Get Adobe Flash player
Nema demografske obnove!

Nema demografske obnove!

Sve je ideologija, pa je tako i demografija pretvorena u...

KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

Više ne ćemo slušati liberalističke mantre o slobodnom...

Mediji su tendenciozni i nasilni

Mediji su tendenciozni i nasilni

Mamić je postao krivac samo zato što se našao u financijski...

Vučji čopor i jasenovačke laži

Vučji čopor i jasenovačke laži

Hrvati više ne pristaju na šutnju i nametanje kolektivne...

ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

Zastupnici Beus i Radin prikrivaju zločin nad zarobljenim njemačkim...

  • Nema demografske obnove!

    Nema demografske obnove!

    četvrtak, 14. lipnja 2018. 08:59
  • KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

    KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

    srijeda, 13. lipnja 2018. 13:27
  • Mediji su tendenciozni i nasilni

    Mediji su tendenciozni i nasilni

    četvrtak, 14. lipnja 2018. 10:07
  • Vučji čopor i jasenovačke laži

    Vučji čopor i jasenovačke laži

    srijeda, 13. lipnja 2018. 13:23
  • ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

    ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

    ponedjeljak, 11. lipnja 2018. 16:59

Nije dovoljno samo povezati proizvođače znanja s proizvođačima robe

 
 
Najnoviji projekt prijenosa tehnološkog znanja na tržište već pokazuje mane odsutnosti državne strategije. Štošta tako ukazuje i na opasnost od štetnog odljeva vrijednosti iz nezaštićenog javnog sektora. Upadljivi nedostatak medijskih reakcija popratio je nedavno potpisivanje sporazuma između Hrvatske gospodarske komore i njemačke grupacije Steinbeis o utemeljenju hrvatskog Centra za transfer tehnologija. Naizgled je posrijedi značajan ekonomsko-politički iskorak u povezivanju znanosti i gospodarstva. Odvija se u okviru šireg podunavsko-regionalnog projekta koji razvija pokrajina Baden-Württemberg u suradnji s EU-om. Ipak, nije sasvim jasno na koji način može i treba funkcionirati prijenos znanja iz akademskih centara u tržišne subjekte.
https://danube-inco.net/object/event/18158/thumbnail/23_index.jpg/width/600
Za početak pažnju privlači jedna eksplicitna nota iz pregleda dosadašnjih Danube Transfer Centera, kako se na engleskom nazivaju institucije-nositelji projekta u pojedinim zemljama. Već su osnovana dva DTC-a: u Slovačkoj pri Sveučilištu u Nitri, te u Rumunjskoj na Sveučilištu Cluj-Napoca. „Profesori na sveučilištu koriste Steinbeisov model kao mogućnost za razvoj osobnog biznisa uz njihov rad na sveučilištu“, tumači se osnovni mehanizam dotičnog transfera tehnologije. No već ovdje treba primijetiti da je sličan prostor za dodatni rad sveučilišnih predavača u Hrvatskoj posljednjih godina urodio velikim teškoćama za ta ista sveučilišta.
 
Kadar im se time počeo angažirati na honorarnim poslovima, uglavnom na privatnim visokim učilištima, dok im je osnovni rad u matičnim ustanovama, govoreći općenito, pretrpio štetu. Postavlja se stoga pitanje – nije li DTC još jedan način za izvlačenje vrijednosti iz nezaštićenog javnog sektora prema komercijalnim te privatnim poduzećima i gdje je tu država kao regulator? Sociolog ekonomije Toni Prug kaže za DW kako povezivanje znanstveno-istraživačkog sektora i poduzeća nije po sebi problematično. Ali, tako je samo ako se projekti vode u korist pripadajućeg gospodarstva, a ne vanjskih „igrača“. „Brine nekoliko aspekata koji se ne mogu iščitati iz dokumenta o sporazumu s HGK-om. U nedostatku industrijske strategije, teoretski i u praksi, Hrvatska nema određenu bazu tvrtki koje bi bile spremne preuzeti nove tehnologije iz znanosti i razvijati ih dalje. Stoga je implicitno da će nositelji tih projekata u pravilu biti strane tvrtke“, smatra Prug, dodajući da su potonji u ovom slučaju povezani s velikim partnerom čija je baza u Njemačkoj, i koji ima pregled situacije u Europi zbog svojeg dugog postojanja i raširenosti.
 
„Hrvatska nije pokazala ni minimum strateške pameti da svoje tvrtke koje imaju potencijal rasta njeguje i pomaže njihovom razvoju“, nastavlja naš sugovornik, „već ih je dva desetljeća uništavala, komadala i jeftino rasprodavala najbolje dijelove. Bez jasnih indikacija da će se s tim dugoročnim destruktivnim trendom prestati,  teško je od ovakvih inicijativa očekivati bilo što više od dosadašnje prakse: potencijali stvoreni resursima domaćih fakulteta i drugih znanstvenih ustanova – znači, primarno zajedničkim resursima hrvatskog javnog sektora - na pladnju će se servirati firmama zemalja centra Europe.“
 
Prug strahuje da će se tako zloupotrijebiti onaj najnesigurniji i najskuplji dio procesa stvaranja novih tehnologija - znanstveno istraživanje: „Jer, njega ćemo ostaviti na teret hrvatskim javnim sredstvima i ponekom EU-ovom fondu za znanost, dok će se potencijalne komercijalne nagrade servirati mreži partnera s kojom nas Steinbeis-Europa-Zentrum može spojiti. Zemljama centra nove će male hrvatske firme, koje bi znanstvenici mogli i trebali stvarati, biti na meniju kao izbor vlastitih strateških ulaganja u nove tehnologije."
 
Skeptičan je i ekonomski analitičar Guste Santini koji drži kako ozbiljne nacionalne ekonomije nikad ne zanemaruju strategiju povezivanja javnog znanja i gospodarstva. „Nažalost, u Hrvatskoj se upravo znanost tretira kao nepotrebna djelatnost. Ona se snalazi koliko sama može, umrežuje se koliko vrijedi sa svijetom, ali u konačnici predstavlja trošak ukupnog društva, jer se ne koristi na dobar način. A tu je funkcija države nezamjenljiva, i tako je baš svugdje u svijetu. Ali kad ste ovdje zadnji put vidjeli da fakulteti sustavno te po zadatku istražuju mogućnosti u npr. prehrambenoj industriji, da iznose rješenja i daju preporuke“, propituje Santini. On je pritom mišljenja da HGK ovim sporazumom povlači logičan korak, ali upozorava da RH nema kontrolu nad onim što će se događati nadalje. „Uopće ne znamo kud će se i kako prelijevati znanje, pa ovo izgleda – iz perspektive društva i ukupnog sustava – kao gradnja kuće od krova, umjesto od temelja. Nije dovoljno samo povezati proizvođače znanja s proizvođačima robe, pa u cjelovitom pristupu bez kojeg nema progresa jednostavno mora biti uključen i obrazovni sustav, a to sad nije slučaj. Iza takvih sveobuhvatnih projekata moraju stajati velike i jasne analize, a ovako nemamo ni priliku za ozbiljnu i aktivnu debatu, tek marketing“, zaključuje  analitičar.
 
Bogati bogatiji, siromašni siromašniji
 
Ipak, od Tonija Pruga zatražili smo podrobnije objašnjenje ekonomskih odnosa u Europskoj uniji, koje on smatra ključnim kontekstom za ovu temu: „Povijest dosadašnje integracije EU-a pokazuje da su bogatije države centra dobile puno više od novih članica. Razlika među njima u mnogim se socioekonomskim aspektima povećava, iako je smanjenje bio glavni argument ujedinjavanja. Ekonomska sfera konstantno se prikazuje kroz suradnju i međusobne koristi, takav je i jezik sporazuma HGK-a. No puno je češće slučaj da se radi o velikom nerazmjeru, pa jedna strana ostvaruje ekstradobit, a druga zbog svoje podređene pozicije gubi šansu da se kvalitetnije razvije."
 
„Iluzorno je očekivati da će Steinbeis raditi primarno na pomoći hrvatskoj znanosti i tvrtkama. Njegova pozicija, poslovi i kadroviranje ukazuju na to da se radi o tvrtki čija je uloga strateški promišljena od strane Njemačke i EU-a“, kaže taj sociolog ekonomije s londonskog Sveučilišta Queen Mary. „A to ne bi bio toliki problem", poantira on, „da se i s hrvatske strane radi o pozicioniranju i narativu koji ostavljaju dojam razumijevanja vlastite lokacije u postojećim ekonomsko-političkim odnosima moći unutar razvojnog modela EU-a."
 

Igor Lasić, Deutsche Welle

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Na SP-u u Rusiji hrvatski nogometaši nalaze se u skupini s Nigerijom, Argentinom i Islandom. Koje će mjesto zauzeti?

Ponedjeljak, 18/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1183 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević