Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe glave

 
 
Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) objavila je u nedjelju opis deset osoba koje su se tijekom 2017. u Hrvatskoj istaknule lošom javnom komunikacijom, a među njima su troje članova Vlade – Martina Dalić, Milan Kujundžić i Nada Murganić, te dvojica saborskih zastupnika – Davor Bernardić i Željko Glasnović. Deset osoba koje su se lani istaknule lošom javnom komunikacijom izabrao je Stručni žiri Grand PRixa Hrvatske udruge za odnose s javnošću. “Šipak godine” dodijelili su sisačkom biskupu Vladi Košiću.
http://manjgura.hr/wp-content/uploads/2014/09/HUOJedu_logo_v2.jpg
Odavna, za javnost, postoji opako zanimanje propagandista, a nešto kasnije se iz njega iskukuljio gubar peerovac - odnositelj s i prema javnosti. Najopakiji su kad djeluju u tandemu; jedni okrutno, drugi na finjaka, upakirani kao „marketing“. Uglavnom kad propagandisti i PeeRovci „obrade“ tzv. javnost i jedinke u njoj, ona izgleda kao usjevi koje su obrstili skakavci. Bitne razlike među njima nema. Tek, prvi su siroviji, izravniji, traže izravno postupanje, postupanje po nalogu, pristupanje. Ili rušenje vlasti, ili, primjerice, zahtijevaju, nagovaraju, da kupite uglavnom ono što vam ne treba - i tako vas dovedu do suštinskog ropstva, klasnog, nacionalnog… ili dužničkog, ili sličnoga. Pri tome ste si sami krivi. Zašto ste slijedili propagandiste koji reklamiraju, ponajviše, totalitarizam - najzadnje potrošački, a prije toga komunistički, fašistički, nacistički, u raznim, barem na početku, u finim omotima. PeeRovci su druga napadna linija. Može dakako, danas, i obrnuto, prvo vas PeeRovci smekšaju, a onda vas propagandisti dotuku. Inače i propaganda i PeEr (PR) komunikatori imaju isti zadatak - ribanje moždina. Nekada se, na potoku, a i drugačije „riflalo“ prljavo rublje - ovi vam danas „riflaju“, ribaju i ispiru - čisti, osobni vaš jedini - mozak. Medijski, virtualno, baš onako kakav je mozak „medij“.
 
Neuhvatljivi PR
 
Što je propaganda ovdašnja javnost zna, ima iskustva s komunističkim „agitpropom“ koji je u međuvremenu postao i ekonomski „agitprop“, dok o tome kako funkcionira PR, PeeR, pojma nema. Neka joj je to tajnovita , maglovita, skoro nevidljiva djelatnost, a i „agencije“ su joj kao vrsta tajnih službi, u čijim službama često, ustvrdio bih i najčešće, jesu. Kao neka nevidljiva rijeka njihova djela(tnost) teku, ne vidiš ih a osjećaš njihov negativni „elektromagnetski“  utjecaj, pri čemu ih ni rašljama, ni viskom ne možeš ni identificirati, ni locirati, a kamo li ih „uhvatiti“. Naravno da ne možeš kad djeluju - totalno, preciznije, totalitarno. Pojednostavljeno: propagandisti, ekonomski „agitprop“, zakupi jednu novinsku stranicu, vrijeme u e-medijima, plakatna mjesta..., PeEr cijele novine - potkupljujući novinare na različite načine. Na koncu i sve medije, ili barem one najutjecajnije, medijsku maticu („mainstream“). A onda je pitanje vremena kad će jedinke i njihove skupine pokleknuti i predati se. Za otpor PeeRu preostanu tek medijske rupice, danas internetske, malotiražne tiskovine, lokalne televizije… koji pak služe kao „krunski dokaz“ da, eto, postoji sloboda govora (komunikacija), sloboda tržišta, konkurencija… A postoji „figu frišku“, ustvari su vam, javnosti pojedincu prije ispružili srednji prst. Toliko je naime tih „sloboda“. Pa pjevaj i uživaj. Jednostavni primjeri komunikacijske manipulacije su, recimo, nagovor jedinki preko javnosti da umjesto jabuka ubuduće daleko više jedu kruške, ili se pokore pred GMO proizvodima, i tako sa svakom ljudskom aktivnošću, a s politikom, naročito preferencijama osobito. Popularno je odnedavno reći: javnost „kuhaju kao žabu“, ne znam zašto baš bidnu žabu koja je ovdje odavno „skuhana“ i skoro izumrla. Možda baš zato.
 
HUOJ-ova javna vješala
 
U svojoj djelatnosti profesionalci PeeRovci služe se svakakvim „štosovim“, pa i ruganjem. Naši bajni profesionalci, HUOJ dodjeljuje „Šipak godine“, to vam je nešto kao „figa friška“. Ako se zbuniš s tim prstima, tom zanimljivo! neverbalnom komunikacijom s „javnošću“, lako je moguće kako se radi o onom ispruženom srednjem, a ne o palcu zapletenom u susjedne prste. Za „figu frišku“ nominirani su:
Davor Bernardić, političar, Damir Boras, rektor Zagrebačkog  sveučilišta, Dalibor Cvitan, Državni odvjetnik, Martina Dalić, podpredsjedniaca Vlade, Željko Glasnović, saborski zastupnik, Vlado Košić, katolički biskup, Milan Kujundžić, ministar, Nada Murganić, ministrica, Davor Šuker, nogometaš, Ivan Vrdoljak, političar. Najprije bih volio znati jesu li ili nisu navedeni kandidati za „figaše godine“ klijenti neke od „agencija“ članica HUOJ-a. Ako nisu, ili ako ih većina nije, onda je ovo čisto reketarenje. Plati, pa ćemu te „umiti“, a svakako ne ćeš kandidirati za „figu godine“, štoviše bit ćeš na listi za komunikatora godine. Ne da je tzv. sukob interesa, nego i nešto malo jače.
 
Većina ovih kandidata za šipak, nisu mi baš srcu i umu prirasli, nu svejedno pokušat ćemo proniknuti zašto su ih komunikatorski  „vračevi“ i „vračare“ (izgleda većinom) ovdje metnuli, na stup srama. Ma kakav stup srama,  budimo realni, ustvari na galge, a pritom su u oba slučaja pripravljeni i za linč. Spaljivanje pusta za maškara ništa je prema ovom činu „komunikatora/ica“.
Davor Bernardić, što je on skrivio? Mislim kako je on naknadna žrtva Zoke Milanovića koji je ove „vračeve/vračare“ bio izbacio iz igre, potjerao s javnog, proračunskog, valova, pa mu se sada osvećuju. Inače njegova „komnunikacija“ je odlična. Netko mu se (Aleksandra Kolarić?) najviše približio, po stilu, onoj Aleksandra Vučića, s kojom je taj, osim ostaloga, dostigao položaj novoga srbijanskoga vožda. Istina, ona je iritantna do boli, boli glava, ali je, kao što vidimo na Alekovom primjeru, učinkovita. Na popisu je i stoga što je iznevjerio očekivanja ovih glede dolaska na vlast. Slabo ruši, pa mu je to poruka da se povuče, inače će ga iz Partije izvući za uši.
Damir Boras, rektor i biskup ovdje je ponajviše zaslugom katedre Filozofije Oktobarske revolucije s FF-a Zagrebu i sljedbenika, iako ima i drugih, realnih, ali manje važnih razloga.
Dinko Cvitan, šef DORH-a, što li će on tu? Koliko se meni čini šutnja je elementarno sredstvo komunikacije profesionalaca tog se odsječka „pravne države“. Uostalom i mene, siguran sam i javnost, najviše zanima ono o čemu on šuti. Nu kako se našao na popisu vjerojatno mu je to poruka pred reizbor.
Martina Dalić ne pripada među moje političke simpatije, ali da bi zbog komunikacije trebala visjeti na virtualnim“ galgama, niti slučajno, a zbog djela to je već druga priča.
Željko Glasnović nastupa iskreno, ali, istina je, njegovi istupi često postižu potpuno suprotan učinak od onoga koji želi postići. Razlog tome je ponajprije slabo govorništvo na hrvatskom jeziku, a ponekad i nepoznavanje situacije ovdje što nije za zamjeriti s obzirom na dugi boravak u iseljeništvu. Smatram da ga članovi njegova kluba zastupnika, Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, prečesto guraju „u vatru“, umjesto da preuzmu veći dio istupa. Kako bilo na popisu je, tu nema nikakve dvojbe, zbog svoje prohrvatske žestine.
Milan Kujundžić, ministar zdravstva, ima užarene krumpire u rukama, ne znamo kako se na tom poslu našao nakon što je na prošlim predsjedničkim izbrima „igrao“ za Ivu Josipovića, pa s nekom strankom zvanom, nekakva, Zora. Tko zna, možda mu je mjesto na komunikatorskim „vješalima“ poruka da ide iz Vlade.
Nada Murganić, ministrica za “sirotinju i ostale“ od komunikatorsko-medijskih i udrugarskih „kerbera“ očito je procijenjena kao prva, moguća, žrtva. Ti „predatori“ su najprije odlučili nju izdvojiti iz „čopora“(Vlade), a onda se zna što slijedi. Djeluje zapravo užasno, a nema joj se Bog zna što zamjeriti, tek ona loša komunikacija prilikom posjete nekom privatnom vrtiću. Nakon što joj, doslovce iza leđa, javno državni tajnik za demografiju iznenada dao ostavku, situacija joj je još teža. Cijenim prof. Šterca, ali za razliku od njega Strmotin potez držim kukavičkim, a ne herojskim. Baš me zanima hoće li se ubuduće baviti politikom.
Davor Šuker je i u Hrvatskoj, a naročito u svijetu, poznatiji od svih PeeRovaca i njihovih „agencija“ zajedno, a to će zauvijek i ostati. Dostatno je da se u svijetu pojavi, ni ne zucne rije, već je „komunicirao“, dakako za Hrvatsku. Nogometaš je pa nije, poput ovih „vračeva“ vičan verbalnom driblanju. Stavljanje njega na virtualna  vješala potpuno je u skladu s nastojanjem da se uništi, u korijenu, ugled hrvatske nogometne reprezentacije. U čemu su PeeRovci uspješniji, u stvaranju ili uništavanju tzv. branda, vidjet ćemo.
Ivan Vrdoljak nikako nije moj politički „ljubimac“, i osobno sam na njega ogorčen jer sam morao, kao i mnogi, ugraditi na radijatore one „razbojnike“ (razdjeljnike), da navedem samo tu sitnicu. Međutim je on i dio njegove stranke odigrao pozitivnu ulogu u barem privremenom odgađanju izbora, priklanjajući se HDZ-u i partnerima. To mu ne mogu oprostiti, a „komunikacija“ manje-više. Bit će zanimljivo što o ovom sramoćenju od strane tog Macana misli njegov poslodavac Andrej Plenković, jer bez Vrdoljaka nit' bi on bio Predsjednik Vlade, a možda ni Macan ne bi tamo stjecao „slavu“.
 
Nov javni trend i brand: sramoćenje i vješanje biskupa
 
I eto nas kod „pobjednika“: na glavnim vješalima je ons. Vlado Košić, biskup sisački. Kaže HUOJ, a joj, joj:„Žiri je utvrdio da je sisački biskup širio netrpeljivost, pa čak i mržnju prema nekim političkim i društvenim skupinama. Činio je to u propovijedima, medijskim istupima te na društvenim mrežama. Takva komunikacija nije primjerena nikome, a dodatnu težinu ima kada stiže od osobe Košićeva položaja“… prenio je Macan obrazloženje žirija. Znate, to vam je onaj Macan koji je trenutno komunikatrorski učitelj, „Aristotel“ predsjednika Vlade Andreja Plenkovića - pa bez ikakve dvojbe možemo računati - tako je to „iskomunicirano“ - kako isto misli i učenik. Tamo državni, gradski, javni u svakom slučaju, novci Frljiću da umirovljenom biskupu natakne svinjsku glavu, ovdje za drugoga biskupa vješala, virtualna, zasad od strane zaposlenika za te iste novce. Potpuno je to stara sad već „agitpropovska“, čak ne ni PeeRovska, nakana da se Crkva silom gurne „u sakristiju“: ustvari pod onu „šupu“ koja se naziva „ropotarnicom povijesti“. Biskupovi grijesi nisu kako je komunicirao, već što je govorio. Branio je blaženog Kardinala Stepinca, zalaže se za istinu o žrtvama nakon Drugog svjetskog rata, pa i u ratu, za neki oblik lustracije, ima jasna, vjerom i poslanjem motivirana stajhališta o pobačaju, „gejovima“ i sl. Sve to se  PeeRovskim vračevima, koji se pokazuju i u liku macana /mačaka - ne sviđa. Štoviše, oni to mrze punim plućima. U njegovoj je biskupiji u Domovinskom ratu na okupiranom području srušeno više od sto crkvenih objekata, crkava, samostana, kapela, a neke još za Drugog rata. Računaju, valjda da bi posebno zbog toga morao biti „kuš“. I eto još jednoga problema za Andreja Plenkovića, samo mu se množe, a Macana si je sam priskrbio. Pa će ga sam morati i otpustiti, prije nego mu taj mačak dođe glave. Ili pobjegne na šljivu, a njega ostavi na cjedilu.
 

Mato Dretvić Filakov

Komentari   

+3 #1 Jura z bregov 2018-02-23 07:55
Jesenti milu bigulicu, kao tzv. mali čovjek iz puka, odnosno pučanin mislim da njegova banskodvorska ekscelencija Andrjuša Anemični u "komunikaciji" nema nikakvih poteškoća s "komunikatorom" Macan Šokreom, jerbo njih dvojica iz istoga su duhovnoga, moralnoga i svjetonazorskog okružja - (polu)prikriven i ljevičari koji izigravaju demokrate i borce za hrvatske interese. I jedan i drugi pušu u isti rog, inače Andrujaša ne bi angažirao "komunikacijsko g maga" Šokrea da mu pegla imidž s kojega se svakim danom pozlata ljušti sve više. A moji pučani rekli bi na svoj način - našla vreća zakrpu.
Citat

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Subota, 22/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1069 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević