Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Zoran Milanović je izrekao dosad najveću laž protiv Hrvatske i Hrvata

 
 
U svibnju su se u hrvatskoj povijesti dogodili mnogi važni događaji koji se različito tumače i koji izazivaju već desetljećima ideološke sukobe i podjele u hrvatskom narodu. Mjesec svibanj počinje praznikom rada, radničkim praznikom borbe za prava radnika koji su danas upravo u vrijeme vladavine socijaldemokrata najviše obespravljeni i koji se bore da sačuvaju dostojanstvo rada i radnog mjesta. Ove godine radnici su Vladi dali crveni karton i zatražili prijevremene izbore.
Izdajnička izjava predsjednika Vlade
 
Drugoga svibnja 1991. dogodio se veliki zločin ubojstvom i pokoljem 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. Ove godine, kao i svake godine, taj dan je obilježen komemoracijom i polaganjem vijenaca u spomen hrvatskih redarstvenika. Međutim, došlo je do novih sukoba između vlasti i branitelja, ponovno su kao i prošle godine u Vukovaru formirane dvije kolone. Na jednoj strani bili su branitelji i narod a na drugoj strani predstavnici državnog vrha odnosno protokola. Branitelji su smatrali svojim pravom ne samo da u miru i šutnji polože vijence nego su željeli držati govore i reći svoje mišljenje i upitati vlast zašto u Borovu Selu postoji spomenik četničkom zločincu Vukašinu Šoškoćaninu. Državna vlast kao i prošle godine u Vukovaru osudila je takvo ponašanje branitelja smatrajući da se političkim govorom narušava pijetet žrtava te su zastupali stajalište da na komemoracijama ne treba izražavati nikakve emocije nego samo položiti vijence kako se ne bi Srbi doveli u neugodnu situaciju, kako ih se ne bi uznemirilo.
 
Milanović je najveći izdajnik
 
Međutim, državni vrh je ponovno na obilježavanju obljetnice proboja zatočenika koncentracijskog logora u Jasenovcu pokazao svoju neprincipijelnost i dvostruka mjerila. Komemoraciju u Jasenovcu, kao i uvijek, nije bilo samo odavanje pijeteta žrtvama nego i politički skup, s vatrenim političkim govorima u kojima su govornici iznijeli niz neistina pa i neargumentiranih optužba protiv hrvatskog naroda. Predsjednik Vlade Zoran Milanović ponovio je svoje neistine kojima je optužio ustaše da su prije Hitlera i prije masovnih nacističkih zločina prvi u Europi počinili masovne zločine i masovno ubijali što je potpuna neistina kojom se želi reći da je hrvatski narod bio zločinačkiji nego nacisti i fašisti.
 
Mirjana Kasapović u svom opširnom članku u Večernjem listu navodeći jake argumente zašto je nužno smijeniti Zorana Milanovića i kao predsjednika SDP-a i kao predsjednika Vlade osvrnula se i na njegovo izvrtanje povijesti i lažne optužbe koje optužuju Hrvate da su u Europi prvi krenuli u masovna ubijanja i likvidacije prije nacista u Njemačkoj te je između ostalog napisala: "U nedavnom govoru u povodu obilježavanja obljetnice proboja zatočenih iz koncentracijskog logora u Jasenovcu Zoran Milanović uputio se u reviziju povijesti Drugoga svjetskog rata i razdoblja koje mu je prethodilo, što je zgrozilo domaće povjesničare". Međutim, nije Zoran Milanović bio jedini koji je iskoristio komemoraciju u Jasenovcu za vatreni politički govor i u kojem je povezao ustaške zločine sa stanjem u sadašnjoj Hrvatskoj, nego je to učinio i predsjednik Ivo Josipović. Josipović je nastavio sa svojim kontinuitetom iznošenja optužbi protiv hrvatskoga naroda neistinito prikazujući današnju Hrvatsku kao dolinu zmija u kojoj one vrebaju odnosno da "zlo ne samo da nije nestalo nego je tu i još vreba".  
 
Dakle, i dalje državni vrh pogrješno povezuje zločine u Jasenovcu i druge ustaške zločine s današnjom Hrvatskom te govori kao da u Hrvatskoj postoje jake ustaške zločinačke snage koje vrebaju i koje samo čekaju da ponovno učine zlo koje je učinjeno u Jasenovcu. Najgore je što peta protuhrvatska kolona i obnovljeni velikosrpski nacionalizam pokušavaju borbi hrvatskih branitelja za hrvatski Vukovar povezati s ustaškim zločinima i tvrditi kako danas u Hrvatskoj ponovno jača "ustaštvo" i kako su Srbi navodno ponovno ugroženi. Dakle, krajnje je vrijeme da državni vrh shvati da u hrvatskim srcima ne živi ustaška zmija, da Hrvatska nije zmijska dolina, nego demokratska država u kojoj ustaše nisu nikakve politička snaga i u kojoj ne prijeti nikakva opasnost od novih Jasenovaca.
 
Politički govori i u Borovo Selu
 
Nemam ništa protiv toga da se o zločinima u Jasenovcu govori emocionalno, da se drže politički govori, međutim smetaju me dva kriterija. Kada se u Hrvatskoj govori o ustaškim zločinima, kada se odaje počast žrtvama onda nikom ne pada na pamet da kaže kako treba izbjeći emocije i političke govore kako se time ne bi narušilo pijetet žrtava. Smeta me što postoje dva kriterija i dva načina ponašanja, kada se odaje počast hrvatskim žrtvama u Borovu Selu, Vukovaru i drugdje, inzistira na tome da se ne smiju držati politički govori niti bilo kakvi govori odnosno da sve treba svesti na protokol bez emocija, srca i duše. Uvjeren sam da je to pogrješno, da u svim slučajevima treba govoriti istinu, da treba postupati na jednak način jer ako se brane emocije, ako se brani govorenje istine onda se ustvari želi izbrisati sjećanje na prošlost, onda se te komemoracije svode na puki protokol.
http://img397.imageshack.us/img397/4594/vulevn8dh4bx4.jpg
Vukašin Šoškoćanin s uobičajenim rekvizitom protiv Hrvata
 
Osmoga svibnja, na Dan oslobođenja Zagreba zaoštrile su se stare podjele i sukobi. U Gradskoj skupštini grada Zagreba održana je svečana akademija u povodu oslobođenja grada Zagreba na kojoj su odane najveće počasti Josipu Brozu Titi kao tobožnjem heroju i Hrvatu koji je najzaslužniji što smo bili u redovima antifašističke koalicije i što je pobijeđen nacizam i fašizam. I tu su se čule vrlo jednostrane ocjene koje su išle tako daleko da su svakoga tko ukazuje na crnu stranu Tite i komunističkoga totalitarnog sustava proglasili hrvatskim neprijateljem koji radi protiv interesa hrvatskog naroda. Isti dan već po sedmi puta građanska inicijativa "Krug za trg" na Trgu maršala Tite okupila je oko 300-injak građana koji su ponovno zatražili da se Trg maršala Tite preimenuje u Kazališni trg. Navodeći brojne argumente kojima su optužili Titu za brojne zločine koji su se dogodili poslije Drugoga svjetskog rata.
 
Dosta je veličanja megazločinca
 
Dakle, imali smo dva skupa u isto vrijeme, na jednom je Tito proglašen najvećim hrvatskim herojem o kojem se ne smije ništa negativno reći a na drugom je Tito svrstan u najveće zločince poslije Drugoga svjetskog rata. Stjecajem okolnosti na 4. programu Hrvatske televizije imao sam priliku polemizirati s mladim povjesničarom dr. Hrvojem Klasićem koji je žestoko branio pogled na Titu kako je iznesen u Gradskoj skupštini na svečanoj akademiji a ja sam pokušao navesti argumente zašto mislim da je potrebno promijeniti ime Trga maršala Tite odnosno zašto je potrebno politički osuditi razdoblje komunističke Jugoslavije poslije 1945. godine na čelu s Titom u kojem je sve do 60-ih godina vladao pravi staljinistički sustav i u kojem su počinjeni masovni zločini posebno protiv hrvatskog naroda. To je bila i prilika da ponovim svoj stav koji stalno zastupam a koji ukratko glasi: hrvatski narod se ne će riješiti prokletstva povijesti i ideoloških i drugih sukoba podijeljenog hrvatskog naroda sve dok se ne postigne što je moguće širi konsenzus u prihvaćanju istine o prošlosti.
 
A po mojem mišljenju istina je da je hrvatski narod prošao pakao dva totalitarna sustava najprije ustaškog a zatim komunističko-titoističkog. Istina je da ni slovo U ni crvena zvijezda petokraka nisu donijeli slobodu, demokraciju hrvatskom narodu i da je hrvatski narod tek u Domovinskom ratu stvorio demokratsku višestranačku i slobodnu državu te da zato sadašnjost i budućnost Hrvatske treba graditi na vrijednostima Domovinskoga rata te da treba završiti ideološke borbe za bolju prošlost. Međutim, to nije moguće bez suočavanja s istinom i u jednom i u drugom totalitarnom sustavu i uspostavljanja novog jedinstva o temeljnim vrijednostima na kojima ćemo graditi demokratsku i slobodnu hrvatsku državu. Te vrijednosti su danas ponovno ugrožene i prelamaju se upravo kroz borbu za hrvatski Vukovar.
Milan Bandić - čovjek koji zarađuje političke bodove na najjadniji način
 
Zbog svega toga ne smije se zaboraviti da novi zamah starim sukobima i podjelama daju i podjele vezano za istinu o Vukovaru i različita stajališta prema onom što se danas događa u Vukovaru. Ogromna većina naroda i branitelji smatraju da Stožer za obranu hrvatskog Vukovara okuplja hrvatski narod da još jedanput obrani hrvatski Vukovar od nove velikosrpske agresije. Ti problemi iz dana u dan sve više eskaliraju pogotovo nakon kriminalizacije vukovarskih branitelja i presude od osam mjeseci zatvora s kušnjom od dvije godine predsjedniku Stožera Tomislavu Josiću. Toj presudi prethodila je jedna velika medijska sotonizacija vukovarskih branitelja pa čak i vukovarskih majki. Zato su i ove konfrontacije vezane za Dan pobjede oštrije nego ranije. Na skupu pred Hrvatskim narodnim kazalištem govornici su čak ustvrdili da se 8. svibnja ne može slaviti kao dan oslobođenja jer to nije bilo oslobođenje nego uvod u novo ropstvo hrvatskog naroda u totalitarnoj Jugoslaviji.
 
Misli, da bi morali izaći iz crno bijelih podjela i pokušati smiriti situaciju i težište bobe za bolju prošlost prebaciti na borbu za bolju budućnost. U ovom mjesecu zabilježili smo i obilježavanje godišnjice smrti Josipa Broza Tite koje je dobilo dosta prostora u medijima u kojima na žalost nije bilo ni riječi o tamnoj strani titoizma i njegovoj odgovornosti za zločine koji su bili masovni.
 
U ovom mjesecu imamo i obilježavanje rođenja Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika koje će obilježeno promocijom knjige pod naslovom "Oslobađajuće presude Haaškog suda Tuđmanovoj Hrvatskoj". I oko toga postoje sukobi u Hrvatskoj jer peta kolona u Hrvatskoj i dalje ne priznaje da su oslobađajuće presude Gotovini i Markaču bile oslobađajuće presude Tuđmanu od brojnih lažnih optužbi ne samo u Den Haagu nego i u Hrvatskoj. Rasprava na Međunarodnom sudu pravde u Haagu u povodu tužbe Hrvatske protiv Srbije za učinjeni genocid i protutužbe Srbije pokazale su da se srpska politika nije nimalo promijenila i nije otišla ni korak dalje od Miloševićeve politike te da i dalje verbalnom agresijom i obnovom velikosrpskih pretenzija prema Hrvatskoj i dalje smatra da je Vukovar srpski grad te uživa u politici hrvatskoga državnog vrha koji nasilnom uvođenjem ćirilice u Vukovar pomaže da se Vukovar obilježi kao srpski grad.
 
Bleiburg i Križni put – najveća knedla u grlu jugoslavena
 
Tu je i tradicionalno održavanje komemoracije u Bleiburgu. I tu je napravljena ogromna pogrješka. Sadašnji državni vrh ukinuo je pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad obilježavanjem komemoracije žrtvama Bleiburga i Križnog puta. Obilježili smo u ovih dana i godišnjicu smrti Ivice Račana koji je bio bitan čimbenik u stvaranju i obrani hrvatske države podržavajući predsjednika Tuđmana i njegovu politiku u svim bitnim kriznim situacijama. Ja sam bio prvi hrvatski političar s ljevice koji je u ime Sabora održao govor na Bleiburškom polju. Bio je to jedan od najtežih dana u mom životu jer zbog silnih prosvjeda nisam mogao održati govor nego sam samo rekao nekoliko rečenica. Okupljeni na Bleiburgu koji su godinama tamo dolazili u strahu, koji nisu smjeli govoriti da su njihov najmiliji ubijeni na Križnom putu i drugdje, mene su doživjeli kao predstavnika bivšeg Saveza komunista Hrvatske. Sutradan je Ivica Račan u miru položio vijence u Bleiburgu. Bio sam napadnut žestoko poslije i od crvenih i o crnih. Crveni su uživali što sam doživio žestoke prosvjede i govorili tako mu i treba zašto je uopće išao na Bleiburg. Crni su me napali jer i njima nije odgovaralo da dođe do pomirbe. Ja sam tada uspio ipak reći da ćemo zatvoriti krvave hrvatske mostove kada crveni s pijetetom dođu se pokloniti na Bleiburg a crni također s pijetetom u Jasenovac. Nakon dvije godine sam ponovno došao u Bleiburg i bio sam srdačno dočekan i pozdravljen a mnogi koji su mi zviždali dolazili su da me pozdrave i da mi se ispričaju. Pokroviteljstvo Sabora ipak je počelo mijenjati atmosferu zato je strašna pogrješka što je sadašnje vodstvo ukinulo pokroviteljstvo komemoracije žrtvama u Bleiburgu, što državni vrh u punom sastavu ide u Jasenovac a nitko ne ide u Bleiburg. Tako se na žalost pokazuje da verbalne izjave da treba odati počast svim žrtvama o osuditi sve zločine samo je verbalna politika jer na djelu se radi drugačije.
 
Gdje je izlaz? Izlaz je u iskrenom provođenju Tuđmanove politike pomirbe koju je podržavao i Ivica Račan i SDP za vrijeme Račana. Hrvatski narod je malobrojan narod. Živimo u velikoj krizi. Na djelu je ponovno masovno iseljavanje, nezaposlenost, strah od budućnosti. Hrvati u Bosni i Hercegovini su potpuno obespravljeni. Ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini hrvatske političke stranke nisu u stanju postići konsenzus ni u jednom bitnom nacionalnom pitanju. Dakle, izlaz je u promjeni sadašnje politike i stvaranju novog nacionalnog programa u kojem će se dati odgovore na otvorena pitanja nacionalne politike u novim uvjetima. Potrebna je sinergija i okupljanje a ne poticanje razdora i sukoba. 
 
Mjesec svibanj u kojem je i konstituiran prvi hrvatski višestranački Sabor u slobodnoj hrvatskoj državi trebalo bi završiti svečanom sjednicom Hrvatskoga sabora na kojoj bi trebalo pokušati dati viziju  kako izaći iz krize. Trebalo bi sve učiniti da u nacionalnom interesu dođe do prijevremenih izbora i da se početkom iduće godine istovremeno održe i predsjednički i parlamentarni izbori. U ovoj godini bit će i parlamentarni izbori u Bosni i Hercegovini gdje također je hrvatski narod razjedinjen i podijeljeni gdje mu prijeti novi politički poraz ukoliko se stanje ne promijeni. U svakom slučaju burna događanja u ovom mjesecu bitno će utjecati i na buduće sudbinske događaje u kojima se određuje sudbina hrvatskog naroda ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i Hercegovini.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Katolički list

U Bleiburgu se oplakuju Titine žrtve, a u Kumrovcu se veliča njihova krvnika!?

 
 
Desetak tisuća ove godine okupljenih na Bleiburškom polju kao da su poslušali žučljivog Nenada-Nešu Stazića pa nitko od njih nije obukao ustašku uniformu niti glavu pokrio 'lijepom ustaškom kapom'! Doduše, TV kamere bivšeg Titinog štafetonosca Gorana Radmana ipak su otkrile jednog opakog nacionalistu odjevenog u domobransku odoru s kapom na kojoj se isticala nepoćudna 'hrvatska šahovnica'! Sve u svemu okupljanje Hrvata na Bleiburškom polju proteklo je mirno i dostojanstveno što i priliči pijetetu brojnim žrtvama ubijenim bez suđenja ali ne samo na tom polju nego i na onih više od tisuću stratišta diljem Slovenije i Hrvatske; prešućenim grobovima za koje se nije smjelo znati dugih 45 godina komunističke satrapije! Čak je i homilija dubrovačkog biskupa Mate Uzinića bila neobično pomirljiva, naime, on je u svojoj propovijedi pozvao na pomirenje i praštanje.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/media/images/tito-vampir12/61028-1-cro-HR/tito-vampir1_medium.jpg
Pomalo čudnovato, usporedio je on Bleiburg sa žrtvama ustaškog logora u Jasenovcu te pozvao 'Bleiburg da pruži ruku Jasenovcu'.Ipak, najveći pljesak dobila je austrijska parlamentarka Anneliese Kitzmüller koja je govorila o „pobješnjeloj soldateski maršala Tite koja je zvjerski ubila sve koji se nisu uklapali u komunistički poredak.“
 
Kako to biskup Mate Uzinić može opraštati grijehe nekome koji taj oprost nikad ni zatražio nije, koji se za svoje grijehe nije nikome ispovjedio niti mu je to na kraj pameti; zar se aktualna vlast nije 'zubima i noktima' borila za famozni 'Lex Perković' štiteći (Titine!?) UDBA-ške sjekiraše? A tu podjelu među hrvatskim narodom nameću upravo reciklirani neo-komunisti koji nemaju ni moralne snage ni političke volje suočiti se s pravom istinom o zločinima koje su njihovi preci počinili! Primjerice, opravdavajući monstruozne zločine počinjene na Bleiburgu i Križnim putovima SDP-ovka Dragica Zgrebec će lakonski izvaliti: 'Na Bleiburgu nisu stradali samo nevini, pa zato pokroviteljstvo ne treba vratiti', a veleizdajnik i šarlatan Stipe Mesić će pohitati kod austrijskih vlasti kako bi ishodio definitivnu zabranu komemoracije na Bleiburgu!?
 
A istina je slijedeća: Tito je osobno u detalje isplanirao, proveo i nadgledao provođenje genocida nad hrvatskim narodom ali je isto tako svojim bliskim suradnicima nametnuo morbidnu 'zavjeru šutnje'. O tome govori učeni antifašist Slavko Goldstein, hrvatski kripto-povjesničar, publicist, izdavač, svršeni bibliotekar… jasno, glasno, neuvijeno: Postojala je zavjera šutnje, i nema dvojbe da je ona dolazila od Tite osobno. (...) Tito je itekako znao, o čemu postoje i dokumenti, na primjer izvještaji štabova bataljona o izvršenim likvidacijama, koji su prosljeđivani sve do generalštaba, i nije moguće da nisu dolazili do Tite. (...)“-vrhovnog komandanta!?
 
Upravo zbog toga su godinama takozvani antifašisti-zavjerenici šutnje licemjerno branili svog krvavog šefa tvrdeći da on nije znao što se događa a unatoč brojnim jasnim dokazima, to čine i danas. Čak je i on sam, prema svjedočenju kućnog mu prijatelja Miroslava Krleže, rekao da je morao 'pustiti Srbe da se izdovolje'. Usprkos notornoj činjenici da zauzima visoko mjesto na listi od deset svjetskih mega-ubojica taj monstrum i danas ima svoj trg - Trg maršala Tite, jedan od najljepših u glavnom gradu, neke ulice po hrvatskim gradovima nazivaju se po njegovu imenu; najnovije, ima čak i svoju, 'Titinu rivu' u Fažani nadomak njegovih 'Briona'.
 
U demokratskom društvu u kojem postoji realna medijska sloboda, hrvatski 'jurišni' mediji su toliko blokirani 'zavjerom šutnje' a sve s ciljem kako široka javnost uopće ne bi znala zločinačku dimenziju tog šumskog maršala, nespornog krvnika hrvatskog naroda. Štoviše, ti, antihrvatski mediji puni su panegirika njegovih ideoloških sljedbenika organiziranih u razne udruge koje slave čak i njegov izmišljeni rođendan nesmetano ističući simbol zločina - zvijezdu petokraku - a osnovana je i jedna nova 'plaćenička' udruga imena Antifašistička liga. Ponovno će kripto-antifašisti prirediti jedinstveni tulum za njegov navodni rođendan 25. svibnja (ustvari, to je datum desanta na Drvar, 25. svibnja 1944.!) kada treba stići čak i njegova štafeta koja je već krenula iz Slovenije, pa preko Istre sve do komunističkog derneka u rodnom mu(?) Kumrovcu. I učinit će to bez imalo ljudske katarze, srama ili straha od istine koja ih nezaustavljivo sustiže ali i uz podršku Ostojićeve policije kao i odnarođene, vladajuće klike na čelu s Josipovićem i Milanovićem koji još uvijek drugu Titi iz stražnjice vire.
 

Damir Kalafatić

Predizborna kampanja za Europski parlament teče u tišini

 
 
Do izbora za Europski parlament 25. 5. 2014. ostalo je još deset dana, a u javnosti je nevidljivo da će se ovdje ikakvi izbori uskoro uopće i održati. A bit će ih, birat ćemo 11 od 751 zastupnika - njih čak 1,46 posto. Tolika je naša parlamentarna i odlučujuća zastupljenost „u Europi“. Za 0,0145 mjesta, prostora, sjedalica, natjecat će se 25 lista, 24 stranačke i neovisna Ante Đapića, svaka s 11 kandidata, njih sveukupno 275.
http://viessmanncentre.ca/wp-content/uploads/2013/07/b_bannereucroatia.jpg
Gdje je nestala predizborna kampanja, jer u medijima elektroničkim s nacionalnom koncesijom i u tih nekoliko dnevnih listova jednostavno je nema. Zanimljivo je kako se mnoge „liste“  odriču i svojih termina na HR-u, a kako je na Kukuviziji ne znam, ne gledam.
 
Nevažni izbori?
 
Kampanja se izgleda odvija „na terenu“, po gradovima i možda ponekom selu, ponajviše nalik kampanji za unutarstranačke izbore,  ali ni s njega uglavnom nema izvješća osim što neki portali redovito prenose kada HDSSB i partneri buče protiv Karamarka i HDZ-a. Utjecajni mediji čak ni tu prigodu ne koriste. Ova predizborna kampanja izaziva manju medijsku pozornost od mjesečnih anketa o (ne)popularnosti stranaka, partija i političara. Mnogi ih takvima i vide: kao relativno realnu anketu na uzorku od dvadesetak posto biračkog tijela. Treba pritom imati u vidu da je Hrvatska na ovim izborima jedna izborna jedinica, pa će njezine rezultate biti poprilično teško prisličiti budućim parlamentarnim koji se odvijaju u dvanaest prilično raznolikih izbornih jedinica.
 
Još teže, osim u slučaju HDZ-a, bit će iz nje pročitati popularnost pojedinačnih stranaka, izuzimajući razne minorne, (b)laburiste i Orah, jer je riječ o koalicijama. Posebno gusti mrak se nadvio nad kampanjom koju vodi SDP-ova lista, na vrhu koje je Neven Mimica, a u temelju Milorad Pupovac. Bilo je neke predizborne buke oko toga tko treba biti na njezinu čelu, pa su se lile suze nad Piculinom sudbinom: gurnuo ga Milanović tek na peto mjesto. Joj tragedije i za Hrvatsku i za SDP! Zamisli, Picula tek peti!
 
Kukurika na listi zatajila Pupovčevu stranačku pripadnost
 
Ponovimo gradivo: Kukuriku listu tvore SDP, HNS-LD, IDS, HSU i SDSS pri čemu je Milorad Pupovac na njoj zatajio činjenicu kako je član i predsjednik SDSS-a, njezin zastupnik u Hrvatskom saboru, Predsjednik „svih“ Srba u Hrvatskoj (SNV) itd., pa se ovdje pojavio kao „nestranački“ slobodno lebdeći intelektualac, što li. Ustvari je politički „kokošinjac“ iz kojega dolazi Pupovac zatajio SDP jer on mu je ustupio mjesto, što je politička smicalica prvoga reda koje se eto birači-bedaci ne će moći dosjetiti.
http://www.24sata.hr/image/lesar-zao-mi-je-cacica-sto-se-prepao-laburista-to-je-politika-900x600-20111148-20111129162343-0a427dee1a944ddbc6826e81315b5a75.jpg
LABURISTI - Noćna mora SDP-a i HNS-a
 
Važno je potencijalnim glasačima znati kako je na listi onemoćali HSU, iz kojega već urušenoga „kokošinjca“ je Silvano Hrelja, ali se ne smije vidjeti što se zna kako je na listi i daleko moćniji SDSS. Frazerski rečeno, „legalno i legitimno“, dapače, da Kukurika „lovi“ i glasove Srba, čineći ih tako na ovim izborima donekle i na „mala vrata“ i „političkim Hrvatima“, od čega se njima mnogima doduše još uvijek ježi koža. Nekorektno i nepošteno je onda to ne reći i u „glavu“ liste ne uglaviti i SDSS. Sličnih pojava na drugim listama nema, nigdje se ne pojavljuje čelnik jedne moćne stranke, zastupnik u Hrvatskom saboru i sl., na stranačkoj listi stranke koje nije član, a da nije i formalno u koaliciji. Unio sam eto malo perfidne zanimljivosti u ove posve prešućene izbore.
 
„Ne talasaj“ kampanja
 
Nevažnim ih drže prije svih SDP, HNS i Milanović, pa ih zato i mediji prešućuju, izbjegavaju i oni se nastoje dobiti na način da šaptom prođu. Prođu li šaptom i izgledni poraz u biti u nevažnim izborima bit će puno manji, a mogli bi pasti u zaborav do narednih predsjedničkih, kamo li do parlamentarnih. Da Milanović drhti od njih Linića već bi ga smijenio koji mjesec ranije, a ne usred ili čak pri kraju predizborne kampanje. Ne plaši ga niti negativni utjecaj trenutačnoga unutarpartijskog rusvaja. Nije povjerovao, nije valjda bedast, kako je Linić doista „najpopularniji ministar“, pa je povukao, na žalost jedan od rijetkih državničkih poteza koji bi mu u konačnici trebao donijeti koji glas više, a ne manje kako smatra većina analitičara.
 
U „gnijezdo“ je vratio „mafijaša“ (Kajin) Jakovčića te u njega posjeo i, nestranački, Pupovca, a to će mu sigurno donijeti nešto glasova, što će pri maloj izlaznosti sigurno biti značajno. Bit će i gubitaka u HNS-u zbog obračuna sa Čačićem. Mogao bi  ministar Jozo opet ostati doma. Ipak, poraz Kukurike je izgledan, prvenstveno zbog loših rezultata rada Vlade, što je ujedno i glavni  razlog nastojanja SDP-a i HNS-a da se ovi izbori održe pod sloganom „ne talasaj“, odnosno u moru tišine. Treba reći kako ovakva kampanja odgovara i HDZ-u.
 
Manje stranke-koalicije, koriste ove izbore kao priliku za promociju za naredne predsjedničke i parlamentarne. HDSSB ima svog predsjedničkog kandidata dok Orah, laburisti i NF igraju u kolu s Ivom Josipovićem. Usput, taj je trenutačno na predizbornoj turneji po Americi na kojoj mu se, unatoč najavama s Pantovčaka, nije ni nakratko pridružio predsjednik SAD-a Barack Obama.
 
NF izmislio „bez-ideološku ideologiju“
 
Kad se pojavio Gabrićev NF kao tipična predsjednička stranka, mediji su ga pronosili više nego Severinu i njezine medijske „uradke“. Penjao se po rejting-ljestvama skoro trkom. U zadnje vrijeme ga nešto nema. Zamračilo ga. Nekomu se zamjerio. Možda je pretjerao uporno ponavljajući kako je Vlada nesposobna, držeći njezine članove skoro bedacima, no vjerojatno je objašnjenje nešto složenije. U koaliciju je privukao HSLS, Jadranku Kosor i PGS. Napunio je tako stari mijeh starim ukisljenim vinom. Prvo koalicija „Kosor i Kosor“. HSLS je stranka u nestanku već godinama, a Darinka Kosora je na zagrebačkim izborima spasio Vladimir Ferdelji. Jadranka Kosor se nakon gubitka stranačkih izbora sasvim pogubila i umjesto da igra ulogu dostojanstvene bivše Predsjednice Vlade, ma kako tamo bila zasjela i pored činjenice da je za predsjednicu HDZ-a izvikana, a ne izabrana, ona sve dublje tone i gubi se na dnevno-političkim sitnicama, pritom najčešće zauzimajući suprotnu stranu od one koju je do jučer zastupala  kao hadezovka. Ona je doista u velikoj promjeni.
 
PGS je na ovoj listi jedina donekle prava stranka. Vrhušku NF-a čine inače uspješni biznismeni - kao šefovi ovdašnjih predstavništava multinacionalki i Dren Žekić svjedobno i šef predstavništva Privredne komore Srbije. Tu je i psihijatar Miro Jakovljević koji je sigurno zaslužan što je Nikica Gabrić samnjio svoju violenciju i agresivnost u nastupima. Najbizarnije pak Gabrićevo zastupanje nečega što bi se moglo nazvati „bez ideološkom ideologijom“. Forum nema ideologiju, a onda valjda niti svjetonazor, jer to nisu inačice. Za početak, kad se bolje zaviri u tu bajku nazire se vrlo čvrsta ideologija efikasnosti, a ta „dere“ pod svaku cijenu i na sve strane, ali o tom potom. Trenutačno NF i partneri ne prolaze na ovim izborima, ali njima oni ni nisu glavni cilj, smjeraju na parlamentarne.
 
Orah i laburisti
 
Zvijezda medijsko-političke scene je trenutačno Mirela Holy: ta se u štiklama i tamno tamnoj odori koja je za HOS-ovu čisti mrak, o čemu šuti udrugarska totalitaristička osovina Teršelić-Pusić, prodajući zelenu idelogiju u podlozi s crvenom, vere po medijskim ljestvama  brže od vjeverice. Ona je adut SDP-a i Ive Josipovića, naročito ako maknu Milanovića. Već je rame uz rame s njim. Orah je taj plod bez klice, politički mućak, no ovdje sam ga već „stucao“ pa se ne ću ponavljati.
http://www.hrt.hr/media/tt_news/nacionalni_forum.jpg
Laburistima također nešto ne cvatu ruže crvene, a ni žute. Toj ekipi starih haenesovaca, rigidnih prokapitalista čačićevskog tipa, sada pro-radnika i bivših sindikalista i esdepeovaca (Jaro Pecnik), reklo bi se, sve samih neradnika, a pro-radnika. Ovdje su mjehovi u odnosu na Nikičine još stariji, a vino je već u stadiju octa. Osnovno obilježje njihova djelovanja je lešinarenje po političkoj sceni, najčešće u formi demagogije. Najnoviji primjer je traženje rješenja čak i konsenzusom  za građane u blokadi i pod ovrhama.
 
I Josipović je, zamislite, „za“. Vrata za taj teški društveni problem otvorila je i aktualna vladajuća koalicija, nevažno zašto, treba to iskreno priznati, a pretpostavljam kako nema niti najmanje stranke koja se s rješavanjem ovoga teškog društvenog problema ne bi složila. Iznositi ga stoga kao nešto vlastito i autohtono u najmanju ruku je politički nekorektno, osim što je pišljiva demagogija. Kako će proći Laburisti teško je predvidjeti jer „grickat“ će ih i Nikičini „bez-ideolozi“ i Holičin crno-zeleno-crveni koktel. Laburisti su inače smogli neku lovu pa se učestalo reklamiraju po radijima.
 
Domoljubi, HDSSB i ostali
 
Ostali su nam još kako sami sebe nazivaju - domoljubi, na čelu s HDSSB-om. Puno je u toj koalicijskoj vreći rogova i naročito taština, pa se za to ni nisu uspjeli profilirati kao čvršći blok. Turneje po Hrvatskoj možda će također pomoći nekim članicama ove koalicije da postanu prepoznatljivije za parlamentarne izbore, a ponešto promoviraju i prof. Milana Kujundžića kao predsjedničkog kandidata, pri čemu će on, kad za njih dođe vrijeme trebati paziti da ne bi postao Josipovićev „zec“. Ova koalicija, prvenstveno HDSSB, uglavnom dere po HDZ-u. To je donekle i logično jer na birače SDP-a, pa i ostalih oraha, laburista, NF-a... teško može utjecati. Istovremeno u zadnjih godinu dana HDSSB u koaliciji s SDP-om i Laburistiama skoro je uneredio Ustav RH na pozicijama daleko od domoljubnih o čemu smo pisali, i to im ako nitko drugi mnogi domoljubi nisu zaboravili. Teško će iz te jame koju su si sam iskopali.
 
Postoje najave s njihove strane i o mogućim koalicijama s NF-om, Orahom i Laburistima, a sumnjam kako takvu koaliciju odobravaju njihovi potencijalni birači. Ukratko „domoljubi“ su u nekakvom popriličnom „miš mašu“, kao da i oni strjeme nekoj „bez-ideološkoj ideologiji“. Neki dan je Dinko Burić učinio još jedan za demokraciju neoprostivi gaf pristajući uz neformalnu radnu skupinu unutar Odbora za nacionalnu sigurnost Sabora RH, koja je nepravnim putem krenula u obračun s Tomislavom Karamarakom. Dakle,pristao je na tipični partijski sud i obračun. Svaka čast! Ukoliko ova lista dobije jedan mandat, što joj unatoč svega želim, može zatamburati i zapjevati. Na prošlim izborima tri liste, HDZ, SDP i Laburisti s partnerima osvojili su 70,7 posto glasova. Skoro 30 posto ih je propalo. Ovoga puta će ih vjerojatno „propasti“ manje jer su HSS, HSLS, HDSSB, Hrast i Jakovčić, koji su tada ukupno osvojili čak oko 14 posto glasova, sada  na kandidacijskim listama. Zaključno, predizborna kampanja, osim u tišini, teče i kao vrsta unutarstranačkih izbora - tko najbolje uspije animirati članstvo i kako ono proširi „animaciju“ u svom krugu, taj će pobijediti.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1032 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević