Državni vrh je kriv što crni i crveni ponovno ratuju za bolju prošlost uništavajući nam bolju budućnost

Ovih dana pokazalo se koliko je štete nanijela odluka državnog vrha Hrvatske, kako sam ih nazvao "tri brata crvena" (Josipović, Milanović, Šprem) da ukinu pokroviteljstvo Sabora na tradicionalnoj komemoraciji žrtvama komunističkih zločina koja se već 67 godina održava na Bleiburškom polju. To je ne samo veliki civilizacijski nazadak nego i velika opasnost za otvaranje novih ideoloških podjela u hrvatskom narodu i obnavljanje krvavih hrvatskih mostova iz prošlosti. Novi vođa SDP-a Zoran Milanović, kojeg je hrvatska javnost dočekala sa simpatijama, pogotovo nekoliko njegovih nastupnih govora u kojima je najavljivao suradnju, zajedništvo u obrani nacionalnih interesa u kojima je čak govorio ne samo o slobodi različitih ideoloških opredjeljenja nego i o tome da se prema tim mišljenima suprotnim od njegove stranke ne će odnositi ne samo kao neprijateljskim nego niti protivničkim nego samo kao konkurentskim.

Dakle, najavio je da će nova vlast raditi na pomirbi hrvatskog naroda i prevladavanju krvavih hrvatskih mostova iz prošlosti. Međutim, vrlo brzo i Zoran Milanović i Boris Šprem i Ivo Josipović počeli su ne samo govoriti nego i raditi suprotno od takvih stavova, postali su netolerantni i pravi ideološki bojovnici kojima se vrlo žustro i s velikim oduševljenjem priključio i bivši predsjednik Stjepan Mesić. Bila je teška i dugotrajna transformacija Saveza komunista Hrvatske u Socijaldemokratsku partiju. U teškoj borbi i vrlo nepovoljnim okolnostima u SDP-u su u prvih deset godina stvaranja i obrane hrvatske države pobijedili hrvatski socijaldemokrati koji su počeli sustavno provoditi četiri bitna cilja:

1. Čvrsto braniti hrvatske nacionalne interese i legimitet Franje Tuđmana i hrvatske demokratske vlasti izabrane na demokratskim izborima.

2. Prihvatiti i provoditi Tuđmanovu koncepciju pomirbe te u teškim vremenima agresije na Hrvatsku kroz Vladu demokratskog jedinstva doprinjeti obrani suvereniteta i opstojnosti hrvatske države.

3. Sudjelovati u politici obrane opstojnosti, slobode i ravnopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i definiranju jedinstvene nacionalne politike cijelog hrvatskog naroda.

4. Pozvati sve članove i simpatizere da s puškom u ruci brane teritorijalni integritet i slobodu hrvatskog naroda.

U takvim povijesnim okolnostima trebalo je radikalno mijenjati i Savez komunista u hrvatske socijaldemokrate te imati snage obračunati se s komunističkom prošlošću i ispričati se zbog komunističkih zločina i odreći se komunističkog nasljeđa i komunističke ideologije uključujući i titoizma odnosno kulta Tite. U tom procesu, na čelu s Ivicom Račanom, SDP je donio nekoliko povijesnih odluka, donio je povijesnu Deklaraciju u kojoj se SDP odriče komunističke ideologije, osuđuje komunističke zločine i ispričava se u ime onih koji su krivi za te zločine. Donesena je i povijesna odluka Vlade na čijem je čelu bio Ivica Račan da se otvore procesi istraživanja i procesuiranja komunističkih zločina.

Kao konkretan čin pomirbe i priznavanja komunističkih zločina i odavanja pijeteta žrtvama komunističkih zločina donesena je odluka o pokroviteljstvu Hrvatskog sabora nad komemoracijom svim žrtvama komunizma na Bleiburškom polju. Bleiburško polje kroz dugi niz godina postalo je simbol komemoriranja žrtvama ne samo na Bleiburškom polju i Križnom putu, nego svim žrtvama komunističkih zločina. Bleiburg je postao simbol i mitsko mjesto za potomke svih žrtava komunističkih zločina. Takvu odluku SDP-a mnogi nisu dočekali sa simpatijom. Bio sam prvi hrvatski socijaldemokrat iz vrha tadašnje vlasti koji je u ime pokrovitelja Hrvatskog sabora govorio na Bleiburgu.

Obzirom da su komunisti godinama sprječavali svako izražavanje pijeteta žrtvama komunizma moj dolazak u ime SDP-a i kao potpredsjednika Hrvatskoga sabora, jedan broj ljudi nije dobro primio. Bio sam izviždan i na neki način spriječen pročitati svoj pripremljeni govor. Ali, ipak sam uspio reći nekoliko bitnih rečenica. Uspio sam se ispričati a kasnije i razgovarati s onima u masi koji su najviše prosvjedovali. Rekao sam im da razumijem njihove prosvjede, da razumijem njihovu gorčinu prema komunističkoj ideologiji i onima koji su punih deset godina nakon stvaranja hrvatske države, i dalje govorili da tamo nisu počinjeni zločini. Sutradan je i predsjednik Vlade i predsjednik SDP-a Ivica Račan na Bleiburškom polju, kleknuo i odao pijetet žrtvama i položio vijence. Međutim, bez obzira na sve teškoće bio je to značajan povijesni iskorak hrvatskih ljevičara.

Teško mi je reći zašto je upravo ponovno izabrani predsjednik SDP-a Zoran Milanović, koji se poziva na Račana, povukao poteze koji potpuno ruše Račanovu politiku. Ukidanje pokroviteljstva nad komemoracijom žrtvama komunističkih zločina kao što se pokazalo ovih dana izazvalo je nove oštre sukobe i ideološke podjele u hrvatskom narodu opasne za stabilnost države i njezinu demokratsku budućnost. Radi se o strateškoj političkoj pogrješci s dalekosežnim posljedicama za budućnost hrvatskog naroda koja ozbiljno dovodi u pitanje može li se o SDP-u govoriti kao o hrvatskoj socijaldemokratskoj stranci. Izgleda da je prevladalo stajalište da više nije potrebno razvijati SDP kao hrvatske socijaldemokrate nego se treba vratiti komunističkom antifašizmu i titoizmu kao temeljnoj strategiji SDP-a.

Dakle, Milanović i SDP na djelu dokazuju da ih ne zanima pomirba na istini o našoj prošlosti, da nisu spremni suočiti se s istinom o komunističkim zločinima i potrebi njihove osude. Hrvatski ljevičari su dužni ako žele ostati hrvatski ljevičari i demokrati raditi upravo obrnuto od onog što sada rade. Oni moraju na djelu dokazati da su hrvatski socijaldemokrati a ne jugoslavenski. Oni na djelu moraju dokazati da imaju snage raščistiti s onima koji žele povratak na titoizam i jugoslavenstvo, na bratstvo i jedinstvo i na sve ono što ponovno otvara stare ideološke sukobe i podjele u hrvatskom društvu.

Nove zloguke poruke s Petrove Gore

Već prošli dani pokazali su kako se sukob razbuktava, kako se događa ono najgore što se moglo dogoditi, kako ponovno crni i crveni ratuju za bolju prošlost uništavajući nam bolju budućnost. Zato je odgovoran najviše državni vrh. Ima samo jedan način da se spriječe novi sukobi. Da priznaju pogrješku i da konačno ne samo na riječima nego i na djelu osude komunističke zločine jer bez toga ne će biti mira u Hrvatskoj. Međutim, reakcija na ovogodišnju komemoraciju na Bleiburgu iz državnog vrha potpomognuta bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem i skupom na Petrovoj Gori na kojem se tvrdilo da je Tito heroj a ne zločinac pokazuje da državni vrh i komunisti žele nove borbe a ne traženje istine, da ne žele hrvatsku slogu nego obnavljanje hrvatskih ideoloških sukoba.

Šibenski biskup Ante Ivas je neopravdano napadnut, izvučene su iz njegove sjajne propovijedi i zlonamjerno protumačene pojedine rečenice. Tu propovijed treba pročitati u cjelini, ali bit propovijedi i zalagnje za ljubav a ne mržnju vidi se iz slijedeća dva ulomka.

„Ovdje smo danas i zbog nesretne i zabrinjavajuće odluke Hrvatskoga sabora da više ne bude pokrovitelj ovoga spomena. Jer, kažu da se ovdje nisu dogodile žrtve, nego tek neke vojske. Čuli smo tvrdnju da se ovdje dogodio zločin i križni putovi, tek 'namah', kao trenutni izljev mržnje što je tobože uvijek bilo i bit će u ljudskoj prirodi" (Milanović). Kao da ovdje nije počeo, ili se nastavio, i to na najstravičniji način, jedan sustavan proces zatiranja i smrti, koji je trajao skoro 45 godina! Nije to tek "namah"! I danas neki ponavljaju, draga braćo i sestre mučenici, da su vaše smrti zaslužene kazne, da su opravdane, razumljive. One koji su vas hladnokrvno mučili i ubijali nazivaju herojima, a njihova djela herojska, da oni zavrjeđuju odlikovanja i spomenike. Mnoštvo spomenika. Da vi ne spadate u one iz "povelje UN-a o ljudskim pravima". Da ste bili na krivoj strani!

Mi danas ne želimo Bleiburg kao zastavu mržnje prema bilo kome… Skidamo te zastave mržnje i razdora. Molimo Boga da ih svi možemo skinuti! Želimo razviti jedino onaj hrvatski barjak pod kojim su se, uz Božju pomoć i Gospin zagovor kroz dugu i slavnu povijest borili naši branitelji i mučenici, koji su vjerovali da "na vek on živi ki zgine pošteno, za krst časni i slobodu zlatnu".

Barjak pod kojim su uz podršku većine hrvatskog naroda, darom Božjim, ostvarili tisućljetni san: slobodnu hrvatsku državu. Mi ovdje iskreno žalimo sve žrtve, sve ljude koji su đavolskom mržnjom i lažima pretvoreni u bezimeno smeće, koje je trebalo ukloniti. „Žalimo žrtve Jasenovca, ali se ni Bleiburg ne može i ne smije preskočiti“, poručio je predsjednik HBK nadbiskup Marin Srakić, otvarajući međunarodni znanstveni skup: "Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine". Tom skupu naši tzv. slobodni mediji, ni tiskovni ni elektronski nisu posvetili gotovo ni malo prostora. Dakako, ne slučajno!“

Prof. dr. sci. Zdravko Tomac