Kiša pada, Engleska propada, vjetar piri, Italija se širi...

 
 
U ne baš velikoj hrvatskoj penkalo kruni, u zadnje vrijeme svijetli i biser koji se zove Kazimir Mikašek Kazo. Koliko mu to mogućnosti dozvoljavaju, svojim oštrim perom se hrabro i znalački dobro nosi sa svim nositeljima povijesnih falcifikata i proturvatske mržnje. KAO RAZRAĐEN MOTOR ON JE SADA CRO FOBISTIMA ŠTO ZADAJE JADA. Reklo bi se pjesnički. Najnoviji njegov tekst pod naslovom PAPA FRANJO NE ĆE STEPINCA PROGLASITI SVECEM (www.dragovoljac.com), dao mi je povoda da i ja iznesem nekoliko svojih razmišljanja povodom toga, u prilikama aktualne svetosavske plime u Hrvatskoj.
http://s15.postimg.org/3l59x4vaj/image009.jpg
U evanđeosku dimenziju Sv. Oca se ne želim miješati, i u tom pogledu mu želim da svoj sveti i teški posao nastavi obavljati. I proglašenje blaženika svecima je njegov posao, pa smo mi u zadnje vrijeme legitimno zabrinuti oko sporosti proglašenja svecem našeg blaženika Alojzija Stepinca, za koju svetost je on odlučio dobiti i suglasnost Srpske pravoslavne crkve, koju suglasnost će dobiti, mi to dobro znamo, o sv. nikada.
 
Stav je relativno trajan odnos prema kome ili prema čemu... Jedna je od njegovih definicija. Kada se zauzme nekakav stav, on se jako teško mijenja. Pričao je profesor svojim đacima, objašnjavajući im psihologijske fenomene; stavove, percepcije, iluzije, halucinacije itd. Često čujemo i izraz - okamenjeni stavovi. Stav koji je promijenjen komunističko represivnim i sličnim totalitarnim metodama je predmet viktimologije - znanosti o žrtvama. S malo više znanja o stavu kao psihologijskom fenomenu, idemo sada do Argentine. Dok je linija treće okupacijske talijanske zone išla sredinom tadašnje Hrvatske, dok su
MUSSOLINI I ČETNIČKA ŠKOLA,
LIJEPU NAŠU HTJELI POLA POLA,
mali Franjo kao etnički Talijan i domoljub, u dalekoj Argentini, ne znajući ni za kakve okupacije, je, ne tvrdim ali osnovano sumnjam, pjevušio iz srca proizišlu pjesmicu
KIŠA PADA, ENGLESKA PROPADA,
VJETAR PIRI, ITALIJA SE ŠIRI.
 

Žarko Marić