje koliko svaka žena statistički rodi djece. Što konkretno znači da na primjer za stopu rodnosti od 1,4, statistički svaka žena rodi 1,4 djeteta, odnosno da bi majka nadomjestila sebe i svoga partnera trebala bi roditi dvoje djece. To znači da stopa rodnosti manja od 2 dovodi do pada broja stanovništva, stopa 2 jedva održava postojeći broj stanovništva, a stopa veća od 2 dovodi do porasta stanovništva. Eto to je objašnjen taj pojam, o čijoj vrijednosti će biti riječi u nastavku.
 
Ono što dr. sc. Šterc možda ne naglašava dovoljno često, i dovoljno jasno kako bi javnost to mogla shvatiti je sljedeće:
a) Ona nacionalna kultura i nacionalnosni sustav koji će naslijediti na, u velikoj će se mjeri razlikovati od onoga danas;
b) Oni će biti svjedoci demografskih promjena koje će se događati, čije predznake, ako smo dovoljno pažljivi i pametni možemo nazrijeti već i danas;
c) Prema današnjim spoznajama, da bi se jedna kultura odnosno nacionalnosni sustav, održala sljedećih 25 godina, stopa rodnosti bi trebala biti najmanje 2,11 djece po ženi. Ako je ta stopa manja od toga, onda je ta kultura odnosno nacionalnosni sustav u opadanju. Tijekom povijesti niti jedna kultura ili nacionalnosni sustav nije opstao čija je stopa rodnost bila manje od 1,9! Ako ta stopa padne na 1,3 nemoguće je održavanje te kulture odnosno nacionalnosnog sustava, jer za njeno „konzerviranje“ treba najmanje 80-100 godina, ali ne postoji gospodarski model koji bi osigurao opstanak te kulture odnosno nacionalnosnog sustava u tom periodu. Drugim riječima, ako se iz svakoga braka muškarca i žene rodi jedno dijete, broj djece će upola od broja roditelja, ako pak to dvoje djece bude imalo jedno dijete, onda će četvero djedova i baki imati samo jednog unuka?! Ako neki narod krene tim putem opadanja, očekuje ga ista sudbina;
d) Prema trenutačnim spoznajama procesi opadanja neke kulture odnosno nacionalnosnog sustava su ireverzibilni to jest nezaustavljivi, te nakon nekoliko godina zemlja koju danas poznajemo prestat će postojati;
e) Vrijeme je poslušati „pronataliste“ koji misle da civilizacija koja nema dovoljno veliku stopu rodnosti, sebe osuđuje na manju vrijednost i nestajanje.
 
Prema vjerodostojnom statističkom istraživanju za čitav svijet, točnije za 222 država na svijetu, Hrvatska se po stopi rodnosti nalazi na
194. mjestu sa stopom rodnosti od 1,43, dok prvih dvadeset država sa te liste imaju stopu rodnosti veću od 5, a prosjek stope rodnosti svih država iza nas je oko 1,3! Prema ovim podatcima Hrvatska je dobrano u onoj zoni koju karakteriziraju države koje su u ozbiljnoj demografskoj degradaciji, blizu granici od 1,3 - koja označava ireverzibilnost procesa demografske degradacije.
 
Jedno pak drugo istraživanje, koje je radio Eurostatov stručnjak Giampaolo Lanzieri, je na opće iznenađenje demografskih i socioloških stručnjaka, pokazalo da je stopa rodnosti žena s višim obrazovnim i radnim statusom veći, od žena koje nisu zaposlene i imaju niži obrazovni status?! Tako njegovi podatci za zaposlene žene u Hrvatskoj iznose 2,44, a 0,63 za nezaposlene žene. To ruši dosadanji stereotip da obrazovanije i zaposlene žene imaju manje djece od onih koje nisu zaposlene i imaju manje obrazovanje, pa ti njegovi rezultati zaslužuju detaljniju analizu.
 
I ovi podaci, i uporna upozoravanja dr. sc. Stjepana Šterca, ukazuju na činjenicu da je Hrvatska na putu demografske degradacije, uz opasnost da taj proces postane ireverzibilan i nezaustavljiv samo sporadičnim mjerama kao što su dječji doplatak, produljeni dopust za rodilje, novčane nagrade za novorođenčad, te slične palijativne mjera, pa se stoga već tom problemu mora pristupiti sustavno i analitički, sagledavajući uzroke i moguće poslijedice ovakvog trenda. Ako se tomu ne pristupi tako i to ubrzo, dogodit će se ono što je naprijed rečeno: samoosuđivanje na nestajanje!
 
Hrvatska politika i hrvatske Vlade trebaju što prije da se opredijele ili za strategiju samoobnavljanja stanovništva Hrvatske, ili za strategiju „uvoza i useljavanja“ naroda koji imaju stopu rodnosti dostatnu da se stanovništvo Hrvatske održi na postojećem broju, ili krene putem postupnog porasta, ali koji će donijeti svoja nacionalna obilježja i svoju kulturu, pa uz malu stopu rodnosti Hrvata i veliku stopu rodnosti „došljaka“ Hrvatsku će pretvoriti u zemlju koja će samo po nazivu biti Hrvatska, a možda više ni po tome?! Odluka je na onima koji vode državu, odnosno na onima kojima mi budemo povjerili povjerenja na izborima. Dosadanja iskustva pokazuju da nismo imali puno sreće ili pameti pri izboru onih, koji bi trebali voditi državu u korist svih nas koji jesmo sada ovdje, a ne da je vode tako da postane domovina došljaka, koji će brojčano nadmašiti starosjeditelje, autohtone stanovnike Hrvatske!
 
Hrvatska u žrvnju globalizacijskoga procesa
 
Nedomoljubni političari, kojima na izborima predajemo u ruke svoju sudbinu glasujući za njih, ponašaju se poput bijelih robovlasnika, koji se nisu plašili „dovoza“ sve više crnih robova, koristeći ih da učvrste svoju vlast i svoje bogatstvo. Njih nije briga koliko ima Hrvata u Hrvatskoj, njih je samo briga da ima tko da radi za njih, i to za što manje nadnice, pa makar se Hrvatska napunila Sirijcima, Pakistancima, Iračanima, Afganistancima, Kurdima, Rumunjima, Bugarima, Ukrajincima ili Afrikancima. No ne treba biti naivan pa sve loše što se događa pripisivati „u grijeh“ domaćih „prodanih duša“, valja uočiti da ideologija neoliberalnog kapitalizma „propovijeda“ proces globalizacije, koji upravo vodi k tomu da se kroz brojne mehanizme toga globalizacijskog procesa, unište nacionalne, vjerske, kulturne i ine osobenosti pojedinih naroda, te se zamijene zatomljavanjem svih tih osobnosti. Lukava je to ideologija, i lukavo se vodi taj proces iz javnosti malo poznatih središta, kojoj je osnovna značajka brisanje nacionalnih i vjerskih osobenosti i potčinjavanje samo jednoj ideologiji čije je ime Profit, a Bog Novac! U takvom društvenom okruženju demografija je „zastarjela“ znanost, jer uvijek ima dovoljno radne snage spremne da radi za male nadnice, bez obzira što takvo globalizacijsko „premještanje“ resursa radne snage iz jednih zemalja u druge zemlje, uništava autohtone kulture, religije i nacionalne kulture.
 
Da sve što je rečeno nije samo prazna tlapnja potvrđuju i primjeri u nekoliko država gdje su zanemarena demografska kretanja, pa je došlo do korijenitih promjena demografske slike. Bez da bi se tome pridavala bilo kakva politička konotacija, valja priznati da je Kosovo izgubljen za Srbe zanemarivanjem višestruko veće stope rodnosti Albanaca od Srba, te postupnim pretvaranjem „srpskog“ Kosova u albansko Kosovo. Isti proces je na djelu na jugu SAD, gdje veća stopa rodnosti doseljenih Latinosa i njihovo povećano doseljavanje, ima za posljedicu da u mnogim dijelovima juga SAD oni već predstavljaju većinsko stanovništvo. Krupne demografske promjene su uočljive i u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, pa i u zemljama kao što su Švicarska ili Švedska, no radi brojnosti njihovog autohtonog stanovništva, taj proces nije toliko uočljiv i zabrinjavajući kako bi to mogao biti za neku zemlju sa relativno malim brojem stanovništva. A ti procesi postaju tim zabrinjavajući, čim se „došljaci“ ne žele integrirati u autohtonu kulturu, već nastoje autohtonu kulturu prilagođavati i podrediti svojoj kulturi.
 
Ima li tomu lijeka? Ima, ali ne putem palijativnih, populističkih i demagoških čini i govorenja političara, već sveobuhvatnim mjerama u svim sferama funkcioniranja društva, od obrazovnog sustava, preko sustava pravednijeg i dostatnijeg sustava raspodjele bogatstva u društvu, do široke lepeze stimulativnih mjera za podizanja stope rodnosti do bar 2,11 djece, no za to je potreban društveni konsenzus, bez političkih kalkulacija, prepucavanja i jalovog nadmetanja, koji bi osigurao kontinuiranost poduzetih mjera za sprječavanje demografske degradacije Hrvatske kao države svojih autohtonih građana! Danas toga nema, pa su zato i napori dr. sc. Šterca samo glas „vapijućeg u pustinji“, koji nitko ne uvažava ozbiljno, već politika smatra da je to samo još jedan „populizam“ koji ne treba uzimati ozbiljno. No promjene u svijetu i oko nas su u tijeku, a tko ih ne uočava, tko ih prespava, i tko ne reagira na njih, taj će se probuditi u nekom sasvim drugom svijetu od današnjeg! Ako se ništa ne učini, onda je žalosno da će u tom 'drugom' svijetu biti prinuđeni živjeti naši potomci, za koje danas odbijamo učiniti da ih dočeka jedan bolji svijet od ovoga koji smo mi danas stvorili u svom neznanju, bahatosti i gluposti!
 

Laslo Torma

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški slom.

 
 
Shizoidnost je podvojenost unutar koje čovjek može imati unutar sebe više osoba i identiteta, kao čuveni Legija u Bibliji. Stvarnost naša i jest bila shizoidna, pa učili su nas da je Tito humanist a veliki čovjek i svetac kardinal Stepinac po komunistima proglašen zločincem. Učili su nas titosti da je nama geopolitički rivalska Srbija naš najbolji prijatelj. Vjerovali smo da su na Zapadu ljudska prava i demokracija, da će nas pomoći u razvoju, oslobađanju od komunista, da je Zapad moralan. Vidjeli smo što je JNA, što je bratstvo i jedinstvo, a nesvrstanost da je nemoguća iluzija. Ono što je morao učiniti utemeljitelj samostalne Hrvatske dr. Franjo Tuđman da bi osigurao samostalnost države bio je kompromis po kojem je uklopio u državotvornu politiku i tehnokrate (slične HNS-u) i UDBA-u i Hercegovce i iseljeništvo; pomirba u kojoj se htjela prevladati prošlost i zajedno krenuti u budućnost.
https://www.b92.net/news/pics/2017/04/28/7049544575903a5147b0cd322757325_v4_big.jpg
DEMAGOGIJA VJEROM - Andrej Plenković u crkvi!!!
 
Ostavimo zasad po strani analizu elemenata tog slikovitoga grifona i metamorfoze koje su iskrene poput Mate Miše Kovača i Zdravka Tomca i konstatirajmo da složeni sustavi (i u kemiji i u fizici) mogu biti kompaktni dok ne naiđe odgovarajući izazov. Radilo se na "detuđmanizaciji" i HDZ je čak i to preživio, ali ovaj posljednji odmak od načela demokršćanstva Bruxellesu poćudnoga Andreja Plenkovića je prisilio inače pasivnu i tolerantnu Crkvu na otpor. Pitanje je koliko u Hrvatskoj ima iskrenih svjetonazorskih katolika, više ili manje od 30 posto. U tu računicu treba ubaciti i svjetonazorske tradicionaliste, te ateiste koji imaju zdrave stavove o obitelji i spolnosti.
 
HDZ bez Crkve gubi izbore, ali Crkva ima u tom slučaju slabiju mogućnost djelovanja preko još minijaturnoga HRAST-a koji je postojao u simbiozi sa HDZ-om, te MOST-om koji je HDZ u manjem formatu; čvrsta konzervativna jezgra sa centrom i lijevim spektrom čudnovatih političkih kljunaša bez kojih bi imali umjesto 15 posto podrške biračkoga tijela svega 8 – 10 posto. MOST i HRAST bi možda dobili više mandata odvojeno nego zajedno, što se kreće (ukupno) u nepredvidivim, ali malenim brojkama od 10 posto do 25 posto biračkoga tijela.
 
Davor Bernardić kao pragmatik koji obiteljski i osobno ne baštini marksizam lenjinizam vući će odličan potez ako se dočepa vrckavih demagoga iz Živog zida u kojem bistri i beskrupulozni Ivan Pernar može biti perjanica, ponudi li im dobra ministarska mjesta pobjeda je na vidiku; neki će iz šale i pakosti (ne iz vjere u promjenu) upravo zaokružiti drznika koji javno sapuna glave političkim moćnicima. Pernar kao novi miks Tite, Radića i Paška Patka. Zapravo gubimo vrijeme propuštajući da se bavimo krucijalnim pitanjima poput demografije, ekonomije, poljoprivrede, obrta, proizvodnje nečega, zaustavljanja iseljavanja, pomoći mladima, vanjske politike, kvalitetnijih turizma, školstva i urbanizma mi moramo zaustaviti napad na temeljnu jedinicu društva, a to je obitelj.
 
Prvo je akcijom građana zaustavljena redefinicija braka, zatim se pokušava od strane EU-a uviti rodno spolna ideologija u celofan Istanbulske konvencije o zaštiti žena od nasilja. Kako volim statistiku i valjane znanstvene dokaze rado koristiti protiv ljudi koji svoje željice smatraju demokracijom, modernošću, napretkom i slobodoumljem, to ću i ovaj puta naglasiti da prema istraživanjima u SAD-u, Kanadi i Njemačkoj među pedofilima ima 40 posto homoseksualaca (tu je i korijen riječi pederastija, grč. paidia se odnosi na djecu). Među oboljelima od AIDS-a je 60 posto homoseksualaca, a održavanje na životu takvoga bolesnika košta u prosjeku 70.000 dolara. Kina je odbila liječiti ih jer ne pripada kršćanskom svjetonazoru.
 
Operacija tzv. promjene spola košta 10.000 eura, plus hormonske "terapije", što plaća HZZO od 2008. godine! Kod usvajanja djece učinci bi bili jako loši na djecu. Populacija kojoj pripadaju direktori, premijeri, ministri nikao nije ugrožena populacija za čija prava se treba boriti; boriti se možemo za potlačene narode, siromašne, bolesne, stare, narkomane... Ako još uračunamo da se radi o vrlo promiskuitetnoj populaciji koja promijeni do 12 partnera godišnje, tada bi brak bio izlika za usvajanje i nova socijalna prava koja koštaju državu. Recimo ako partner ima AIDS supružnik može doživotno biti na bolovanju radi njege bliskog člana obitelji. Izvor statistika je Sveučilište John Hopkins; ima istraživanja u kojima je sudjelovalo više od 1200 liječnika duže od 20 godina, te poljski svećenik Dariusz Oko.
 
Na temeljnim reformama se ne dobivaju glasovi i emocije građana, dapače administrativci će svaki udar na svoj feud kazniti demonstracijama i glasovanjem za protivnika. Umjesto konsenzusa o reformi mi imamo u SDP-u jugonostalgičare i titoiste koji se pretvaraju u liberale, HDZ koji se pretvorio u liberale uz asistenciju zadnje stranke sa kojom bi smjeli koalirati, HNS-a. Postoje ljudi, mahom gubitnici koji se ušanče u položaj nemoći, žrtve ili iluziju vlastite veličine; ljudi koji žive u "bunkeru", u šabloni, i statici. To je starost bez obzira na godine. Postoje i ljudi koji prihvaćaju izazove života, žrtvu, ljubav i gradnju. Viktor Frankl, koji u logoru gubi roditelje i zaručnicu traga za smislom života i stvara logoterapiju, Frank Horvat kao sedamdesetgodišnjak našao se u situaciji da gubi vid, energiju je usmjerio prema nizu sjajnih intervjua koje je obavio sa svojim svjetski značajnim kolegama. Sada se kao devedesetogodišnjak služi maestralno novim tehnikama i računalom; odgodio je intervju jer će biti desetak dana na putovanju.
 
Teška vremena izbacuju na površinu jake ljude; Zlatko Hasanbegović je nedavno u ime svoje obitelji (rahmetli dide i nane, te daidžâ) preuzeo nagradu Pravednik među narodima! Njegov djed je skrivao u Drugome svjetskom ratu djevojčicu židovske narodnosti Nadu Kolman. Tom djedu su partizani oduzeli imovinu, te ga ubili 1946. nakon što je uhićen pri bijegu u Trst. Sad znamo da je britkost i karakternost obiteljska stječevina, vidimo čovjeka koji je bio potkresao krila kavaziznanstvenim i kvazikulturnim parazitima i protivnicima katoličke Hrvatske! Aferim Zlatko! Stoga ima nade u Hrvatsku! Prošlo je vrijeme kompromisa; ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića prijeti mu teški slom. Treba biti ili dio problema ili dio rješenja.
 

Teo Trostmann, prof., Dubrovnik

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim inženjeringom

 
 
REFERENDUMOM O IZBORNIM PRAVILIMA MOŽE SE OSTVARITI STABILNOST VLASTI
U medijima se godinama raspravlja o nezadovoljstvu hrvatskih građana radom saborskih zastupnika i o potrebi izmjene izbornog zakonodavstva. Od izbora za predsjednika Republike održanih 25. siječnja 2000. godine skokovitim povećanjem broja birača za preko sto i sedamdeset tisuća za samo 22 dana prema broju birača na izborima održanim za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora održanim 3. siječnja 2000. godine započela je gruba manipulacija brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj. Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim inženjeringom.
https://aringo.co.il/wp-content/uploads/2017/12/event.png
Preko 380 tisuća hrvatskih građana je potpisalo inicijativu GIUIO da se referendumom izglasaju izborna pravila za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i unesu u Ustav, ali grubom manipulacijom brojem birača Ustavni sud je spriječio Referendum i tom odlukom je ugušio demokraciju te produljio nezakonito odstupanje broja birača u osam od deset izbornih jedinica.
 
Gruba manipulacija Milanovićeve vlade
 
Saborska većina diktatora Zorana Milanovića je grubom manipulacijom brojem birača spriječili referendum i istodobno  izglasala promjene Zakona za izbore zastupnika u Hrvatski sabor 13. veljače 2015. godine s jednim preferencijskim glasom i prohibitivnom klauzulom od 10 % glasova za uvažavanje preferencijskih glasova pojedinim kandidatima, koje je lista dobila te uvjet za sudjelovanje na izborima listama kandidata  od tisuću i petsto pravovaljanih potpisa potpore birača. Ustavni sud je suprotno preporukama Venecijanske komisije ukinuo uvjet za sudjelovanje na izborima pravovaljanim potpisima potpore birača.
 
Samo Republika Hrvatska i Letonija imaju uvjet o broju potpisa na peticiju za održavanje referenduma izražen u postotcima od broja registriranih birača s prebivalištem u državi. U Švicarskoj je potrebno skupiti 50 tisuća potpisa za zakonodavni u roku od 3 mjeseca, a za ustavotvorni 100 tisuća u roku od 18 mjeseci. Švicarska ima preko tri milijuna stanovnika više od Hrvatske. U Sloveniji 40 tisuća za 35 dana, Italiji 500 tisuća za tri mjeseca i u Mađarskoj 200 tisuća za 120 dana. Hrvatski državljani bi se složili da bude  dovoljno 420 tisuća potpisa birača na peticiju za održavanje Ustavotvornog referenduma i 280 tisuća za održavanje Zakonodavnog referenduma, a vrijeme skupljanja potpisa u trajanju od 30 dana.
 
Za Ustavotvorni referendum treba 50, a za Zakonodavni 30 posto
 
Ustavotvorni referendum bi bio važeći ukoliko većina izglasa pitanje postavljeno referendumom i ukoliko na referendum izađe više birača od 50 posto od broja punoljetnih stanovnika prema zadnjem popisu stanovništva, a Zakonodavni referendum ukoliko većina izglasa referendumsko pitanje i ukoliko na referendum izađe više birača od 30 % od broja punoljetnih osoba prema zadnjem popisu stanovništva. Inicijator referendumske inicijative bi trebao zatražiti mišljenje Ustavnog suda o dopustivosti referendumskog pitanja prije početka skupljanja potpisa birača. Ovakva regulacija prava na referendumsko izjašnjavanje birača o svim bitnim pitanjima hrvatskog društva je test demokratičnosti i vjerodostojnosti HDZ-a i SDP-a i ostalih stranaka odnosno Andreja Plenkovića, Davora Bernardića, Bože Petrova i ostalih čelnika parlamentarnih stranaka. Preslagivanje i predizborno koaliranje je omalovažavanje volje birača i većine članova HDZ-a i SDP-a. Unutarstranačka demokracija je preduvjet demokratizacije hrvatskog društva.
 
Kao prvi korak stvaranja "Nove hrvatske paradigme" je referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima koje traži preko 380 tisuća hrvatskih birača, a to je 4,5 puta više od broja dobivenih preferencijskih glasova HNS-a s kojom je predsjednik VRH Andrej Plenković presložio saborsku većinu i više od broja članova svih velikih parlamentarnih stranaka zajedno. Izborne jedinice Hrvatski sabor nije promijenio iako to Ustavni sud traži od 8. prosinca 2010. godine zbog prevelikog odstupanja broja birača u osam od deset izbornih jedinica, a naročito u IV., IX. i X. izbornoj jedinici. Prema Zakonu o izbornim jedinicama odstupanje broja birača pojedine izborne jedinice ne smije prelaziti ± 5 % od prosječnog broja birača izbornih jedinica.
 
Zahtjevi građanske inicijative U ime obitelji
 
Građanska inicijativa U ime obitelji je skupila dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma za promjenu Ustava.Tražili su da se u Ustav unesu:
1. Preferencijsko glasovanje s tri preferencijska glasa bez prohibitivne klauzule za priznavanje preferencijskih glasova;
2. Smanjenje izbornog praga s 5 % na 3 %,
3. Veće izborne jedinice i biranje 20 ili više zastupnika u izbornoj jedinici ovisno o broju birača;
4. Ujednačavanje vrijednosti glasova birača u izbornim jedinicama;
5. Zabrana dijeljenja županija i grada Zagreba na više izbornih jedinica,
6.Glasovanje dopisnim ili elektroničkim putem;
7. Preduvjet za kandidaturu izvan parlamentarnih stranaka potpisom najmanje tri tisuće birača i
8. Zabranu koaliranja stranaka prije izbora (samostalni nastup stranaka na izborima).
 
HDZ i SDP su se protivili smanjenju izbornog praga i mogućnost da se preferencijski glas daje trojici kandidata te da se redoslijed na listi odredi uvažavanjem broja preferencijskih glasova koje su dobili kandidati bez prohibitivne klauzule. Argument "društvenih šminkera",  kako ih profesor fizike dr. sc. Davor Pavuna naziva, Peđe Grbina i Vladimira Šeksa te nekih profesora ustavnog prava poput Sanje Barić i političkih znanosti poput Mirjane Kasapović bio je da će to dugoročno onemogućiti stvaranje saborske većine i sastavljanje Vlade i dovesti do "plebiscitarne diktature" te time destabilizirati Hrvatsku ulaskom u Hrvatski sabor velikog broja malih strančica (dvadeset do trideset). Imali smo samo jedan referendum na zahtjev GIUIO-ia, a profesorica dr. sc. Mirjana Kasapović napisaše članak u Večernjem listu o "plebiscitarnoj diktaturi". Ovakvom tvrdnjom pokazali su neznanje elementarne matematike. Smanjenje  izbornog praga s 5 na 3 % uz smanjenje broja izbornih jedinica na šest, tri ili jednu zapravo smanjuje mogućnost malim i regionalnim strankama ulaska u Hrvatski sabor. Ako bi se smanjio broj izbornih jedinica na 6 tada bi stranka koja je imala 5 % kod jedne od 10 izbornih jedinica imala 3 % i prešla bi izborni prag, ali to ne znači da bi d' Hondtovom raspodjelom dobila zastupničko mjesto, a na 3 izborne jedinice imala bi 1,5 % i kod jedne izborne jedinice imala bi 0,5 % pa ne bi prešla izborni prag. Od 2011. godine do prošlogodišnjih izbora za Hrvatski sabor maksimalno je pet izbornih lista u izbornim jedinicama prešlo izborni prag. Prema dosadašnjim anketama o popularnosti stranaka na državnoj razini izborni prag od tri posto prešlo bi maksimalno 4 stranke ukoliko bi se broj izbornih jedinica smanjio na 6 ili 3. Zabrana predizbornog koaliranja i uvjetovanje sudjelovanja na izborima pravovaljanim potpisima birača bi smanjila broj stranačkih lista ispod 12 što pokazuju analize dosadašnjih rezultata izbora.
 
Dvostranačje koje zagovara Vladimir Šeks u konfuznim intervjuima danim Večernjem listu i Globusu bilo bi se postiglo prihvaćanjem uvjeta iz referendumske inicijative GIUIO-i, a HDZ bi bio ostvario apsolutnu većinu na izborima 2015. godine. Dosta nam je Šeksovog izbornog inženjeringa prema kojem je Miroslav Kiš sa 181 glasom na izborima za Zastupnički dom 1992. postao zastupnik: austrijske, njemačke, rusinske, ukrajinske i židovske nacionalne zajednice i mantranja o stabilnosti vlasti. Postojeće izborno zakonodavstvo favorizira SDSS stranku koju je osnovao ratni zločinac pokojni Goran Hadžić. Dosta nam je diktature "društvenih šminkera" i kojekakvih populista te aktivista nevladinih udruga poput GONG-a i sličnih! Dosta nam je priča predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića o inkluzivnoj politici HDZ-a! Uključio je Vladimira Šeksa i njegovog posinka kao svoje savjetnike, Furia Radina za potpredsjednika sabora, Milorada Pupovca za predsjednika Odbora za nacionalne manjine i ljudska prava, a Predraga Štromara za potpredsjednika Vlade i prof. dr. sc. Blaženku Divjak za ministricu znanosti, obrazovanja i športa, a isključuje pravo na Referendum o izbornim pravilima, koje je svojim potpisom zatražilo 380.649 hrvatskih birača s prebivalištem u Hrvatskoj. Zbog izbornog zakonodavstva  kome je kumovao Vladimir Šeks Republika Hrvatska je u ustavnoj krizi. Izlaz iz krize je hitna promjena izbornog zakonodavstva prihvaćanjem svih zahtjeva GIUIO-ia i promjena Zakona o referendumu suglasno gore navedenom prijedlogu.
 
Tri izborne jedinice zadovoljavaju sve zahtjeve GIUIO-ia
 
Tri izborne jedinice ispunjavaju sve zahtjeve GIUIO-e. Kod podjele Republike Hrvatske na tri izborne jedinice trebalo bi birati 30 zastupnika po izbornoj jedinici s izbornim pragom od 3 %, odnosno ukupno 90 zastupnika kako bismo smanjili broj zastupnika na minimalni broj sukladno Ustavu od 103= (3 x 30 + 8 zastupnika nacionalnih manjina + 5 zastupnika dijaspore). Sve zastupnike nacionalnih manjina treba birati većinskim izbornim sustavom s apsolutnom većinom i tako omogućiti državljanima srpske i ostalih nacionalnosti da se pod ravnopravnim uvjetima takmiče za mandate.  Srpsku nacionalnu manjinu sa 186.633 pripadnika prema popisu iz 2011. godine bi zastupalo 3 zastupnika izabranim većinskim izbornim sustavom s apsolutnom većinom u tri izborne jedinice s podjednakim brojem pripadnika, bošnjačku  s 31,479, mađarsku s 14.048, talijansku sa 17.807, albansku sa 17.513 i romsku sa 16.975  pripadnika po jedan u jednoj izbornoj jedinici.
 
Broj zastupnika dijaspore treba ustavotvornim referendumom povećati na 5 koje bi dijaspora birala većinskim izbornim sustavom s apsolutnom većinom u izbornim jedinicama sastavljenim od: 1. Federacija BiH i Republika srpska; 2. Preostale europske države; 3. Kanada; SAD i Meksiko; 4. Države Južne i Srednje Amerike i 5. Afrika, Australija i Novi Zeland.
 
Zastupnici nacionalnih manjina i dijaspore ne bi smjeli sudjelovati u izglasavanju povjerenja Vladi, opoziva ministara, proračuna i izboru predsjednika Hrvatskog sabora! Najbolji bi bio mješoviti izborni sustav tako da 45 zastupnika biramo razmjerno u tri izborne jedinice po 15 i 45 zastupnika većinski s apsolutnom većinom. Izbor zastupnika razmjernim izbornim sustavom možemo provesti u jednoj izbornoj jedinici svih birača s prebivalištem u Hrvatskoj i inozemstvu s izbornim pragom od 2 %. Iz te izborne jedinice mogli bismo izabrati 45 ili 60 zastupnika sa stranačkih državnih lista i također osam zastupnika nacionalnih manjina, kao što smo izabrali 13 zastupnika srpske i jednog židovske nacionalne zajednice 1992. godine. Većinski bismo birali 45 ili 60 zastupnika s prebivalištem u Hrvatskoj i 5 zastupnika dijaspore. Tako bi svi birači ostvarili dvostruko pravo glasa.
 
Analiza izbora s preferencijskim glasovanjem
 
Na drugim izborima za Europski parlament izabrali smo 11 zastupnika s 25 izbornih lista tiskanih na 8 stranica formata A4. Preferencijsko glasovanje se pokazalo nepraktično, a može biti i neprovedivo ukoliko bi se pojavio prevelik broj izbornih lista. Izborni zakoni omogućavaju svim registriranim strankama sudjelovanje  na izborima bez valjano prikupljenih potpisa potpore birača. Ako bismo proveli izbore preferencijskim glasovanjem poput izbora za EU parlament u izbornoj jedinici u kojoj se bira 30 zastupnika na 8 stranica moglo bi se smjestiti 12 izbornih lista, a sa 14 zastupnika 26 lista. To su ograničenja koja mogu onemogućiti provedbu izbora s preferencijskim glasovanjem svih birača. Na izborima za EU-ov parlament preferencijskim glasovima smo izabrali samo jednog zastupnika Toninu Piculu iz SDP-a od ukupno 23 zastupnika, a na izborima za Hrvatski sabor 8. studenog 2015. godine 6 od 143 te na izborima 11. rujna 2016. godine 12. Bez prohibitivne klauzule za Hrvatski sabor bili bismo preferencijskim glasovima izabrali 2015. godine 43, a prošle 42. Oko trećine birača nije koristila pravo preferencijskog glasovanja.  Preferencijske glasove su dobivali medijski poznati političari i oni na prvim mjestima na listama. Zbog previsoke prohibitivne klauzule od 10 posto 37 zastupnika je dobilo zastupničko mjesto s vrlo malim brojem preferencijskih glasova 8. studenog 2015. i 30 11. rujna 2016. godine. 
 
UNUTARSTRANAČKI IZBORI S PREFERENCIJSKIM GLASOVANJEM
 
Da se izbjegnu problemi s praktičnom provedbom  preferencijskog glasovanja svih birača stranke bi trebale organizirati unutarstranačke izbore s preferencijskim glasovanjem i utvrditi redoslijed na listama. Ideju o unutarstranačkim izborima za sve funkcije opisao je Davor Ivo Stier u knjizi "Nova hrvatska paradigma". Analizirajući rezultate provedenih izbora za Europski parlament došao sam do zaključka da su unutarstranački izbori s preferencijskim glasovanjem najbolji način za utvrđivanje redoslijeda kandidata za zastupnike u Hrvatskom saboru na stranačkim listama. Tu sam ideju 21. rujna 2014. godine objasnio novinaru Novoga lista Draženu Ciglenečkom, a potom sam u pisanom obliku dostavio prijedlog 30. rujna 2014. godine: GONG-u, svim većim strankama, Hrvatskoj radioteleviziji te svim klubovima zastupnika većih stranaka i utjecajnijim saborskim zastupnicima u tadašnjem sazivu Hrvatskog sabora. Ministru uprave Arsenu Bauku dostavio sam uz prijedlog unutarstranačkih izbora s preferencijskim glasovanjem prijedloge 3, 6, 5 i 10 izbornih jedinica. Do današnjeg dana prijedlog nije objavio niti jedan elektronski ili tiskani medij. Internetski portal Tjedno.hr objavio je moju iscrpnu kritičku analizu zahtjeva Građanske inicijative U ime obitelji 4. studenog 2014. godine pod naslovom "Tri izborne jedinice i izborni prag dva posto".
 
Uvjet za sudjelovanje na unutarstranačkim izborima kandidatima za Hrvatski sabor trebalo bi biti najmanje 100 pravovaljanih potpisa potpore birača. Kod liste do 14 kandidata  mogli bi članovi stranaka dati jedan preferencijski glas, a kod liste s 15 do 24 kandidata 2, kod liste s 25 do 34 kandidata 3, kod liste od 35 do 44 kandidata 4 itd. Kandidati koji skupe minimalno 100 potpisa potpore birača mogli bi sudjelovati na unutarstranačkim izborima, a na izbore bi išla lista s onoliko kandidata koliko se bira u izbornoj jedinici s redoslijedom određenim brojem dobivenih preferencijskih glasova kandidata s prohibitivnim klauzulama ovisno o broju kandidata za izbornu listu. Prohibitivna klauzula za izbore s 8 do 12 kandidata iznosila bi 4 %, od 13 do 25 kandidata 2 %,  od 26 do 50 kandidata 1 % i od 51 do 100 kandidata 0,5 % od broja birača odnosno članova stranaka koji su pristupili unutarstranačkim izborima. 
 
Stranačka vodstva bi odredila redoslijed kandidata na unutarstranačkim izborima s prijedlogom onoliko kandidata koliko se bira u izbornoj jedinici. Na unutarstranačkom izborima moglo bi sudjelovati 20 % kandidata više nego se bira u izbornoj jedinici, koje bi potpisima podržali članovi stranaka. Takvim demokratskim unutarstranačkim izborima koje bi stranke trebale provesti da  mogu sudjelovati na izborima ostao bi izborni listić samo s rednim brojem i nazivima stranaka i izbjegli bi se troškovi tiskanja zbirnih izbornih listina te olakšala obrada izbornih rezultata.
 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1102 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević