Zahtjev hrvatskim vlastima za znanstvenom obradom hrvatske povjesnice XX. stoljeća

 
 
Izlaganje na tribini „Velebitski ključ slobode“ održanoj u Zagrebu 23. prosinca 2013. u KIC-u, Preradovićeva 5.
Ustanak 'Hrvatskog revolucionarnog pokreta - ustaša' dana 7. rujna 1932. godine u Brušanima jedan je koliko važan, toliko i prešućivan nadnevak hrvatske povijesti. Stoga ovdje želim prvo odati priznanje  domoljubnim hrvatskim 'velebitnicima', hrabrim organizatorima obilježavanja tog događaja i podizanja spomen  obilježja.
Koji su razlozi doveli do osnivanja Ustaškog pokreta  i do Velebitskog ustanka? Kao malo koji narod u Europi Hrvati su kroz povijest bili žrtve svojih nenarodnih vlasti. U prvoj Jugoslaviji banska vlast nije štitila narod od Anđelinovićevih mitraljeza, od žandarskog terora ni od Karađorđevih ubojica. Nakon ubojstva Stjepana Radića i drugova, dr. Ante Trumbić ispred HSS-a i dr. Ante Pavelić ispred Stranke prava, poduzeli su diplomatsku akciju po europskim metropolama tražeći osudu srpskog terora. Uprkos podrške Alberta Einsteina i Heinricha Manna, naišli su na zatvorena vrata. Što je preostalo? Odgovor se nametao u osnivanju oslobodilačke organizacije čiji će glavni cilj biti oslobođenje od velikosrpskog terora i uspostava samostalne hrvatske države. Prva oružana akcija bila je Brušanski ustanak čemu je tadašnja Komunistička partija dala snažnu podršku proglasom: „Komunistička partija Jugoslavije pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu.”
 
Po raspadu Jugoslavije travnja 1941. djelovanjem nacionalista-ustaša u inozemstvu i domovini te uz podršku naroda i HSS-ove Seljačke i Građanske zaštite, uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska.  Akademik Dušan Bilandžić piše: „velika većina hrvatskog naroda je proglašenje NDH pozdravila gotovo euforičnim oduševljenjem“. Kardinal Alojzije Stepinac kaže na suđenju: „Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za svoju državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo svog naroda..." Britanski konzul u Zagrebu Thomas Rapp na odlasku kaže Ivanu Meštroviću: 'Hrvatska država je tu i narod je za nju'. Slično je izjavio i konzul SAD-a.
 
Nakonzavršetka rata partizani su izvršili masovne likvidacije hrvatskih civila i zarobljenika, što se 45 godina nije smjelo ni spomenuti. Umjesto da budu žigosani i kažnjeni za taj najveći pokolj u Europi poslije rata, jugokomunisti su pokrenuli bjesomučnu sotonizaciju svega hrvatskoga, a posebno NDH izjednačavala s najgorim zlom. U taj nečasni čin uključen je cijeli jugokomunistički državni ustroj, sudstvo, represivni aparat, diplomacija kao i velikosrpsko- četnička propagandna mašinerija. Saveznici su, a posebno Velika Britanija, spremno i nekritički prihvatili tu sotonizaciju i ugradili je u svoju službenu političku mantru.
http://www.hkz-kkv.ch/images/nikola-debelic_000.JPG
Nikola Debelić
 
Jugokomunistička  historiografija, kao i dio ove današnje, postala je poslušni promicatelj teških povijesnih krivotvorina, što je navelo dr. Dušana Bilandžića da je usporedi sa smećem. Nakon uspostave demokratske vlasti 1990. godine istina je sporo krčila put, pa dr. Slobodan Lang kaže: »Moramo prepoznati da je u svijetu, ali na žalost i u zemlji, provedena demonizacija i Hrvata i katoličke vjere…U Hrvatskoj je provedena demonizacija ustaša koja u znatnoj mjeri traje i danas. Zahvaljujući demonizaciji moglo se nakon rata 1945. provesti masovne osvetničke zločine nad ustašama bez suđenja, ali isto tako i nad domobranima, bilo kojim Hrvatima, političkim neistomišljenicima, svećenicima, ženama i djecom«. Mnogo od toga što kaže Slobodan Lang vidljivo je i dan danas, sve do posizanja u stare svete hrvatske pozdrave kao "Za dom!", "Za domovinu!", "U boj u boj!"... itd.
 
Osobno sam u zagrebačkoj i sarajevskoj operi dirigirao više desetaka predstava opere Nikola Šubić Zrinjski gdje ti poklici predstavljaju zakletvu na ljubav i žrtvovanje za domovinu. Sve ostalo je poznata nam manipulacija. U slučaju Šimunić pogrješno je optuživati FIFA-u, a pogotovo divnu hrvatsku mladost, bolje bi bilo pozvati hrvatsku vlast da skupi hrabrost i izađe u javnost s punom istinom o razdoblju rata i poraća, istinom koja se temelji na već sada bogatoj izvornoj povijesnoj građi. Tako na pr. knjiga Prikrivena grobišta dr. Josipa Jurčevića ukazuje da se u masovnim grobnicama iz Drugoga svjetskog rata i poraća, u više od 88 postotaka nalaze žrtve jugokomunističke vlasti, a svega u 0,13 postotaka žrtve vlasti NDH. Pitamo se što je poduzela naša vlast da ti i slični podatci uđu u svjetsku javnost i međunarodne institucije, enciklopedije i školske udžbenike? Ključ rješenja nije u nametanju agitpropovskih parola i sotonizaciji svakoga koji je drukčijeg ideološkog uvjerenja, nego u činjenicama i vjerodostojnim dokumentima. Takva, na činjenicama izgrađena hrvatska povijestnica zasjat će punom istinom i neoborivom snagom o Hrvatskoj i Hrvatima. 
 

Nikola Debelić