Get Adobe Flash player
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije

Stalne političke pretumbacije

Klecala prepuna bivših komunista     Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...

  • Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47
  • Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16
  • HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    utorak, 19. veljače 2019. 06:56
  • Stalne političke pretumbacije

    Stalne političke pretumbacije

    utorak, 19. veljače 2019. 06:47
  • Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    utorak, 19. veljače 2019. 06:42

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga tijela

 
 
Milan Bandić je 2017. godine po šesti je put pobijedio na izborima za gradonačelnika Grada Zagreba. U drugome krugu izbora koji su održani 4. lipnja 2017. dobio je 51,79 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali odnosno iznadpolovičnu većinu, što je u binarnim izborima logično i očekivano. No, u izvješćima u medijima javnog informiranja rijetko je gdje navedena i apsolutna brojka glasova birača koju je dobio, a uopće nigdje nije objavljeno koliko ta brojka dobivenih glasova iznosi kao relativni udio tj. postotak od ukupne brojke birača upisanih u popis birača u Gradu Zagrebu a koji se naziva i biračko tijelo. Tako će u pamćenju i sjećanju građana  te i u javnosti ostati samo podatak o postotku glasova tj. izandpolovičnoj većini  koju je  M. Bandić dobio  u odnosu na protukandidatkinju  Anku Mrak-Taritaš.
https://www.braniteljski-portal.com/wp-content/uploads/2019/02/Bandi%C4%87-Lon%C4%8Dar-u1548873566218.jpg
A to je onda pogodna osnovica da se s vremenskim odmakom od izbora počne stvarati politikantski mit, provincijska legenda i obmana javnosti o još jednoj „velikoj, uvjerljivoj i nadmoćnoj“ izbornoj pobjedi Milana Bandića! Pa je i zbog toga potrebno analizirati rezultate izbora, tako da se kvantificirani valjani i relevantni izborni pokazatelji međusobno usporede i na temelju toga donesu odgovarajući zaključci i njihova tumačenja. I to ne samo o apsolutnoj i relativnoj brojki dobivenih glasova i međusobnom omjeru između kandidata, nego i o relativnoj brojki odnosno postotku dobivenih glasova u odnosu na ukupnu brojku upisanih birača odnosno biračko tijelo.
 
Posljednje je potrebno i zbog toga jer je to mjerilo odnosno pokazatelj iznimno važne pa i jedne od najznačajnijih demokratskih političkih stečevina i kategorija a to je – izborni legitimitet. Izborni pak legitimitet je politička potpora koju su kandidatu odnosno političaru na izborima svojim glasovima dali birači i koju on ima u biračkome tijelu, a što se uz nešto slobode može interpretirati i kao približan pokazatelj političke potpore u većem dijelu društva. U stvarno demokratskom političkom poretku i državi, vlast se  osvaja na temelju dobivenog izbornoga legitimiteta, i obnaša razmjerno tom istom legitimitetu odnosno političkoj volji građana tj. birača! Ne mogu imati te u demokratsko političkoj praksi i nemaju jednake ovlasti političar ili stranka koji su na izborima dobili glasove odnosno izborni legitimitet od na primjer 20 ili 30 posto biračkoga tijela, kao političar ili stranka koji su na izborima dobili glasove odnosno izborni legitimitet od na primjer 40 ili 50 posto biračkoga tijela!
 
Prijeko je to potrebno ne samo ponoviti nego i stalno ponavljati, da se u istinski demokratskoj državi vlast obnaša samo i jedino razmjerno na izborima dobivenom legitimitetu odnosno – političkoj volji  i potpori birača. Pa nije tek slučajno i bez utemeljenja na najvišim i najvažnijim demokratskim standardima i postulatima u članku 1. Ustava Republike Hrvatske definirano: U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
 
REZULTATI DRUGOG KRUGA IZBORA
 
U drugome krugu izbora 4. lipnja 2017. kandidat M. Bandić dobio je 147.680  ili 51,79 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali (45.852 glasova ili 31,04 posto više nego u prvome krugu), a kandidatkinja Anka Mrak-Taritaš dobila je 131.373 ili 46,07 posto ukupne brojke birača koji su glasovali (50.608 glasova ili 38,52 posto više nego u prvome krugu). Ukupno je glasovalo 285.067 ili samo 41,13 posto biračkoga tijela, što je 44.197 birača ili 13,42 posto manje nego u prvome  krugu. U popis birača u Gradu Zagrebu u drugome krugu  izbora bilo je upisano 692.144 birača, a kako je M. Bandić dobio 147.680 glasova birača to je relativni udio od 21,33 posto u biračkome  tijelu (vidi tablicu 1)!
 
Tablica 1. Brojka i postotak glasova od ukupne brojke birača koji su glasovali i ukupne brojke upisanih birača u drugome krugu
 
Kandidat
Upisanih birača
Glasovalo birača
Od birača koji su                  glasovali
Od ukupne brojke upisanih  birača
 
      n
     %
      n
     %
      n
     %
               %
 
692.144
   100
285.067
 41,13
 
 
 
Milan Bandić
 
 
147.680
 51,79
           21,33
Anka Mrak-Taritaš
 
 
131.373
 46,07
           18,90
 
U daljnjoj komparativnoj kvantitativnoj analizi dolazi se do spoznaje da je za M. Bandića glasovalo samo nešto više od jedne petine (1/5) biračkoga tijela, odnosno da je za njega glasovao tek svaki peti punoljetni građanin Zagreba koji je upisan u popis birača. Ujedno to znači da na jednoga birača koji je glasovao za M. Bandića, dolaze četiri građanina s biračkim pravom koji aktivno i izravno ili pasivno  i neizravno nisu glasovali za M. Bandića. Samo 147.680 birača glasovalo je za M. Bandića, a 544.464 od upisanih građana  u popis birača  aktivno i izravno ili pasivno i neizravno nisu glasovali za M. Bandića te stoga on nije njihov izbor za gradonačelnika niti ima njihovu političku potporu odnosno izborni legitimitet!
 
Koliko je to minorna izborna politička potpora odnosno demokratski deficit M. Bandića, može se pokušati prikazati jer je samo djelomično komparabilna odnosno komplementarna, usporedbom s parlamentarnom procedurom donošenja zakona od posebnog društvenog interesa tzv. organskih ili sistemskih zakona. Za donošenje tih zakona nije dostatna obična većina nego je potrebna je kvalificirana većina ukupnog broja zastupnika, i ona može iznositi 50 posto plus 1 glas (apsolutna većina), ili i više tj. 67 posto plus 1 glas (dvotrećinska većina) ukupnog broja zastupnika u predstavničkome tijelu. A Milan Bandić dobio je samo 21,33 posto odnosno tek nešto više od jedne petine (1/5) glasova biračkoga tijela! No, unatoč tom ponižavajućem demokratskom deficitu odnosno na izborima izravno ili neizravno iskazanom nepovjerenju gotovo 80 posto ili skoro četiri petine (4/5) biračkoga tijela, i taj i takav izborni pobjednik ipak može obnašati dužnost u izvršnoj vlasti na koju je izabran! Ali kako i na koji način?
 
Doslovno i jedino demokratski i samo demokratski; što znači razmjerno minornom i grotesknom izbornome legitimitetu kojeg su mu dali birači te bez voluntarizma odnosno samovolje, manipulacija, „kupovanja“ zastupnika da kršeći političku volju birača i zakon prijeđu ili kolaboriraju s njegovom strankom u skupštini, kao i bez trgovanja utjecajem, političke i ine  korupcije, neracionalnog trošenja javnog novca te zaobilaženja javnog i zajedničkog dobra u korist interesnih grupa i klijentelističko-nepotističke mreže koja je poput paukove zapretala kreativne i humanističke potencijale Zagreba, a liberalnu i tržišnu ekonomiju te socijalne osjetljivosti i solidarnosti prognala iz društvenog sustava vrijednosti i vokabulara pa čak i iz sjećanja. A kao što je to javnosti dobro poznato, u prethodnim gradonačelničkim mandatima bilo je štošta od prethodno navedenog pa i više od toga, tako da to ne daje temelj za realnu nadu  da se to možda ne će ponoviti i u predstojećem mandatu.
 
ZASTUPNICI IMAJU LEGITIMITET ZA NADZOR IZVRŠNE VLASTI
 
No, upravo za to i postoji predstavničko tijelo odnosno skupština i zastupnici te odgovarajuća legislativa, a zastupnici imaju legitimitet i obvezu prema biračima te pravnoj državi i standardima demokratskog političkog poretka; da aktivnim djelovanjem u skupštini korigiraju  gradonačelnika u provođenju izvršne vlasti, te ako i kada se za to ukaže potreba da ga spriječe u nedemokratskim i suspektno legalnim postupcima. A u toj demokratskoj misiji i skupštinskoj praksi mogu biti apsolutno učinkoviti, jer je na izborima za Gradsku skupštinu Grada Zagreba 21. svibnja 2017. „Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti“ dobila 74.467 ili 23,o3 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali, odnosno 10,75 posto biračkoga tijela i osvojila 14 od ukupno 51 zastupničkog mandata a što je nešto više od jedne četvrtine (1/4) ili 27,45 posto (vidi tablicu 2).
 
Tablica 2  Brojka dobivenih glasova i osvojenih mandata „Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti“ na lokalnim izborima  21. svibnja 2017. godine  Stranka
      Brojka  dobivenih  glasova
      Brojka  osvojenih  mandata
 
             n
            %
            n
           %
„M. Bandić  -  365“
        74.467
         23,03
           14
        27,45
 
Završetkom izbornog procesa ne prestaje (kako bi to bilo po parafrazi narodne uzrečice “predizborno obećanje, ludom radovanje“) nego tek stvarno počinje obveza izvršne vlasti da realizira izborni program i obećanjâ dana biračima u izbornoj kampanji, da kontinuirano postupa demokratski te promiče javni interes i opće dobro; a u tome je moraju kontrolirati, usmjeravati i korigirati upravo zastupnici u predstavničkom tijelu. Izborni legitimitet  nije samo statična nego u vremenu i dinamična odnosno promjenjiva kategorija  jer ga ne čine samo u izbornome procesu dobiveni glasovi odnosno politička potpora birača, nego i postizborna realizacija izbornog programa zbog kojeg i kakvog su birači i glasovali upravo za kandidata ili stranku koji su ga istaknuli na izborima. Stoga je izborni i uopće politički legitimitet upravno razmjeran brojki na izborima dobivenih glasova, te i stupnju ostvarenja izbornog programa i obećanjâ koja su dana biračima u izbornoj kampanji. Logično, u vremenu poslije izbora drastično odstupanje od izbornoga programa i obećanjâ danim biračima u izbornoj kampanji na temelju i zahvaljujući kojim su povjerenje te glasovi birača i dobiveni, teško je kršenje demokratskih načela i standarda i prijevara birača koja za sobom povlači gubitak svake vjerodostojnosti i potpore u biračkome tijelu odnosno gubitak izbornoga i uopće političkog legitimiteta za daljnje a na demokratskim načelima utemeljeno obnašanje vlasti, tako da do tada demokratski politički poredak gubitkom legitimiteta postaje – tiranija!  
 
RUŠENJE NAJVIŠIH VRJEDNOTA USTAVNOG PORETKA REPUBLIKE HRVATSKE
 
Poznavajući dosadašnju praksu obnašanja izvršne vlasti M. Bandića, utemeljeno se može pretpostaviti da im to ne će biti baš lak zadatak. No, u tome moraju biti uporni, pa i sjetiti se te djelomično i identificirati sa časnim značajevima i primjerima iz povijesti. Istina, predstavničko tijelo u demokratskoj državi nije bojišnica a da bi mu mogla i smjela  biti primjerena ratnička retorika. No, u značenjskoj sastavnici glasovite izreke Marka Porcija Katona St. koja izražava upornost i posvećenost u ostvarenju konkretnog cilja Ceterum censeo Karthaginam esse delendam, mogu se naći obrazac i motivacija za demokratsko djelovanje zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, koji stalno moraju sebi i gradonačelniku ponavljati: „Uvjereni smo da zakonodavna i izvršna vlast mogu i moraju djelovati legalno i demokratski, na korist i promicanje javnog i društvenog interesa te općeg i zajedničkog dobra“!
 
I ne samo to, nego uvijek ako i kada gradonačelnik Milan Bandić pokuša ili i počne manifestirati društveno devijantno ponašanje i provoditi antidemokratsku praksu, moraju ga otvoreno i jasno podsjetiti na političku činjenicu proizašlu iz izbornog procesa da on ima veliki i trajan demokratski deficit odnosno invalidni izborni legitimitet dalek i od minimalnih demokratskih standarda; štoviše bijedan, ponižavajući i groteskan legitimitet odnosno političku potporu samo 147.680 ili tek 21,33 posto bračkoga tijela odnosno svih punoljetnih građana Grada Zagreba koji su upisani u popis birača. A taj i takav subdemokratski a moglo bi ga se nazvati i mikro-legitimitet, dostatan je i razmjeran gradonačelniku samo i jedino za demokratsko ponašanje i obnašanje izvršne vlasti te demokratsko upravljanje Gradom Zagrebom. No, gradonačelnik Milan Bandić ne samo da ne akceptira i ne provodi u političkoj praksi te izborne činjenice i političku volju biračâ, nego naprotiv apsolutno od njih odstupa i „kupovanjem“ zastupnika trgovanjem utjecajem te političkom i inom korupcijom čini sve suprotno od toga i protiv toga! A u članku 3. Ustava Republike Hrvatske navedene su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koje su ujedno i temelj za tumačenje  samog Ustava. Među tim najvišim vrednotama ustavnog poretka je i „demokratski višestranački sustav“, što znači da Milan Bandić  nazvali to „privlačenjem“, „animiranjem“, „motiviranjem“ ili „kupovanjem“ zastupnikâ u Hrvatskome saboru i Gradskoj skupštini Grada Zagreba da prijeđu u klubove zastupnika njegove  „Milan Bandić 365 – Stranke rada i solidarnosti“ protivno i usuprot rezultatima izbora i na njima iskazanoj političkoj volji biračâ; potkopava pa i ruši same temelje ustavnopravnog i  demokratskog političkog poretka Republike Hrvatske!
 

Erih Lesjak

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku Crkvu

 
 
»SRAMOTNA PROMOCIJA U BOŽJOJ KUĆI: U pulskoj crkvi predstavit će se knjiga koja relativizira ustaške zločine u Jasenovcu
(https://www.glasistre.hr//kultura/sramotna-promocija-u-bozjoj-kuci-u-pulskoj-crkvi-predstavit-ce-se-knjiga-koja-relativizira-ustaske-zlocine-u-jasenovcu-581378?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Razmjena%2bprometa)«, naslov je članka u Glasu Istre! Kao prvo što bode oči je nepoznata vjerska terminologija autorici  teksta Chiari Bilić jer se ne upotrebljava izraz "Božja kuća" za Crkvu, već Božji hram. U kući se ne vrši bogoslužje, već u blagoslovljenom Božjem hramu, tek toliko njoj i Glasu Istre, na znanje! I kao drugo ne  radi se "Božjoj kući", kao mjestu predstavljanja knjige, nego o dvorani koja se nalazi u podrumu ispod Crkve!Upotrebljavati izraz sramotno vezano uz Katoličku Crkvu i spominjanje Boga uz taj izraz, je uvrjeda za sve vjernike katolike i napad na slobodu vjeroispovjesti, neviđen i neprimjeren u javnom, medijskom prostoru.Takav ponižavajući govor mržnje mogu bezobzirno upotrebljavati samo oni koji ne poštuju ni vjernike, ni Katoličku Crkvu kao instituciju, u svrhu postizanja svog cilja, a to je zabraniti slobodu mišljenja i javnog izražavanja.
http://www.presidente.regione.fvg.it/contenuti/Fotografie/54640_img_4423.jpg
Što je govor mržnje? Po definiciji govor mržnje je; “govor koji tradicionalno obuhvaća svaki oblik izražavanja koji se smatra uvredljivim za bilo koju rasnu, religijsku, etničku ili nacionalnu skupinu”. Dr. sc. Dubravko Ljubić smatra da "Mržnja, kao kontrapunkt ljubavi, rađa prijezir prema ljudskosti u drugom ljudskom biću želeći ga pri tome povrijediti, oštetiti ili uništiti." "Različite javne osobe, pa čak i pojedini aktivisti udruga za promicanje ljudskih prava, nerijetko govorom mržnje ideološki etiketiraju političke ideje i mišljenja koja se ne uklapaju u njihove vlastite svjetonazorske i idejne paradigme, zahtijevajući njihovo sudsko procesuiranje i sankcioniranje. Politički i svjetonazorski neistomišljenici se proglašavaju neprijateljima svih vrijednosti društva, a njihova se politička orijentacija utvrđuje kao govor mržnje kojeg svim sredstvima valja ušutkati, pa čak i zloporabom vlasti ili javnopravnih tijela."
 
U ovom slučaju vlast koju predstavlja IDS ne prezajući od vrijeđanja i ponižavanja vjernika, upotrjebljava čak i ime Božje u neprimjerenom načinu izražavanja, sve u cilju zabrane predstavljanja jedne knjige koja se ne uklapa u njihov politički svjetonazor.Glas Istre i Boris Miletić ovim člankom prekršili  su Ustav RH, koji se bazira na Deklaraciji o ljudskim pravima. Dakle ovim člankom u Glasu Istre prekršen je Ustav RH u nekoliko članaka. Članak 38., "Zabranjuje se cenzura", a ovaj članak u Glasu Istre zahtjev je za cenzuru i to govorom mržnje. Piše Glas Istre "na snažno negodovanje javnosti te gradonačelnika i predsjednika IDS-a Borisa Miletića". Moram konstatirati da je netočno "snažno negodovanje javnosti", jer je jedino Boris Miletić izrazio negodovanje. Dovoljno je pogledati komentare po portalima, pa da se vidi da je upravo suprotno, snažna osuda nedemokratskog istupa puljskog gradonačelnika Borisa Miletića.
 
Članak 39. "Gradonačelnik Pule Boris Miletić osudio je pokušaj relativiziranja zločina i veličanja ustaškog režima, rekavši da u Puli, kao otvorenoj i tolerantnoj sredini, u kojoj se njeguju vrijednosti mira, tolerancije i suživota nema mjesta govoru mržnje i toleriranju ustaštva". To je pravi primjer totalitarne, političke manipulacije, jer "jedna otvorena i tolerantna sredina" ne bi krenula napadima, vrijeđanjem i govorom mržnje na vjernike, na Katoličku Crkvu i na samoga Boga, koristeći njegovo ime u neprimjerenom kontekstu.
Članak 41. koji je u ovom slučaju i najbitniji glasi: "Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obav­­­ljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te uprav­­­ljati ­­­njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države."Gradonačelnik Boris Miletić perfidno se obraća župniku s pozicije vlasti, opetovano vršeći politički pritisak na njega, ne poštujući odvojenost Crkve od Države.
Članak 42. Koliko je samo upotrjebljeno ružnih i neprimjerenih riječi, u izjavi za javnost gradonačelnika Borisa Miletića i Glasa Istre, koji krši sva demokratska načela, toleranciju. pluralizam, odvojenost Crkve od države, slobodu mišljenja, slobodu vjeroispovjesti i slobodu okupljanja pozivajući se licemjerno na "sredinu u kojoj se njeguju vrijednosti mira, tolerancije i suživota".
 
Nije to prvi puta da puljski gradonačelnik zlorabi terminologiju "u Puli, kao otvorenoj i tolerantnoj sredini, u kojoj se njeguju vrijednosti mira, tolerancije i suživota" u svrhu zabrana upravo tih vrijednosti i napada na Katoličku Crkvu i njene vrijednosti;
• primjer 1. U emisiji Oporbeni zarez HR Radio 1. program i reprizi na HRT-u 4 , 6. ožujka 2017, gost je bio Predsjednik IDS-a i gradonačelnik Pule Boris Miletić. U svom se govoru osvrnuo na HOD ZA ŽIVOT, rekavši da se u Istri ne će tolerirati nikakvi hodovi. OPS, a TOLERANCIJA? Hod za život okupio je preko 25.000 ljudi koji su slavili život, a Boris Miletić time odobrava pravo na pobačaj i SMRT, na ne ŽIVOT.
• primjer. 2. Vlada je 23. kolovoza 2017. darovala Porečko-puljskoj biskupiji Vilu Idolu u Puli. Vrijednost poklonjenih nekretnina od 19,7 milijuna kuna procijenjena je po sudskom vještaku, a kako stoji u odluci uračunat će se u naknadu za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti pravnim osobama Katoličke Crkve, sukladno Ugovoru zaključenom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima. Prigodom potpisivanja ugovora sa Porečko-puljskim biskupom, na spomendan krvave žrtve Bl. Miroslava Bulešića, Andrej Plenković je izjavio: “Naša crkva njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu. Okuplja naše ljude i stoga na ovaj način mislim da u jednom primjerenom obliku rješavamo pitanje za kojim već desetljećima se nastoji naći rješenje”. Na te se riječi Andreja Plenkovića ljutito obrušio puljski gradonačelnik  Miletić izjavivši: „Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvrjeda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji, takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina”.
 
Koga je to Plenković uvrijedio spominjući zasluge Katoličke Crkve? Nikoga i niti jednom ružnom riječi! Njeguje li Katolička Crkva kulturnu baštinu? Da! A samo jedan bliski primjer je neprocjenjiva kulturna baština "vodnjanskih mumija" koje su sačuvane samo zahvaljujući župniku Marijanu Jeleniću. Okuplja li Katolička Crkva ljude? Okuplja!
 
Mogu samo ustvrditi na osnovi primjera koje sam navela, da puljski gradonačelnik ne razumije pojmove demokracije, tolerancije, suživota i pluralizma, jer je u bezbroj primjera dokazao da samo svoj svjetonazor i životno opredjeljenje smatra jedino mogućim i jedino ispravnim. I upravo su svi njegovi postupci usmjereni u poništavanje, negiranje, vrijeđanje pa čak govorom mržnje, svakog drugačijeg svjetonazora i životnog opredjeljenja.
 
Citiram Borisu Miletiću i Glasu Istre kao mediju koji ga podržava, iz Programske deklaracije IDS-a
O LJUDSKIM PRAVIMA
Temelj politike IDS-a su ljudska prava. Sloboda pojedinca, kao i sloboda savjesti iizražaja individuuma, osnova je svake moderne države i kao takva iznad svakog diskrecijskog prava države nad pojedincem. Ljudska prava su nedjeljiva. Ta prava su jednaka za sve ljude neovisno o njihovoj narodnosti, podrijetlu, rasi, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, obrazovanju, društvenom i materijalnom položaju. Ne postoji interes viši od poštivanja ljudskih prava i ne postoji razlog zbog kojega bi se ljudska prava mogla kršiti i ograničavati.
 
Dakle, Boris Miletić i Glas Istre, opet ponavljam vašu Programsku deklaraciju: Ne postoji interes viši od poštivanja ljudskih prava i ne postoji razlog zbog kojega bi se ljudska prava mogla kršiti i ograničavati. Doista ne postoji interes viši od poštivanja ljudskih prava i ne postoji razlog zbog kojeg bi se ljudska prava mogla kršiti i ograničavati zar ne Borise Miletiću i vaši istomišljenici iz Glasa Istre! Stojite li i dalje na tim pozicijama vaše Programske deklaracije i nakon što ste u ovom slučaju prekršili sva ljudska prava definirana Deklaracijom UN-a o ljudskim pravima i Ustavom RH?
 

Lili Benčik

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i danas javno iznose!

 
 
Upravo zahvaljujući komunističkim lažima istina je bila nemalih 45 godina duboko u zemlji zapretana i zakonom (dekretom) onemogućena, posebno kad se radilo o zločinima partizansko-komunističkih 'osvetnika' počinjenim nakon završetka Drugoga svjetskog rata, jer: „Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takva groblja...“. Ovu naredbu vlastoručno je potpisao ministar SUP-a FDH, Vicko Krstulović. (Izvor: Zbornik dokumenata u knjizi “PARTIZANSKA I KOMUNISTIČKA REPRESIJA I ZLOČINI U HRVATSKOJ 1944. – 1945. DOKUMENTI”, nakladnik: Hrvatski institut za povijest, 2005.)
https://www.macleans.ca/wp-content/uploads/2013/04/POLITICSONTV.jpg
Usput, povodom nastupa povjesničara Ive Goldsteina na HRT-u kod 'našeg' Ace, 'Nedjeljom u dva' (Matko Marušić, parafr.): Sudeći prema HRT-ovim, pro-orjunaškim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritičnosti, manjak činjenica nije nikakav problem. Očito je, da je za uspješnu karijeru 'istoričara', tipa Ivo Goldstein, u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer mašte-laži i činjenica-istine. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri očito uvijek idu na štetu činjenica-istine, a u korist mašte-laži, vlastodržačkih ideologa hrvatske 'okupacije'….a jedan od takvih ideologa-lažova, je i Ivo Goldstein.
-Bilo je to 17. lipnja 2018. na gostovanju kod vojvođanskog Srbina Aleksandra Stankovića: Kazao tada 'naš' profesor Ivo, bez da je trepnuo okom, kako su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli u Jasenovac 'strojeve koji uništavaju kosti'; dakle radilo se, prema Goldsteinu, o drobilicama kostiju. Prema toj ogavnoj izmišljotini 'uglednog istoričara' nameće se jednaki zaključak:
-Obzirom da se ipak radilo o relativno svježih, precizno pobrojanih 83.145(?)  leševa bili su to, valjda, strojevi za faširanje mesa…..pa zato i nema, kazao tada bistroumni Ivo Goldstein, ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca, jer: Sve su te kosti i meso zločesti ustaše lukavo samljeli odnosno izfaširali…kako bi zločinu zameli svaki trag! Nakon što su se ugasile kamere filo-orjunaškog HRT-a, Aca i Ivo su vjerojatno nastavili ovaj zanimljiv razgovor, improvizacija: Aca, Srbin, pita Ivu Židova:
-Pa, mudri naš profesore Ivo, kako ste onda došli do preciznog broja od 83.145 žrtava, s oproštenjem, žrtava 'bez glave i repa'?
Ivo, Židov, odgovara Srbinu Aci: Jednostavnom matematikom: Naime, ta supermoderna njemačka drobilica kostiju marke Krupp (odnosno mašina za faširanje mesa) ima/la je/ ugrađen i precizni brojač okretaja, pa, znajući koliko vremena odnosno okretaja treba za zdrobiti jedan prosječan ljudski kostur (ili isfaširati truplo) izračunao sam ukupan broj žrtava podijelivši konačan broj s brojčanika s vremenom odnosno brojem okretaja potrebnim za meljavu jednog kostura; jednostavno k'o pekmez!
Eeee, kako tu mašinu za drobljenje kostiju iz Jasenovca nije posudio i 'naš' ministar Vicko odnosno 'naši' partizani na Kočevskom Rogu, Hudoj Jami, kod Teznog, u Maceljskoj šumi, u Gračanima kod Zagreba pa su jadni morali svoje žrtve skriti duboko pod zemlju, u tenkovske rovove, rudnike uglja, po šumama i gorama…diljem Yuge, i to na dugih 45 godina?
 
Ustašama doduše ta opskurna drobilica kostiju nije trebala i u Jadovnom na poziciji čuvene Šaranove Jame gdje se svake godine održava parastos za, prema orjunaškom HRT-u, desetke tisuća žrtava, Srba i Židova, uz nazočnost srbijanskih i naših, domaćih političara-dupelizaca, dakako i glavnog producenta, notornog Milorada Pupovca!?
 
Usput, evo nešto o reviziji razvikane Šaranove jame. Za vrijeme druge Jugoslavije ova je jama bila proglašena jamom grobnicom žrtava stradalih u logoru Jadovno 1941. godine. Slijedom toga odlučeno je da se poduzme terensko istraživanje kako bi se provjerile navedene optužbe. Stručni dio ekipe sačinjavali su: speleolog Davor Butković-Žu i redatelj i scenarist Pavle Vranjican. Tajnik saborske Komisije bio je gospodin Florijan Boras: „Krenuli smo u Gospić gdje su nam se u policijskoj upravi pridružili djelatnici policije i svi zajedno došli smo do ulaza u Šaranovu jamu koja se nalazi neposredno uz šumsku cestu. Upotrebljavajući uže i speleološku opremu spustili smo se do dna jame (oko 42 m). U jami nismo našli ni najmanjeg traga bilo kakvog novijeg zločina, ali na naše iznenađenje niti bilo kojeg pa ni najmanjeg traga o zločinu iz 1941. godine. Jednostavno - na dnu te jame nema nijednog ljudskog kostura, tj. ničeg što bi moglo na bilo koji način potvrditi tu priču“!
 
Dakako, gospoda Davor Butković-Žu, Pavle Vranjican i Florijan Boras nisu nikakvi revizionisti, oni su samo izvršili stručnu reviziju prazne Šaranove Jame a izvještaj s video-snimkom poslali mjerodavnim 'organima', do danas bez rezultata (iz 'Hrvatskog lista', srpanj 2011.)! Dakle, drobilica je ustašama bila suvišna jer je Šaranova Jama sablasno prazna, nema ni ljudskih kostiju ni trulog ljudskog mesa fata-morgana! Svejedno, i prošle godine Pupovac od laži ne odustaje pa evo što zbori taj licemjer, lipnja 2018.: „Prilike da se točne brojke utvrde davno su propuštene, sada se pozivamo na svjedočenja, zapise i razne dokumente, ali mi smo ovdje da bismo se prisjetili žrtava, neovisno o konačnom broju i da bismo se sjetili okrutnosti zločina, neljudskosti ideje jednog režima koji je pokrenuo zločine prema tolikom nevinom svijetu kojega ovdje komemoriramo!“
 
Nagoviještena daljnja istraživanja, dakako, nisu obavljena jer petokolonaš Milorad Pupovac je tako naredio! I danas, kad se neki hrabri ljudi samo usude dirnuti u lažnu 'svetinju' Jasenovca (ili Jadovna, svejedno, nap. a.), Josip Pečarić, Stjepan Razum, Slovenac Roman Leljak, Jakov Sedlar, Josip Jurčević ili pošteni Srbin Igor Vukić i dr., takvi borci za 'istinu koja oslobađa' odmah dobiju  epitet revizionista a oni su u biti tek revizori nametnute srbijanske mitomanije, ljudi koji se, nažalost, uzalud trude hrvatski narod osloboditi ničim zaslužene hipoteke genocidnosti, ustvari bezočne laži!
 
Uz malo poštenja i iskrene sućuti prema žrtvama i svog naroda, 'istoričar' i Židov Ivo Goldstein mogao bi predložiti da se Bogdan Bogdanovićev velebni 'Kameni cvijet' prenese iz radnog logora Jasenovac u Beograd, na Sajmište ili Banjicu gdje su bili ali ne radni nego pravi konc-logori, i za Židove, jer je Beograd još rane 1942.godine od njemačkih nacista dobio 'laskavu' titulu Judenfrei (oslobođen od Židova), sic!
Ps.: Nedićeva pro-nacistička Srbija u to ratno vrijeme nije raspolagala Goldstein-ovim drobilicama kostiju ali je zato imala efikasne, mobilne 'plinske komore'!
 

Damir Kalafatić

Anketa

Jesu li hrvatske vlasti dobro postupile što su dozvolile da se u Muzeju Mimara slavio Dan agresorske "Vojske Srbije"?

Nedjelja, 24/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 967 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević