Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života

 
 
Prisjetimo se nekih izjava nekih poznatih osoba:
"Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.
Henry Kissinger - Dr. Franjo Tuđman - vizije i postignuća - UHIP, 2002., str. 141.
http://www.laudato.hr/getattachment/a82d0038-3d92-43c1-9e68-fe34c0d94bb3/.aspx
"Ostaje neprijeporno: Amerika duguje vječnu zahvalnost Washingtonu i Lincolnu, a Francuska De Gaulleu. Ništa manje, ako ne i više, Hrvatska duguje Tuđmanu. I što nas vrijeme više udaljuje od njega, sve jasnija bit će nam istina: da je najsvjetlije razdoblje hrvatske povijesti zauvijek obilježeno njegovim imenom.
Thomas Patrick Melady (Veleposlanik SAD-a pod tri predsjednika) - Dubravko JelčićTuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003.
 
"Neka im Bog oprosti sve laži o Tuđmanu … Na kraju dajem vam i osnovnu ocjenu dr. Tuđmana kao čovjeka. Volio je vlastiti narod, ali nije imao predrasuda ni prema komu. Otkad sam mu posto savjetnik pa do smrti nikada ga nisam čuo da negativno govori o drugim narodima i vjerama. Bio je svjestan politike granica u današnjoj Europi i nije tražio promjene za Hrvatsku. Ukazivao je na povijesne nepravde i ljudska prava Hrvata u Bosni i HercegoviniCrnoj Gori, Srbiji i na Kosovu…
Prof. dr. Slobodan Lang (bivši savjetnik Predsjednika RH, Veleposlanik, zastupnik u Saboru), Hrvatski List, br. 220, 11. prosinac 2008.
 
"Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu.
Herbert S. Okun, američki veleposlanik: Večernji list, 15. travnja 2006.
 
"Dolazim kako bih zahvalio predsjedniku Tuđmanu i hrvatskom narodu što potpomažu mirovni proces u Bosni. Došao sam izraziti podršku ne samo mirovnom procesu, nego i federaciji u Bosni između Muslimana i Hrvata, mirnom dogovoru o povratku Hrvatskoj zemlje u istočnoj Slavoniji i konačno partnerstvu Hrvatske ne samo sa SAD, nego i s drugim zapadnim zemljama koje vjeruju u sloboduljudska prava i demokraciju, u mir i napredak, i koje sve na tome rade zajedno.
Predsjednik Bill Clinton, veljače 1996. (Thomas Patrick Melady: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 127.)
 
"Dragi gospodine Predsjedniče, (…) Prošli smo dugi put do postizanja mira u regiji i stvaranju uvjeta da jaka, neovisna i cjelovita Hrvatska zauzme svoje mjesto u zapadnoj obitelji nacija. Vaše osobno vodstvo posljednje dvije godine bilo je apsolutno presudno za okončanje sukoba u nekadašnjoj Jugoslaviji i postavljanju temelja trajnog mira i pomirenja. Uvjeravam Vas da ćemo učiniti sve što možemo i nastaviti Vam pomagati u ovom teškom trenutku."
Predsjednik Bill Clinton u pismu Predsjedniku Tuđmanu Vjesnik, 24. studenoga 1996.
 
Nije uvijek bilo lako raditi s njim. No, bio je domoljub i shvaćao je što su najvažniji ciljevi: reintegrirati istočnu Slavoniju, osigurati hrvatske granice i riješiti se UN-a što prije kako bi se nastavilo sa svojim poslom.
Jacques Paul Klein, voditelj misije UN-a u intervjuu uklopljenom u dokumentarnu seriju HRT-a Predsjednik Franjo Tuđman - Stvaranje hrvatske države iz 2010. godine.
 
Hrvatsko pitanje i bosansko pitanje nastali su u jednom burnom razdoblju povijesti kada se svjetskim raspadom komunističkoga sustava pružila prilika za osamostaljenjem Republike Hrvatske,ali i za pokušaj stvaranja Velike Srbije ili autonomije  hrvatskih Srba,pri čemu su podmuklu igru kroz krizna žarišta ex YU igrale sve značajnije svjetske sile. Da bi postigao ravnotežu na "hrvatskom brodu" dr. Franjo Tuđman je forsirao pomirbu i onda kada je to značilo prepuštanje značajnih položaja pa i omogućavanje ekonomskoga upliva ljudima upitno hrvatske orijentacije iz jugosocijalističkoga sustava,ili dosta nesretnu privatizaciju potrebnu da bi se osigurala sredstva za vođenje rata. S druge strane. Dr. Tuđman je dao Crkvi opet značajno mjesto u društvu, aktivirao iseljenu Hrvatsku, pokušao zaštititi BiH Hrvate, ali i Bošnjake, te kada se već rat nije mogao izbjeći tada ga pokušati ograničiti i dobiti na vremenu potrebnom za obuku i opremu hrvatskih oružanih snaga.
 
Optužuju ga i za pretjerano popuštanje braniteljskoj populaciji, ali  prepustiti branitelje onemoćalom tržištu rada moglo je dovesti do opasne socijalne eksplozije i kaosa. Svakako da u kaotičnim ratnim prilikama nastaju korupcija, nepotizam, nezakonito bogaćenje, velike socijalne i regionalne razlike, gubitak kvaliteta života, pa i moralna erozija koja se jasno vidi u svim našim strankama; ali to jest dobrim dijelom i posljedica naše teške povijesti, mentaliteta, tradicije i socijalističke birokracije.
Mentalitet se ne mijenja preko noći i za stvaranje normalnih elita ponekad trebaju stoljeća.
 
Problemi su značajni, ali Hrvatska danas postoji zahvaljujući žrtvi branitelja i drugih građana, ali i zahvaljujući čvrstoći, realizmu i energičnosti dr. Tuđmana koji je ipak uspio u nesretnim vremenima očuvati jedinstvo nacije. O tome može još uvijek dosta kazati i dr. Zdravko Tomac. Podsjetimo da su u vrijeme premoći srbijanskoga agresora dr. D. Budiša i dr. I. Goldstein bili su protiv dolaska UN-ovih snaga (tzv. UNPROFOR), tj. izvršili su krivu procjenu mogućnosti i stanja. Kompromisi nisu nikada laki; u pitanja privatizacije, sukoba na desnici (HSP, tj. HOS i HDZ), ratnih šteta, kadrovske politike ne bih ulazio, samo bih naglasio tešku 1993. godinu u kojoj je hrvatska politika, u trenutku kada je trećina Hrvatske bila okupirana a 70 posto BiH bilo pod kontrolom Srba, zaglibila u teški hrvatsko-bošnjački prijepor i sukob. Pitanje srednje Bosne u kojoj su Hrvati i Bošnjaci izmiješani, te općina Stolac i Mostar na jugu teško je i u normalnim okolnostima pošteno i pravično riješiti, kamoli u stanju rata, gladi i nestašice.
 
Nerealno je poput pravaša negirati bošnjačku naciju, još je nerealnije pokušati ostvariti dominaciju nad prostorom koji demografski i geografski ne možeš braniti i hraniti. Još uvijek nisu poznati svi detalji te tragedije 1993. godine, ali dobro upućeni poput iskusnoga bošnjačkog policijskoga kadra Munira Alibabića tvrde da su bivša kontraobavještajna služba tzv. JNA poznata kao KOS te jedna europska sila nesklona Hrvatskoj bili umiješani u sukreiranje hrvatsko-bošnjačkog sukoba.
 
Raspad strateških gospodarskih grana, gubitak INA-e, prodaja državnoga zlata i prekomjerno zaduženje zemlje su ipak vezani uz razdoblje nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika. Ratno stanje je tražilo jakog i iskusnog pozicijskog igrača, krutog, upornog, vještog pregovarača i dalekovidnog državnika. Na žalost, nakon njegove smrti mi već dvadesetak izgubljenih godina nemamo čovjeka za XXI. stoljeće, tehnokrata koji bi uredio administraciju, pokrenuo gospodarstvo, vodio vanjsku politiku sukladnu hrvatskim interesima i vratio hrvatski narod demokršćanskoj politici. Ponadao sam se tomu u osobi Tihomira Oreškovića (napokon netko da nije komunist i da je poslovno uspio u inozemstvu!), ali prekratko je njegova vlast trajala da je objektivno procijenimo. Institucija predsjednika je postala skoro pa dekoracija, s osobitom nelagodom se sjećam predsjednikovanja dr. prava  S. Mesića i dr. prava I. Josipovića.
 
Moram na kraju kazati da mi unatoč svim njegovim zaslugama za stvaranje samostalne Hrvatske i očito dokazane državničke kompetentnosti i patriotizma dr. Tuđman nikada nije bio pretjerano simpatičan. Uostalom dužnost državnika, znanstvenika i umjetnika nije da budu simpatični već da ostvare od usuda povjerene im zadaće.
 

Teo Trostmann

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Ponedjeljak, 18/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1447 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević