Get Adobe Flash player
Bandić ugostio Arkanova pobočnika

Bandić ugostio Arkanova pobočnika

IDS-ovci ugostili talijanske fašiste u jeku srbijanske agresije na...

Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

Aktualna Vlada nema izborni i politički legitimitet građana, što...

"Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu"

Srpski i crnogorski agresori došli naoružani u Hrvatsku i sada...

(Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

(Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

Zašto se snaha Slavena Letice ne preziva Letica ili...

Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

Da su tijela izvršne vlasti radila svoj posao, ne bismo imali...

  • Bandić ugostio Arkanova pobočnika

    Bandić ugostio Arkanova pobočnika

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:23
  • Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

    Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:16
  • "Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu"

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:12
  • (Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

    (Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:08
  • Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

    Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

    četvrtak, 08. studenoga 2018. 14:30

IDS-ovci ugostili talijanske fašiste u jeku srbijanske agresije na Hrvatsku

 
 
Drugoga studenog 2018. u Zagrebu je Milan Bandić ugostio kontroverznog srpskog političara koji je surađivao s Arkanom, i koji je oslobodilačku akciju Oluju nazivao genocidom.Bandić ugostio Dragana Markovića Palmu, koji je javnost sablažnjavao izjavama o generalu Anti Gotovini. „Umesto što se bavimo Šešeljom, Marković je predložio da se javnost bavi Antom Gotovinom, koji je, kako je rekao, najveći ratni zločinac posle Drugog svetskog rata i učesnik Oluje, u kojoj je ubijeno i proterano nebrojeno dece, žena...“, govorio je svojedobno Palma.
http://informer.rs/vesti/politika/208440/palma-dosta-vise-seselju-ajmo-malo-gotovini
https://glassrbijeinfo.files.wordpress.com/2017/02/arkan-i-palma.png?w=547
Dragan Marković Palma i Željko Ražnatović Arkan
 
Dragan Marković Palma, bivši gradonačelnik Jagodine, a sadašnji predsjednik skupštine toga grada u srpskoj regiji Šumadija, u petak je službeno boravio u Zagrebu, gdje je stigao na poziv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Na facebook profilu  se pohvalio Bandićevim pozivom u kojem stoji da Markovića poziva u goste u „Ime svih Zagrepčana i u svoje osobno“. Marković je osnovao Stranku srpskog jedinstva, a 1998. postao je potpredsjednik te stranke. Pojedini mediji u Srbiji su pisali kako je bio Arkanov potrčko, a u tom kontekstu spominju i narko-mafiju.
 
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Spomen-križa u vukovarskom naselju Lužac obilježena je 27. godišnjica sloma obrane toga prigradskog naselja, u kojem je nakon okupacije bivše JNA i srpslih paravojnih snaga 1991. ubijeno 69 hrvatskih branitelja i civila. Okupacija Lušca smatra se i početkom sloma tromjesečne obrane grada, kada su pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi izbili na Priljevo i obalu Dunava, čime su razdvojili hrvatske branitelje Vukovara od branitelja gradske četvrti Borovo naselje. Uslijedila je velika velikosrpska odmazda koja je bila planirana i smišljena. Izvršile su ju postrojbe pobunjenih Srba i JNA uz pomoć paravojnih čeznika i arkanovaca. Najteži i najbolniji dio je bila izdaja domaćih Srba. Oni su izravno prokazali domaće stanovnike, a neki čak i sudjelovali u pokolju nad 59 stanovnika Lušca.Na dan kada su arkanovci pobili 59 stanovnika Lušca, Milan Bandić ugostio je suradnika Željka Ražnatovića Arkana u glavnom gradu Republike Hrvatske i nikome ništa“. Pa gdje mi živimo hrvatski narode, hrvatski branitelji, hrvatski intelektualci, hrvatski političari, ni riječ svi?
 
Istoga dana, 2. studenog 2018., umirovljeni biskup Juraj Jezerinac: održao je misu zadušnicu za pogonule hrvatske i umrle branitelje u crkvi Svete Mati slobode na zagrebačkom Jarunu. Na Misi su se okupili i potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik i posebni savjetnik predsjednice RH Mate Granić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Nenad Križić, zamjenik načelnika Glavnog stožera OS RH general-pukovnik Drago Matanović, djelatnici Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva hrvatskih branitelja, pripadnici OS RH i predstavnici braniteljskih udruga. U središtu propovijedi mons. Jezerinca bilo je uskrsnuće. Govoreći o običaju paljenja svijeća na blagdane Svih svetih i Dušnoga dana, biskup je kazao kako je svijeća znak vjere u Isusa Krista i znak uskrsnuća. Citirao je Katekizam Katoličke Crkve i apostola Pavla kao svjedoka Kristova uskrsnuća, kazavši kako je kršćanska vjera u uskrsnuće tijela od početka nailazila na neshvaćanja i protivljenja. „Mnogi branitelji umrli su s vjerom u prekogrobni život. Na nama je da tu vjeru produbljujemo i da je živimo, izgrađujući domovinu kojoj su temelje udarili pokojni hrvatski branitelji i pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman”, poručio je mons. Jezerinac, dodavši: „Neka duše svih umrlih hrvatskih branitelja nađu mir u Bogu za sve ono dobro što su učinili za domovinu. Oni su žrtvovali svoje živote da sloboda Hrvatske ne bi bila žrtvovana.” Jedan dio hrvatskih građana ne cijeni uopće tu žrtvu, nego joj se još izruguje i naziva je „metastazama nekog karcinoma koji je počeo davnih dana“ (Dalija Orešković.) Koje li bešćutnosti? Koje li mržnje na stvoritelje hrvatske države!
 
Trećega studenog 2018. održan „Drugi rektorski zbog zapadnog Balkana“. Veoma čudna, zabrinjavajuća i opasna konstrukcija „zapadni Balkan“ kojom se poslužio ni manje, ni više rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras! Pojam „zapadni Balkan“ je izgleda po rektoru Borasu jako rastezljiv. Poznato je da u zapadni Balkan ulaze Srbija, Crna Gora, Albanija,  Makedonija i Kosovo, a Slovenija i Hrvatska kao članice Europske unije, nikako ne mogu biti zapadni Balkan! Hoće li reagirati hrvatske intelektualne elite ili će se i dalje sakrivati iza poznate „hrvatske šutnje“?
 
Četvrtoga studenog 2018. obilježena 74. obljetnica bitke kod Kućibrega blizu Buja. Na uzvisini kod Kućibrega obilježena je 74. obljetnica jedne od najtežih bitaka iz NOB-a koju su na tom području, na granici Slovenije i Hrvatske, 3. i 4. studenog 1944. godine vodile partizanske jedinice II. brigade 43. istarske divizije, talijanski partizani iz bataljuna "Alma Vivoda" i jedinice slovenskih partizana koparskog područja protiv znatno nadmoćnijih njemačkih i talijanskih fašističkih snaga. U toj neravnopravnoj borbi poginulo je 120 boraca, najviše iz talijanskog bataljuna, a većina ih je sahranjena u zajedničkoj grobnici u obližnjem mjestu Hrvoji, na susjednom uzvišenju u Sloveniji.
 
U redu je obilježavanje obljetnice velike bitke i odavanje pijeteta žrtvama i poginulima.Međutim, ono što nikako nije u redu i ne može biti u demokratskome i pluralnom društvu jesu prijetnje neistomišljenicima i pripadnicima drugačijeg svjetonazora!Valter Flego je tom prilikom prijetio: „Ne ćemo fašiste u Trstu, ne ćemo fašiste u Istri, nemojmo imati straha pred strašnim. Pozivam i sve institucije EU-a da nam se pridruže, da to isto kažu vlastima u Trstu i cijeloj Europi, jer Europa je izgrađena na temeljima antifašizma". Pa da podsjetimo župana Flegu na neke neosporne činjenice: Istarski župan Valter Flego ima jako kratko pamćenje, ili uzvikuje komunističke parole!
 
IDS, stranka kojoj pripada župan Flego 21. rujna 2010. ugostila je skupa sa Furijom Radinom, Gianfranca Finija, predsjednika neofašističkog MSI-ja i bivšeg fašističkikog prvaka nekih profašističkih stranaka, među kojima je posljednja bila Alleanza Nazionale (Nacionalna alijansa) i to na dan 21. rujna, dan kada je Benito Mussolini prvi puta posjetio Pulu 1920. godine, i tom prigodom, ispričala je puljska revolucionarka Palmira Albanese.“ Prilično njih prisustvovalo je 21. rujna 1920. tom događaju kad je u kazalištu "Politeama Ciscutti" Mussoliniju prišao radnik i prilijepio mu“ dvi triske“ (pljuske) Mussolini se nije radniku osvetio, jer se izgubio u masi, ali je tom prigodom izjavio „Jadransko more treba pretvoriti u jedno jedino more, pod jednim gospodarom i prenositi fašističke orlove preko svih mora...“
 
Taj isti  Fini je u listopadu 1991. godine, uvjetovao talijanskopriznanje neovisnosti Hrvatske i Slovenije: '...spremnošću Ljubljane i Zagreba da se ponovno postavi pitanje njihovih granica prema Italiji. Naša vanjska politika mora štititi nacionalne interese, a to danas znači prihvatiti dijalog sa svim stranama u jugoslavenskom sukobu da bi se vidjelo tko je od njih spreman priznati talijansko pravo na Istru, Rijeku i Dalmaciju.'
 
Godinu dana kasnije, 8. studenog 1992. isti taj Fini je na protestnom skupu koji se je održao u Trstu pod sloganom 'Protiv novog Osimskog sporazuma' optužio tadašnjeg ministra vanjskih poslova Italije Colomba za izdaju talijanskih izbjeglica jer je tadašnja vlada Italije „donijela odluku o prenošenju važenja potpisanih Osimskih sporazuma s nepostojećom državom SFRJ na Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsku“. Tom prilikom Fini je otišao barkom do granice teritorijalnih voda s Hrvatskom i bacio u more stotinjak boca s porukom: „Istro, Rijeko, Dalmacijo – vratit ćemo se“! Njegova stranka MSI tada je zastupala poziciju da se kao “...prvo mora poništiti Osimski ugovor, vratiti Trstu „Zonu B“. Zatim... mirovni ugovor kojim je Italija izgubila Istru Rijeku i Zadar i konačno zatražiti povrat Dalmacije... Naš prvi korak je autonomija Istre... gdje bi Talijani dobili veća prava od onih koje im daje Tuđman... ako se ništa ne dogovorimo s Hrvatima... moramo tražiti međunarodnu zaštitu Istre, Rijeke i Dalmacije...“. Fini je u ljeto 1991. otišao u posjet Beogradu gdje se susreo s Vojislavom Šešeljom i razgovarao o mogućem „razgraničenju“ Italije i Srbije u Dalmaciji. Ta dva lika sanjala su talijansko-srbijansku granicu u Dalmaciji(!?), piše Nino Mogorović. Posljednjih nekoliko godina Fini je „evoluirao“ toliko da danas zastupa poziciju kako područja koja su Talijani „...napustili tijekom i nakon Drugog svjetskog rata treba oživjeti novim dobom talijanstva... Te su zemlje dio baštine nacionalnog identiteta i tamo treba vratiti našu kulturu, vaše lijepo narječje, sjećanje na domovinu ...“
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/m-o/mogorovi-ninoslav/6805-u-pulu-dolazi-talijanski-eelj.html
 
Znači župan Flego „ne će fašiste u Trstu i Istri“, a njegova stranka surađuje sa talijanskim fašističkim strankama, koje još uvijek imaju teritorijalnih pretenzija prema hrvatskom teritoriju Istri, Rijeci, Zadru i Dalmaciji! Kojeg li licemjerstva i laži!
 
Bujski gradonačelnik Fabrizio Vižintin koji je podsjetio da je ovaj skup primjer prijateljstva, zajedništva i suživota susjednih naroda, Slovenaca, Talijana i Hrvata, čiji su se sinovi zajedničkim snagama suprotstavili jednoj od najvećih prijetnji ljudskoj civilizaciji te nam omogućili život u miru i demokraciji. „Ova je obljetnica prisjećanje na heroje na koje smo ponosni, na sve koji su ovdje pokazali svoju hrabrost, ali i na sve što danas radimo u Istri i razlikujemo se od drugih, što smo sačuvali našu „fratelanzu“. Ovdje „sloboda, bratstvo i jedinstvo'“ nije bila samo krilatica, već način života. Ovdje u Istri rođen je antifašizam, njegove su vrijednosti za nas neuništive i trajne“, poručio je župan Flego i pozvao na zajedništvo i ustrajnost u radu. Opet župan Valter Flego i bujski gradonačelnik Fabrizio Vižintin imaju selektivno znanje i pamćenje.
 
Pa da ih podsjetim; Fabrizio Vižintin (IDS) kaže da su se „njihovi sinovi suprotstavili jednoj od najvećih prijetnji ljudskoj civilizaciji te nam omogućili život u miru i demokraciji“ pa da vidimo kakav su to život omogućili u miru i demokraciji. A župan Flego kaže „sloboda, bratstvo i jedinstvo“ nije bila samo krilatica, već način života. Pitam se za koga je vrijedio taj način života? Komu su partizani u Istri donijeli „slobodu, bratstvo i jedinstvo“ kada su dali pobiti naše istarske rodoljube, narodnjake, domaće ljude? Rezime žrtava kojima su onemogućili svaki život, a ne samo život u miru i demokraciji, jesu;
• Kolovoza 1947. godine, preklan, prerezanog grkljana ubijen Bl. Miroslav Bulešić,
• Odveden i bačen u jamu talijanski svećenik Francesco Bonifacio. 11. rujna 1946. - zaustavlja ga neka straža „narodne obrane" i nestaje; tijelo mu nije nikad pronađeno.
• Od 1941. do 1949. godine u Istri je ubijeno 15 svećenika i tri bogoslova.
• Na Vergaroli je dana 18. kolovoza 1946. došlo je do velike eksplozije na središnjoj gradskoj plaži u kojoj je poginulo preko 70 osoba, a prema drugim izvorima i više od 110 osoba, među kojima je bilo i 20 djece. Većina tih ljudi ukopana je 23. kolovoza 1946., a spomenik poginulima danas stoji ispred katedrale u Puli.
Bilo je to vrijeme dok je Pula pripadala zoni A pod nadzorom SAD i Velike Britanije (Trst Gorica, Pula), što komunisti-"osloboditelji", nisu nikako podnosili.
 
Nakon eksplozije, nastala je panika i Talijani su počeli masovno iseljavati. Pogrom Talijana iz Istre, i ne samo Talijana, već i istarskih narodnjaka, djelo je Titovih partizana i komunista, a brojni civili ubijeni su i bačeni u jame poznate pod imenom fojbe. Iselilo se ili  optiralo je preko 200.000 ljudi iz Istre. Brojke variraju ovisno o izvoru. Napisane su brojne knjige na tu temu i sa talijanske i s istarske strane. Činjenica je da je Titov komunistički režim kriv za taj drugi egzodus stanovništva Istre u povijesti! Ubijeni su, odnosno likvidirani i svi viđeni istarski narodnjaci, koji se nisu htjeli uključiti u KPJ.
 
Antun Milovan (1907.-1945.), koji je rođen je u selu Režanci, župa Svetvinčenat, zauzeti vjernik i ponosan narodnjak, otac mons. Ivana Milovana, biskupa porečkog i puljskog u miru. Prijateljevao je s mnogim hrvatskim svećenicima te je bio širitelj hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme fašističke okupacije, zbog čega je bio progonjen od fašista. Širenje katoličkog tiska, napose Katoličkog zidnog kalendara 1944. koji je tiskao Božo Milanović, naići će na žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri. Pojedini partizani su se željeli dočepati i dijela njegova bogatstva te je trebalo sve učiniti da se oslabi moć obitelji Milovan. Oznaši su 22. ožujka 1945. nasilno Antuna odveli iz kuće i ubili. Tijelo nije nikada pronađeno! Poslije je optužnica napisana za medije kako bi se ozloglasilo Antuna i opravdao partizanski zločin. Komunistička zlostavljanja obitelji Milovan nastavila su  se i nakon rata.
 
Poznatiji narodnjaci stradalnici

 

• Pavao Krajša (1888.-1944.) iz Kringe
• Klarić Marčelo (1897.-1945.) iz Buzeta
• Legović Marko (1905.-1944.) iz Muntrilja
• Levak Viktor (1905.-1945.) iz sela Levaki, župa Motovunski Novaki
• Peteh Mate (1873.-1945.) iz Žminja.
 
Nemoguće je nabrojiti sve hrvatske narodnjake koje su partizani likvidirali prije, za vrijeme rata kao i poslije rata. Ivan Grah – župnik u Ližnjanu, donosi stradanja i drugih narodnjaka po istarskim župama. Danas o ovim nevinim ljudima nitko ne govori, mada još u narodu postoje sjećanja što se događalo. Najveći nedostatak u istraživanju je nepostojanje pisane građe. Ono što i postoji je proizvod komunističkog režima. Kako godine prolaze umiru svjedoci i s njima istina!
http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/novosti/987-mucenici-i-zrtve-u-poreckoj-i-pulskoj-biskupiji.html
 
Iz navedenog je vidljivo, kako istarski župan Valter Flego i bujski gradonačelnik, Fabrizio Vižintin, obmanjuju javnost i šire yugokomunističku propagandu uvijenu u antifašizam, a ustvari ti antifašisti počinili su brojne masovne zločine i nisu se ponašali ništa bolje od nacista i fašista za koje Fabrizio Vižintin kaže da se radilo o „jednoj od najvećih prijetnji ljudskoj civilizaciji“. Kako se vidi jednaka su prijetnja bili i komunisti, iza čije su 70-godišnje vladavine ostale ogromne žrtve.Stoga je trebao župan Flego, jer je župan svim stanovnicima Istre, pa i onima kojima su komunisti pobili njihove najmilije, reći: ZAUVIJEK NAM JE DOSTA SVIH TOTALITARIZAMA! Ne ćemo više totalitarne režime! Želimo živjeti u demokratskom društvu, vladavine pravde i jednakih prava za sve stanovnike Hrvatske i Europe! To je jedino ispravno, a ne podobnost antifašista, a nepodobnost ostalih političkih opcija. Vladavina zakona koji jednako vrijede za sve, a ne po Titovoj uzrečici „ne treba se držati zakona kao pijan plota“, garancija je očuvanju ljudskih prava, slobode i ljudskog dostojanstva, a ne antifašizam!
 

Lili Benčik

Aktualna Vlada nema izborni i politički legitimitet građana, što znači da je režim a ne demokratska vlast

 
 
Post festum 'napada' na Dolcu
U središtu pozornosti i javnog interesa već je mjesecima dr. Milorad Pupovac, član (ne)formalne vladajuće koalicije HDZ-Restl HNS-SDSS-SDP (prikrivena „velika koalicija“) u Saboru Republike Hrvatske (povratak u – genitiv!). Čime pak on to izaziva ne samo pozornost i zanimanje, nego i frustracije, poniženje, osjećaj nemoći pa i latentnu agresiju velikog dijela hrvatskoga društva (ostanak u – nominativu!)? Time što programirano i planski svojim izjavama, postupcima i ponašanjem na tuzemnoj i inozemnoj razini kontinuirano iritira, podcjenjuje, obezvrjeđuje („omalovažava“), ponižava i vrijeđa veliki dio hrvatskoga društva i naroda! U tome pak njegovom programiranom psihološko-propagandnom djelovanju i provokacijama  posebno mjesto i ulogu ima tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti, koje po svojoj uređivačkoj koncepciji i politici kao da su nekadašnji vodeći komunistički dnevnik i ideološki malj Borba, a ne glasilo jedne nacionalne manjine!
https://wordlesstech.com/wp-content/uploads/2013/03/Giant-Elephant-bird-egg-up-for-Auction-11-640x471.jpg
Od tjedna do tjedna svakoga petka programatski koncipirano i stilizirano objavljuje tekstualne i slikovne provokacije, poluistine, neistine, fake news, paskvile, pamflete, uvrjede itsl.; što po svojoj osnovnoj izobrazbi (ostalo je prošireno na edukativno-operativnim „kursovima“ i tečajevima odgovarajućih službi!) lingvist dr. Milorad Pupovac cinično naziva – satirom! I upravo zahvaljujući toj i takvoj „satiri“, dr. Milorad Pupovac postao je jedna od najnepopularnijih pa i najomraženijih javnih osoba u hrvatskoj javnosti i društvu (što ne znači da je to isto i u javnosti i društvu u Hrvatskoj!).
 
Gotovo sve uskrate odnosno frustracije te jad i nevolje zbog društvene nepravde, ponižavanja, šikaniranja, nepostojanja vladavine prava i stvarne trodiobe vlasti, pravne nesigurnosti, „vimpulšek(s)ovskog“  pravosuđa, borgovskog kriminalno-ortačkog kapitalizma, „dogovornog“ višestranačja, karikaturalne demokracije, etatizma, antitržišne  ekonomije te posljedičnog stampeda radnoaktivnog stanovništva u inozemstvo, dominantne uloge političke oligarhije („gremij“: Budimir Lončar, Franjo Gregurić, Vladimir Šeks, Davor Božinović, Nikica Valentić, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Luka Bebić, Branko Roglić, itd.) i „duboke države“ u svim političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim i kadrovskim procesima; nepostojanja medijskog pluralizma, programiranog institucionalnog  psihološko-propagandnog djelovanja režimskih medija i tzv. javne televizije protiv demokratskih stečevina i temeljnih sociokulturnih vrjednota i tradicije hrvatskoga društva i naroda; ograničavanja demokratskih prava i sloboda građana te primjena „light“ totalitarnih metoda i postupaka u provođenju vlasti Vlade RH koja nema izborni i politički legitimitet građana što znači da je režim a ne demokratska vlast, nedemokratskog izbornog zakonodavstva, te istog takvog izbornog sustava i procesa; masovnog kršenja ustavnih prava građana i na izravnu demokraciju, klijentelizma, nepotizma, trgovanja utjecajem i korupcije; socijalne bijede i siromaštva, nezaposlenosti, negativnog nataliteta i demografskog „danse macabrea“, depopulacije i ostale socijalne patologije; paradoksalno i na odgovarajućim činjenicama neutemeljeno većim dijelom ostaju izvan vidokruga i fokusa pozornosti pauperiziranih, poniženih i potlačenih hrvatskih građana!
 
Kako i zašto?
 
Najvećim dijelom zbog nepostojanja pluralizma i slobode medija, te totalitarnim državama i društvima prispodobivim masovnim psihološko-propagandnim manipulacijama, obmanama i „alternativnim istinama“ odnosno lažima, te teoriji zavjere i imaginarnog neprijatelja kao modusa operandi u razrješavanju političkih antagonizam i društvenih konflikata; prijeziru ljudi, društva, demokracije i humanosti, te apoteozi tuge demokracije. Upravo zahvaljujući toj i takvoj etatističko-birokratskoj tehnologiji provođenja vlasti režima Andreja Plenkovića Borga i „gremija“, dr. Milorad Pupovac inkarniran je u dežurnog dnevnopolitičkog krivca za gotovo sve frustracije, poniženja i patnje hrvatskih građana! Čime su  animozitet, gađenje i agresija građana odmaknuti od pravog i jedinog krivca a to su Vlada u Republici Hrvatskoj i njezin predsjednik, te (pre)usmjereni na simboličnog društvenog „grješnog jarca“ – dr. Milorada Pupovca. Što i jest primarni i glavni cilj te masovnopsihološke i medijske manipulacije te obmane koju je kreirao i provodi režim Andreja Plenkovića Borga i „gremija“.
 
Koordinativna strategija dr. Milorada Pupovca
 
No, u hrvatskome društvu, nažalost, još uvijek ne postoji „kritična masa“ građana koji dostatno poštuju svoju inteligenciju i zdrav razum te imaju razvijeno odgovarajuće samopoštovanje, pa da mogu vidjeti i shvatiti da je dr. Milorad Pupovac kao simbolični društveni „grješni jarac“ (tzv. Pedro); stvarno projekt, program i izvedba Andreja Plenkovića Borga i „gremija“ koji ga je instalirao na vlast, te ga dnevnopolitički instruira, upravlja i servisira! Politička i društvena taktika i strategija koju primjenjuje i provodi dr. Milorad Pupovac velikim su dijelom planirani, koordinirani i sinkronizirani s predsjednikom Vlade i HDZ-a Andrejom Plenkovićem Borgom i „gremijem“ s jedne strane; te s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem s druge strane! A primjer i dokaz tome su i „paljenje hrvatske zastave u Narodnoj skupštini Srbije“, „zabrana ulaska u Hrvatsku ministru Aleksandru Vulinu“, „provokativni govori Šešeljeva sina Aleksandra na zasjedanjima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe“; i mnogi drugi režirani, međusobno „uvezani“ i sinkronizirani navodni „incidenti, provokacije i konflikti“.
 
Pa što bi to bez te i takve koordinativne taktike i strategije mogao i do kada činiti dr. Milorad Pupovac, tj. da ga ne potiče, programira te politički, financijski, medijski i logistički podupire Andrej Plenković Borg, te i „gremij“ kao neformalni i nelegitimni centar moći i vlasti u Hrvatskoj? Logično je da bi mogao vrlo malo ili ništa od onoga što već mjesecima čini; nego bi radio, ponašao se i djelovao onako i samo onako kako su to odredili Ustav RH, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, te odgovarajući zakonski i podzakonski akti. A tko bi od toga da u svom političkom, društvenom i javnom djelovanju dr. Milorad Pupovac poštuje i provodi Ustav RH te odgovarajuće zakone i podzakonske akte, imao najviše političke i društvene štete?
 
Vjerojatno će čitatelji u prvi mah pomisliti – pa sâm dr. Milorad Pupovac, ali će se ako se odluče za tu opciju - prevariti? Ne dr. Milorad Pupovac, nego nitko drugi do li  Andrej Plenković Borg i njegova bez izbornog i političkog legitimiteta Vlada! A kako i zašto? Pa zato i zbog toga što bi tek tada većina u hrvatskoj javnost i među domoljubima mogla prepoznati i shvatiti kolosalnu manipulaciju, obmanu i prijevaru kojom se prikriva pravi subjekt i glavni krivac za gotovo sve ili veliku većinu političkih, društvenih, gospodarskih i socijalnih devijacija, anomalija te i doslovno anomiju u Hrvatskoj; a društveno nezadovoljstvo, animozitet i agresija se usmjeruju na  pogrješnu adresu tj. simboličnog društvenog „grješnog jarca“ dr. Milorada Pupovca, te posredno i spontano fenomenom „difuzije afekta“ posve neopravdano, a na štetu i hrvatskog društva, naroda i države; širi na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj!
 
„Napad“ na Dolcu na dr. Pupovca
 
No, omraza koja je velikim dijelom zahvaljujući upravo političkom projektu i politici Andreja Plenkovića Borga i „gremija“ stvorena u hrvatskome društvu prema članu (ne)formalne vladajuće koalicije dr. Miloradu Pupovcu, širi se neutemeljenim i pogrješnim poistovjećivanjem neopravdano i nepravedno na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, zbog toga što je navodno Pupovac njezin „izabranik“ i vodeći politički predstavnik. A to je na izbornim rezultatima neutemeljena konstrukcija, mistifikacija i političko podmetanje, jer vrlo mali broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti glasuje za manjinske izborne liste u XII. izbornoj jedinici, tako da dr. Pupovac te njegova politička stranka SDSS i u kontekstu posebnog biračkog prava nemaju niti najskromnijim demokratskim standardima primjeren izborni legitimitet i političku potporu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj!
 
Kada se tome doda i bitna činjenica da je većina pripadnika srpske nacionalne manjine u vrlo osjetljivim, složenim i teškim ratnim društvenim uvjetima ostala lojalna svojoj domovini Hrvatskoj, a više od 10.000 ih je aktivno sudjelovalo u postrojbama Hrvatske vojske u Domovinskom osloboditeljskom ratu, moralo bi biti čak i onima u hrvatskome društvu koji previše ne drže do vlastite inteligencije, zdravog razuma i samopoštovanja; da je na izbornim i političkim činjenicama neutemeljeno te stoga krajnje iracionalno, nerazumno, kontraproduktivno i štetno saborskog zastupnika bez demokratskim standardima primjerenog izbornog legitimiteta i političke potpore srpske nacionalne manjine – dr. Milorada Pupovca, na bilo kakav način i u bilo kojem vidu poistovjećivati odnosno sinonimizirati s tom istom srpskom nacionalnom manjinom!
 
Programirano institucionalno stvaranje u društvu ozračja netrpeljivosti, omraze i latentne agresije prema Pupovcu kao tzv. vodećem političaru srpske nacionalne manjine i navodno isključivom inspiratoru  i autoru estetski neukusne, uvrjedlive i provokativne „satire“ u tjedniku Novosti, kao i godišnjim izvješćima/publikacijama Srpskog narodnog vijeća o „raspomamljenom nacionalizmu,  kleronacionalizmu, šovinizmu, ksenofobiji, ustašluku, fašizmu i klerofašizmu“ u Republici Hrvatskoj a sve po lako prepoznatljivim metodama i postupcima psihološko-propagandnog djelovanja i „rata“; kulminiralo je u petak 28. rujna 2018. na središnjoj zagrebačkoj tržnici Dolac gdje je Saša Mučnjak gađao i pogodio dr. Milorada Pupovca kriškom limuna! Svatko tko poštuje vlastitu inteligenciju i zdrav razum, može i mora prepoznati društveni kontekst i trenutak odnosno „tajming“ tog incidenta, činjenicu da se „dogodio“ u vremenu pripremanja humanitarnog skupa empatije, potpore i solidarnosti sa žrtvama ratne agresije na grad Vukovar; štrajkova i ugrožene egzistencije radnikâ  u brodogradilištima „Uljanik „ i „3. maj“, te u tijeku još jednog u nizu bakarićevskih „demokratskocentralističkih“ diferencijacija, harangi, linčeva i obračuna sa stranačkim političkim neistomišljenicima („neprijateljima“) u HDZ-u, ovaj put s njegovim podpredsjednikom Milijanom Brkićem.
 
Znajući za edukativno leglo i komunikološku „školu“ iz koje dolazi Plenković, marksističku inspiraciju, vokabular, temu i teze njegove brošure s naslovom „Sredstva masovne komunikacije“ koja je publicirana u SFR Jugoslaviji 1989.,  te mu političku karijeru, mentore, metode i praksu; osnovano se može pretpostaviti da u krug onih kojima u tom trenutku politički apsolutno odgovara i koristi „napad“ i javno poniženje društvenog „grješnog jarca“ saborskog zastupnika dr. Pupovca, nedvojbeno te sigurno spada i Andrej Plenković Borg! Tim više jer su režimski mediji (a drugih u karikaturalnoj demokraciji kao što je ova u Hrvatskoj i – nema!), taj u stvarno demokratskim državama čin i izraz prosvjednog demokratskog folklora uobičajen i prihvaćen kao način izražavanja političkog nezadovoljstva slobodnih i demokratskom te pravnom državom zaštićenih građana od ucjena, pritisaka, straha i represije; odmah i unaprijed kvalificiran, ozloglašen i osuđen kao „nacionalistički i šovinistički napad na Srbina“, a ne kao što to on dijelom stvarno i jest, estetski neukusan prosvjedni čin protiv javne osobe, političara, saborskog zastupnika te štoviše člana (ne)formalne vladajuće koalicije Pupovca, od čijeg glasa u parlamentu izravno ovisi čak i sâm opstanak Vlade u Hrvatskoj! Sad možete zamisliti u kojim „strahotnim“ društvenim dimenzijama je ruban, efemeran, ostarkiran i nemoćan dr. Pupovac, kada ima političku poziciju i moć da u Saboru može srušiti vladu jedne države i izazvati prijevremene izbore!
 
Osim toga ali ne i manje važno, u dirigiranim medijima a takvi su svi mainstream a oporbenih uopće i nema (!), nigdje nije ni spomenuto da se hrvatska javnost, društvo a neizravno i veći dio naroda, planski i programirano kontinuirano mjesecima frustrira, ponižava, ozloglašava i stigmatizira političkim govorom, postupcima i ponašanjem Pupovca te provokacijama tjednika Novosti. Kao da se institucionalno i sustavno željelo artikulirati politički kontekst i društveno ozračje, koje će potaknuti i izazvati takav ili sličan prosvjedni čin ili fingirani incident! A koji će onda medijski i psihološki biti manipuliran, usmjeren i zlorabljen na način i s ciljem, kako je to institucionalno planski i učinjeno s „napadom na Srbina“; a ne i na javnu osobu, političara, saborskog zastupnika i člana vladajuće koalicije – Pupovca!
 
Tko je Saša Mučnjak?
 
Na kraju ostaje i pitanje na koje treba pokušati i odgovoriti: tko je, što je i čiji je Saša Mučnjak; koji se kriškom limuna nabacio na Pupovca, i time dao razlog i povod za monstruoznu huškačku medijsku kampanju i demonizaciju hrvatskoga društva i naroda takvih dimenzija koje su apsolutno nerazmjerne povodu, kao da je „napad“ kriškom limuna gotovo jednak zločinu političkog atentata ranjavanja i ubojstva Stjepana Radića i ostalih HSS-ovih zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca! Za počinitelja „napada“ odnosno izgrednika jer to u demokratskoj državi može biti te doista i jest samo i jedino politički prosvjedni čin ili izgred, javnost je brzo saznala jer se on sâm prijavio policiji! Ubrzo je potom dao i javno obrazloženje motiva svog čina na Dolcu, za koje se može steći i dojam da je na intelektualnoj razini osobe blaže ometene u intelektualnom razvitku, ali i da djelomice estetski i literarno korespondira sa „satirom“ (ili satarom?) kojom Pupovac mjesecima obdaruje hrvatsko društvo!?
 
Dakle, motiv i poticaj za bacanje kriške limuna bio je (pra)davni događaj od prije desetak i više godina, kada se dr. Pupovac  tada djevojci a danas supruzi Saše Mučnjaka „uvaljivao“ na terasi nekog kafića! Slučajni (ili „slučajni“?) susret s „udvaračem“ na Dolcu pobudio je sjećanje na (pra)davno nedolično ponašanje znatno starijeg muškarca, probudio povrijeđenu čast supruga koji tada kako se to iz obrazloženja može shvatiti današnju suprugu uopće nije ni poznavao (!), te je iz toga slijedila autohtona osobna odnosno individualna prosvjedna akcija zaštite ženske časti i dostojanstva činom bacanja kriške limuna u  (pra)davno nametljivog „matorog“ udvarača! Uvjerljivo i vjerodostojno (kao da je od Plenkovića Borga!) kao što to tako formulirano i može biti u vrlo širokom rasponu, a obrnuto razmjerno kvocijentu inteligencije čitatelja.
 
No, da bi se u to obrazloženje motiva nabacivanja kriškom limuna  kao samo i isključivo „osobnog“ prosvjednog čina i akcije moglo i (po)vjerovati, potrebni su i još neki podatci iz životopisa njegova autora Saše Mučnjaka. Kao na primjer, što je i gdje radio te od  kojih prihoda je živio nakon povratka iz SAD-a u Hrvatsku i Zagreb? Gdje i kod koga je zaposlen posljednje tri-četiri godine, tko mu daje plaću, u kojoj je banci tekući račun na koji mu se uplaćuje plaća, je li plaća redovita i ukupni prihodi dostatni za život obitelji na barem prosječnom životnom standardu? Je li nakon svega spoznao i shvatio, da navedenim činom na Dolcu nije učinio uslugu hrvatskome društvu, kulturi, narodu i državi? Misli li da bi se zbog toga trebao javno i ispričati? Pitanja su to na koji bi svaki pristojan i domoljuban čovjek morao odgovoriti, nakon neprocjenjive štete koju je navodno „osobnim razlozima“ motiviranim činom nanio hrvatskom društvu, kulturi, narodu i državi! U protivnom, u tom istom društvu, kulturi, narodu i državi; moglo bi se i moralo naći savjesnih, odgovornih, etičnih i domoljubnih pojedinaca koji bi se osnovano mogli i morali upitati: je li taj Saša Mučnjak doista Saša Mučnjak, ili je on možda ipak – Aleksandar Mućak?
 

Erih Lesjak

Srpski i crnogorski agresori došli naoružani u Hrvatsku i sada još tuže hrvatske branitelje!

 
 
"Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu". Ova vijest tjednika "Dan" može iznenaditi svakoga, osim notorne četnike: Specijalno državno tužiteljstvo je na prijavu prosrpskoga (28. 3. 2017.) "Udruženja boraca ratova od 1990." (?, pa 1990. nije bio rat, op. T.T.) pokrenulo istragu protiv pukovnika Marka Miša Mujana iz Korčule. Slijedi citat: "U mje­stu Če­pi­ku­će kod Du­brov­ni­ka ubi­je­ni su Ran­ko Bo­jić, Vo­ji­slav Bu­la­to­vić i To­mi­slav Bu­la­to­vić iz Ko­la­ši­na, Želj­ko Pan­du­ri­ca i Mi­lo­van Smo­lo­vić iz Moj­kov­ca i Ra­di­sav Sr­da­no­vić i Ra­sim Mu­rad­ba­šić iz Pod­go­ri­ce. U do­pi­su Udru­že­nja bo­ra­ca na­ve­de­no je da je uz po­moć Ko­na­vlja­ni­na Lu­ke Kor­de, pred­sjed­ni­ka op­štin­skog HDZ-a, i nje­go­vog bra­ta Đu­ra, te uz lo­gi­stič­ku po­dr­šku ru­ko­vo­di­la­ca Du­brov­ni­ka Želj­ka Ši­ki­ća i Pe­tra Po­lja­ni­ća, u lje­to 1991. go­di­ne u Ko­na­vli­ma or­ga­ni­zo­va­no vr­bo­va­nje, ob­u­ča­va­nje i na­o­ru­ža­va­nje do­bro­vo­lja­ca – pri­pad­ni­ka zbo­ra na­rod­ne gar­de (ZNG). Na če­lu jed­ne gru­pe je bio sa­da po­koj­ni Ni­jaz Ba­tlak (zvani daidža, te Šarlija, op. T.T.), biv­ši usta­ški ju­ri­šnik iz Zve­ko­vi­ce kraj Cav­ta­ta, a na če­lu dru­ge gru­pe bio je Mar­ko Mu­jan – po­bu­nje­nik, ko­man­dant Te­ri­to­ri­jal­ne od­bra­ne Kor­ču­le, ko­ji se is­ta­kao u pre­u­zi­ma­nju ta­mo­šnjih obje­ka­ta JNA, da bi u lje­to 1991. go­di­ne bio ime­no­van za za­po­vjed­ni­ka ZNG-a u Du­brov­ni­ku. Ba­tlak i Mu­jan su ka­sni­je ob­je­di­ni­li svo­je sna­ge u Če­pi­ku­ća­ma".
https://sites.google.com/site/galerijalikova/_/rsrc/1357477015863/marko-mujan/marko%20mujan.jpg?height=320&width=297
Marko Mišo Mujan
 
Moj dragi prijatelj Marko Mišo Mujan (politolog, ratni pukovnik) kazao je; "da su oni došli sa šugamanima (ručnicima, op. T.T.) i opremom za plažu popili bismo piće i počastili bi ih domaćom spizom". Ovako došli su naoružani u Hrvatsku, bez poziva i mandata, paleći susjedno selo Trebimlju i naselje Ravno, granatirajući Dubrovnik i Konavle, te pljačkajući i ubijajući, uz asistenciju naoružanih osoba u četničkim odorama. Naravno, Mujan kao zapovjednik TO Korčula mogao je i morao biti u Čepikućama, ali što su ljudi iz Kolašina, Podgorice, Mojkovca tražili u BiH, te Hrvatskoj? Tko ih je poslao, tko ih je pozvao? Tko će ikada odgovarati za protjerivanje Bošnjaka i Hrvata iz Trebinja, pljačku njihove imovine, prisilnu mobilizaciju, premlaćivanja do smrti, silovanja itd.
 
Crna Gora nema interesa gurati ovu sramotnu tužbu agresora na hrvatski jug, ali službena Srbija zakulisno ima jer naša diplomacija ne koristi svoje adute, pa ovi vrše inicijativu, odnosno tlače na raznim jurističkim, diplomatskim,ekonomskim  razinama; ne tvrdim izričito i u ovom slučaju. Možda je to i način da se pokvari crnogorsko-hrvatske odnose i neutralizira Mujana koji je poslanik MOST-a u županijskoj skupštini i koji je prof. Caporu iz Srđa, pa i meni koji sam tada bio uz don Grubišića, pružio lavovsku podršku u borbi protiv projekta Gornji horizonti (slijevanje voda Neretve u Trebišnjicu), gradnje HE Ombla, te pitanja Golf resorta na Srđu. Mujan je ujedno predsjedavajući najveće i najvažnije gradske braniteljske udruge; osobno častan i nepotkupljiv čovjek!!!
 
Ova provokacija ne treba dužeg komentara; ipak naglašavam da formalno do priznanja Republike Hrvatske kao samostalne države kretanje i djelovanje tzv. JNA jest legitimno uz uvjet da je opravdano naredbama zapovjednika savezne vojske generala Kadijevića (koji upravo zbog gubitka kontrole nad tzv. JNA u vrijeme napadaja iste na Dubrovnik daje ostavku, te vrhovnog zapovjednika Stjepana Mesića Predsjednika predsjedništva tadanje SFRJ!). Bilo je i časnih ljudi poput Crnogorca kontraadmirala Krsta Đurovića koji je podmuklo likvidiran pri pokušaju da svojim zapovjedničkim autoritetom natjera JNA na povlačenje iz Konavala.
 
Hrvatska je imala pravo na pojačanu posebnu policiju (koja se tada zvala ZNG, tj. "garda" i može se tretirati kao TO (teritorijalna obrana), dopuštena po Ustavu (podsjetimo, oružje TO je oduzeto uoči rats, a način kako će tzv. JNA voditi rat je opisao već 1985. jugogeneral Branko Mamula u knjizi "Savremeni svet i naša odbrana." Djelovanje paravojnih jedinica Srba u Hrvatskoj i postavljanje prepreka (balvana, barikada), te smjena legalnog rukovodstva u pokrajinama Kosovu i Vojvodini, te Republici Crnoj Gori otvaraju pitanje je li već tada Jugoslavija nezvanično umrla kao država i ostala bez legitimiteta. Upadaji u platni sustav S. Miloševića i Fikreta Abdića otvorili su put hiperinflaciji, ali i želji zapadnih razvijenih Republika da izađu iz države koja se ubrzano pretvarala u Veliku Srbiju.
 
Lako naoružani hrvatski pješaci su zaustavili modernu armiju, dali vremena Hrvatskoj da se organizira za borbu protiv agresora i omogućili postupno otrježnjenje Zapada i država svijeta od očuvanja hladnoratovske tvorevine Jugoslavije pod svaku cijenu! Ustav iz 1974. je omogućio Republici Hrvatskoj da pokrene proces razdruživanja sa SFRJ!Uza sve poteškoće s ekonomijom, administracijom, zdravstvom, izbjeglicama mi još moramo trpjeti tvorne napadaje onih koji nikad nisu priznali svoj grijeh agresije, kamoli platili neku simboličnu odštetu, a o Hrvatskoj umnogome ovise, kako u prijmu u EU i NATO, tako i u gradnji suvremenih cesta itd. Želim da budućnost donese međusobnu suradnju i prijateljske odnose, ali da netko radi Hrvatskoj i Hrvatima zlo, pa da poslije neuspjeha oružanoga napada još i pravno goni i ucjenjuje branitelje ("krive" što su obranili Domovinu?), to je bezobraština i na to svaka razumna i poštena Hrvatska politika ne može pristati
 

Teo Trostmann

Anketa

Po čijem su nalogu na granici uhićeni i pretraživani Nikola Kajkić i Zorica Gregurić?

Ponedjeljak, 12/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 723 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević