Iza svake kriminalne radnje stoji ime i prezime

 
 
U svezi dnevnopolitičkih „performansa“ koje izvode za javnost HDZ i SDP, svima bi trebalo biti jasno da se radi o 'režiranim' predstavama kritiziranja i blaćenja onog drugog, a zapravo se radi o strankama u kojima, samozatajno doduše, glavnu riječ vode osobe koje su se u njih infiltrirale još iz dalekih '90-ih godina, iz bivšeg jugo sustava i bivšeg SKH/SKJ. Razlika je samo u tomu da su u HDZ infiltrirani bivši jugokomunisti i udbaši puno mudriji od istih koji su se infiltrirali u SDP, pa se skrivajući iza političkog fraziranja o demokraciji, domoljublju i „brigom“ za Hrvatsku, puno lukavije provode svoje opake namjere upravo uperene protiv nove neovisne Hrvatske države, i svi onih njezinih građana kojima je stalo do suverene i takve Hrvatske, koja će činiti sve da njenim građanima život učini boljim i pružati im perspektivu boljeg života. No zato je veoma važno da se shvati i da svima bude jasno, da ako se nešto u negativnom kontekstu netko adresira na HDZ ili SDP, a nažalost i na neke druge stranke i institucije, to nije nešto što karakterizira te stranke ili institucije, već se to odnosi na Rukovodstva tih stranaka i institucija. nažalost ni većina članova stranaka i djelatnika u institucijama to ne shvaća, i na to ne reagira, već prešutno na sebe preuzimaju krivnju i ljagu, za koju su krivi samo utoliko što nisu reagirali na mjestima gdje za to imaju mogućnosti.
https://www.counter-balance.org/wp-content/uploads/2011/02/parlement-vote.jpg
Kada tobožnja „ljevica“ iz SDP-a i drugih oporbenjaka u Saboru nazivaju HDZ strankom koja tolerira i čak podržava kriminalitet, lopovštinu, korupcionaštvo i klijentelizam, valja shvatiti da se to ne može odnositi na sve članove stranke, jer je to izvan svake pameti, ali se odnosi na rukovodstva stranaka i institucija, koje te pojave toleriraju i čak podržavaju! Neosporno je i općepoznato, a to čak potvrđuju i izvješća EU-a, da su najveći problemi Hrvatske korupcionaštvo, neučinkoviti pravni sustav, hipertrofirana i neučinkovita javna uprava, te deklarativno ali ne i efektivno provođenje potrebnih reformi. A za to nije odgovorno članstvo stranaka ili svi zaposlenici u institucijama, već njihova rukovodstva, kao što su Vlada, ministri, čelnici i pročelnici pojedinih institucija! Ono što su radili i rade Sanader, Vidošević, Menzel, Jakovčić, Saucha, Kuščević, Vrdoljak, Bandić... nije radio HDZ, SDP, IDS, HNS... 365, a što se kao viroza širi u društvu, već su to radili i rade osobe s imenom i prezimenom, osobe na određenim funkcijama, a protiv čega se rukovodstva stranaka i institucija nisu jasno odredili i takve stvari sprječavali!
 
Rezultat toga su i legendarne izjave Ljube Ćesić Rojsa „Tko je jamio, jamio je“ i Bandićeva izjava „Neka institucije rade svoj posao!“, prejudicirajući da nadležni zapravo ne rade svoj posao! Naravno je da određenoj manjini u vlasti i oko vlasti, koja ima određene opipljive koristi od podržavanja nezakonitosti, nedjelovanja i korupcije, odgovara takvo stanje, no nije istina da su svi članovi stranaka i svi zaposlenici institucija takvi, te da imaju neke materijalne ili druge koristi od toga. Pitanje je zato zašto ipak većina članova stranaka i zaposlenika institucija, koji su ipak pošteni i nepodložni navedenim nepodopštinama, ne reagiraju na to pri stranačkim izborima ili prijavama onim institucijama kojima je zadatak borba protiv takvih pojava? Pitanje je to, kako Ameri govore, za milijun dolara, a razumnog odgovora nema.
 
Potpuno je nerealno misliti da će se Plenković odlučno boriti protiv korupcije, a bira za ministre tipove poput Lovre Kuščevića, i ministre koji lažno iz „neznanja“ nepravilno ispunjavaju imovinske kartice, ili koji poput štakora bježe sa funkcija kada su pod presumpcijom nevinosti da su pogodovali nekima koristeći svoju funkciju, i koalira s korumpiranim „žetonima“, 'pupovcima' i 'sauchama'? Zar se može bilo što vjerovati Plenkoviću, kada su mu „udarni bojovnici“ u Saboru Bačić, Borić, Culej, Mišić, Jandroković, itd., koji su spremni dići ruku za sve, pa i za „rasprodaju“ Hrvatske, ako to Plenković zatraži! No nisu ni oni drugi bolji, kada u svojim redovima imaju ili su imali jednog Stazića koji Hrvatsku ne može smisliti, Ranka Ostojića koji je zatvarao čovjeka u ludnicu zato što ga je kritizirao, Linića koji je predstečajnim nagodbama „opraštao“ dugove na osnovi korupcija ili klijentelizma, a da o onome što je Vrdoljak naštetio Hrvatskoj sa klijentelističko-korupcijskom poslom u svezi vjetroelektrana i ne govorimo.
 
A jedini razumni odgovor na gore postavljeno pitanje 'od milijun dolara“ bi bilo to da se više ne dopusti na čelo stranaka i institucija dođu iste osobe koje se vrte u politici, manje više od '90-ih do danas, te da u Sabor više ne ulaze oni koji su bezuvjetni podizači ruku za „gazdine“ prijedloge i naredbe, već ljudi kojima je važnije opće dobro i domoljublje, od onog što mogu ušićariti s podložnošću stranačkom ili inim njihovim rukovodstvima! Svima bi to trebalo biti jasno, ali očito da nije tako, pa nam je tako kako nam je!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.