Kada jednog dana Mesić i Josipović odu, njihove godine na Pantovčaku interpretirat će Saša Perković

 
 
Kampanja protiv Saše Perkovića prelazi granicu dobrog ukusa. Ona je za lustracije posve kontraproduktivna - baš zbog javno učestalih napada na Sašu Perkovića, pripadnici jugoslavenske tajne policije zabrinuti su za sudbinu svoje djece više nego prije. Tko je namjeravao progovoriti o vlastitim operativnim akcijama, naglo je zašutio. Isto tako, glede ubojstva Stjepana Đurekovića, jako nas boli progon i likvidacija našeg i njegovog Damira, to stravično komunističko zatiranje loze. Ne smijemo danas padati u istu pogrješku i nakon izručenja Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu, progoniti njegovu djecu, ako se o djeci uopće radi. Naime, Saša Perković natukao je svih 47 godina i ima vlastite obiteljske brige.
http://static.nacional.hr/img/851017ffe411596335a93d6faa1b02e3_700x550.jpg
Saša Perković
 
Saša Perković zasigurno je ušao u državne strukture na preporuku oca, ali su se slično zaposlili mnogi drugi, u bivšoj i u ovoj državi. Mi zapravo ne znamo tko je Saša Perković i koliko je autonomna osoba? Kaže se da ne pada iver daleko od klade, ali ovdje nisam u to siguran, jer je posao Josipa Perkovića zasigurno unosio uznemirenost u njegovu obitelj, povremenu policijsku napetost. Možda je Saša kao dijete bio ponosan na oca obavještajca, možda je određeno uvažavanje ostalo i tijekom njegovog odrastanja, napose zbog značajne uloge njegovog oca u državotvornom pokretu 90-ih, bliskosti njegovog oca s Franjom Tuđmanom i s Gojkom Šuškom, ali je najvjerojatnije izgradio svoj osobni svjetonazor u suprotnosti s očevim, boreći se protiv najbližeg autoriteta, kao što je to normalno u skoro svakoj obitelji. Saša je danas dužan pomoći ocu, u teškom trenutku za obojicu, ali to ne znači da je spreman zbog toga ugroziti državnu dokumentaciju, odnosno svoju osobnu profesionalnu poziciju u državnoj administraciji. Tko bi to trebao dobiti obavještajni certifikat NATO-a i što takav certifikat predstavlja?
 
Line of duty! Saša je morao za obojicu predsjednika obaviti misije na kojima mu ne trebamo zavidjeti. Zapravo je uskakao u operativne akcije kojima nije dorastao, niti on, niti naša administracija, jer su naše tajne službe u stalnim nutarnjim sukobima. Dva čelna čovjeka vojne protuobavještajne zaštite pokrala su blagajnu te službe! Gdje toga ima? Na stranu kriminal, novac se mogao pokrasti zato što se operativno nije radilo ništa, pa u poslu nije potrošen, a to pokazuje da vojna služba nije radila ništa. Saša Perković nije imao što koordinirati! Nekome odgovara da je predsjednik RH slijepi putnik. U svakom slučaju, nije dobro da su pojedine državne funkcije u dugogodišnjoj blokadi. Saši Perkoviću nije bilo lako opsluživati ambicije Stipe Mesića, koje su prelazile okvire njegove reducirane prezidencijalne linije.
 
Mesić se u većoj mjeri ponašao kao bivši predsjednik Jugoslavije nego kao bivši predsjednik RH. Možete li zamisliti luđačku situaciju za Sašu Perkovića kada se Stipe Mesić razletio od Pekinga do Novog Pazara za spas Moamera Gaddafija? Čudi me da Saša Perković nije završio u tjelesnoj straži libijskog diktatora. S tim u svezi, ne trebamo stalno naglašavati da je Mesić prihvatio Sašu Perkovića. Prigovor možemo uputiti Saši zato što je prihvatio Mesića, što nije podnio ostavku nakon Mesićeva sramotnog pohoda na križeve u Hrvata.
 
I tko se pokazao kao opasniji lik? Vladimir Zagorec ili Saša Perković? Koliko znam, Zagorec je snimio Sašu, a ne obrnuto! Odnosi su toliko iščašeni, da se ne zna tko je tu obavještajac i za koga tko radi. Jesu li glavne strane službe ili međunarodne trgovačke asocijacije, koje vrte raketne sustave poput kućne elektronike? Josip Perković bio je prisiljen linijom svog zaduženja 90-ih organizirati uvoz oružja, ali njegov sin Saša o tome nije imao pojma. Nitko se time ne može baviti a da drugi dan ne uđe u crnu knjigu Interpola. Zašto je šareni Mesić toliko zapeo za dragulje ruskog tajkuna? Prisjetimo se da je Saša Perković ušao u veliko nevrijeme u pogubnom "bermudskom" trokutu Mesić-Petrač-Zagorec.
 
Saša Perković zna puno o pohodima paradržave protiv Berislava Rončevića, Damira Polančeca i Ive Sanadera. Saša je nazočio i velikom Mesićevom zaokretu od "Suzane iz paštete" prema "uvaženoj premijerki RH". Nikako ne smijemo zaboraviti da je Mesić radio svašta, da je petljao na sve strane i da je Saša Perković bio prisiljen ulaziti u različite rizike. Koliko je poznato, Saša Perković nije imao značajnu ulogu u lociranju Ante Gotovine. Osobno vjerujem da će Saša jednog dana raspetljati misterioznu likvidaciju Ive Pukanića, a možda i tragično ubojstvo Ivane Hodak.
http://static.nacional.hr/img/cbc7c36bbd596815ab49b4ac41d36033_700x550.jpg
Kako shvatiti to dugogodišnje zatočeništvo Saše Perkovića u Uredu predsjednika RH? Danas kada je pola Hrvatske bez posla, to se čini krov svijeta, ali u vrijeme kada se Saša Perković zaposlio u MVP, to nije bilo tako. Za njega osobno bilo je bolje i probitačnije da je gradio karijeru u diplomaciji RH. Sve mi na neki način poprima karakteristike srednjovjekovnog kraljevskog i plemenitaškog uzimanja taoca na dvor, baš od one obitelji koju se želi kontrolirati. Stipe Mesić kao predsjednik RH u drugom mandatu, mudro je uzeo Sašu Perkovića za svog savjetnika i tako prisilio na lojalnost njegovog oca, bliskog suradnika Franje Tuđmana. S padom Mesića, pao bi i Saša! Mesić je u prvom mandatu kompromitirao Tuđmana svim sredstvima. Da ne dobije vruću pusu Josipa Perkovića, zaigrao je ulogu prijatelja obitelji Perković. Mesić je odmah po dolasku na Pantovčak otvorio Tuđmanove transkripte i zemlji nanio nepopravljivu štetu, ugrožavajući posredno i Josipa Perkovića. Saša Perković proživio je na Pantovčaku mnoge dramatične trenutke. Prisjetimo se Mesićeve prijetnje da bi u slučaju odcjepljenja Republike srpske u BiH odmah s hrvatskom vojskom prekinuo koridor u Bosanskoj Posavini. Po svemu sudeći, Saša je uspješno proveo svoju osobnu adaptaciju na drukčiju politiku Ive Josipovića u odnosu na Stipu Mesića. Nije lako.
 
Saša Perković obnašao je i dužnost potpredsjednika Vijeća za nadzor tajnih službi. O hrvatskoj obavještajnoj zajednici zna mnogo, možda i više od svoga oca. U najnepovoljnijem odnosu za njega, Sašu bismo trebali uvažavati kao zanimljivu bazu podataka. Kampanja protiv Saše Perkovića pomalo se svodi na onu narodnu o kravi koja prolije pomuzeno mlijeko. Ne treba previdjeti činjenicu da je Saša Perković 1999. na kraće vrijeme poslan u našu višestoljetnu saveznicu Makedoniju, gdje je gradio suradnju s makedonskim obavještajnim službama. Saša Perković stekao je određeno operativno iskustvo kao v.d. obavještajne VII. uprave MVP-a za vrijeme Mate Granića. Kada je Tonino Picula imenovao za šefa VII. uprave Ivana Del Vechija, dragovoljca Domovinskog rata i pukovnika HV-a, Saša je udaljen iz VII. uprave MVP-a, odnosno tada je prešao u HIS i uskoro ponovno poslan u Skoplje.
 
Saša Perković proveo je neke osjetljive sigurnosne koordinacije za posjete Georga W. Busha 2008. i Hillary Clinton 2012. Smirio je tenzije prilikom trijumfalnog povratka Ante Gotovine iz Den Haaga, kada se politički tržio taj veliki događaj, pa Milanovićevi nisu dopustili Josipoviću dolazak na Pleso. Josipović i Perković mlađi odgovorili su svečanim okupljanjem hrvatskih generala na Pantovčaku, uključujući i one koje je Mesić umirovio. U Uredu predsjednika RH Saša je proveo deset godina i prošao puno toga. Postao je svjedok vremena i to zasigurno ima svoju vrijednost. Kada jednog dana Mesić i Josipović odu, njihove godine na Pantovčaku interpretirat će Saša Perković. Zašto se odreći Saše Perkovića nakon što smo toliko u njega uložili, nakon što na neki način predstavlja sintezu svega onog što se dogodilo u RH?       
 

Tvrtko Dolić