Pravi put je promjena izbornog sustava i za Sabor i za lokalne izbore

Hrvatske parlamentarne političke stranke su po svom modelu i po praksi nedemokratske stranke. U svima je predsjednički sustav i u svima apsolutnu moć imaju predsjednici stranaka. Ako se tome doda da je izborni sustav produžena ruka i glavno sredstvo moći predsjednika stranka razumljivo je zašto iz saziva u saziv u Hrvatskome saboru ima sve manje samostalnih i odgovornih zastupnika. Sabor su preplavili poslušnici, miljenici i poltroni predsjednika stranaka u pravilu nestručni i nesposobni kojima je najvažnija vrlina poslušnost i ulizništvo. Građani ne biraju zastupnike u Hrvatski sabor po imenu i prezimenu nego glasuju za predsjednike stranaka nositelje lista. A predsjednici stranaka odlučuju tko će biti na listi i na kojem mjestu odnosno tko će ući u Sabor a tko ne će. Moć predsjednika je apsolutna. Bez njegovog potpisa na listi ne može biti nitko kandidiran za Sabor.

Predsjednik SDP-a i predsjednik Vlade Zoran Milanović potpuno je učvrstio svoju apsolutnu vlast i u SDP-u a u Kukuriku koaliciji dijeli vlast s Radimirom Čačićem koji već dugo godina u tandemu s Vesnom Pusić apsolutno vlada Hrvatskom narodnom strankom. Milanović se riješio svih konkurenata. Nema više ni Mate Arlovića ni Željke Antunović ni Tončija Vujića ni Davorka Vidovića ni Milana Bandića ni drugih. Čak nisu ni zastupnici. Neki čak više nisu ni u SDP-u. Desna i lijeva ruka Zorana Milanovića je Igor Dragovan, glavni tajnik i operativac SDP-a. Po čemu je poznat Igor Dragovan u hrvatskoj politici? Ni po čemu drugom nego samo kao poslušnik najprije Ivice Račana a sada Zorana Milanovića. Poznat je kao čovjek za obavljanje prljavih poslova, raspuštanje nepoćudnih organizacija SDP-a i eliminiranje manipulacijama i prljavim igrama Milanovićevih konkurenata. Osim služenja gazdi Igor Dragovan ništa drugo ne zna jer ništa izvan politike u životu nije radio. Vječni je student. Godinama je studirao, ne znam je li studij konačno i završio. Nema ni dana radnog staža izvan politike i ne zna ništa drugo raditi niti ni na koji drugi način može imati tako visok standard i privilegije osim služeći gazdu.

Sličan put su prošli i drugi "mladi, vodeći ljudi" SDP-a, uvaženi ministri i zastupnici koji također nemaju ni dana radnog staža izvan politike i koji ne mogu bilo što drugo raditi i dobiti približno istu plaću kakvu danas imaju za bilo koji drugi posao. I oni su brzo napredovali jer su u političkim obračunima stali uz novog šefa i natjecali se tko će više pokazati lojalnost i poslušnost. Nakon što je napravljena velika čistka u SDP-u, nakon razlaza s Bandićem, kada je samo u Zagrebu brisano iz SDP-a tisuće članova, nakon što su politički uništeni svi potencijalni konkurenti Milanoviću on je slavodobitno kao dokaz demokracije izabran ponovno na neposrednim izborima u kojima su glasovali svi članovi SDP-a bez protukandidata za starog novog predsjednika SDP-a. Dakle, neposredni izbor predsjednika Milanovića samo je učvrstio nedemokratski karakter SDP-a jer je još više ojačao njegovu neospornu moć kao predsjednika SDP-a.

U HDZ-u pod firmom demokratizacije ide isti proces. Ide proces koji će završiti kada za godinu dana i HDZ izabere neposrednim izborima svih članova HDZ-a predsjednika HDZ-a. Tim izborom i u HDZ-u će biti učvršćena apsolutna moć predsjednika stranke. On će dobiti legitimitet i sve će biti u njegovim rukama. Zato je borba u HDZ-u između više kandidata na proteklim izborima bila tako žestoka i okrutna. Nisu se birala sredstva. Izabran je Tomislav Karamarko. Izabrano je 90 % vodećih ljudi s njegove liste tako da je faktično dobio apsolutnu moć u stranci i prije nego što bude za godinu dana izabran neposrednim glasovanjem svih članova. I tu će proces ići kao i u SDP-u jer je to prirodno za takav model organizacije stranke. Karamarko će eliminirati sve svoje konkurente i na kraju će kao jedini kandidat na opće oduševljenje biti izabran za novog starog predsjednika HDZ-a.

U HNS-u već dugo nema nikakve demokracije. Tamo okrutno vlada tandem Čačić-Pusić koji se izmjenjuju na predsjedničkoj dužnosti. U HSP-u skoro je došlo i do fizičkog obračuna s protukandidatima mogućeg predsjednika. U HSS-u izbacuju  protukandidata, a u IDS-u Jakovčić dugo vlada kao faraon.

Kako izaći iz te situacije? Jedino je moguće promjenom izbornog sustava. Treba ukinuti monopol vlasti predsjednika stranaka jer oni ustvari određuju tko će biti saborski zastupnik te omogućiti građanima da po imenu i prezimenu biraju zastupnike. Treba ukinuti i sadašnje nedemokratske odredbe izbornog sustava koje omogućavaju da se prelijevanjem oko glasova 20-ak posto glasova građana koji u pravilu glasuju protiv velikih stranaka mimo njihove volje prelije u korist velikih stranaka. Treba mijenjati statute političkih stranka i ukinuti predsjednički sustav u organizaciji stranaka. Zato promjene treba početi promjenom izbornog sustava. Očito je da će to ići teško. Dakle, samo ako se izvrši dovoljno jak pritisak da se mijenja izborni sustav, ako predsjednici stranaka izgube moć da umjesto građana biraju faktično saborske zastupnike, onda će se otvoriti mogućnost demokratskih procesa u političkim strankama.

Već nekoliko mandata pred izbore se uvijek otvara pitanje izbornog sustava. Donošeni su i čvrsti zaključci i obećanja da će se izborni sustav mijenjati nakon izbora ali vodeće velike stranke ta obećanja nikad nisu izvršila a javno mišljenje i politička javnost nije izvršila dovoljni pritisak da mora doći do tih promjena. Parlamentarna demokracija se ne može učvrstiti bez promjene izbornog sustava i bez napuštanja predsjedničkoga stranačkog sustava koji je rak rana hrvatske demokracije.

Dakle, potpuno je pogrješno usmjerenje na tzv. demokratizaciju političkih stranaka putem neposrednog izbora predsjednika stranaka. To samo učvršćuje njihovu moć i nedemokratske odnose. To je velika varka. Pravi put je promjena izbornog sustava i za parlamentarne i za lokalne izbore i ukidanje predsjedničkog sustava u političkim strankama kao relikta prošlosti i glavne kočnice razvoja demokracije u Hrvatskoj.

Prof. dr. Zdravko Tomac