Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

Nosiljku za Pernara, kazalište za Pupovca, Freud za Radina

 
 
Zavirio sam na internetu u snimke noćne rasprave u Hrvatskom saboru o dva potencijalna referenduma, onoga inicijative „Narod odlučuje“ i drugoga „Istina o istanbulskoj“. Na „jubito“ stavila IvanPernar TV! Prvi dojam: Dobro je što to HTV ne prenosi, a znatiželja se može utažiti na internetskoj saborskoj televiziji, pa tko voli, neka ga. Previše je tamo gadosti izgovoreno; još je noć, sreća što nije birtija, a nestane struje… Možda bi bilo i bolje da nestane. Očekivano, najviše su se u tome istakli zastupnici tzv. liberalne ljevice, ma što to značilo, a dakako, ne znači ništa do li propagandne maske. „Lijeva“ maškarada.
http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/_aliases/fb_friendly_img/vijesti/hrvatska/istra/furio-radin-na-izbornu-promidzbu-potrosio-nula-kuna/991494-1-cro-HR/Furio-Radin-na-izbornu-promidzbu-potrosio-nula-kuna.jpg
Drugi zaključak je u svjetlu aktualnoga „rata“ u SDP-u. Pokazalo se kako potpredsjednik Hrvatskog sabora Siniša Hajdaš Dončić nije u stanju voditi ni noćnu saborsku sjednicu s dvadesetak nazočnih zastupnika, a kamo li bi onda bio sposoban stati na čelo SDP-a, ili osnovati novu stranku, novu ljigu mislim s imenom „Sjeverna“, no on je slatka briga esdepejaca, pri čemu nije jedini takav lik.
 
Nosite Pernara nježno
 
Treći zaključak se nadaje kao žuran: Hrvatski sabor treba odmah nabaviti nosiljku za iznošenje Pernara iz sabornice. Razlozi su humane naravi s jedne, a s druge strane treba saborskim stražarima osigurati bolje uvjete rada. Nosila se ne bi trebala kupiti već samo iznajmiti od Crvenog križa ili zagrebačke Hitne pomoći. Pernar je izgleda odlučio da ga iz sabornice iznose svaki dan, to umjesto rasprave, pa to prenositi na IvanPernarTV. Bolje se „prima“ na društvenim mrežama, dok konzumentima ne dosadi. Ovako, bez nosila, stražari ga vuku k'o vreću cementa, držeći ga za ruke i noge, teško im je, može im ispasti, mogu mu isčašiti zglobove, poderati košulju, hlače, a sve je to ružno i primitivno. Koristi samo Pernaru. S nosilima bi bilo bolje.
 
Toliko o prvim, vanjskim dojmovima, a sad ćemo malo dublje o nekim sadržajima do kojih sam došao iz te rasprave. U njoj hadezejci skoro nisu ni sudjelovali, „derala“ je po njoj samo tzv. ljevica iz „lijevog krila“ SDP-a i manjinci. Na „desnoj“ strani usamljen je zastupnik Zekanović i nešto se pridružuju mostaši. Repliku neke carske nosiljke za „cara“ Pernara.
 
Monodrama Milorada Pupovca
 
Najprije o nastupu zastupnika Milorada Pupovca. Mnogi zastupnik Hrvatskog sabora, bez obzira na orijentaciju „lijevo-srednje-desno“ trebao bi od Milorada Pupovca učiti kako se istupa u Saboru. Ljutio se tko ili ne, ali ako on nije najbolji govornik među zastupnicima, među najboljima svakako jest. Doduše s obzirom na njegovu struku (semantika) dijelom je to očekivano. Sinopsis njegovih istupa (u ime kluba) mijenja se ponešto, ovisno o temi, no uglavnom se sastoji od prologa, uvoda (malo proširenog), slijedi zaplet, razrada, unutar kojega je i mnoštvo poentiranja, kratkih ilustrirajućih priča u zagradi na sličnu temu, pa „zakucavanje“. Najkraće, složen je kao monodrama pri čemu je Pupovac i autor i redatelj i glumac. Ne ću detaljno secirati njegov zadnji, noćni istup (2. srpnja 2018.) već u nekoliko sličica.
 
Počinje s dramskom stankom, već na početku, pa kaže: „Neobično vrijeme, neobična tema i još neobičniji povod za raspravu.“ Zatim slušatelje uvodi sav taj mrak, svu težinu stanja u zemlji. Nema za mirovine, teče iseljavanje, položaj manjina sve gori… I onda prekršaj za žuti karton: zemlja je i, kaže, pod teretom bilo međunarodnih ugovora i obveza, kao što je Konkordat, bilo vlastitih zakona kao što je Zakon o pravima branitelja. To baš nekako ni nema veze s temom rasprave, ali dobro u javnosti „sjeda“. Harači medija a i kao šamarčina saborskoj većini, koja je em potpisala traj Konkordat, em donijela taj Zakon. Šuti, mislim „većina“, jerbo se plaši kako bi mogla postati manjina, a ne bi mogla među prave manjince već bi otpasli u – većinske manjince. Tu pak nema ni love, ni moći ni slave. Ništa od toga.
 
I eto zastupnika u „središtu teme“, dakle pored tolikih problema stižu dva referenduma, jedan (izborni) koji je, navodno, usmjeren protiv manjina i drugi (istanbulski) protiv prava žena. I stavlja, poentira; nakon doba prevlasti liberalne ideologije stigla u Hrvatsku ultrakonzervativna ideologija. Ne samo „konzervativna“, jer to je dopuštena mlaka vodica već ultrakonzervativna. Tvrdi čak kako se u SFRJ nije smjelo dirati ni u prava žena ni u prava manjina. O pravu žena o tom potom, ali ovo o manjinama u socijalizmu jednostavno nije istina, pri čemu su one sasvim drugačije tretirane, ali ne ću o tome budući je puno kompleksnija tema, a ne ovako jednostavna kako ju je Pupovac predstavio. Stiže zatim mjesto na kojemu se on, kao saborski zastupnik dramatično pretvara u žrtvu. On je žrtva u Hrvatskom saboru. I to ću preskočiti, pa i njegov povratak u razdoblje Drugog svjetskog rata - njega ne može preskočiti, ali Domovinski ne može ni spomenuti, osim branitelja kao „državni teret“. Bilo je tu još dramatskih zastajkivanja, pa patetike i glume da pomisliš kako suze samo što ga nisu oblile. Ne bih se ni osvrtao na ovaj njegov govor - ne će mene - da u njega nije uveo nikoga drugoga do li Danijela Subašića, pa kaže, nakon što se samodegradirao: „A u ovoj zemlji biti gledan kao Srbin dovoljno mi je da pogledam sudbinu Danijela Subašića i njegovo iskustvo s ljubavi. Hrvatskog heroja u nogometnom svijetu koji nije imao pravo na normalnu ljubav kao što nisu imala pravo mnoga djeca“. Malo prije u svojoj monodrami reve k'o magare, kako ga ne tretiraju kao „građanina“ već kao Srbina, a ovdje običnom profesionalnom nogometašu ne da ni da bude to, kamo li da stigne do građanina već ga uzima kao Srbina gorke sudbine u ljubavi. Što ga briga za tuđe ljubavne jade, kojih je bezbroj, najrazličitijih značenja, uzroka, poljedica. Zbilja lešinarski, prijetvorno i na razini srbijanskih medija ovih dana koji temu Subašićeve ljubavi razvlače danima, a zatim je Kurir „zakucao“ s tekstom pod naslovom „Prodao vjeru za večeru“. (A da možda „veru za večeru“ prvi nije prodao Josip Pančić, osnivač SANU-a koji je morao prijeći na pravoslavlje kako bi se u Srbiji smio baviti pedagoškim radom. Pitanje je, dakako, bedasto, ali eto pitam.)
 
Skoro do jučer nitko nije znao ni ime vratara Subašića, kamo li koje je etničke pripadnosti, kamo li kakvih je problema imao u ljubavi. (Koliko sam vidio u mediji, on ih je odavno uspješno i sretno riješio, da stvar bude bolja.) Mediji su ga sad, oni koji žele zlo hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, ili koji sada navijaju za Ruse (mali, mali Rusi) raščerečili. U hrvatskoj reprezentaciji nastupalo je niz etničkih Srba, nitko ih o „krvnim zrncima“ nikad ništa nije pitao. Ako su ih navijači ili slavili ili psovali, činili su im to kao nogometašima. Koliko je Hrvata nastupalo za Srbiju, u raznim športovima, za beogradske nogometne da ni ne navodim, naučili smo ih igrati vaterpolo, skoro plivati… Ratko Rudić im je donosio medalje i Hrvatskoj i Italiji… Kakav etnobiznis niske razine od jednoga profesora Pupovca.
 
Furiozni dojučerašnji Srbin Radin...
 
Pokazala nam je IvanPernarTV i neviđenu mržnju koja se razvila kod Furija Radina. Zajapurio se, zamrzio uokolo, počeo umjesto govoriti siktati mržnju. Puno lošega je rekao profesoru ustavnog prava Podolnjaku koji je pomagao Inicijativi „Narod odlučuje“: „ A sad čujte što vam imam za reći gospodine Podolnjak. Da vi niste promijenili nacionalnost možda bi bio jedan Srbin više. I to obrazložili u varaždinskim novinama s time da vaša obitelj bude sigurna od Hrvata“. Ne mogu, ni ne ću vam ni opisati koliko je fantastičan događaj kad Furio Radin ovako nešto govori profesoru Podolnjaku. Tu ni striček Freud ne bi mogao pomoći, ali njegova je nauka ionako prošlost, a ni matematika, odnosno njena grana - statistika. Srbin manje, Talijan više - tko bi se tu snašao, ali ovaj istup Furija Radina svakako će ući u anale Hrvatskog sabora, kao najodurniji šovinizam jednoga saborskog zastupnika. Ne znam doduše dokle će se bilježiti. Ako ovako potraje ne će dugo.
 

Mato Dretvić Filakov

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 681 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević