Nije neka nesreća kada hrvatski vođa nestane, nego kada se ponovno pojavi

Zanimljivo je kako neki robijaši i protagonisti moderne hrvatske povijesti najedanput nestanu iz našeg života. Nosferatu Đuro Perica prošetao je ruku pod ruku s Jadrankom Kosor i time dokazao da je još živ. Gdje su sahranjeni ili pohranjeni Zvonko Bušić i Dražen Budiša?

Tek što sam krenuo u potragu za poznatim hrvatskim domoljubima, ispred mene se stvorio Isus! Pao sam ničice, jednako prestrašen koliko i obradovan. Ukazao se meni! Koji nisam dostojan njegove prisutnosti! "Zašto tražiš živoga među mrtvima?" - pitao je i nestao na Nebesima. Naravno da sam se sav zgromljen zaputio prema Kaptolu.   

Provjera kod Bozanića

- Faljen Isus, uzoriti Preuzvišeni!

- Navijeke, sinko! Zračiš svetošću! Kako ti mogu pomoći? - kardinal će toplo.

- Sreo sam Isusa!

Josip Bozanić skočio je na noge. Lice mu se ozarilo nevjerojatnom svjetlošću. Brzo me posjeo u fotelju, valjda da mu ne umaknem. Srdačno mi je stisnuo ruku, da se i na njega prelije dio Isusove nazočnosti.

- Hvala ti Bože! U ovome narodu svima se prikazuje Majka Božja. Vi ste vjerojatno prvi Hrvat kojemu se ukazao sam Isus! Je li Gospodin što rekao?

- Pa eto, zanimalo me gdje su ukopani Zvonko Bušić i Dražen Budiša, a  Isus me pitao zašto tražim živoga među mrtvima.

- Gdje sam čuo tu zagonetku? - Bozanić je nabrao obrve i vijuge, pokušavajući da pronikne Isusovu neobičnu poruku.

- Mišljenja sam da su obojica odapeli. Komunjare rasturaju Hrvatsku, pa da su Budiša i Bušić živi zasigurno bi zijali i pokrenuli pobunu naroda.

- Imate pravo - Bozanić će zamišljeno - Recite, sigurni ste da Isus nije spominjao struju i plin? Znate, Partija je povećala i PDV!

Korektni Ivo Josipović

Možda su Budiša i Bušić uzišli na Nebo tajno. Slijedilo je telefoniranje od Gruda do Drniša. Pregledan je svaki friški križ po okolnim grobljima, ali bez pozitivnog rezultata. Zaključili smo da trebam provjeriti civilne evidencije. Bozanić je preporučio izvjesnog Ivu Josipovića na Pantovčaku, kao crkvenog infiltranta u vrhu države. Vjerovali ili ne, Hrvatsku možete služiti i na funkciji hrvatskog predsjednika.

- Faljen Isus, gospodine Predsjedniče!

- Dobar dan, Vidioče! Kako vam mogu pomoći? - došapnuo je da ga prisluškuju.

- Eto, zanima me gdje su ukopani Zvonko Bušić i Dražen Budiša? Crkva nema pojma!

Prezidente je otvorio nekakvu knjižurinu "Suradnici Partije". Bušića nije pronašao, ali je Budiša upisan 2000. pod kodnim imenom Naivčina.

- Znate, ta administracija! Za Partiju je on još uvijek živ! Nego, taj Bušić... Govorimo li o onome teroristu koji je 1976. oteo američki zrakoplov? - veselo mi namigne.

- Taj, taj!

Otvorio je drugu knjigu "Žrtve Partije". Bušić je upisan davne 1975. pod kodnim imenom Ujak. Crvenom tintom dopisano je: "Likvidaciju je preuzeo Naivčina". To me jako zaintrigiralo. Čini se da nije Šuvar pomagao Budiši, nego Budiša Šuvaru. Lako je bilo likvidirati HSLS, ali je likvidacija Zvonka Bušića teži problem. Trebalo bi provjeriti je li Budiša putovao u SAD.

- Čudan je život - rekao sam, posve iznenađen novim spoznajama - U emigrantskim popisima Bušića vode pod kodnim imenom Naivčina. Postoji mogućnost da je Budiša konačno likvidirao Bušića, nakon posljednjih parlamentarnih izbora, i da se poznati hrvatski Proljećar nalazi u bijegu. Vjerojatno se tako dogodilo, da bi se obistinile Isusove riječi da tražim živoga među mrtvima. Josipović je predložio da u potragu uključi istu ekipu koja je locirala, uhitila i transferirala Antu Gotovinu. U svojoj osami na Pantovčaku, Josipović nije čuo da je Gotovinu skrivao MI6.

Potraga Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva

Za svaki slučaj obišao sam neka zapuštena groblja na Dinari, ali junaka nije bilo niti tamo. "Oj ti vilo, Vilo Velebita, ti našeg roda diko! Živila premila, živila premila, živila oj premila, ti vilo svih Hrvata!" - pjesmom sam pozdravio pokojnike, gdje god da leže, i nakon toga nazvao Operativno središte vojne baze Pleso.

 - Oj ti Vilo, Vilo Velebita! - pjevušio sam u slušalicu.

- Trebate li možda Gorsku službu spašavanja? - presjekao me vojnički glas.

- Oprostite mi, nekada se robijalo za tu pjesmu, pa me sve to ponese. Molim vas, ako mogu znati, gdje ste rasuli pepeo Zvonke Bušića i Dražena Budiše?

- Nemam pojma da su pokojni!

- Oprostite, možete li mi dati tu informaciju?

- Pa, nisu oni ratni zločinci da im rasipamo pepeo!

Operativac me naputio na Divulje i Pulu, ali niti tamo nisu stigli bilo čiji ostatci iz krematorija. Provjerio sam i Gorsku službu spašavanja, jer je Ferdo Bušić stradao na Velebitu. Pokoj mu dobroj duši, očajni Ferdo krenuo je u potragu za Vilom Velebita, da Ona spasi Hrvatsku.

Možda su nesretnici izručeni Haagu?

Povijest je htjela da su Bušić i Budiša premladi za ustašku legiju pod Staljingradom, nema ih niti u ustaškoj legiji u Afganistanu, a nisu se prijavili niti u francusku Legiju stranaca!

Haag? Što bi to značilo? Da je Bušić godinama ranije izašao iz američkog zatvora i prijavio se u Kažnjeničku bojnu! Svaka robija traje predugo, a možda je Zvonka Bušića spasila da 90-ih izbjegne sudbine Ludviga Pavlovića i Mire Barišića. Haag ima jaku osnovu za procesuiranje Dražena Budiše, koji se nije snalazio u privatizacijskoj pljački. U kolovozu 1991. postao je ministar bez lisnice u Vladi demokratskog jedinstva. Teška Naivčina!

Provjerio sam zagrebačku Gumicu i još neka slična odredišta. Svenazočni MI6 saznao je za moju potragu i plasirao dezinformaciju da su Budiša i Bušić somalski gusari i da su viđeni pijani u Mogadishu. Zamislite Budišu i Bušića kako glavinjaju somalskim plažama, kao da se pokušavaju snaći u RH. Njihovo gusarenje bih još nekako progutao, ali vijest da se naši poznati domoljubi alkoholiziraju učinila mi se nevjerojatnom. Čemu to - imamo Hrvatsku!

U vrijeme Venecije mogli smo doma biti i gusari i hajduci, a danas drugi pljačkaju Hrvatsku. Britanci nastoje da me odvuku što dalje od Hrvatske i o tome moram povesti računa.

Trese me užasan strah od hrvatskih vođa

Tako to biva. Domoljubi šute kao bubice, a kada se približavaju novi parlamentarni izbori, evo ih na političkoj sceni. Stigao sam! Birajte mene! Svaki od njih nudi se za novoga hrvatskog Vođu i na takvoj nadrogiranosti Hrvata temelji se izborna strategija Partije, koja se ne osipa, ne vodi nutarnje ratove i ne dozvoljava više vođa.

Dražen Budiša pomalo je uvrijeđen da ga nacija više ne prepoznaje kao domaćeg gusara. Izrekao je 1971. svoj čuveni govor i od tada šuti. Progovorio je tek 1997. Okrenuo se prema prestrašenom Vladi Gotovcu i bez zamuckivanja ispalio: "Daj mi ključeve!" Može se reći da je Budiša nakon robije kapitulirao i završio u nekom državnom arhivu na preporuku Stipe Šuvara. Budiša je jedan od krivaca što je u strukture RH ušli Đurđa Adlešić i Jozo Radoš.

Zvonko Bušić davno je izveo svoj junački domoljubni čin s tragičnim posljedicama. Dalje je slijedila teška robija u SAD-u, kao njegova velika osobna žrtva za Hrvatsku. Kada se Bušić konačno vratio u državu, nacija je bila izmorena lažnim vođama, koji su rasuli hrvatsku desnicu na niz sitnih strančica i još sitnijih opcija. Bušić se ponudio kao ujedinitelj, a zapravo je prilikom posljednjih parlamentarnih izbora dodatno usitnio desnu ponudu. Na njegovo traženje Bjelovarska inicijativa prekinula je već započeti proces obnavljanja Pravaškog pokreta. Može se reći da je Zvonko Bušić sa svojim osobnim političkim angažmanom nesvjesno pridonio debaklu pravaša na izborima.

Zapravo, nije neka nesreća kada hrvatski vođa nestane, nego kada se ponovno pojavi.

Tvrtko Dolić