Sve vlasti nakon Franje Tuđmana su služile i služe tuđinu, a ne hrvatskome narodu

U posljednje vrijeme u nas se razvila zanimljiva polemika o tome je li sadašnja hrvatska vlast ne samo odnarođena nego i nenarodna vlast.

Termin odnarođena vlast prvi je uporabio predsjednik Komisije Jutitia et Pax, biskup Vlado Košić 19. travnja prošle godine. Komentirajući ukidanje pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad Bleiburškom komemoracijom biskup Košić je između ostalog rekao: “Nama bi bilo stalo da se već jednom maknu te ideologije od prošlih događaja i da se vrjednuju događaji takvi kakvi su bili. I stoga smatramo, u ime Komisije i osobno ime, da je to sramotno da se to događa Hrvatskom saboru, koji je već toliko godina bio pokrovitelj najvećeg stradanja Hrvata u povijesti. To je najveća tragedija započeta na Bleiburgu i koja se događala tijekom križnih putovanja u čitavoj tadašnjoj državi. Pobijeno je na stotine tisuće hrvatskih ljudi (…) Važno je da se to ne stavlja pod tepih, da se vlast ne distancira, ali ako se to radi, tada pokazuje da je odnarođena vlast, jer narod neka bude pokrovitelj događaja koji se dogodio narodu, ako vlast nije osjetljiva da ostane uz svoj narod koji je bio na različitim stranama.“

 I demokracija zna učiniti grješke

Mnogi analitičari hrvatske zbilje i vladavine prvih šest mjeseci Kukuriku koalicije zgroženi rezultatima nove Vlade bili su oštriji od biskupa Košića te se počela upotrebljavati za ovu vlast ne samo za Vladu nego i za trojac predsjednika na vlasti (Josipović, Milanović, Šprem) pojam NENARODNA VLAST. U svojim kolumnama nekoliko puta sam iznio čvrste argumente zašto je ova vlast nenarodna vlast. Reakcija iz Vlade odnosno nove vlasti na takve kvalifikacije nije bilo. Tek kada je novi predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, nakon što je Vlada najavila odustajanje od Pelješkog mosta, također nazvao Vladu nenarodnom vlašću došla je oštra reakcija predsjednika Vlade i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića. Milanović se jako uvrijedio što je šef oporbe njegovu vlast proglasio nenarodnom vlašću. Rekao je da je to povratak u prošlost i na terminologiju poslije Drugoga svjetskog rata koju SDP i stranke Kukuriku koalicije nikada nisu koristile za optuživanje političkih protivnika.

Demokracija iskorištena za krive ciljeve

Ta polemika Karamarko-Milanović o tome je li sadašnja hrvatska vlast nenarodna i odnarođena vlast odnosno je li primjereno upotrebljavati takve nazive potakla me da pokušam navesti ključne argumente koji potvrđuju da je sadašnja hrvatska vlast ne samo odnarođena nego i prava nenarodna vlast. Tu se odmah može staviti prigovor da vlast koja je izabrana na slobodnim demokratskim izborima, dakle, voljom naroda ne može biti nenarodna vlast. Međutim, ta volja naroda je vrlo relativna stvar jer imamo izborni sustav koji omogućava da se pobijedi na izborima velikom većinom i bez većinskog glasovanja naroda za pobjedničku koaliciju. Ako se tome doda činjenica da 50 posto ljudi ne izlazi na izbore, dakle, da se ne zna kakav je njihov politički stav a da izborni sustav omogućava da pobjednička koalicija dobije glasove lista koje nisu prošle 5 posto (to je preko 20 posto glasova birača) jasno je da pobjeda na izborima ne znači da je vlast izraz narodne volje da je vlast narodna i da ne može biti nenarodna.

Izdaja, izdaja, izdaja…

Na žalost, ne samo sadašnja vlast nego i sve vlasti nakon smrti Tuđmana, dakle, i Račanova i Sanaderova vlast i Kosoričina vlast i sada Milanovićeva vlast kao i vlast Mesića i Josipovića po svom sadržaju i učincima mogu se nazvati odnarođenom i nenarodnom vlašću. Evo zašto. Sve te vlasti vjerno su služile prije svega interesima međunarodne zajednice i provodili su njihove ultimatume često na štetu hrvatskih nacionalnih interesa. Sve te vlasti prihvatile su reviziju hrvatske povijesti, prihvatile su haaške lažne optužnice, prihvatile su žrtvovati istinu radi ulaska u Europsku uniju. Prihvatile su diktat međunarodnih monetarnih institucija i dovele Hrvatsku u dužničko ropstvo. Rasprodali su strancima simbolično rečeno nacionalno bogatstvo, hrvatsko zlato i srebro. Prihvatili su zakone „šok terapije“ i uništavanje vlastite proizvodnje. Prihvatili su krivotvorinu po kojoj se velikosrpska agresija pretvara u građanski rat, krivotvorinu da je Domovinski rat bio zločinački pothvat, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu. Prihvatili su sustavno ukidanje prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Mesićeva, Josipovićeva i Milanovićeva vlast su - nenarodne

Međutim, pored zajedničkih karakteristika zbog kojih se Račanova, Sanaderova i Milanovićeva vlast može zvati odnarođenom i nenarodnom vlašću ipak postoje u mnogim pitanjima bitne razlike. Sanaderova vlast je korupcijom kao sustavom vladanja nanijela neprocjenjivu štetu interesima hrvatskog naroda. I zato je ta vlast bila ne samo nenarodna nego i kriminalna iprotunarodna. Mesićeva vlast bila je izrazito protunarodna jer je Mesić kao predsjednik države lažno svjedočio protiv Domovinskog rata i Franje Tuđmana. Njegovo svjedočenje je temelj haaških optužnica koje optužuju cijeli hrvatski narod za zločinački pothvat.

Mesićeva, Josipovićeva i Milanovićeva vlast nenarodna je vlast zbog sustavnog nastojanja da se reciklira komunistički svjetonazor, da se rehabilitira titoizam, da se negiraju komunistički zločini, čak da se komunistički antifašizam proglasi utemeljiteljem hrvatske države, demokracije i naše slobode. Dakle, moglo bi se zaključiti da su nakon smrti Tuđmana sve vlasti u Hrvatskoj bile odnarođene i nenarodne vlasti, da su služile interesima kapitala i svjetskih moćnika i moćnih institucija te da nisu dovoljno štitile hrvatske nacionalne interese niti pojedinačna ljudska i socijalna prava hrvatskog čovjeka.

Međutim, sadašnja hrvatska vlast proširila je svoje nenarodno djelovanje na nova područja i svakodnevno daje nove dokaze za ispravnost tvrdnje  da se radi o nenarodnoj a ne samo odnarođenoj vlasti. Ova nova vlast gazi tradicije i nacionalne vrjednote, kulturu i identitet hrvatskog naroda. Ova vlast nas vraća na nove podjele i ideološke sukobe, dijeli građane na podobne i nepodobne. Nameće sustav vrijednosti i svjetonazor suprotan svjetonazoru većine pripadnika hrvatskog naroda. Ova vlast negira komunističke zločine i ne prihvaća istinu da su se komunisti borili za Jugoslaviju a ne za Hrvatsku. Nameće laž da su komunisti donijeli hrvatskom narodu demokraciju i slobodu, da su oni utemeljitelji sadašnje hrvatske države. Ova vlast kao službenu ideologiju nameće ateizam, ugrožava obitelj kao temelj društva. Donosi zakone koji su u dubokoj suprotnosti sa svjetonazorom velike većine hrvatskog naroda. Ova vlast mijenja prošlost suprotno volji većine hrvatskog naroda. Ova vlast podiže poreze, smanjuje plaće, smanjuje izdatke za socijalnu zaštitu, zdravstvo i školstvo, povećava nezaposlenost. Ova vlast bespogovorno sluša međunarodne monetarne institucije koje faktično umjesto hrvatske vlasti vode politiku. Zbog svega toga u pravu su oni koji ovu vlast nazivaju ne samo odnarođenom vlašću nego i nenarodnom vlašću.

HDZ ima pravo i šansu ispraviti sve što se može popraviti

Može se postaviti pitanje ima li pravo HDZ ovu vlast kritizirati kao nenarodnu vlast nakon svih šteta koja je Sanaderova vlast u posljednja dva mandata učinila Hrvatskoj. Mislim da ima samo ukoliko je HDZ spreman ne samo se odreći politike nenarodne Sanaderove vlasti nego i napraviti novi nacionalni program koji će ponuditi rješenja sadašnjih krupnih problema upravo nuđenjem politike čvrste obrane narodnih interesa. Potrebna je i kritika vlastitog ponašanja i priznanje da je i HDZ-ova vlast po mnogom čemu bila nenarodna vlast. Tek tada HDZ će steći moralno pravo da sadašnju vlast argumentirano kritizira u svim slučajevima kada ova vlast djeluje kao nenarodna vlast.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac