Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih vrijednosti

 
 
Hoće li hrvatski građani biti sluge u inozemstvu ili gazde u svojoj državi? S oko 4 milijuna stanovnika sasvim sigurno raspolažemo resursima mora, vode, šuma i obradivih površina s kojima bi, da nije organizirane pljačke, mogli biti bolji od Turske, Indije ili Kine. A nismo!
https://www.transparency.org/images/made/images/uploads/feature/2017_AZ_web_feature_impact_1280_760.jpg
Hrvatska je uspjela obraniti se od srpske agresije uz goleme i neprocjenjive žrtve građana i samo regrutiranih branitelja što su branili svoj dom, svoju državu i godinama, da ne kažemo, stoljećima ugroženo nacionalno dostojanstvo. Postali smo samostalna, međunarodno priznata država i članica EU-a, ali se nismo uspjeli obraniti od svoje unutarnje politike.
 
Samo radi primjera ističemo da sve što je Njemačka, gotovo do temelja, ratom izgubila uspjela se oporaviti tako što je osudila ratne zločince. Marshallovim je planom obnovila gospodarstvo i stvorila vodeću industriju svijeta. Isplatila je oštećenim državama ratnu štetu i svojim kapitalom uz simboliku rušenja Berlinskog zida ujedinila je podijeljenu Njemačku. I nitko u Njemačkoj nema one zasluge za svoj razvoj koje se u nas, na jednoj političkoj sferi pripisuju Titu, a na drugoj sferi Tuđmanu. Za to isto vrijeme nakon završenog Drugog svjetskog rata u nas se još uvijek antifašisti bore kako bi sačuvali privilegije, prvo titoističke, a sad države nastale pljačkom ili pošasti privatiziranja društvenog vlasništva od 1945. godine ili od silnih godina u kojima se optužuje bezimeni fašizam. Pljačka prostora hrvatske materijalne osnove je puno, puno stariji, ali osuda je  zanemarena završetkom Prvog svjetskog rata 1918. godine što su naši vrli povjesničari od Goldsteina, Jakovine, Budaka i ostalih interpretatora, umjesto uzroka, bavili su se posljedicama Drugog svjetskog rata.
 
Smrtonosnim pucnjem Gavrila Principa u nasljednika monarhije Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine bio je povod Prvom svjetskom ratu. Nije to bio samo pucanj u Ferdinanda nego u civilizaciju Marije Terezije i Franje Josipa koji su gradili, žuto obojene ustanove: škola, općina, sudova s katastrom i policije uz njegovanje vatrogasnih društava s obveznom limenom glazbom. Poslije Prvog svjetskog rata gubitnička Austrougarska monarhija raspala se na brojne države, a sudbinu Hrvatske odredile su velike sile u Versaillesu tako što su stvorile Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) u kojoj su Hrvati tretirani kao gubitnici Prvog svjetskog rata pa su gubitkom slobode u Austrougarskoj monarhiji izgubili europsku civilizaciju, a u zamjenu dobili monarhističku diktaturu kralja Aleksandra. Srbi su u kraljevini dominirali vojskom, policijom i državnom birokracijom kojoj se, u Skupštini Kraljevine SHS, sučeljavao Stjepan Radić sve dok Puniša Račić nije ispraznio pištolj na hrvatsku parlamentarnu delegaciju i smrtno ranio Stjepana Radića. Kralj Aleksandar iskoristio je incident tako što je ukinuo parlament i proglasio Jugoslaviju dinastičkom monarhijom ili baš onako kako su Srbi običavali svoje nezadovoljstvo rješavati umorstvima i atentatima[1].
 
Dinastička monarhija Kralja Aleksandra, odnosno, njegova nasljednika malodobnog Kralja Petra, trajala je do početka Drugog svjetskog rata (travanj 1941.) u kojem je Kraljevina Jugoslavija kapitulirala, a Srbija i Hrvatska su tad postale države lojalne Hitleru. U Srbiji je na vlast došao Nedić s Ljotićem, a u Hrvatskoj Pavelić s ustašama. Obje države, neovisno o volji naroda, provodile su rasne zakone protiv Židova i Cigana s tim da su u Hrvatskoj dodani politički  aktivni Srbi. Temeljem rasnih žrtava, koje nitko pametan ne želi opravdati, Srbi su svojom politikom uspjeli stigmatizirati Hrvate kao fašiste unatoč činjenici da Hrvati s fašizmom uistinu nisu imali ama baš nikakve veze i ništa manje zločinaca od onih koje je imao srpski narod!!!
 
U Drugom svjetskom ratu Srbija je, uz pomoć međunarodne politike, uspjela nakon kapitulacije Italije četničke kokarde zamijeniti zvijezdom petokrakom i žrtvama na Srijemskom frontu svrstati se u antifašističku koaliciju. Umjesto da joj se sudi za suradnju s okupatorima Srbija je u Titovoj Jugoslaviji sudila Hrvatskoj na različite načine u diplomaciji, u vojnom kadru, u partizanskom pokretu, u tajnim službama, u birokraciji i naravno u odmazdi za žrtve koje su činile ustaše, ali ništa manje i četnici. Stvarno, što je nama naša borba dala za vrijeme Tita i što nam je o(p)stalo u obranjenoj Hrvatskoj od srpske agresije?  Ostala nam je uništena, prodana ili loše ustupljena linija gospodarstva stvarana za Titove Jugoslavije. Ideološki i politički podijeljena Hrvatska, za razliku od izvorno fašističke Njemačke, još se nije riješila antifašizma. Fašizam je u glavama onih koji ne shvaćaju da, simbolom rušenja Berlinskog zida, nije uništen samo socijalizam nego i staljinizam s fašizmom. Oba ideološka zla  ostatak su ideologija čiji se autoriteti kvalificiraju diktaturom koju je pobijedio kapital demokracije, ma kakva ona bila, jer svaka je bolja od bilo kojeg jednoumlja.
 
O hrvatskoj i o srpskoj politici  ne bi valjalo uopće raspravljati sve dok Srbija nije u stanju priznati zablude politike vođene od strane JNA koja je, rekao bih, izmislila  Miloševića s ljudima poput Aleksandra Vučića bliskog  s filozofijom Vojislava Šešelja. Od njih i, njima sličnih, pružena ruka bliža je posezanjem za Hrvatskom umjesto suradnji  kojom bi se prevladali uzroci i posljedice oba svjetska rata. Na drugoj strani valjalo bi upozoriti na činjenicu  da raspadom Titove Jugoslavije međunarodno priznata Hrvatska kao članica EU-a nije se oslobodila, niti se može osloboditi, zla komunizma s kadrovima odgovornim za sudbinu gospodarstva kad su  „talenti“ najmoćnije hrvatske medije i banke ustupili Italiji i Austriji.
 
Nisam ekonomski stručnjak, ali vjerujem podatku, da u samostalnoj i međunarodno priznatoj Hrvatskoj, oko 3 % građana vlada s 80 % kapitala. To je blago rečeno vladavina skupine koja se, to je sigurno, ne želi zaustaviti nastojanjima kojim su se i obogatili uz pomoć masovnih ovrha, deložacijama i pljačkom, kaže li se, resursa našeg materijalnog blaga od voda do šuma i plavog Jadrana. Valjalo bi postaviti pitanje: hoće li naš budući Sabor s izabranim predsjednikom ili predsjednicom učiniti pokušaj za vraćanje pokradenih resursa kako bi se ustanovila strategija razvoja RH? Hrvatska je, po svemu sudeći, u vlasništvu HUP-a i HUB-a u kojima dominiraju interesi HDZ-a, SDP-a i HNS-a? Nisu li spomenute stranke vlasnici gospodarskih temelja a narod dužnički rob njihovih interesa? Navodno je dobit nekoliko puta veća od svih naših vlada ustanovljenih od njene samostalnosti. Nisu li pljačke banaka, klirinškog duga i zlata dio strategije kojom dolaze na red naši domovi i druge nekretnine zbog kojih naša mladost napušta domovinu kako bi u drugim državama bili sluge umjesto u svojoj državi gazde!? Hrvatska s oko 4 milijuna stanovnika sasvim sigurno raspolaže resursima mora, voda, šuma i obradivih površina s kojima bi, da nije organizirane pljačke, mogla biti bolja od Turske, Indije ili Kine. A nije!
 
Kažnjavaju se nastavnici, a podilazi učenicima
 
U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih vrijednosti, a reforma školstva izvor je zabluda o kojima svjedoče učenici što osvajaju visoke međunarodne nagrade u informatici, matematici, govorništvu i drugim oblastima da bi se pokazali loši rezultati na PISA testovima u kojima dominiraju Finska i Estonija čiji nastavni kadar  nema potrebe za štrajk, a još manje učenici njihovih škola za slavlje, zar ispita zrelosti ludovanjem? Očito je da je puno veći problem u odgoju discipline nego li u programima nastave što naši, nazovi stručnjaci, tretiraju nastavnim predmetom građanskog odgoja. Disciplina se ne uči nastavnim predmetom; ona se provodi, a oni bez discipline se kažnjavaju. U nas se nastavno osoblje kažnjava progonom uz pomoć psihologa, socijalnih radnika i pedagoga kao intelektualnih dodataka učiteljima, nastavnicima i profesorima koji stvarno imaju male plaće, ali sasvim sigurno i učinke o čemu svjedoče rezultati PISA testa.
 
Naši istaknuti stručnjaci molekularne biologije u kojoj dominiraju istraživanja genskog naslijeđa sasvim sigurno su vrhunski stručnjaci svijeta. Nisu li to Igor Rudan, Ivan Đikić ili Krešimir Pavelić, a nisu ni članovi HAZU-a. A što tek reći o Mati Rimcu? Prestižni je stručnjak u kreiranju automobila budućnosti koji surađuje s međunarodnim vodećim auto industrijama da bi u nas tek dočekao posjet predsjednika Vlade s ministrima koji su se upoznali s tehnologijom umjesto uvjetima proizvodnje u kojoj država, osim posjeta, nije pružila jamstva za biti broj jedan u svjetskoj proizvodnji hibridnih, ekološki i uporabno korisnih automobila budućnosti! Hrvatska ima sve osim pameti i svoju energiju troši na posljedice umjesto na uzroke oba svjetska rata u kojima je ostala, ne samo bez svojeg materijalnog kapitala nego i intelektualnog. Naši antifašisti su najobičniji komedijaši koji vode borbu protiv anonimnog neprijatelja koji se pojavio Hitlerom i poslije njega nestao o čemu svjedoči Njemačka.
 
Da ponovimo glupanima antifašističke pošasti! Njemačka je osudila ratne zločince, Marshallovim planom osposobila industriju, isplatila ratnu štetu i svojim kapitalom, uz simbol porušenog zida, ujedinila Njemačku. Za to isto vrijeme Hrvatska se bavi ustašama, četnicima i partizanima umjesto da se bavila krivcima za sudbine: INA korporacije, prodaje Plive ili pak uništenja Prvomajske, Rade Končara i Đure Đakovića. Najzad, hoće li netko odgovarati za sudbinu brodogradilišta što je posljednji čavao u lijes domaće industrije s ošamućenom poljoprivredom i dotrajalim stočarstvom. Pravo je čudo kako nam je preostala Podravka uz industrije mliječnih proizvoda kao i tvornice  keksa,  vafla, bombona i čokolade uz ostatke industrije mesnih proizvoda posrnulog Agrokora?
 
Nitko nije uvjerljivije opisao karakter odnosa politike i otpora joj od Ivana Raosa djelom “Prosjaci i sinovi“ što je TV serijom priredio Antun Vrdoljak kao smisao borbe, ne za život, nego za preživljavanje uzajamnom podvalom naroda vlastima i vlasti prema narodu što je postao genski kòd života istočno od sunčanih Alpa i zapadno od brdovitog Balkana u kojem su Srbi svoja nezadovoljstva vladarima rješavali ubojstvima kad već nisu bili u stanju graditi ceste i pruge kao ni ustanove žuto obojenih zgrada: policije, općine, sudova i škola uz obvezno osnivanje vatrogasnih društava u kojima je njegovana limena glazba uz, dodao bih, nogometne klubove.
 
Nogometni su klubovi  s HNS-om jedini nadvisili politiku zbog koje nam Zdravko Mamić kao uspješni generator uspjeha umjesto da je u Hrvatskoj slavljen, u Međugorju je tretiran kao bjegunac od pravosuđa koje umjesto da sudi pljačkašima proračuna bavi se kriminaliziranjem Zdravka Mamića da bi opravdali gospodarski posrnulu Hrvatsku iz koje se Hrvati iseljavaju.
 
Bilješka:
 
1. Prva žrtva srpske politike bio je vođa prvog srpskog ustanka vožd Karađorđe čija je odrubljena glava poslana beogradskom veziru, a na vlast je došao Miloš Obrenović čijeg su nasljednika Aleksandra Obrenovića ubili zavjerenici Dragutina Dimitrijevića - Apisa i bacili kroz prozor. Gavrilo Princip je ubio Ferdinanda, a Puniša Račić Stjepana Radića. Kad je Srbija došla na vlast nastavila je praksom ubijanja. Ubila je Zorana Đinđića  nezadovoljna politikom koju je vodio.
 

Željko Mataja

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Srijeda, 29/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1443 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević