Get Adobe Flash player
Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida - samo se prebacio u...

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Čak je 883.042 birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj,...

Kako se dijele

Kako se dijele "ustaške" kune

Na telefonskoj sjednici Srbima dodijeljeno 12 milijuna...

Izdaje naše predizborne

Izdaje naše predizborne

Svaka nova politička garnitura zaposli oko 20.000...

Zločinački karakter propale ideologije

Zločinački karakter propale ideologije

Vinko Puljić: Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i...

  • Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    četvrtak, 21. svibnja 2020. 17:14
  • Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    srijeda, 20. svibnja 2020. 12:24
  • Kako se dijele

    Kako se dijele "ustaške" kune

    srijeda, 20. svibnja 2020. 19:41
  • Izdaje naše predizborne

    Izdaje naše predizborne

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:24
  • Zločinački karakter propale ideologije

    Zločinački karakter propale ideologije

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:20

Nepotpisani autor Boris Rašeta

 
 
Knjiga Borisa Rašete Titov najtajniji agent (24sata d.o.o., Zagreb, 2015., 200 stranica) je malog oblika (19,5 x 13 cm) i mekanih korica. Nije naveden pisac, već samo urednik – Boris Rašeta. Logički je zaključiti da je upravo on pisac, a nije se kao takav podpisao, jer je knjiga sastavljena od mnoštva tuđih tekstova. Bez obzira na to, bilo bi sasvim u redu da se podpisao i kao pisac, ili barem prireditelj knjige, a ne samo kao urednik. S formalne strane nedostatak je knjizi i to što nema pregleda sadržaja.
http://mondo-cdn.r.worldssl.net/media/catalog/product/cache/1/image/9df78eab33525d08d6e5fb8d27136e95/t/i/titov_najtajniji_agent_naslovnica_tisak_front.jpg
Upravo pregled sadržaja daje prvi uvid u sadržaj knjige, pa ga ovdje donosim cjelovito: Velebit: Tajne Tita, Krajačića i Kopiniča (str. 7-9); Titov brat – ustaša! (str. 10-12); Put u srce hrvatskoga sna (str. 14-17); Legende o Stevi (str. 18-25); Napadi na Krajačića (str 26-28); Kerestinečka kalvarija (str. 29-32); Kod šefa Pavelićeva osiguranja (str. 33-34); Sastanak sa zapovjednikom Mornarice (str. 35-37); U vrhu Oružanih snaga NDH (str. 38-42); Najveći uspjesi (str. 43-45); Privlačenje haesesovaca u partizane (str. 46-49); Tito mi je oprostio pogreške (str. 50-51); August Cilić bio je glavni Stevin čovjek (str. 52-58); Nazorov odlazak iz Zagreba (str. 59-61); Augustinčić je od Poglavnika otišao Titu (str. 62-70); Stevo kao antihrvat (str. 71-80); Izvor priče o atentatu (str. 81-83); “Idemo u lov na Antu Pavelića!” (str. 84-92); Slučaj Aleksandra Rankovića (str. 93-105); Pozadinske igre (str. 106-113); Službe poslije Rankovićeve smjene (str. 114-118); Jovanka, Stevo, Brk (str. 119-123); Pogreška karijere – incident oko Jasenovca (str. 124-131); Jasenovački rašomon (str. 132-133); Jasenovac kao poveznica Tuđmana i Krajačića (str. 134-136); Uloga Cenčića (str. 137-145); Uloga Nijemaca (str. 146-150); Krajačićev centar (str. 151-155); Milenko Doder i rehabilitacija Hebranga (str. 156-160); Stevo i slučaj Vranešić (str. 161-167); Koje je pogreške Stevo počinio 1944. (str. 168-176); Vlado Dapčević: Krajačić je čistio Titove neprijatelje (str. 177-190); Stevo i jačanje hrvatske komponente (str. 191-194); Konačno istina o bazenu s morskom vodom (str. 195-200).
 
Knjiga je sastavljena najvećim dijelom od tuđih tekstova. Radi se o sjećanjima, razgovorima i knjigama koje su napisali: Vladimir Velebit, Branko Broz, Ivan Krajačić, August Cilić, Vladimir Nazor, Dara Janeković, Antun Augustinčić, Josip Manolić, Stjepan Đureković, Đuro Zagorac, Selim Numić, Antun Duhaček, Raja Nedeljković, Vjenceslav Cenčić, Erich Schmidt-Eenboom, Milan Gavrović, Milenko Doder, Marko Belinić, Vlado Dapčević, Dušan Bilandžić i Pero Kvesić. Tim redom se pojavljuju njihovi tekstovi u knjizi unutar pojedinih poglavlja.
 
Dakle, Titov natajniji i stoga najzagonetniji agent bio je, prema uredniku Rašeti, Ivan Krajačić, zvani Stevo. Stevo mu je partijsko ime koje je dobio prigodom ulaska u Komunističku partiju 1933. godine. Knjiga započinje prvim poglavljem, u kojem Titov diplomat Vladimir Velebit iznosi svoje dvojbe i nejasnoće oko osobe Ivana Krajačića, koji se uspio, unatoč svim svojim pogrješkama, održati u Titovoj milosti. Ivan Krajačić je inače rođen 29. kolovoza 1906. u Poljanama kraj Nove Gradiške, a umro je 10. rujna 1986. u Zagrebu.
 
Nije mi cilj u ovom prikazu iznositi sve pojedinosti iz knjige, pa niti glavne teze jer imaju promičbenu svrhu, pa su najvećim dijelom nedokazive i neobjektivne. Radi se o tezama koje imaju svoje polazište u jugoslavenštini, a usredotočene su u dokazivanje hrvatstva partizanskoga pokreta, te kontinuiteta partizanske i braniteljske Hrvatske. Knjiga želi čitatelju nametnuti zaključak kako je slobodna i neovisna Republika Hrvatska djelo titovskih udbaša, tako da nam urednik nameće slijed djelovanja Ivana Krajačića, Josipa Manolića i Franje Tuđmana. Tu svoju tezu urednik potvrđuje posljednjom rečenicom u knjizi: Jer to, da je njegovo [tj. Krajačićevo]djelo u temeljima ove države [tj. Republike Hrvatske], čak se i iz ovako nanizanih činjenica i tvrdnji vidi sasvim jasno (str. 200). Da, uistinu se može to zaključiti na temelju odabranih sjećanjskih tekstova ljudi koji naknadno govore ono čime misle osvjetlati svoju prošlost, kao i prošlost svoje Komunističke partije.
 
Za urednika Rašetu, Krajačić je paradigma oznaške i udbaške komunističke vlasti, ali koji u sebi krije hrvatskog nacionalistu, koji je zapravo cijelo vrijeme radio na oblikovanju hrvatske države. Kao čitatelj se pitam, kako to da prosječan hrvatski čovjek nije u svom životu do 1990. godine ništa od toga doživio ni iskusio. Stvaranje državotvornih Hrvata od nekadašnjih komunističkih vlastodržaca, nije ništa drugo nego obezvrjeđivanje braniteljske uloge hrvatskih branitelja u Domovinskome ratu. A taj pokušaj stvaranja državotvornih Hrvata urednik Rašeta temelji na sjećanjskim tekstovima bivših komunističkih vlastodržaca, dakle na njihovoj “naknadnoj pameti” i želji da se prilagode novonastalom stanju.
 
Zbog te svoje ideologizirane podloge i prikrivene svrhe knjiga ne bi bila vrijedna za prikaz. No, ovdje ju prikazujem samo zbog popisa imena većeg broja pojedinaca koji su iz službe Nezavisne Države Hrvatske prešli u službu kvislinškim partizanima. Ta popis je donesen u poglavlju “U vrhu Oružanih snaga NDH” (str. 38-42). Razumljivo je da su ti pojedinci u knjizi navedeni kao pozitivne osobe jer su se priključili tzv. narodnooslobodilačkom pokretu. Međutim, gledajući s hrvatskoga stajališta, radi se o izdajicama. Svojim predhodnim špijuniranjem i konačnim prelaskom kvislinškim partizanima oslabili su oružanu moć ND Hrvatske i doprinijeli su pobjedi titovskih partizana, koji su bili u službi strane sile, tj. Sovjeta, pa ih se po tome treba obilježiti kao kvislinge. I sam Ivan Krajačić bio je kvisling koji je do kraja života bio sovjetski špijun.
 
Dakle, nabrojimo ovdje imenom i prezimenom te hrvatske izdajice koji su svojim špijunskim i protuhrvatskim djelovanjem doprinijeli porazu Hrvatskih oružanih snaga na kraju Drugoga svjetskoga rata.
Franjo Pirc, zrakoplovni dopukovnik i načelnik Štaba komande ND Hrvatske, izdaje svoju domovinu i 21. listopada 1943. prelazi partizanima. Umro je kao umirovljeni general-pukovnik JNA u Ljubljani.
Matija Petrović, zrakoplovni bojnik, urednik časopisa “Hrvatska krila”, izdaje svoju domovinu i 25. rujna 1944. prelazi partizanima. Umro je kao umirovljeni pukovnik JNA 1979. u Zagrebu.
Srećko Brana, ustaški satnik, te domobranski nadsatnik, špijunira za partizane, te je osuđen na dugogodišnju robiju, a 1945. godine je ubijen.
Ivan Cvenček, bojnik, komandant zračne luke Borongaj, cijelo je vrijeme rata surađivao s tzv. NOP-om, da bi pred kraj rata kompletnu avijaciju ND Hrvatske prebacio k partizanima u Topusko. Umro je kao pukovnik JNA u Zagrebu.
Ljudevit Geri, domobranski satnik i istovremeno istaknuti špijun u korist partizana.
Ivan Knežević, domobranski bojnik, nagovara domobrane da odlaze u partizane, pa je odkriven, osuđen na smrt i 1. srpnja 1943. strijeljan u Zagrebu.
Nikola Obuljen, pukovnik vojnog zrakoplovstva ND Hrvatske, a istovremeno član Komunističke partije Hrvatske i špijun u korist partizana. Odkriven je, uhićen i ubijen 23. prosinca 1944.
Vlado Galić, ustaški pukovnik, komandant Poglavnikovog tjelesnog zdruga i komandant grada Zagreba, odkriven je kao partizanski špijun i strijeljan.
Frane Biočić, domobranski bojnik u Karlovcu, ali istovremeno član KPH i partizanski špijun. Kao umirovljeni pukovnik JNA živio je u Zagrebu.
Nenad Stefanović, zamjenik načelnika Operativnog odjela generalštaba ND Hrvatske i istovremeno špijun u korist partizana. Umro je u Zagrebu.
Đorđo Novak, zapovjednik svih trupa u vojarni Črnomerec, ali i špijun u korist partizana. K partizanima je poslao više desetaka domobrana i veću količinu oružja i municije. Umro je kao pukovnik JNA 13. listopada 1967. u Zagrebu.
Miha Marki, mornarički časnik, odkriven je u špijunaži i strijeljan.
Demetar Varđa, domobranski bojnik u Varaždinu i komandant topničkog sklopa artiljerijskog diviziona u vojarni Jalkovec kraj Varaždina, koji je cijeli divizion 1943. prebacio partizanima. Kao pukovnik JNA umro je 20. rujna 1969. u Zagrebu, a pokopan u rodnom Karlovcu.
Anita Drobnič, medicinska sestra i špijunka u korist partizana. Umrla je u Zagrebu.
Joze Kropar, zrakoplovni bojnik i špijun u korist partizana. Umirovljeni podpukovnik JNA.
Ljudevit Šinko, domobranski stožerni nadsatnik i špijun u korist partizana. Umirovljenik u Opatiji.
Franjo Balon, domobranski nadporučnik, ali i suradnik partizana od 1941. Umro je 20. prosinca 1974. u Zagrebu kao podpukovnik Jugoslavenske ratne mornarice.
Emilio Žeželić, domobranski poručnik i radiovezist, te špijun u korist partizana.
Zvonimir Hećimović, domobranski pukovnik i šef odsjeka u obavještajnom odjelu MINORS-a, a istovremeno špijun u korist partizana. Poginuo je 1963. u Zagrebu.
Josip Horvat, dočasnik u zrakoplovstvu ND Hrvatske, ali suradnik partizana od 1941. Kao major JNA umirovljen je u Zagrebu.
 
U knjizi nalazimo još nekoliko nedostojnih imena koji su izdali svoju hrvatsku domovinu. To su: vozač Milan Horvat, činovnik Bogdan Iveković, dočasnik Viktor Gonzi, glumac August Cilić i direktor tvornice Ivica Šnidaršić. Povijest jednog naroda ima svijetle i tamne stranice, godine uspona, ali i godine pada i nazadovanja. U kojem će se smjeru kretati jedan narod, ovisi najvećim dijelom od njega samoga i od pojedinaca od kojih je sastavljen. Dobro je znati koji su pojedinci u njegovoj povijesti radili nečasno i izdajnički, kako bi se lakše razumjelo zašto nisu uspjeli oni koji su nastojali raditi na njegovu napredovanju. U ovom su prikazu pobrojeni samo oni hrvatski izdajice koji su imenom i prezimenom navedeni u knjizi “Titov najtajniji agent”. Zasigurno je bilo i drugih koji su se upustili u to sramno i nečasno djelo izdajstva. Njihovo mjesto u hrvatskoj povjesnici jest na mračnoj strani.
 

Stjepan Razum, Marulić. Hrvatska književna revija. Časopis za književnost i kulturu. Izd. HKD Sv. Jeronima. Zagreb, 48./2015., br. 3 (264.), svibanj-lipanj 2015., str. 210.-214.

Anketa

Oleg Butković veli kako ukidanje plaćanja cestarine na Krčkom mostu nije predizborni trik. Vjerujete li mu?

Ponedjeljak, 25/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1085 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević