Don Tomislav Ćubelić predvodio misu zahvalnicu za 22. obljetnicu odlaska JNA iz Splita

 
 
U Splitu je obilježena 22. obljetnica odlaska nekadašnje JNA iz ratne luke Lora, jednoga od najvećih simbola moći bivše jugomornarice i glavno središte u kojem su srpsko-agresorski oficiri i visoko rangirani obavještajci KOS-a sredinom 1991. zavladali Lorom, planirali zločine koje su JNA i četnici činili po srednjoj Dalmaciji, predvođeni Ratkom Mladićem. Lora je bila posljednje utočište srbo-četnika u Splitu te njihova definitivnog odlaska iz Splita brodovima prema Boki.
Župnik splitske katedrale sv. Dujma don Tomislav Ćubelić u koncelebraciji s don Markom Ćubelićem i dvojicom svećenika predvodio je u subotu 4. siječnja u splitskoj prvostolnici svečanu pjevanu misu zahvalnicu za trajni odlazak zloglasnih neprijateljskih trupa iz Splita 4. siječnja 1992. Podsjetimo, Gradsko vijeće donijelo je 24. prosinca 2001. odluku da će Grad Split trajno obilježavati 4. siječanja svečanom svetom misom zahvalnicom u splitskoj katedrali povodom odlaska neprijateljskih trupa iz Splita 4. siječnja 1992. Uz najviše predstavnike grada, na misi su bili i predstavnici Županije, Udruge dragovoljaca HRM, sindikata, političkih stranaka te brojni građani.
 
Stavljen prigušivač na bol
 
„Mi se danas spominjemo 22. godišnjice spomen čina kada je posljednji vojnik JNA ne napustio, nego protjeran s ovih prostora hrvatske države. Nije se povukao jer je shvatio da čini zlo, da nema što tražiti u tuđoj zemlji, te da je zlo ubijati nevine ljude – nego se povukao jer je hrvatski branitelj imao ljubav koju je spojio s hrabrošću i svojoj domovini vratio dostojanstvo i stvorio hrvatsku državu“, kazao je u propovijedi don Tomislav Ćubelić, podsjećajući kako se „opet ponavlja igra dobro pripremljene krojačke radionice pune jeftinih tkanina i oštrih škara kojima prekrajaju istinu i sve pokušavaju učiniti istim i sličnim. Zbog toga se promiču kriteriji. Ukida ponos, ne pronalaze mrtvi. Zbog toga je stavljen prigušivač na bol. Zbog toga ideolozi nemaju povjerenja u svoju državu, nego u tuđu, u Haag. A sada ideolozi nemaju povjerenja u pravo nego u ideologiju“. Ćubelić se zatim upitao: „Što je ostalo od patnje i žrtve, ponosa i jedinstva hrvatskog naroda. Je li se istopilo? Zašto je dovedeno u pitanje? Tko vodi hrvatski narod i hrvatsku državu? Ostali su hrabri branitelji. Ostala je patnja, bol i križevi kao znak, poziv i opomena da su oni stvorili državu. Ostala je istina da je ova država obranjena i stvorena iz ljubavi. Ova država je predana iz ljubavi i nitko nema pravo pretvarati je u interesnu sferu. No, došle su nove metode. Ušutkali su one na čijom hrabrosti je stvorena i utemeljena ova država i propjevali su novim notama s nekim drugim pjesmama“.
 
„Ponekad se stječe dojam, kao da nema nikoga tko brani čast i dostojanstvo ovog naroda i ove države. Tko nam piše noviju povijest, povijest Domovinskog rata? Neshvatljivo je da se u jednom narodu dvije povijesti uče. Jedna od te dvije  mora biti lažna. Hrvatska je stala. I stoji. Ne mrda. I kao da klizi tamo gdje je nekada bila. Među egipatske lonce. Dišemo pod nadzorom stranih gubernatora, udruga, špijuna, medija, banaka, pod kontrolom domaćih poslušnika i prodanih duša. Dišemo onoliko i onako kako to nekome drugome odgovara, a ne kako bi to bilo za naše dobro“, kazao je Ćubelić, te naglasio kako „narod koji nije kalkulirao, koji nije zdvajao i sumnjao. Narod koji je osvojio vlastitu slobodu, plativši je krvlju i životima svojih najboljih sinova, taj isti narod tu svoju slobodu zaboravlja. Rasprodaje i nepovratno gubi. Kao da ne želimo biti država. Rastačemo je. Uz to, agresor je na cijeni, a branitelji postaju nepoželjni. A mi nijemi. Nepomični.
 
U Hrvatskoj Kajini dobivaju nagrade!?
 
Don Ćubelić je zatim usporedo Kajina i Abela, kazavši kako Biblija razlikuje njih dvojicu. „Abel je imao pravo braniti svoj život, a u Hrvatskoj Kajini dobivaju nagrade, kao da ne razlikujemo dobro i zlo u svom narodu“. Na kraju svoje propovijedi don Ćubelić je kazao kako Hrvatska od godine 1102., od Pacte convente, prolazi razne kalvarije i opstaje. „Zato vjerujem da će se jednoga dana osvijestiti“. Uz sve to spoznaje, Ćubelić je kazao kako  bi političari trebali voditi računa da mudrost stoluje u narodu, a ne u njima, ma odakle god i iz koje god stranke dolazili. „Vidjeli smo snagu naroda na dan sjećanja u Vukovaru. Snagu naroda smo vidjeli nakon oslobađajuće presude generalima Markaču i Gotovini. Toga se političari boje, zato medijima pretvaraju laž u istinu. Poželjna je svijest u narodu da je ovo moj narod i moja država. Nas naši političari uvjeravaju da su nam glave i intelekt suvišni. Baš ideologijski. Planeri se javljaju kad im netko otkriva planove. Ideologija želi čovjeka koji nema zaštite ni u državi ni u obitelji. Ideologija čovjeka pretvara u poslušnika“.
 
Na kraju Ćubelić je objasnio što znači grčka riječ idiot – idiotes. „Ona znači onaj koji je nesamostalan koji se ne bavi javnim poslom u društvu. A nas uvjeravaju da nismo za politiku. Onda oni lakše provode svoju ideologiju“. Završavajući svoju nadahnutu propovijed don Tomislav Ćubelić je citirao Sekulu Drljevića: „Dvije su vrste velikih dana u povijesti naroda: Dani velikih pobjeda i Dani velikih žrtava za Slobodu. Ali sjaj velikih žrtava je duže trajan, nego li zanos i najvećih pobjeda. Nikada nijedan narod nije dao veću žrtvu za Slobodu od one koju je dao hrvatski narod.
 

Ivica Luetić