Get Adobe Flash player
Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

Stanković nijednom nije niti spomenuo Domovinski...

Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

Početkom 1990. tadašnji oficir JNA nije se nimalo razlikovao od...

Srbin koji voli domovinu!

Srbin koji voli domovinu!

Peđa Mišić: "Branili smo obitelj, djecu, kuću, ulicu,...

Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

Sramotan odnos Hrvatske prema šestorici Hrvata u Den...

Ljevičarima je sve dozvoljeno

Ljevičarima je sve dozvoljeno

U Hrvatskoj možeš svaki dan pljuvati po Hrvatima iz...

  • Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

    Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

    četvrtak, 23. studenoga 2017. 00:05
  • Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

    Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

    četvrtak, 23. studenoga 2017. 00:01
  • Srbin koji voli domovinu!

    Srbin koji voli domovinu!

    utorak, 21. studenoga 2017. 13:25
  • Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

    Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

    utorak, 21. studenoga 2017. 13:21
  • Ljevičarima je sve dozvoljeno

    Ljevičarima je sve dozvoljeno

    srijeda, 22. studenoga 2017. 23:57

Agrokombinat, Agrokomerc, Agrokor... Previše podudarnosti...

 
 
'Grof' Ivica Todorić, ne ću napisati 'od čega-koga' ('von', 'de'), dok je bio u dvorcu, ugonjen (utjeran) u njega, nije bio „politički progonjen“, a sada, kad je iz dvorca utek'o - jest. Progone ga. Iskreno, bio sam na njegovoj strani dugo, vjerojatno i kad nisam trebao, pa i onda kad mu je koncern „kihnuo“, pa i danas nastojim kupovati kod „njegovih“. Ustvari sam oduvijek na strani „njegovih“ radnika i dobavljača. Ali kad se nije odazvao ovdašnjem sudstvu, a poslao sina i ostale članove uže obitelji u potencijalni zatvor, koji je, možda, bio namijenjen njemu, s „grofom“ sam završio, svoju priču.
http://integrityobservers.eu/UserDocsImages/konzum_bon.jpg
Agrokombinat, Agrokomerc i Agrokor. Glede te opake simbolike stvari stoje ovako, malo čudno, zadnjih pedesetak godina ali znakovito: od Agrokombinta, preko Agrokomerca do Agrokora. Zajednički im je nazivnik: „Agroko“ i smanjuje se, bio je „Agrokom“. „Agrokombinat“ i „Agrokomerc“ počeli su od jaja, ab ovo. „Agrokor“ se spustio do cvijeta, ali nije pomoglo. „Agrokombinat“ je  krenuo baš tržišno, u socijalizmu - njegova marketinga se, možda, ako ih nije dohvatio „alzheimer“ neki još sjećaju. Nije „pokorio“ gospodarski Jugoslaviju, makrketinški jest, ali je „donirao“, priklonio se Savki i Tripalu. Napad na Antu Todorića bio je obračun sa tzv. maspokom - „maspok“ je ustvari komunističko pogrdno ime, rugalica  tom hrvatskom nacionalnom preporodu, pokušaju iz šezdesetih.
 
Slijedio je zatvor, doduše puno kraći nego je bilo „predviđeno“. Je li bilo „predviđeno“ da neko vrijeme služi sa Stipom, Vrag će si ga znati. Kako bilo, služili su, nakratko, i zajedno. Zatim je stigao, po „jajima“ Agrokomerc iz neke zadruge, iz bosanske zabiti, Velike Kladuše. Za njega se može reći i kako je, u ono vrijeme, nastao „na livadi“. E taj je, gospodarski, vlasnički, marketinški da i ne govorimo - osvojio Jugoslaviju. Kad ju je već bio, skoro s jajima i ostalim  „pokorio“, srušili su ga iz za „Jugu“ nekog također provincijskog Kruševca. Sve je razoreno, Fikret Abdić završio u zatvoru, kokoši i purani krepali…, a njegovi pokrovitelji iz obitelji Pozderac politički smlavljeni. Oni su ustvari i bili meta. Pisali smo i o tome na ovim stranicama nedavno. Ante Todorić i Fikret Abdić nisu mogli bježati, pa tražiti politički azil. „Zatarabilo“ ih dakle.
 
Agrokor
 
A onda stiže tvrtka skoro istoga imena - „Agrokor“. Okolnosti su se „malo“ promijenile, ali ta se „firma“ dala, ne budimo blesavi, u obnovu „tržišne“ Jugoslavije, davno prije tog „Berlinskog procesa“. Iz skoro istoga „mikro prostora“. Kolika je udaljenost od Kloštar Ivanića preko Božjakovine, do Velike Kladuše - zračne linije, preleti ju vrana samo tako. Nekako mi taj prostor djeluje kao „jaje“, ili inkubator za propale tvrtke. Dodat ću i ovo: Agrokor“ je vrsta obnove „Agrokombinata“ pri čemu je opet, u to sam uvjeren, glavnu ulogu na početku u pozadini sigurno imao Ante Todorić. Njega je blagonaklono i s povjerenjem gledala nova politička elita, poglavito ona tzv. menadžerska struja HDZ-a. Ivica Todorić za to nije bio sposoban, osim kao sin poznatog oca.
 
Neki, meni se čini pametni Srbi, jednostavno se pitaju kamo su pobjegli njihovi, kako tvrde, pljačkaši desetina milijuna eura, uglavnom opljačkanih preko Cipra, većinom za Miloševića. Kažu - u Moskvu. Nitko, barem od važnijih, navodno nije zdimio na Zapad. To je ona navodno istinita priča „o tragu novca“. Naš prvi bjegunac od formata, Ivo Sanader, bidni, zdimio tu blizu, na Zapad - pa ga vratilo. Ima nekih pikzibnerskih po Švicarskoj, al' to je moćna zemlja „od love“, a bjegunac od pravoga formata „grof“ Ivica Todorić , utek'o u Veliku Britaniju. Računam, kao i oni Srbi, do tamo se za njim „praši“ neki trag. I zaštobaš u Britaniju? Zbog „mora“ onih otoka i poreznih oaza, „brexita“…?
 
Nego „Agrokor“ je novi parajugoslavenski dinosaurus - povezao ju je gospodarski, uzduž i poprijeko, od Strumice do Jesenica, od „Belja“ do Boke, od europskih banaka do Sber-banke… Kakav „Berlinski proces“, pa Todorić ga je već bio proveo, povezao. Ostale još samo te carine na Zapadnom Balkanu kao zadatak političarima (Srbija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Slovenija i Hrvatska ih nemaju, EU). Kad se Todorić širio po Hrvatskoj, do „grofa“, nitko se nije protivio, ni iznutra ni izvana. Kad je zakoračio u Srbiju, dobro došao, nitko se nije bunio zbog „Hrvata“ na srpskom tržištu. Srbijanci ionako smatraju kako su „Todorići“ Srbi, možda, nesrećom, katolici, ali svakako Srbi, pa kad se to još i „dinastički“, ženidbeno-udadbeno, povezalo, hej, haj uživaj.
 
U BiH nije bilo gunđanja, kako u federaciji tako ni u srpskoj republici. Ni u Crnoj Gori, Sloveniji. U Sloveniji je kupovao od Srbina (Jankovića) u Srbiji da i ne govorimo, od Miškovića, drugačije rečeno - „kapital“ nije imao tu „gadost“ od nacionalnosti. Čisti se tržišni liberalizam, skupa s ljubavlju, razlijevao „regionom“. Neke od prvih kupovina u Srbiji obavljao je na način običnog „debelog“ podmićivanja tamošnjih radnika, na račun ovdašnjih - možda bi to i danas mogli potvrditi tadašnji sindikalisti iz Agrokora. Izraženije širenje po „regionu“ počeo je nakon dvije tisućite, a ovdašnji političari su ga zbog toga samo hvalili i tapšali po ramenu. Ali kako bilo skoro bi se moglo reći: Todorić „obnovio“ poslovnu „Jugoslaviju“, pri čemu u njegovu slučaju nije bilo investicija „na livadi“, već kupovina postojećih kapaciteta, uglavnom u poljoprivredno-prehrambenom području, uz investicije u modernizaciju. I nakon što je koncern zapeo u poslovnom blatu političari iz susjednih zemalja prema njemu su vrlo obazrivi (ne urušavaju dodatno nekontroliranim istupima „svoje“ dijelove kao što čini Bernardić).
 
Ovo njegovo širenje po „regionu“ blagonaklono je promatrao i EU. Pa tko onda nije, jer očito netko nije, ili točnije, kada je taj „neznan  netko“ promijenio mišljenje? Ne čitam Todorićeve blogove, ali sam primijetio, posredno, kako je on iznenada(!) postao svjestan činjenice kako njegovi konkurenti, naročito u sektoru trgovine, dobivaju  kredite s minimalnim, pa čak i bez kamata, a on s desetak posto. To je pak jedno opće mjesto, koje vrijedi za sve hrvatske poduzetnike, pa kao da je pored „Jamničke“ i „Jane“ otkrio još i toplu vodu. I svi, sve banke, valjda i države, su to znali pa su ga godinama opet svi em podržavali, em hvalili, njegovi menadžeri su dobivali nagrade, tekla je odatle samohvala… U Hrvatskoj je Todorić krčio put „kapitalističkoj“ trgovini, a za njim su onda polako dolazili strani „lanci“ kako bi i oni „ulančili“ i ovdašnje suvremeno nesvjesno roblje-potrošače.
 
Prvi je došao Metro, uz značajan „poticaj“ početkom dvije tisućitih, ako se ne varam u iznosu od pet milijuna maraka. Zatim su stigli i drugi, a najkulturnija među njima bila je Billa, zato je vjerojatno propala, kupio ju nizozemski Spar i snizio, značajno, razinu i kulturu usluge. Tko ne vjeruje, neka pita kupce bivše Bille. Svašta sam već napisao, a još nisam „prokužio“ tko je (s)rušio Agrokor. To svakako nije ni Andrej Plenković, ni Dalićka, ministar Marić, „financijaš“ i slični. Bit će još potraga za njegovim rušiteljima, pored njegovih poslovno samoubilačkih poteza, pri čemu uopće ne ulazim u eventualni kriminal. Trenutno mi se nadaje jedan mogući odgovor: Todorić je, prešutno, ili drugačije pristao „krčiti“ ovdašnje  poslovne „gudure“ - kako ih vide ti „zapadnjaci“, uz obećanje kako će ih, jednom, kad posao bude pri kraju, prepustiti moćnijima. Pa se čovjek predomislio i sve to odlučio, ipak, zadržati za sebe, nakon tolike muke.
 
I onda, naravno, stiže kazna. Ali ne samo njemu već i Hrvatskoj. Bilo bi zanimljivo znati hoće li Todorić ikada progovoriti o takvoj, eventualnoj politici. Znakovit je njegov bijeg u Veliku Britaniju, računa, vjerojatno i na učinke „brexita“ po njegov status, sad je tamo i kao obiteljski čovjek, sa suprugom. London je inače (bio?) omiljeno mjesto za bijeg ruskih oligarha, a i oni i razni drugi tajkuni (arapski, američki, židovski...) čim dođu tamo nastoje kupiti neki nogometni klub, prvoligaša dakako i tako V. Britaniji odmah donesu ogromnu lovu. Ima li je Todorić za takvo što, jer ako nema sumnjam kako će ga dugo trpjeti.
 

Mato Dretvić Filakov

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Petak, 24/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1141 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević