Get Adobe Flash player
William Engdahl razotkrio nevladine udruge

William Engdahl razotkrio nevladine udruge

Manifest istine: Demokracija kao kognitivna...

Manjak legitimiteta = nedemokratska vlast

Manjak legitimiteta = nedemokratska vlast

U crkvi sv. Marije Magdalene u Svirču Plenković je doživio prvi...

Pelješki most treba graditi

Pelješki most treba graditi

U EU-u bit ćemo stabilna polukolonija...

Hrvatska nije sajam rabljene robe!

Hrvatska nije sajam rabljene robe!

Sve manje je razlika između političkih...

Smije im se Zoka

Smije im se Zoka

Velika Istanbulska konvencija, oprostite...

  • William Engdahl razotkrio nevladine udruge

    William Engdahl razotkrio nevladine udruge

    srijeda, 11. travnja 2018. 15:23
  • Manjak legitimiteta = nedemokratska vlast

    Manjak legitimiteta = nedemokratska vlast

    srijeda, 11. travnja 2018. 15:19
  • Pelješki most treba graditi

    Pelješki most treba graditi

    utorak, 10. travnja 2018. 20:30
  • Hrvatska nije sajam rabljene robe!

    Hrvatska nije sajam rabljene robe!

    srijeda, 11. travnja 2018. 15:15
  • Smije im se Zoka

    Smije im se Zoka

    četvrtak, 12. travnja 2018. 10:20

Od Sinatre do Kaljinke

 
 
Nešto nevjerojatno, iako očekivano, s obzirom  na konstelaciju snaga, piramidalni ustroj i većinski konstrukt aktualne vlasti (trodiobene), dogodio se ovih dana u Lijepoj našoj. Zvukovi rere, gange, bećarca. kajkavske popevke, šansone, dancea, opere i operete, našli su se nekim čudom, pod ravnanjem dirigenta s europskim štihom, u kontrapunktu suzvučja i ozračja. Naime, tijesnom većinom je u Saboru donesen je zakon, za kojeg su svi govorili kako bi bilo najbolje da se nikad ne upotrijebi, ali neka se tu nađe zlu ne trebalo. Jedni su taj zakon čekali, poput zapete puške, drugi s određenom skepsom, treći su ga nazvali “flekicom” koja će prekriti nešto važno i bitno, četvrti kao svoju samodostatnost, peti kao svoju samodopadnost, relevantnost i bitnost…, a oni u koje su se svi kleli i zalagali, koji su trebali biti kamen zaglavni tom zakonu, su bili racionalno irelevantni, jer iz iskustva, u takvim situacijama znaju kako su oni zadja rupa na svirali.
http://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/sFiktkpTURBXy8yNWYxZGI0OGUwZDc5ODNhZGEyZTZkODljNjdkNmM4Mi5qcGeSlQLNAxQAwsOVAs0B1gDCww
Koga briga za one iz baze piramide, bez kojih ne bi bilo ičega i ikoga? Koga briga za njihovu plaću, ostanak i opstanak? Koga briga za njihov Veliki petak i Uskrs? Koga briga za propali luk, rotkvice, jaja, salatu…. Ima toga jeftino u Poljskoj i još bliže. Vrh piramide i prvih nekoliko paralelnih slojeva su bitni i važni pri uspostavljenu ravnoteže nakon prestrojavanja, kako ne bi došlo do poremećaja dvadesetogodišnjeg funkcionalno-utilitarno-lukrativnog  odnosa kapitala i vlasti. S ciljem nenarušavanja te ravnoteže igrale su se razne predstave, po raznim scenarijima, u režiji pozicioniranih stranačkih lidera, koji su pomno odabrali uloge glumaca, među svojim članovima.
 
Godinama gledamo jednake ili slične igrokaze, dramolete, operete, vodvilje i “balete”, uglavnom na razini seoske priredbe u danima obnove i uvođenja kulture, među neobrazovan i poluobrazovan narod, s ciljem zabave i odvlačenja od tekućih problema i stvarnih događanja. Bilo je i onda mudrih Teteca i Presvetlih koji su to kužili, ali su šutjeli, jer vrag nikad ne spava, pa se i za pomisao kako nešto nije kakvim se prikazuje išlo u zatvor. Danas svi, ali baš svi govore svašta. Neki govore ono što misle, neki govore ono što misle da drugi žele čuti, neki govore ono što moraju, jer im je tako naređeno, neki govore da bi sami sebe slušali i pri tom uživali, neki čitaju što su im drugi napisali, pri čemu nemaju pojma što su pročitali, jer ne razumiju pojedine riječi i izraze, pa se za govornicom ponašaju kao slon u staklarnici, neki skupljaju bodove brojem istupa, neki grade popularnost, jer se bore za “one najmanje”  u lancu raspodjele. Kako odmiče rasprava u sabornici ti “govori” i istupi, čast izuzecima, su sve prizemniji, bezsadržajni, smiješni, ponavljani čitanjem, u stilu tog i tog dana je vaš (?), nije bitno tko rekao to i to, a vi sada govorite ovo što govorite… Gdje je tu vjerodostojnost? Druga  strana ne ostane dužna, vrati floskulu u sofisticiranijem obliku i sadržaju, što  eksponirani govornik, narodni tribun, ne shvaća, pa ponavlja zadatak.
 
Pred sam kraj predstave događa se vrhunac licemjerja u prepoznatljivom scenariju, ruralnog teatra. Vrhunac napetosti prekida traženje stanke. U uzbuđenom  “domoljubnom” zanosu se pristaje za stankom poslije svečanog čina – glasovanja, ne shvaćajući u potpunosti ovo kvazi odgađanje. No, na drugoj strani, matematički i analitički um, s ciljem osvjetljavanja korektivnog faktora, shvaćajući potrebu za opravdanjem izglasavanja nečega, čemu su se protivili i po čemu su još jučer pljuvali, kako je najbolje za sve, naročito ono najmanje da se zakon izglasa, uspije zbuniti glavnog aktera, koji izlazi za govornicu i narodu objašnjava u čemu je stvar.
 
Trebalo bi imati IQ amebe i EQ nosoroga, da to ne kužiš i pri tom ostaneš mrtav hladan. Zapravo, ništa ne možeš, osim smijati se dok te trbuh ne zaboli. Naročito kad glavni tvorac zakona ne može sakriti samodopadni cerek i ponosno trkom izlazi iz dvorane, s nosom u oblacima, izdužena vrata od važnosti i “potvrđene” samodostatnosti. Pomalo me brine koliko će se morati platiti za vrijeme provedeno u tornjevima, pred novinarima i s našim premijerom, pijući Janu. Ne znam zašto, ali taj simpatični čovjek, me neodoljivo podsjeća na Franka  Sinatru. Samo mu fali onaj prepoznatljivi šešir. Slušala sam ga i gledala, na nekim video snimkama. Dopalo mi se. Vrlo je vješt, okretan i usklađen. Vjerojatno je takav i u biznisu. Ne bi ga inače angažirali.
 
Nego tko ga je zapravo angažirao i za što? Svi su čekali lex Agrokor (Todorić), koji je u zadnji čas nadopunjem, glavnom stavkom, u smislu tko da onaj tko da prvi lovu za “osvježenje”, bit će prvi u naplati svojih potraživanja. Mislim, kako je to najbitnije u svemu, pogotovo za banke. Od kamata se živi i razvija, a preko pologa i  zaloga se ulazi u posjed strateški, geostrateški i geopolitički. Na ovom Projektu - donošenju zakona za spašavanje Agrokora, odnosno države, s naglaskom na spašavanje i opstanak onih najmanjih i najslabijih, zorno je pokazano kako se od rere preko šansone, do oratorija, uspostavi dobar ritam kao podloga muzike za ples.
Ipak, nakon svega, je pomalo upitno i suspektno hoće li od jučer u interpretaciji Sinatrinih evergreena, onako usput, spontan ili sukcesivno  doći do nekih akorda koji neodoljivo podsjećaju na Kaljinku, Volgu ili Подмосковске вечери.
 

Ankica Benček

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Četvrtak, 19/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 976 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević