Srpska zastava u Vojniću, jugoslavenska u Zagrebu

U Zagrebu se  održavaju okrugli stolovi na temu “Za ovu Jugoslaviju” kao dio projekta „The meaning of Yugoslav Political Heritage (20 Years After)”, čiji je nositelj Srpsko narodno vijeće iz Zagreba, a ostvaruje se uz potporu zaklade Rosa Luxemburg Jugoistočna Europa koja ima sjedište u Beogradu. Projekt je, prema pisanju tjednika Novosti, izrastao iz “Aktiva”, priloga “Novosti” za teoriju prakse, u sklopu kojega se novo promišljanje antifašističkih, marksističkih i jugoslavenskih stavova” (Andrea Radak, Za revolucionarnu ideju i praksu, Novosti, 24. 3. 2012.).

Sudionike okruglog stola ne zanima Jugoslavija kao “kultura sjećanja” ili nostalgija isprana od svakog političkog značenja, nego upravo obrnuto – „Jugoslavija kao revolucionarna ideja i praksa, njezina politička ostavština, partizansko ratovanje protiv fašizma a za socijalno oslobođenje, stvaranje proleterske države, samoupravni eksperiment i izvanblokovsku, nesvrstanu politiku“. Kraj hrvatskog Ministarstva obrane, u Radničkom domu, Krešimirov trg 4, Zagreb,  15. i 16. lipnja 2012. dvanaest aktivnih SHS sudionika dva radna dana je razglabalo „o odnosu između teorijske, stranačke i aktivističke ljevice u zemljama Jugoslavije“.

Vjerojatno široka hrvatska javnost ne bi pokazala interes za odnose teorijske, stranačke i aktivističke ljevice da plakat na plakatu kojim se oglašava ta konferencija nije bilo crvenih petokraka a u naslovu se koči Jugoslavija kao još uvijek postojeća tvorevina u kojoj predstavnici njezinih zemalja ne pričaju o njoj kao prošlosti nego kao budućnosti. Kako se među sudionicima konferencije nalaze imena: Srba i Hrvata iz Hrvatske (dr. Milorad Pupovac, Ivan Plješa, Petar Pavlović, Srećko Pulig, Tihana Pupovac) te Slovenci ad e stvaranju neke nove Jugoslavije.jaka, Mađara, Albanaca, stječe se dojam da je posrijedi neka nova, lijeva osovina SHS kojaiz Slovenije, Srba iz Londona, Beograda i Podgorice bez Makedonaca, Neopredijeljenih, Bošnjaka, Mađara, Albanaca, stječe se dojam da je posrijedi neka nova, lijeva osovina SHS koja teži stvaranju neke nove Jugoslavije.

Ne čini mi se vjerojatnim da bi hrvatski narod htio povratak u jugoslavenski naftalin. Ne bi nam trebalo smetati ni to što hrvatski Srbi imaju svoj tjednik, svoju gimnaziju u Zagrebu pa ni što srpska zastava vijori na općinskoj zgradi u Vojniću kad bi Hrvatska, po uzoru na druge demokratske zemlje, imala i provodila programe integracije nacionalnih manjina i doseljenika u hrvatsku naciju i kad bi nacionalne manjine novac koje dobivaju iz državnog proračuna  trošile odgovorno i za ciljeve koji su od opće koristi za pripadnike manjina i za cijelu hrvatsku naciju.

Hrvatsku hvale za to što ima glede nacionalnih manjina daleko veće standarde nego i jedna od članica Europske unije, postavlja se pitanje, zašto te zemlje ne slijede hrvatski primjer. Je li Hrvatska najpametnija ili najbudalastija? Bi li neka od članica EU-a financirala glasilo neke od njezinih manjina koje izvrgava ruglu temeljne vrjednote nacije i troši novac iz državnog proračuna na kojekakve konferencije na kojima se raspravlja o naciji odbojnim ideologijama?

Hrvatska nacija za svoj opstanak i razvitak treba imati određen broj temeljnih vrjednota do kojih drže ne samo pripadnici stožernog naroda nego i manjine i pridošlice. Toga su svjesne i nove nacije kao Kanada, Australija, Novi Zeland… Hrvatska, na žalost, još uvijek nema svoju useljeničku politiku nego tek nekakvu migracijsku politiku ako se uopće može zvati politikom nešto što se zove migracijska politika za 2007./2008. godinu. U Hrvatskome saboru je ukinut Odbor za useljeništvo a dodatno ojačan Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine na čijim sjednicama se uglavnom govori o pravima ali ne i o obvezama i odgovornosti manjina za cijelu hrvatsku naciju koje su one sastavni dijelovi.

Zrinko Horvat