Kod spašavanja uvijek ima žrtava

 
 
Nije potrebno biti ekonomski ili financijski stručnjak, kao ni vrhunski ekspert, da bi se shvatilo, kako glavni autor(ica) Lexa Agrokor, opet smišlja scenarij (zakon), po kojem će biti “vuk sit i koza  cijela”, glavna poanta sage o Agrokoru, za obmanjivanje naroda, “časno” ostajanje  i “kamen zaglavni” u posrnuloj vladi, nestabilne, stručno i etički upitne koalicije, koju ovih dana u svim medijima predstavlja njezin spasitelj  gospodin Ivan Vrdoljak. Kad god se nekoga spašava, netko drugi je žrtva. Čini mi se da je žrtva ovaj put gospodin Ante Ramljak, uz zasad nepoznate i nevidljive mnoge kolateralne žrtve.
http://www.infomediabalkan.com/admin_area/product_images/arhiva/769440-agrokor-bih.jpg
Mnogi misle kako je sve ovo obična predstava za javnost, kako bi se na što blaži i jednostavniji način prikazala obrnuta trostruka pretvorba, iz privatnog u državno, pa opet u privatno, te prikrila usputna enormna zarada raznih financijskih “eksperata” i milijunske nagrade genijalcima, za uspješnu obmanu naroda, uz podršku predsjednika Vlade kojemu po profesionalnoj vokaciji nije bliska i ne drži puno do sintagme Show Me the Numbers.
 
Andrej Plenković je na presici uporabio tisuću nepotrebnih riječi, svu svoju diplomatsku sposobnost, osobnu i građansku uljudnost, strpljivost i političku hrabrost, kako bi obranio neobranjivo. “Nisam za to znao”, nije nikakav argument za obranu ikoga i ičega, a kamoli u slučaju restrukturiranja i pokušaja “spašavanja” Agrokora, po Lex specialisu, čiji se autor dugo tajio, o čemu se muljalo i mulja se i dalje, jer je očito kako to sve nije napisano i provođeno po ustavu i postojećim zakonima, na što se ovaj zakon morao nasloniti i što se moralo poštovati. Znalci kažu kako je Lex Agrokor prepisan iz talijanskog zakona o Parlamatu, ali je izostavljen bitni dio koji posebno obvezuje izvršitelje tog zakona i državne dužnosnike i čime se štite ostali akteri procesa, pojedine strukture, društvo i država. Kako bilo da bilo, tu smo gdje smo. “Sveti Ante” se blago rečeno maknuo sa slučaja, jer je osjetio kako nekima smeta, kako nema povjerenje svih potrebnih i nadležnih.
 
Istina, poslali su ga u nuklearku s užarenom jezgrom. Jezgru je ohladio. Zar je bitno kako? Sigurno to puno košta i zahtijevalo je mnogostruko znanje, sposobnosti, trud i hrabrost. Možda je izostala nužno potrebna transparentnost pri tom gašenju i sprječavanju rasplamsavanja i širenja požara. O tome je čitavo vrijeme netko zadužen za ovaj resor, morao voditi brigu i redovito informirati premijera. To se nije događalo. Sad kad je stvar s enormnim, ukoliko to uopće jesu, isplatama konzultanata, eskalirala, kao i određeni nepotizam u vezi toga, preplavivši sve medije, na opće zgražanje i osudu javnosti, to se pokušava objasniti na neobjašnjiv način, poopćavanjem i kolektiviziranjem krivnje. Nije to bez veze. Dio je to scenarija glavnog redatelja(ke), koja se uz put previše zaigrala. Igra joj izmiče iz ruku, ali ona ne posustaje, uzdajući se u svoju svestranost i genijalnost, rijetko viđenu na ovim  primitivnim, mračnim balkanskim prostorima, s premijerom europskih standarda i uvjerenja.
 
Proces s Agrokotrom ne smije stati. Novog povjerenika nema. Pitanje je zašto. Stručni ljudi govore da se u takvim i sličnim situacijama uvijek mora imati plan B i plan C, za svaku eventualnost i brzo rješavanje problema. Ovdje toga očito nije bilo. Ramljak se mogao razboljeti, mogao je imati težu prometnu…, mogao mu je puknuti film, jer su mu se mnogi miješali u posao, mogao se iznenada zaljubiti i otići na Sejšele,… kaj bi onda bilo? Ne može se u isto vrijeme sjediti na dvije ili više stolica, a pucati na onu glavnu.
 
Ništa se ovdje nije slučajno dogodilo. Sve se znalo od početka. Uglavnom je sve dogovoreno prije tog početka, jer su se neki važni sastanci, dogovori, pregovori i trgovina planski odvijali, dok je još Ivica Todorić bio Gazda. Da ne duljim. Opći je dojam većine da Ramljak svojim najavljenim odlaskom nekoga spašava. Pogodite koga? Meni se čini, da Ramljak ipak na kraju ne će otići, jer ga nema tko zamijeniti. Neki to ne znaju raditi, a neki se ne će u to upuštati, što je razumljivo i shvatljivo. Napravio je već oko 75 posto posla, red je da taj posao završi.
 
Koliko vidim većina sudionika i dionika su zadovoljni vođenjem procesa i dosadašnjim ishodima napravljenog posla. Mislim, da bi morao otići onaj tko je godinu dana, cijelu javnost obmanjivao i dovodio u zabludu u slučaju Agrokor, pritom se naslađivao, smijao nam u lice, podcjenjivao nas. Nasjeli smo na Lex Agrokor, progutali napuhanu priču oko svega u vezi s tim, povjerovali nevjerodostojnima, prebjezima, manipulantima i egomanima, čija je jedina opcija bila obogatiti se na ovom slučaju, steći moć, status i međunarodni  “ugled” u monetarnim krugovima. Zbog naše prosječnosti, relativne  gluposti, naivnosti, nezainteresiranosti, neinformiranosti, nesloge, zlobe i zavisti, opet smo ispali budale, koje  su žedne preko vode, pokušali prevesti, nezajažljivi varalice, bahati novo homosi, iskomplesirani nametnuti genijalci...
 

Ankica Benček