MOL povećao tržišni udjel na račun „partnera“ INA-e

Kako bi bilo lijepo pročitati slijedeću, senzacionalnu vijest u našim neovisnim medijima: „Budući je nacionalizaciju MOL-a potvrdio hrvatski premijer Zoran Milanović i Zastupnički je dom Hrvatskoga sabora velikom većinom glasova u četvrtak navečer prihvatio Zakon o nacionalizaciji svih 47 posto dionica mađarske kompanije MOL“, javlja novinska agencija HINA“. Ma, bravo! Dakle, rezolutni  hrvatski premijer Zoran Milanović odlučio je 16. travnja u potpunosti nacionalizirati sve dionice bezobraznog i drskog mađarskog MOL-a,  a kao razlog takvoj odluci hrvatski premijer navodi neučinkovito upravljanje tom tvrtkom i odbijanje MOL-a da uloži novac u obnovu smrdljive rafinerije u Sisku (slično rafineriji Urinj kod Rijeke!) kao i u razvoj novih nalazišta energenata u Siriji.

Osim toga pročitajmo kako MOL konkurira svom partneru INA-i, primjerice u Sloveniji: MOL- Slovenija, član MOL - Grupe, potpisao je nedavno ugovor s Tuš - Holdingom o kupovini 19 Tuš-Oil benzinskih postaja u Sloveniji, navodi se u priopćenju MOL-a u kojem se ne navodi iznos te transakcije. „Ovom akvizicijom, MOL- Grupa želi povećati maloprodajni tržišni udio i ostvariti ciljani rast u Sloveniji“, ističu iz MOL-a. MOL-Slovenija je prisutan u Sloveniji od 1996. godine i aktivan je u maloprodaji i veleprodaji naftnih proizvoda; drugim riječima rade što ih volja zabijajući nož u leđa svom partneru u Hrvatskoj a slični rade i u BiH a da o tome hrvatsku državu ni obavijestili nisu! Uz to kupuju sirovu naftu gdje im padne na pamet i to za dvije milijarde dolara a svog uistinu glupog i nesposobnog partnera niti ne pitaju!?

Evo što je  o MOL-ovoj korektnosti (na suđenju Ivi Sanaderu) progovorio Damir Vanđelić (inače mutavac koji tek sjedi u NO-INA!): „Djelomično i zbog zapostavljanja modernizacije INA je izgubila dio regionalnog tržišta pa je u BiH, Srbiji, Albaniji, Makedoniji i Crnoj Gori njen tržišni udjel pao s 32 posto na 20 posto. Pad je pojačan 2009. i 2010. pa je samo u te dvije godine u regiji izgubljeno više od 14 posto tržišnog udjela.“

Upitan tko je Ini preuzeo dio 'tržišnog kolača' odgovorio je da je riječ o tržištu na kojem strateški partner MOL djeluje i samostalno te je istodobno povećao svoj tržišni udjel. MOL „nije ulagao u Inu jer smo mi cijenu nafte (četvrtina je iz hrvatskih naftnih izvora!!!) utvrdili na 50 do 60 dolara po barelu kako bismo potaknuli rast, a ne međunarodnu cijenu-takozvano tržište Mediterana, koju je (mađarska grupa) tražila", rekao je „prvi potpredsjednik“ Vlade i član NO-Ine, Ratko Čačić. „Pretpostavlja se da je ovom nacionalizacijom Zagreb definitivno spriječio plan MOL-a da svoj vlasnički udio proda ruskoj kompaniji LUKOIL o čemu je pregovarao bez znanja hrvatske strane“, zaključuje HINA.

Sve gore navedeno je pusta izmišljotina, barem kad je u pitanju odluka kilave Hrvatske vlade i Sabora o nacionalizaciji MOL-a odnosno sve navedeno je gola istina kada je u pitanju nedavna odluka argentinskog Senata i vlade, odlučne predsjednice Cristine Kirchner, o nacionalizaciji jedne, jednako bezobrazne i drske španjolske naftne kompanije REPSOL zbog njezine neučinkovitosti glede ulaganja u daljnja istraživanja energetskih izvora u Argentini! Upravo takvim potezom Argentina je preduhitrila tajne pregovore REPSOL-a o prodaji dionica kineskoj kompaniji SINOPEC! Bilo bi pravo čudo da se tako nešto dogodi i u našoj (ionako opljačkanoj!) zemlji pogotovo kad poslovanje mješovite kompanije INA-MOL nadziru mutavi hrvatski članovi odbora koji imaju 'flaster na ustima' ali i 'plaću' triput veću (više od 70 tisuća kuna mjesečno, neto!) od pravednog predsjednika Ive Josipovića. Predsjednik NO-a INA-e, Davor Štern valjda i sam spava na sastancima NO-a sanjajući svoje bogate, sibirske 'Bijele noći'! Ali, nije to sve, ima još prvorazrednih 'džabalebaroša' unutar INE.

Hrvatski članovi Uprave INA-e koji i tako o ničem bitnom ne odlučuju 'izborili' su se nedavno čak i za veće plaće. Prema Ugovoru između članova Uprave i Nadzornog odbora INA-e iz lipnja prošle godine članovima Uprave koje bira hrvatski državni vrh ugovorena je mjesečna plaća od ničim zasluženih 62 tisuće kuna bruto. No, nedavno je potpisan i aneks tog istog Ugovora prema kojem je bruto plaća članovima Uprave povećana s prvotnih 62 tisuće kuna na današnjih 130 tisuća kuna mjesečno (65 neto-penzija!)! Uz tu, uistinu, astronomsku plaću, hrvatski članovi Uprave imaju pravo i na godišnji bonus od 372 tisuće kuna (usporedimo to sa standardnom 'penzijom' od 2000 kuna što bi značilo da taj godišnji bonus vrijedi više od 18 godišnjih 'penzija'.

Osim za veću plaću, članovi Uprave izborili su se i na pravo na korištenje luksuznih automobila, a kako doznajemo, trenutačno mogu birati između BMW-a 6 ili Audija 5; skromno, zar ne!? Tu je i poslovna kartica za reprezentativne troškove koja uključuje hranu odnosno catering, a kao kuriozitet spomenimo i da su se uz velike plaće, bonuse i povlastice izborili i za 7 tisuća kuna mjesečno kako ne bi morali iz svojih novčanika plaćati parking u Gradu Zagrebu. A tu su i takozvane 'otpremnine' poput one koju je 2010. godine primio bivši predsjednik uprave INA-e, veliki Mesićev prijatelj Tomislav Dragičević u iznosu od, vjerovali ili ne, 6,8 milijuna kuna (a to je iznos koji 'pokriva' 3.400 mjesečnih 'penzija' od 2000 kunića!)! 

Dakako, tomu treba dodati i nedavni poklon mađarskog 'pravosuđa', privremenu odgodu suđenja „Prvome potpredsjedniku“ Hrvatske vlade, Radimiru Čačiću, zbog dvostrukog ubojstva na mađarskoj autocesti a njegovo skoro imenovanje u Nadzorni odbor INA-MOL-a bit će dodatni prilog potpunoj mađarskoj majorizaciji ne samo Ine kao trgovačkog društva nego i svih nacionalnih bogatstava vezanih uz tu kompaniju!

I što reći na kraju nego KUKU-RIK(N)U Hrvatska, odnosno uz ovakvu politički korumpiranu vladu i njene 'stručnjake' Čačićeva kalibra- KUKU-NAMA!

Damir Kalafatić