Ministar „rastura“ školski sustav usred mature

Od riječkoga ministarskog trojca mogao bi uskoro ostati još samo ministar Linić. Žao nam je što smo na ovim stranicama bili zloguki proroci pa među prvima predvidjeli odlazak ministra Komadine („dobroga“), ali što se tu može - „Sokol ga nije volio“, a to se vidjelo i „iz aviona“. Ministra Željka Jovanovića očito voli, iako on sve više postaje teret u Vladinoj  barci, a dok ona brodi umjesto da uporno vesla on lagano po njoj buši rupe. Promatrano sa stajališta oporbe, HDZ-a, ali i ostalih, pa i neparlamentarnih stranaka, što duže Jovanović ostane u Vladi to bolje.

Željko Jovanović nepodoban za ministra prosvjete i kulture

Već je sama ideja da se Željka Jovanovića imenuje ministrom znanosti obrazovanja i športa zapravo bila šaka u oko javnosti prvenstveno stoga što je on u Hrvatskoe saboru bio jedan od glavnih promotora govora mržnje i političke nekulture. Takvoga imenovati  „zapovjednikom“ vrtića, osnovnih i srednjih škola, s osobitom osvrtom na mlađahnu učeničku populaciju, ne može drugo značiti nego bahatu bahatost. Ako je već morao biti ministar, za što se inače ne traži neka naročita stručnost, onda je bolje bilo ustoličiti ga za ministra željeznice pa neka otpušta te tisuće radnika. Grub je to posao u kojemu je potrebno malo ili nimalo kulture - samo volja. Kako stručnost ministrima baš i nije neka prijeka potreba pokazuje imenovanje doktora ruralnog turizma za ministra te iste željeznice. Seoski turizam i željeznica, pa to nema nikakve veze, čak ni željezničku prugu kao poveznicu, jer taj „željezni konj“ od izuma povezuje gradove, a ne sela.    

Ministrov prilog razvoju staljinizma

Ali kako bilo, posta i osta Jovanović ministar i prvo čime se počeo baviti je hrvatski jezik. Odfikario je kvačicu slovu „š“ te od „športa“ učinio „sport“ i tako obnovio jednu prastaru, nepotrebnu i već završenu raspravu, ali se i otvoreno stavio, čvrsto, na jednu ideološku, pa čak i nacionalnu stranu. Ima još ministara „jezičara“ te smo dobili „ministarstvo zdravlja“, na istom ideološkom i „regionskom“ tragu.  

Prvi pravi problem s kojim se zabavio Jovanović bio je nogomet, ustvari Mamić i Marković. „Isušit će on močvaru“, što je čisti govor mržnje prema močvari još rijetkom mjestu biološke raznolikosti pa ih se nastoji sačuvati, te potjerati Mamića i Markovića. (Nema on pojma o značaju i važnosti Ramsarske konvencije o očuvanju močvara o 2. Veljače 1971.!) Fino im je poručio da se potjeraju sami pljujući pritom po sebi, što bi se osim nekulturnim, nehigijenskim, čak opasnim po okolinu, ako recimo  samopljuvači imaju gripu, moglo očitati i kao vrhunac staljinističke „samokritike“. Svašta i svakakvih tortura sam se načitao po arhipelazima, gulazima, ali nisam uočio da su „samokritičare“ tjerali da i doslovce pljuju po sebi - likvidacije, „revizija“ stajališta i „priznanja“ su druga stvar. Zato mi se čini kako je ovaj Jovanovićev prijedlog  jedan od važnih prinosa staljinizmu, može i novom totalitarizmu.

Udar na nogometnu reprezentaciju i paraolimpijce

Profesionalni nogomet u svijetu, a onda i ovdje poseban je fenomen bremenit svime i svačim, uključivo i kriminalom poglavito onim povezanim s klađenjem. Zar je uostalom normalno da neki tajkun koji se u tranziciji obogatio brzinom svjetlosti kupi najskuplje igrače na svijetu pa onda pobjeđuje, ili da, recimo, Real u Dubaiju planira ulupati milijarde dolara u nekakav kamp, sada kad je Španjolska na koljenima, spominjem samo te dvije sitnice.

Kako pak Jovanović namjerava „očistiti“ hrvatski nogomet - nekakvom privatizacijom, pa dođe u HNK Rijeku neki sumnjivi talijanski poslovnjak kojemu Mamić vjerojatno nije ni do koljena. Možda je čovjek „čist“, ali talijanski nogomet je, vidimo i ovih dana, jedna ogromna  i vjerojatno „neisušiva močvara“ puna mafijaške zaraze. Tko zna, možda bi se ovo rješenje moglo nazvati „mafijom na mafiju“. Hrvatski nogomet boluje od sličnih bolesti koje treba liječiti, pa se to i počelo, ali on je ujedno i jedna od uspješnijih djelatnosti, čak i gospodarskih. Ne obasipa me zbog toga sreća, bolje bi bilo da izvozimo i tramvaje, a ne samo mlade zdrave ljude, ali zar treba baciti i tih devedeset minuta nade, strjepnji, zajedništva, ma i uz pivo, za igre hrvatske reprezentacije?

Vidljivo je kako je Jovanović u tome uspio, smanjen je interes za njezin nastup na Europskome prvenstvu 2112. , imat će to vrlo vjerojatno negativne posljedice po njezine rezultate, ali bogme i za Linićevu kasu - bit će manje PDV-a od piva. Zanimljivo je kako je reprezentaciji prikrpao nekakve nove, „službene“, navijače, navijačku udrugu ako se ne varam iz Rijeke koju Ministarstvo bez „š“ vjerojatno još i financira, možda i bez natječaja.

Zaključno pitanje? Nije li je ministar Jovanović planski udario na nogomet baš nekako u vrijeme Europskog prvenstva - odgovor ostavljam čitatelju. Iz istog Ministarstva potekla je i ideja o posebnim mirovinama za olimpijce i svjetske prvake, već s četrdesetak godina, a uz to i upola manje za takve prvake paraolimpijce, što je i više nego škandalozno. Sad su čitam izostavili gluhe športaše, nadajući se valjda kako oni ne će čuti o čemu se radi.  

Njegova zamjenica, učiteljica bez staža u školi, nazvala je svoje podčinjene „lijenim svetim kravama“, pri čemu sumnjam kako uopće poima što su to „svete krave“ i što milijardi ljudi znače. Nastavio je i ministar u svom stilu te Hrvatski sabor proglasio kokošinjcem, što je s jedne strane uvrjedljivo, a s druge – glupo. Uvrjedljivost je očita, a glupost se sastoji u tomu što se trenutačno vladajuća koalicija sama naziva Kukuriku pa je Hrvatski sabor konačno i formalno postao - kokošinjac.

Pačao se ministar i u ukidanje famoznog „ispravka krivog navoda“, iako mu to kao vlasti s druge „grane“ ne pripada. Inače „ispravak“ će se ukinuti sve kako bi se i tako oporbi začepila gubica. Ostala obrazloženja su za malu djecu, posebno u svjetlu rješenja kako će ministri imati pravo na poklapanje zastupnika zadnjim pri-govorom. Skoro zaboravih, tu je i  stara SDP-ova ideja o izbacivanju vjeronauka iz škole. Kako ga frknuti van. Najjednostavnije tako da ga se najprije baci na zadnji školski sat, tako će naime najprije „odumrijeti“.

Ministar uništava državnu maturu

Ovih dana ministar Jovanović je ponovo glavna televizijska zvijezda. Kad i ne preporučuje pljuvanje, njegovi javni nastupi puni su neke nepotrebne i prenapregnute violencije, što bi on mogao, kao liječnik, ako nikako drugačije, a onda gledajući se u zrcalu i dijagnosticirati, a bogme i samoliječiti - ako ne zbog zdravlja, a ono zbog imidža - ako ne svoga onda SDP-ovoga. Povod sadašnjim svakodnevnim i višekratnim istupima su navodni problemi s pitanjima iz hrvatskog jezika na državnoj maturi. Od samog početka mi je ta halabuka bila čudna, a najprije su je razvukli mediji i neki maturanti, vjerojatno prvenstveno motivirani stresom i strahom od slabog rezultata. Bedasto mi je bilo medijsko strašenje, jer to je bio tek prvi ispitni predmet. Međutim, kad se u sve uključio još i ministar bilo je jasno kako je sve samo politika, čista nepatvorena, štoviše i jednosmjerna politika.

Ne može još i ministar u čijoj je nadležnosti na određeni način i državna matura halabučiti o ispitnim pitanjima kao kakav uplašeni maturant, barem to ne može činiti dok ispiti traju. Preciznije, ne bi trebao, ali tko bi odolio toj jeftinoj mogućnosti „lova“ mladih duša na težini ispitnih pitanja. Takvi kao Jovanović sigurno ne, oni odmah bacaju gusto pletenu mrežu da ni girica ne može umaći. Ako i postoje neka pitanja s moguća dva ili više odgovora, rješenje je jednostavno - svima se odgovori priznaju ma kako odgovorili. Niti je to prvi niti zadnji slučaj u procesu obrazovanja u kojem su pitanja „pogrješna“.  Sve pak rasprave o maturi općenito, treba li jedna ili dvije, strukovna i gimnazijska i sl. odlažu se do završetka zadnjeg ispita. U okolnostima u kojima matura teče to je jedino razumno rješenje, sve ostalo je „rasturanje“ srednjoškolskog sustava obrazovanja zloporabom njegove krune - državne mature.

Kad sam još čuo kako je ministar osnovao posebno stručno tijelo koje će usred mature „čerečiti“ pitanja ne znam kome sam se više začudio - stručnjacima koji su se toga prihvatili ili ministru. Ustvari znam, on me već odavno ne može iznenaditi, a bogme su neki stručnjaci uspjeli. Analiza svakako da, valjda se i obavlja nakon svake mature, ali ne u njenom jeku ili na početku. Što bi bilo da nepozvan netko sveučilišnim profesorima, Roksandiću i Aleriću, uleti na ispit i počne vikati kako im već koncepcija ispita ne valja, a kamo li pitanja? Vjerojatno bi pozvali zaštitare. 

Igra s pravopisima preko leđa maturanata

Kad sam još čuo ministra kako  govori o „dva pravopisa“, pa onda dakako u mnogim slučajevima mogu postojati i dva odgovora - sve je postalo još jasnije. Izgleda kako on ne priznaje onaj Babić-Moguš- Finkin pravopis po kojemu su pitanja i sastavljana pa bi uveo onaj drugi Anić-Silićev čiji je izdavač i Slavko Goldstein (Novi liber) inače savjetnik premijera Zorana Milanovića. Biznis i „biznis“ samo takav, a sukob interesa još i veći, samo to se kukurikavaca baš i „ne dotikavlje“. Boli ih za to.

Tu je i treći pravopis od njih „službeno“ pet, onaj MH, Zidićev. Što se mene tiče Jovanović  može vratiti kao šesti Novosadski, dogovorni sa „zapetom“ i „tačkom“ samo to mora otvoreno reći, može i s većom dozom violencije nego inače, a ne mučiti cijeli školski sustav, pa neka onda Vlada uživa u „efektu od toga“. Ništa me ne bi začudilo, a bogme ni iznenadilo. Politikantstvo se inače pokazalo u punom sjaju  kad se ustanovilo kako su na navodno „pogrješna“ pitanja maturanti većinom odgovorili - točno! I što sada? Ništa. Umjesto otkaza kojima je prijetio sastavljačima pitanja red je na ministru - da ode. Vrijeme mu teklo, teklo pa isteklo. Dobro bi učinio Zoran Milanović kad bi ga u „komadu“ smjestio kod Komadine, pa neka tamo „kukuriče“. Mislim dobro i SDP-u i prosvjeti, a usput bi „debelo“ naštetio oporbi.

Mato Dretvić Filakov