Get Adobe Flash player
Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Primjer Milana Babića je dobar i jedini ispravan put za suživot i...

Karolina Velika!

Karolina Velika!

Vidimo izgrađenu osobu koja njeguje obiteljske vrijednosti i od koje...

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Vraća Hrvatskoj ustav iz 1974., jer vraća Srbe u ustav, i onda će ići...

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS-u je uspjelo što nije ni Benitu...

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Najviše fantazije danas ima u genderističkoj...

  • Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:16
  • Karolina Velika!

    Karolina Velika!

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:09
  • Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 09:32
  • IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:04
  • Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 17:31

Višak vremena, višak novca, višak glupih pjesama kod VBZ-a

 
 
Davno sam bio načuo da i Aleksandar Stanković piše (i) pjesme no tek nedavno mi je dopala šaka jedna njegova zbirka, ona „Igor Madić na mjesecu“, izdana davne 2010. (izdavač V.B.Z., d.o.o., Zagreb). Napisao ih je on preko nekoliko, no i ova mi je, već nakon letimičnog uvida i previše. Jedna je to od onih knjiga na koju nagazite, pa ju poželite brže zaklopiti nego li ste ju otvorili. Ali što se može, kad sam se već s njom umusao, prolistat ću ju malo temeljitije. Riskirat ću ma kako teško i opasno bilo i s još jednom Stankovićevom zbirkom onom izdanom 2012. pod naslovom „Uglavnom su me voljele starije gospođe“ od istog zagrebačkog izdavača te suizdavača V.B.Z.- Sarajevo i V.B.Z.-a Beograd!!!
http://www.cabelas.ca/content/filemanager/Products/000000000000008594/detail/107924.jpghttp://www.knjiga.ba/media/catalog/product/cache/1/image/9df78eab33525d08d6e5fb8d27136e95/slike/igor_mandic_na_mjesecu.jpg
Pjesme s lopatom
 
Čovjek je popularan, ili mu se to čini, pa popularnost nastoji iskoristiti. Neki popularni štancaju majice sa svojim likom, drugi gaće, Stanković je možda razmišljao o hrani za  bildere, šamponu za ispiranje glave i mozga…, a onda se opredijelio za zbirke poezije. Ništa lakše nego napisati pjesmu, osobito danas kad ih više nitko ne čita, a piše tko zna tko sve ne, ali ih uglavnom ilustriraju s bukom znanom kao „glazba“. Čista, gola poezija skoro je izumrla pa je konkurencija  nikakva. Dakle jednostavno je.
 
Može ovako. Dođeš do hrpe riječi, na njihovo smetlište, poneseš lopatu i prazne stranice buduće knjige. Pa lopatom, bolje štihačom, određenu količinu riječi nabaciš na prvu praznu stranicu, malo razgrneš pa na drugu stranicu hrpicu hitneš. Obiđeš oko hrpe, gurneš lopatu na drugo mjesto, malo provrtiš - ah tu su refleksivne, pa na stranicu s njima. Tamo ljubavne, ondje erotske, desetak centimetara dalje socijalne, do njih jugonostalgične, narodnjačke, psovačke, mrziteljske… I eto zbirke, još samo naslov fali, a on može biti baš kakav hoćeš. Ostaviš hrpu da dozrijeva, neka bakterije malo „prorašpaju“ riječi, malo ih smanje ili povećaju, promijene im boju, značenje... Na godinu ponoviš postupak, pa stiže i druga zbirka.
 
Kratka, epska, o Vanji Sutliću
 
Iz prve Stankovićeve, za uvod jedna kratka, više onako- epska:
Vijesti
 
Današnje vijesti s HTV-a:
u 11.45 Vanja Sutlić podnio ostavku
u 13.45. Programsko vijeće HRT-a prihvatilo ostavku Vanje Sutlića
u 20.45. na 2. programu HTV-a Stole Aranđelović u filmu Neretva
Zapjevao “Padaj silo i nepravdo“
 
Doduše možda nisam dobro odredio vrstu, prije će biti kako je ovo oda (s malo „r“) radosti s velikim veseljem i preljevom od suza radosnica. Ipak „pjesma“ najviše naliči onom zijevajućem, nijemom, performansu susjeda onda kad je susjedu krepala krava. U tom „dobro susjedskom“ ruganju iza štale da ga susjed ne vidi ima svega: prikrivenog veselja, trljanja dlanova, sitnokoračnog cupkanja poput plesa. Jedino što takva pjesma ne biva zapisana. Susjed(i) su slabo pismeni, ponekad i nepismeni. Pjesmuljak „Vijesti“ je nastao nakon što je narečeni Vanja Sutlić jr. nastradao zbog neke „četnikuše“ s odgođenim djelovanjem. Kad je Vanja Sutlić jr. i zbog takvog, još i pljesnivog verbalnog delikta izgubio glavu, a što ću još dodati - bolje se pokriti po ušima i u kutu šutjeti. Vanja treba biti sretan - dospio je u pjesmu, kakvu takvu. Stanković je inače ovu „pjesmu“ mogao napisati dok je Vanja Sutlić bio na vlasti kao vijesti iz budućnosti pa bi onda to bila junačka narodna pjesma, pjesma s mudima, ovako je kukavička, šutanje mrtvog konja i marodersko plindranje mrtvaca.
http://i.ytimg.com/vi/-ivxQyfT-ok/hqdefault.jpghttp://www.mvinfo.hr/images/proizvodi/proizv7901.jpg
Što „Vijesti“ čini pjesmom? Dakako nabacane riječi i pjesma u pjesmi iz Neretve kao podrška i pouka koju je pjesnik htio izreći. Izvorno ona pak glasi ovako:Današnje vijesti s HTV: U 11.45 Vanja Sutlić podnio ostavku,u 13.45. Programsko vijeće HRT-a prihvatilo ostavku Vanje Sutlića, a u 20.45. na 2. programu HTV-a Stole Aranđelović u filmu Neretva zapjevao“Padaj silo i nepravdo“. Meni je ova verzija nekako pjevnija, teče, skoro da čujem mutnu rijeku kako šumi i usput odnosi Vanju Sutlića. Zapne bidni Vanja tu i tamo, al' onda ga voda nadigne pa pluta dalje. Jedino što nije pjesma, ali se može, vidjet će se poslije,  pjesmom proglasiti, što svečano i činim. Ovako usputno i dokazujem kako se pjesme mogu stvarati i štihačom - nabaciš riječi pa kako padnu i što ispadne u slobodnom štihu (od „štihati“ u značenju „reza“), rezu s lopatom. Stankovićeve pjesme su uglavnom takve. Ne daj Bože da se izštihana hrpica još malo rukom poredila, ta pjesma bi već konkurirala, ne znam za Nobelovu nagradu.
 
Evo za primjer i pjesma „Merčep“:
Merčep
 
ubio je Tomislav Merčep visokih moralnih vrijednosti Srbina se muči plamenom ljubi obitelj i čovjeka naređuje ubojstva i otmice potječe iz partizanske obitelji po rani sipa sol i ocat rekreira se pecajući žrtvi u šupak gurajući kabel rado pleše sa suprugom Aleksandri Zec vezuju oči obožava film Rio Bravo Aleksandra nema glavu ženi za rođendan najradije kupuje ciklamu najefikasnije je mučenje strujom
opet nam blate Domovinski rat i zato je doživio moždani udar pa ga iskreno zabrinuto dijete
prilikom posjeta u zatvorskoj bolnici pita
tata, hoće li ti biti bolje
a tata odgovara
sine ništa ti ne brini
 
Da ovo je pjesma iz one druge zbirke sa „starijim gospođama“. Malo ću ju „posložiti“ ne dirajući u njene „sklopove“, stihove i „štihove“ (od „štihati“), posložiti „narezanu na „šnite“, po „rezovima“ i iscijediti iz nje svo Stankovićevo lukavstvo i kukavstvo, a što ću i svu mržnju koja u njoj čuči i iz nje se cijedi (čuvajte se!).
 
Merčep
 
ubio je Tomislav Merčep
visokih moralnih vrijednosti
Srbina se muči plamenom
ljubi obitelj i čovjeka
naređuje ubojstva i otmice
potječe iz partizanske obitelji
po rani sipa sol i ocat
rekreira se pecajući
u šupak gurajući kabel
rado pleše sa suprugom
Aleksandri Zec vezuju oči
obožava film Rio Bravo
Aleksandra nema glavu
ženi za rođendan kupuje ciklamu
najefikasnije je mučenje strujom
opet nam blate Domovinski rat
i zato je doživio moždani udar
pa ga iskreno zabrinuto dijete pita
tata, hoće li ti biti bolje
a tata odgovara
sine, ništa ti ne brini
 
Razumijem, pjesma teče kako teče, s nakanom da nam nešto reče, no što u njoj radi „zabrinuto dijete“ , pitat ćete. „Igra“ za primitivni kontrapunkt, konstrukciju s Frljićevskog političkog pravca. Ali pustimo sad te sitnice i „što je pjesnik htio reći“, štihati mi se po  pjesmi ne da dalje. Mogao bih još s motikom i grabljama usitniti, „razrahliti“ stihove i riječi, napisane „kontrapunktove“ izoštriti pa staviti pod reflektor, no tako bi na svjetlo dana izašli koncentrati otrova, a za to bi mi trebali laboratorijski uvjeti rada kako se okoliš nepopravljivo ne bi zagadio, a zaraza proširila. Jednostavno dakle, takva je to pjesma, takve su to pjesme. Mogu funkcionirati kao novinski (novinarski) tekst, „kolumne“, a dobiju se ili pomoću flajš mašine pa se od njih naprave dulje ili kraće rečenice-kobasice i slože u otrovne redke. Ili se rečenice našnitaju na tanko, kao rezalicom šunke za pizzu, pa se slože u sendvič od mržnje. Onamo otrov putuje polako horizontalno, na kraju redka se cijedi, pa ga preko zadnjega gravitacija povuče - u srce čitatelja. Sendvič-pjesma se cijedi od prvoga redka, odmah djeluje gravitacija mržnje, otrov prodire dublje. Jednom smo ovdje, doduše napismeno u Fokusu tako „preštihali“ Dežulovićeve „Pjesme iz Lore“. Stankovićev „Merčep“ je pjesma baš iz tog pjesničkog pravca. I sad što, baš ništa, „pjesnici“ imaju „pjesničko pravo“ pisati pjesme, ma bile i neljudske.
 
Inspiriran Jacom
 
Zavirimo još malo u dvije zbirke odjednom. Zadržat ću se na onima koje je Stanković posvetio ličnostima „s ovih prostora“. Većinom su to njegovi sugovornici za nedjeljnim televizijskim „ručkovima“, neki kolege novinari, novinari koji su mu se zamjerili, političari, poneki slavni kriminalac… Nije loše, Stanković te pozove u emisiju pa te poslije još i opjeva. Inspiriran je Jadrankom Kosor-Jacom, Kusturicom, Milanom Ivkošićem, Stazićem, Josipovićem, Bandićem, Mamićem, Šukerom, Sanaderom (slabo)... Nema koga nema, ima ih valjda stotinjak, pa kad bi svi kupili sebe u Stankovićevim zbirkama - eto već neke lovice. Najviše pjesama je posvetio Kusturici, kao nešto se svađajući s njim, Ivkošića drži „zadriglim“ bedakom, ni Dujmović nije dalje, a od političara najviše se „pali“ na Andriju Hebranga.
 
Otkriva tako:
Hebrangov apsurd
 
Andrija Herbrang jedan je od najpoznatijih hrvatskih političara prije
par dana ponovo uhvaćen u laži. S obzirom da je već prije lagao
on time nije upozorio.
 
Da, i to je pjesma, a meni djeluje više onako kao hračak. U ostale Stankovićeve pjesme, socijalne, ljubavne, refleksivne, mamuljanje o Hrvatima i Srbima, pjesme o pišanju... također uglavnom „ispjevane“ lopatom, ne bih dirao.
 
„Ne ćeš razbojniče“
 
Osvrnut ću se još samo na jednu, samokritičnu, fol:
Poštovanom čitatelju
 
rado bi me nazvao i poručio
kako sam jebeni mediokritet
u konstantnoj produkciji..
(preskačem strofu)
poslao bi me u kurac rado
al nit imaš broj
nit imaš adresu
nit kako me dobit
pa što ja znam…
ako hočeš
mogu ja tebe nazvat iz firme
da ne trošiš
 
E ne možeš Stankoviću - „ne ćeš razbojniče“ - jer, kad si već na „ti“, ti kad i zoveš „iz firme“, zoveš na moj račun, naš račun, krckaš naš paraporez, pretplatu koji mi plaćamo „tvojoj“ „firmi“. I zato ja i ponavljam uvijek istu pjesmu: „ceterum censeo… to, HRT, uostalom treba ukinuti. Ako ništa ponestalo bi Stankoviću materijala za ovakve pjesme, ne bi bilo Jace, Kusturice, Sretka… za inspiraciju, možda bi netko talentiraniji, a anonimniji dobio priliku za zbirku. Možda, no izostanak ovakvih bi bio već čisti dobitak. Ostala bi pretplata u džepovima umirovljenika, ne bi Televizija(!!!) vršila sirotinju po ruševnim kućama u provinciji zbog „nedjeljom u dva“, a nad pretplatnicima se onda još nadvijale i pjesme. U pjesmi pisanoj po navedenom modelu koju ću nasloviti „Čisti horor“ to ovako „zvuči“:
 
Čisti horor
 
ukinuti HRT
ostala bi pretplata
u džepovima umirovljenika
ne bi Televizija
vršila sirotinju
po ruševnim kućama u provinciji
zbog „nedjeljom u dva“
a nad pretplatnicima se
 onda još nadvijale i pjesme
čisti horor
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Utorak, 11/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1540 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević