Get Adobe Flash player
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije

Stalne političke pretumbacije

Klecala prepuna bivših komunista     Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...

  • Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47
  • Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16
  • HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    utorak, 19. veljače 2019. 06:56
  • Stalne političke pretumbacije

    Stalne političke pretumbacije

    utorak, 19. veljače 2019. 06:47
  • Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    utorak, 19. veljače 2019. 06:42

Milijane, Srbija će biti prijateljska zemlja...

 
 
Nakon što je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, iznenada, usred najnovije srbijanske propagandne, tko zna koje, ofenzive, u uzvratni posjet pozvala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, zakotrljala se i neka priča o potrebi neke njegove isprike. Što se mene tiče - hvala ne treba! Aleksandar Vučić je imao, uskoro će, pune 23 godine za bilo kakvu ispriku - ako računamo samo Glinu, a zanemarimo ono prije. Recimo, samo za ono što je izgovorio u Glini 20. ožujka 1995., u društvu svoga inicijatora Šešelja. Svi ovdje znaju što je i kako je, i s kojim žarom govorio. Mogao je odavno reći „malo sam se zaletio, mlad lud…“ (četnik, što li, dodajem). Ili samo jednostavno: „Ispričavam se za ono u Glini. Ponijelo me“. Ništa od toga, nit' glasa, nit' slovca - ni na latinici ni na ćirilici.
https://www.biografija.org/wp-content/uploads/2017/03/aleksandar-642x336.jpg
Danas, kad je realno novi srbijanski, a htio bi biti i svesrpski vožd, to pogotovo nije za očekivati. Niti bi ta isprika bila iskrena, niti bi ju se moglo prihvatiti. Stoga ponovno: Hvala, ne treba! Nego se treba suočiti s istinom. Ovdje, mislim kod nas, većina pojma nema kako je sadašnja, već duže vrijeme, vlast u Srbiji, nastavak one Miloševićeve. Dva su elementarna kontinuiteta trajnoga srbijanskog političkog tijeka, riječnog „korita“ političkog - umiveni četnici Vojke Šešelja s jedne i Slobini nacional-socijalisti s druge strane. Obličeni su, predstavljeni, u likovima Ivice Dačića i Aleksandra Vučića, ministar informiranja za Miloševića, pri čemu su obojica, obje stranke - temeljito „umivene“, a i noge su im „oprali“. E sad biste Vi, dragi čitatelju, da Vam pišem još i tko ih je tako lipo „umio“, spremio i tako redom, a ja ne bih. Ne bih se, naime, ponavljao.
 
Od koga isprika i u kojemu trenutku? U trenutku kad su svi srbijanski mediji, a svi su pod kontrolom Aleksandra Vučića - „Aleka“, kako ga „od milja“ zovu njegovi srbijanski protivnici, a navodno i ljubimci - „nagazili“ na Domovinski rat kako bi dokazali kako je Hrvatska ranih devedesetih napala Srbiju. A i „vascela Srbadija“, naročito „svetosavci“. Naravno, nije im bilo teško, jedva su takvoga dočekali, tako da sav krimen ne pada na Vučićeva pleća. A „malo morgen“ se nije radilo o srbijanskoj agresiji - od 1989. de facto, a od rujna 1990. i de jure (Ustav Srbije!) koja se isključila iz federacije. Ne vidim kako ovdašnji pismoznanci, analitičari i ostali o tome daju i slovca od sebe. Ne bi se šteli mešati, jer tko zna…, možda Vučić ipak dođe, mislim „na konju“.  
 
O tome što se događalo „na terenu“, od ranih osamdesetih - ne ću ni riječ napisati. Ali, u doba, za vlasti Aleksandra Vučića to nije dostatno već s ponovno izvlači, „izlaže“ štoviše tzv. Magnum crimen  Jasenovca. Šesto tisuća, sve do milijun, dva, tri i više samo srpskih žrtva… Oko 1400 samo jedan kolje za jednu noć (Ivica Dačić). Ako niste dokučili tu „računicu“ o „dva milijuna“ ovaj „pjevač“ Dačić, vam ju daje. Tko ne vjeruje, neka množi.
 
Doduše nema popisa, nema imena, nema kostiju, al' ima „računice“. Od takvoga Vučića, koji podržava  takvu „retoriku“ tražiti bilo kakvu ispriku - niti slučajno. Iskreno, ne dao Bog da ju i izrekne. Što se tiče izjave Milijana Brkića kako je „Srbija je naša prijateljska i susjedna zemlja“, aktualna političko propagandna srbijanska agresija ono prvo opovrgava, a ovo drugo je neka, doduše još neriješena „datost“. Kad će biti i „prijateljska“ to će biti na dugome koncu/lancu, bit' će se to rješavati i bez kraja i konca. Samo da se netko „ne puca“.  
 
„Prijateljsto“ je, nažalost, zaglavilo odavno i „tamo je daleko“. Možda se čak nije bilo ni „rodilo“. A možda bi se bilo da ne bi srbijanske agresije. Vučićev posjet je pak, onako, „real-politički“, a što to pak jest još je duža, daj Bože da ne bude i tužnija priča. Kako bilo, kad ga je Predsjednica pozvala, a on se odazvao, treba ga u miru dočekati. Još mirnije ispratiti. Rezultat? Pa trgovat ćemo. Tko sa čim.
 

Mato Dretvić Filakov

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Jesu li hrvatske vlasti dobro postupile što su dozvolile da se u Muzeju Mimara slavio Dan agresorske "Vojske Srbije"?

Nedjelja, 24/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 913 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević