Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Još nam je i dobro kad nam Josipović predvodi gospodarstvene delegacije

 
 
Vladati znači upravljati državom ili organizacijom sličnom državi; vladanje znači gospodarenje pa je stoga i primarni zadatak predsjednika vlade-premijera, upravljanje gospodarstvom. U našem političkom sustavu predsjednik države trebao bi biti tek sukreator vanjske i unutrašnje politike a nikako samostalni čimbenik u autohtonom kreiranju gospodarstvene politike. Iz aktualnih događanja vezano uz 'plinoviti biznis' po svemu se čini da predsjednik države pokušava preuzeti dužnost (po njemu, valjda, nesposobnog, nap. a.) premijera pa je sukreacija u gospodarskoj politici izgubila svaki smisao ili, kako bi to narod figurativno kazao 'svatko svoju kozu dere'! Podsjetimo se, 13. studenog 2012. održan je Katarsko-hrvatski gospodarski forum na kojem je sudjelovalo preko 150 sudionika, većina s hrvatske strane.
http://dohanews.co/wp-content/uploads/2012/11/tumblr_mdf9z8TAv81qge4jz.jpg
Umjesto vladajućeg premijera Zorana Milanovića vođa hrvatske gospodarstvene delegacije bio je predsjednik države Ivo Josipović. On je tada ocijenio, nakon razgovora s katarskim emirom Hamadom al-Tanijem da postoje 'vrlo dobri' izgledi za suradnju Hrvatske i Katara na izgradnji LNG terminala na Krku. Ti 'vrlo dobri' izgledi datiraju jošiz Mesićeve, 'turističko-gospodarstvene' posjete Kataru od prije deset godina, iz ožujka 2004.! HGK je izvijestio kako su uz predstavnike hrvatskih tvrtki na forumu sudjelovali i predstavnici 26 katarskih tvrtki; a ustvari ih je bilo tek nekoliko, reda radi!? A pričalo se o svemu i svačemu pa su tako katarskim poduzetnicima naši bistroumni gospodarstvenici nudili da posjete hrvatsku obalu i prekrasne pješčane plaže, potpuno nesvjesni toga da 'islamska vjera' ondašnjim ženama ne dopušta kupanje na takvim mjestima (niti u 'burkiniju'), a javno izlaganje u kupaćem kostimu zabranjeno je čak i muškarcima. Od te katarske ekspedicije proteklo je daljnjih godinu i po dana a do danas nije zaključen niti jedan posao 'dogovoren' na gospodarstvenom forumu!?
 
Međutim, evo opet našeg kripto-gospodarstvenika Ive Josipovića, ovaj put po uzoru na svog prethodnika Stipana Mesića, na Dalekom istoku u Turkmenistanu u travnju ove godine i opet na čelu brojne gospodarstvene delegacije. S njim je čak i onaj infra-ministar iz Milanovićeve vlade, zagorski pripizdek Siniša Hajdaš-udati Dončić vjerojatno zbog 'udaje' HŽ-Cargo-a? A glavna tema razgovora i opet je plin: „Do sada dogovoreni i ostvareni kontakti nisu nimalo loši i nadam se da će biti i većih, mislim da su vrata otvorena. Turkmenistan je jedan od najvećih izvoznika plina i u kontekstu krize oko opskrbe ruskim plinom, otvaranje novih i boljih kontakata s tom zemljom važno je i zbog vlastite energetske neovisnosti“, rekao je Josipović u stilu pravog gospodarstvenika.
 
Neumoran je naš Ivo Josipović, evo njega - gospodarstvenika ovih dana i u Americi kako bi s ekološki rizičnim Exxonom dogovorio gdje ćemo početi bušiti naš prelijepi Jadran ne bi li došli do toliko željenih i potrebnih nam energenata, plina i prljave nafte!? Ruski 'Južni tok', Azerbajdžan, Kazahstan, Turkmenistan, Katar - ukapljeni plin, američki bušački investitori, cijela je to atraktivna plejada potencijalnih strateških partnera opskrbljivača energentima; velike su to 'dude-varalice' naših bla, bla investicija koje nikako da započnu! A evo nam i gospodarskog ministra Ivana Vrdoljaka, osuo on paljbu po partneru nam MOL-u koji je kroz desetak godina, kaže on, upropastio INA-u za stravičnih 6 milijardi dolara, jer, pala je proizvodnja, pala potrošnja za trideset posto, izostale su investicije u zapuštenu Sisačku rafineriju, u Riječku na Urinju, nema novih plinskih i naftnih bušotina po Podravini i Slavoniji, po 'Arkanovim' Đeletovcima, ajme!
 
A što će nam plin kad ga imamo i 'za izvoz'? Čitamo i pitamo se čemu ova plinska euforija, jer: INA bi na neiskorištenom plinu(?) u plinskom skladištu 'Okoli' mogla izgubiti pola milijarde kuna!? „Prevelika fleksibilnost u isporukama plina HEP-u izrazito šteti INA-i, koja dnevno može imati i pola milijuna m3 plina viška, kojeg ne smije izvoziti ali ga nema gdje ni plasirati“, upozorava direktorica Prirodnog plina Davorka Tancer upozoravajući da će se INA suočiti s mogućnošću da zatvara plinska ležišta ili spaljuje plin na baklji jer joj nije dozvoljen izvoz plina, a nema ni pristup plinskom skladištu 'Okoli'. Tu je i ogroman problem od 200 milijuna m3 INA-inog nepovučenog plina u plinskom skladištu, na kojem bi kompanija (INA) mogla izgubiti i pola milijarde kuna. Eto, to je naša gospodarstvena svakodnevnica u kojoj se ne zna 'tko pije a tko plaća'. Doduše, ipak zna se, sve će to narod platiti a višak plina ćemo spaliti jer nikomu ne treba uistinu, tragikomično, bezglavo!
 

Damir Kalafatić

SDP je već podijeljen na komuniste i socijaldemokrate

 
 
Iako govorimo o sukobu Milanović-Linić, konflikt je daleko kompleksniji. Milanović slovi kao konfliktna osoba, a Linić je proizvodio i konflikte i afere. Podizanjem PDV-a u dubokoj krizi iskazao je veliko neznanje u makroekonomiji, razotkrivajući samog sebe kao komunističkog aparatčika, koji se skriva pod nezasluženom labelom financijaša. I još je stekao neprijatelja u Gordanu Marasu. Nakon toga je uslijedilo Linićevo neobjašnjivo "ne" Radimiru Čačiću i Branku Grčiću, glede proaktivne politike proračuna. On to jednostavno ne razumije. Linić je ignorirao temeljne postulate socijaldemokracije, i doveo SDP u neugodnu situaciju da taj politički prostor posve prepusti do tada marginalnim "liberalima" iz HNS-a, koje je Milanović sračunato šlepao, stišavajući konkurenciju u stranci, sve upravo zbog moguće opstrukcije, koja se i dogodila. Linić je bio toliko siguran u svoju poziciju da je neke mjere najavio prije konzultiranja sa premijerom Milanovićem. Da bi danas Linićev prijatelj Vojko Obersnel, riječki gradonačelnik, pozvao da se krupne odluke najprije razmotre u predsjedništvu SDP-a.
http://a.imageshack.us/img19/1238/trznicabelvederkodsatai.jpg
Lucidni Nino Raspudić dao je kratak i zanimljiv prikaz stanja u koaliciji Kukuriku, nazvavši riječke drugove SDP-ovim Hercegovcima. Nakon što su otpali Radimir Čačić i Slavko Linić, "na terenu je ostao ustrašeni juniorski sastav veoma limitiranih sposobnosti". Raspudić napominje da je Rijeka nakon Drugog svjetskog rata promijenila etničku i kulturnu fizionomiju, i postala crveni bastion, u kojemu je partija na vlasti dugih 70 godina, dulje nego u Sjevernoj Koreji i na Kubi. Istina, kada se okrenem oko sebe, Partija je lijevo i desno, u našem srcu i mislima, nekome donosi svjetlo a mnogima mrak, Udba je svuda, a Europska komisija pita kada se namjeravamo suočiti sa svojim očajnim gospodarstvom. Već je i analitičarima u EU razvidno da je Vlada RH namjerno produljila krizu, čekajući proceduru za prekomjerni deficit, koju će iskoristiti kao opravdanje za konkretne reforme, koje će samom svojom prirodom dovesti do novog pada podrške birača.     
   
Dobra vijest: Slavko Linić ne će se vratiti
 
Dok su sve druge zemlje dovele u red kredite s valutnom klauzulom, naš lažni komunist i lažni socijaldemokrat donio je ZPK po ukusu poslovnih banaka, koji je posve zaobišao napuhane glavnice kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Usprkos poreznoj presiji, Slavko Linić nije napunio državni proračun, nego je Hrvatsku dodatno zadužio i tako generirao veće rashode. Možemo reći da je pomogao samo svoje prijatelje (čitaj: sebe). I vjerojatno nije osigurao skrivene financijske injekcije za svoju stranku, zbog čega je konačno pao, a Spačva je samo povod. Sukob interesa u slučaju Linićeva prijatelja i pomoćnika Branka Šegona snažno je uzdrmao Vladu i SDP. Na kraju je Linić nametnuo takve predstečajne nagodbe koje je sudac Mislav Kolakušić izjednačio sa privatizacijskom pljačkom. "Predstečajne nagodbe su diskrecijski postupak i moraju biti besprijekorne bez ikakve sumnje", izjavio je Milanović. Nacija je zaprepaštena da su oprošteni porezni dugovi tajna, što je kriminal svjetskih razmjera. Kako je moguće da je stopa poreza na dobit ista za banke i teleoperatere, koji su ostvarivali i ostvaruju milijarde kuna dobiti, te za male i srednje poduzetnike, koji muku muče sa egzistencijom?
 
Slavko Linić najavljuje revanš nakon izbora za Europski parlament, a riječka crvena jezgra već pruža otpor. Dok vladaju, doimaju se pametni i uspješni, a kada izgube potporu šefa stranke, vidite da je to hrpa nesposobnjakovića. Naprotiv, nakon slijedećih izbora ide van prljavi veš riječkog SDP-a, pa će Obersnel žaliti što je tako ishitreno išao protiv šefa stranke. U nezgodan trenutak za "komunistu iz srbijanskog Leskovca", pet do dvanaest, njegov Željko Jovanović kompromitirao je samog sebe s rezervacijom docentskog mjesta na Medicinskom fakultetu u Osijeku. Milanović je do sada kvalitetno isprobao sustav eliminacije na Milanu Bandiću, Aleksandri Kolarić, Vladimiru Ferdeljiju i Mirely Holy. Nisu to bile lake mete. Riječki komunisti pokušat će dovesti na čelo Partije kulturnog europarlamentarca Tonina Piculu, ali to ne će biti lako. Prije svega, veliko je pitanje hoće li socijaldemokrat Picula pristati na puč u korist komunista, bez obzira koliko je od strane Milanovića pogurnut na nižu poziciju. Slavko Linić precijenio je svoju poziciju već 2011. kada je predložio da Milanović ostane premijer, a svoje mjesto predsjednika SDP-a prepusti nekome drugom.
http://www.rijeka.hr/lgs.axd?t=16&id=46800
Afera "Tržnice Rijeka" dobit će nove nastavke. Kao i prodaja Večernjak "austrijskoj" Styriji. Na reviziju ide i prva privatizacija Ine, kada je mađarski MOL dobio utjecaj na financije Ine sa svega 25 posto + 1 dionica. Bit će to prilika da se Milanović riješi Račanovog kulta i postane novi neprikosnoveni šef Partije. Linić je za Račana našim novcem spašavao brodogradilište "Viktor Lenac" svog kuma Damira Vrhovnika. Nakon što je iz Riječke banke nestalo stotinjak milijuna dolara, Linić je stao iza Ivana Štokića, predsjednika uprave te banke. Kao predsjednik Upravnog odbora HFP-a, omogućio je Goranu Štroku preuzimanje dubrovačkog hotela Excelsior po nižoj cijeni od onih koje su nudili konkurenti. Još danas je nejasno kako je Ina izgubila koncesiju za prijevoz plina Jadranom i koliko je tome kumovao Linić. Linićeve "hrabrosti" u Beogradu idu na novu reviziju. Kada se službe i mediji dokopaju nezaštićenog Linića, neće moći smijeniti niti portira na zagrebačkom Iblerovom trgu.      
 
Komu treba Boris Lalovac?
 
Zoran Milanović zapravo ne mijenja puno, jer je promocijom Linićevog zamjenika u ministra odabrao kontinuitet, odnosno put u potpunu katastrofu. Milanović smjenjuje Linića i na tome ostaje. Poslušni knjigovođa zamijenio je neposlušnog knjigovođu. Tko će biti financijaš? Vesna Pusić? Koja je već preuzela gospodarstvo! Kada analiziram biografiju Borisa Lalovca, steknem dojam da je u Ministarstvo financija stigao zaobilaznim putem. Diplomirao je 2000. na dubrovačkom Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu. Slijedeće godine zaposlio se mimo svog ekonomskog usmjerenja, kao stručni suradnik za financije u poduzeću Auto-Hrvatska dd. Godine 2003. postao je zamjenik voditelja kontrolinga u zaprešićkoj kompaniji Karbon-Nova doo. Godine 2005. postao je direktor Sektora računovodstva, financija i izvještavanja u Raiffeisen Leasingu. Godinu dana kasnije, magistrirao je financije i fiskalnu politiku na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Koliko je trajao taj postdiplomski studij? Što bi rekao naš znanstvenik Davor Pavuna, neke su znanosti igra, prava blagodat za društvene šminkere. Ne znam, možda je Lalovac talentiran, predavao je na nekim poslovnim školama, što ga vjerojatno prisililo da neke ekonomske cjeline promatra konzistentno, ali ne doima se kao punokrvni financijaš. Kad malo bolje razmislim, nije to niti Boris Vujčić, nije to bio niti Slavko Linić. Jeli "buntovnik bez razloga" angažirao Borisa Lalovca zato što puno zna, ili možda zato da ne pronikne partijske muljaže? 
http://travel2croatia.net/wellness-vacation/wp-content/gallery/rijeka/korzo.jpg
Rijeka - Korzo, koje je 1991. nenamjenski popločeno novcem određenim za obranu Hrvatske od srbočetničke agresije
 
"Gospodin Lalovac je obrazovan mlad stručnjak, s relevantnim bankarskim iskustvom" - tvrdi nam premijer Milanović, a to zapravo nije točno, jer Raiffeisen Leasing nije banka. Zapravo, nadam se da Lalovac dušom i tijelom ne pripada bankarskoj asocijaciji. Da je nešto od toga proniknuo, ali da nije prešao na Tamnu stranu. Prevladava uvjerenje da je Milanović zadržao Lalovca jer je upućen u EU-proceduru prekomjernog deficita za RH. Možda je Lalovac bio dio Milanovićevog nadzora Linića, u Ministarstvu financija. Ovdje će se javiti različite špekulacije u svezi cinkanja Slavka Linića. Ne moraju biti točne, jer se DORH okrenuo lokalnoj "samoupravi" i lokalnim ispostavama državnih institucija, koje ga vode do manipulacija vrha državne administracije. Milanović previđa da je Lalovac pripadao timu koji je namjerno ili nenamjerno gurnuo Hrvatsku dublje u provaliju. Lalovac je loša vijest za sve prezadužene građane RH jer ima kredit u švicarskom franku, pa mora glede kredita ostati na distanci. U protivnom ulazi u sukob interesa. Dobra je vijest za nas, za njegov kredit i za njegov kredibilitet, da je u 2011. zajedno sa suprugom imao prihod od 420.000 kuna.  "Vjerujem da će Lalovac raditi na održavanju stabilnosti javnih financija" - kaže nam Zdeslav Šantić iz Splitske banke. Ali, naše javne financije nisu stabilne! Naša poduzeća u državnom vlasništvu duboko su zadužena! Trebamo proaktivnu politiku proračuna! Velika je krivnja i na Branku Grčiću, što prilikom dolaska koalicije Kukuriku na vlast nije prihvatio mjesto ministra Financija.           
 
Porezne akrobacije u Kukuriku režiji
 
Kao i mnogo puta do sada, Milanović je i prilikom smjene Linića teret odgovornosti, kriminala, lošeg vođenja zemlje i poreznih dugova prebacio na HDZ. Ali, kakve veze ima HDZ sa činjenicom da je Nada Čavlović Smiljanec u ljeto 2012. stopirala blokadu računa osječkom OLT-u, tada u vlasništvu poduzetnika Željka Biloša, i time oštetila državni proračun za najmanje 11,88 milijuna kuna, koliko je Uskok tereti? Kod OLT-a se Ministarstvo financija u postupku predstečajne nagodbe pojavljuje kao 95% vjerovnik sa potraživanjima blizu 30 milijuna kuna. Uvijek se postavlja pitanje treba li tvrtku sa 90 zaposlenih blokirati i tako poslati u stečaj, ili možda preko nekakvog reprogramiranja duga dati istoj tvrtki novu šansu. U ovom slučaju, Ministarstvo financija odbilo je predstečajnu nagodbu i time iskazalo krajnju kontradikciju u postupanju, što je u Uskoku proizvelo sumnju u legalnost postupka, jer je Porezna uprava istom OLT-u u ljeto 2012. odbila blokirati račun iako je imala nalog da to učini, a nedavno je Ministarstvo financija odbilo predstečajnu nagodbu i time poslalo OLT u stečaj zbog istih poreznih dugova koje je odbilo naplatiti! Zanimljivo je i to da je upravo u tom periodu, od ljeta 2012. kada je nalog za blokadu donesen, pa do otvaranje predstečajne nagodbe u svibnju prošle godine, Željko Biloš prodao dionice OLT-a osječkoj Gradnji doo. Jeli upravo taj period omogućio Željku Bilošu da proda tvrtku i spasi svoje uloge? Što je bio predmet Linićevih i Biloševih razgovora?
 
Kukurikavci se stalno hvale da su smanjili nelikvidnost u državi. No, oni su smanjili nelikvidnost tako da su kroz predstečajne nagodbe samo u 2013. godini otpisali preko 7 milijardi kuna dugova, a najviše potraživanja morali su otpisati mali dobavljači, negdje oko 4 milijardi kuna, slijede banke sa blizu 2 milijarde dugova, a tu je i država sa blizu milijardu kuna. U prijevodu, kukurikavci su smanjili nelikvidnost tako da su određenim poslovnim subjektima otpisivali dugove! Dug se nije vratio, nego je jednostavno otpisan, na što već mjesecima očajnički upozorava sudac Kolakušić. Čemu to? Država je tako mogla otpisati cijeli porezni dug i nelikvidnost bi se smanjila za 30-tak milijardi kuna.
 
Dakle, samo u 2013. država se odrekla milijardu kuna svojih potraživanja i to bez ikakve nadležnosti sudova! Linić je diskrecijskim pravom otpisivao porezne dugove bez da ikome polaže račune! Jeli konzultirao koalicijske partnere ili predsjedništvo svoje stranke? Zašto je tajna i za nas, a možda i za predsjedništvo SDP-a, kojim je dužnicima država oprostila blizu milijardu kuna dugova? Zašto nije pomogla prezaduženim građanima? Kada je došao na vlast Linić je javno objavio listu poreznih dužnika, ali gdje je lista onih kojima je porez oprošten? Niti jedna vlada do sada nije toliko pala da mimo bilo kakvih mehanizama kontrole otpisuje porezne dugove poduzetniku koji ima gomilu osobne imovine izvan trgovačkih društava. Linić to pravda spašavanjem radnih mjesta, no kako to da su ta trgovačka društva uopće došle pred stečaj i gdje je jamac sigurnosti da ponovo neće otići u stečaj?    
 
Porezni dugovi najviše su rasli za Račana
 
Ne želim biti đavolji odvjetnik, ali deficiti opće države za Sanadera su bili puno manji nego u mandatu Kosorice, a pogotovo u odnosu na Milanovićev mandat. Nije to moja osobna teza, nego dostupna statistika. Zanimljivo, porezni dug je najviše rastao u vrijeme Račanove vlade, više nego u vrijeme Sanadera i Kosorice. Kada je Račan 2000. došao na vlast, porezni dug je iznosio blizu 9 milijardi kuna. Kada je 2003. odlazio sa vlasti, dug je narastao na blizu 24 milijarde kuna, što znači da je u Račanovom mandatu porezni dug narastao za ogromnih 15 milijardi kuna, što je porast od 160 posto! Valja napomenuti da je glavnica porasla za ogromnih 10 milijardi kuna, a kamate za 5 milijardi kuna. Kada je HDZ odlazio s vlasti dug je iznosio 51 milijardu kuna, od čega na glavnicu otpada 33 milijarde kuna, a na kamate 18 milijardi kuna. Dug se povećao za 27 milijardi kuna, odnosno za 112 posto, manje nego što je rastao u Račanovom mandatu.    
 
Porezni dugovi nastajali su podjednako za vrijeme svih vlada, samo se nisu otpisivali, kao što se to danas događa. Kada se nekome oprašta dug to ima za posljedicu narušavanje tržišne utakmice, jer drugi subjekti na tržištu moraju plaćati poreze, dok se nekima porez oprašta. S druge strane, porezno opterećenje hrvatskog poduzetnika, pogotovo malog i srednjeg puno je veće nego europskog, a kamoli azijskog, s kojima bi isti trebali biti kompetitivni. Postavlja se temeljno pitanje kako proizvoditi u RH i plaćati poreze, a biti konkurentan? Većina poreznih dugova je iz tog razloga i nastala. Biti mali i srednji poduzetnik, u nekakvoj proizvodnoj djelatnosti, sa ovakvom poreznom presijom, sporom administracijom i skupim kamatama, gotovo je nemoguće, osim ako se smanji cijena rada, što je za socijaldemokraciju sramota. Isto tako, postavlja se legitimno pitanje zašto plaćati poreze u državi koja je leglo kriminala, nepotizma i korupcije na svim razinama? Zašto financirati skupu i glomaznu javnu upravu? Zašto financirati skupe automobile državne elite? Zašto financirati netransparentnu javnu nabavu? Takve stvari tjeraju građane RH što dalje od poduzetništva, obeshrabruju naše mlade, i potiču poduzetnike i građane na neplaćanje poreza. Ako Milanović dvije i pol godine vodi zemlju i nakon toga prizna da je država neefikasna i skupa, onda je to poraz njegovih i Linićevih politika. To je poraz SDP-a i cijele koalicije Kukuriku, koji se ne može opravdati bilo kakvom Linićevom destrukcijom.
 
Slavko Linić je najavom stranačkog udara u SDP-u nakon izbora za Europski parlament želio iskazati korektnost prema interesima stranke, a zapravo je izazvao suprotan efekt, jer svaka najava dubljeg unutarstranačkog sukoba šteti SDP-u i prije rečenih izbora. Možemo reći da Milanovićeva politika dodjeljivanja HNS-u većeg političkog prostora nego što mu objektivno pripada ima i svoje slabe točke, jer Milanoviću nedostaje snažnija potpora protiv kompaktne riječke ekipe. SKH se bezuspješno reformirao u SDP, koji će se teško posve rascijepiti na komuniste i socijaldemokrate, pa je vrijeme da se SDP podijeli na SKH i SKJ.      
 

Tvrtko Dolić 

Nisu slučajno prešućene druge Bozanićeve griješne strukture

 
 
Sustavno se nameću krivotvorine kako bi se vukovarski heroji i branitelji u cjelini od našega ponosa pretvorili u našu sramotu, kako bi se oni koji su obranili hrvatsku državu prikazali kao najveća opasnost za njezino rušenje.
Svjedoci smo kriminalizacije najistaknutijih branitelja (Josip Klemm, Tomislav Josić…), što je novi opasni korak u sustavnom sotoniziranju i progonu hrvatskih branitelja. U tome im pomažu brojni mediji i nevladine udruge koje lažnim optužbama hrvatske branitelje proglašavaju nedemokratima i opasnošću za hrvatsku državu. Dakle, sustavno se nameću krivotvorine kako bi se vukovarski heroji i branitelji u cjelini od našega ponosa pretvorili u našu sramotu, kako bi se oni koji su obranili hrvatsku državu krivotvorinama i lažima prikazali kao najveća opasnost za njezino rušenje.
 
U izjavama političara i u medijima i dalje traje prava hajka protiv vukovarskih branitelja. Ne postoji ni jedna pogrdna riječ u hrvatskom jeziku kojom nisu „počašćeni“ branitelji, osobito vukovarski. Lažno su optuženi da su „rušitelji pravne države i demokracije“, da su „balvanaši kao i Martićevi balvanaši“, „harambaše“, „grobari demokracije“, „hrvatska sramota“, da su ne samo ustaše nego i nacisti, da su diskriminatori i mrzitelji Srba, da fašiziraju Hrvatsku. Svaki dan u izjavama državnih dužnosnika, nevladinih udruga, medija izmišljaju se novi lažni povodi kako bi se sotonizirali branitelji. Izmišlja se navodni kontinuitet genocidnoga djelovanja hrvatskog naroda te se borba za obranu hrvatskoga Vukovara lažno prikazuje kao kontinuitet hrvatske genocidne politike te se Srbi iz agresora pretvaraju u žrtvu hrvatske genocidne politike.
 
Takvu protubraniteljskom djelovanju u uskrsnoj propovijedi suprotstavio se i Josip Bozanić, koji se upitao: „Što nam strah od branitelja, koji su krvlju gradili Domovinu, govori o stvarnoj moći postojećih struktura?“ te je dodao: „Ne znači li sustavno ponižavanje žrtve branitelja i poigravanje s njima, u zadnje vrijeme po starim već viđenim metodama, zapravo činjenicu da se u njima krije nesaglediv potencijal za izlazak naše Domovine iz krize u koju je dovedena?“ Na žalost, ta važna poruka kardinala Bozanića o novom „grijehu struktura“ prešućena je, a grješne strukture nastavile su još grublje svoju antibraniteljsku politiku.
 
Glavni su krivci za takvu politiku ključni ljudi državnoga vrha, predsjednik Vlade Zoran Milanović i predsjednik Republike Ivo Josipović. Premijer Zoran Milanović pogrešno tumačeći Ustavni zakon, zapravo kršeći ga, silom pokušava ćirilicu nametnuti Vukovaru. Hrvatski branitelji tomu su se usprotivili, više puta su tražili, čak i molili, Vladu da državnom silom ne nameće ćirilicu te da pokuša odgodom ili na drugi način zaustaviti međunacionalne sukobe i druge probleme u Vukovaru, koji ne koriste ni Hrvatima ni Srbima. Vukovarski branitelji već više od godine dana upozoravaju Vladu na štetnost i pogubne posljedice njezine politike koja ne vodi računa o novim velikosrpskim pretenzijama i činjenici da postoji Memorandum 2, ali i izjave predsjednika Srbije da je Vukovar srpski grad te da u skladu s tom politikom Srbi ćirilicu smatraju svojom pobjedom kojom će obilježiti Vukovar kao srpski grad. Vukovarski branitelji tražili su i traže da Hrvatski sabor raspravlja o problemu, dobili su potporu i 53 zastupnika, ali sve se to ignorira, ignorira se i 650.000 građana koji su se izjasnili za referendum.
 
Točka na i takve politike je i presuda Općinskog suda u Vukovaru predsjedniku Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislavu Josiću. Tomislav Josić kažnjen je zatvorom u trajanju od osam mjeseci, uz uvjet kušnje od dvije godine, zbog toga što je medijskim istupima poticao na skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru. Takva je presuda prava politička presuda sa svrhom onemogućavanja političkog djelovanja Stožera i braniteljske populacije, ona je pokušaj širenja straha i stavljanja flastera na usta hrvatskim braniteljima. Najavljuju se nove represije. Kazne zatvora zbog događanja 2. rujna prijete još četvorici Vukovaraca. Među njima je hrvatski branitelj, otac dvaju poginulih sinova, kojem prijeti zatvor do dvije godine.
 
Mnogi događaji koji su ovih dana prethodili kriminalizaciji i sudskom progonu nisu slučajni. Oni su trebali pripremiti javno mnijenje i opravdati represiju koja se pripremala. Navest ću neke karakteristične događaje. Na skupu koji je organizirala Vesna Teršelić, na kojem su lažno i jednostrano optuženi hrvatski branitelji, na kojem je rečeno da je „zaustavljen proces pomirenja“ te da je „otvoreno iskazivanje nesnošljivosti prema srpskoj manjini duboko poremetilo međunacionalne odnose“, na kojem je zatraženo dalje procesuiranje zločinaca na objema stranama te je ponovno potvrđena politika izjednačavanja zločina, zapravo oživljena je stara antihrvatska platforma da je borba za istinu o Domovinskom ratu i iznošenje istine navodno širenje mržnje prema srpskoj manjini. Da državni vrh takvu politiku prihvaća, potvrdilo se i prilikom obilježavanja pogibije dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu, na kojem su ponovno branitelji optuženi za politizaciju i zlouporabu komemoracije. Još jedanput pokazalo se da državni vrh želi onemogućiti i zabraniti da se komemoracije iskorištavaju za političke govore, odnosno želi zabraniti bilo kakve govore u kojima se podsjeća na zločine i istinu koja se dogodila. Dakle, državni vrh traži da se onemogući javno izražavanje bilo kakvih emocija i govorenje istine o žrtvama i o tome kako agresori i zločinci nisu kažnjeni. Zbog toga su se u Borovu ponovno pojavile dvije kolone, kao i u Vukovaru, jer branitelji, ali i velika većina hrvatskog naroda, ne želi šutjeti o istini, ne želi prihvatiti pomirbu sa Srbima na krivotvorinama i laži i izjednačavanju zločina i krivnje.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/drustvo/nije-cudno-da-se-u-vukovaru-toleriraju-srpske-provokacije-kad-u-policiji-rade-abolirani-cetnici-!-ovo-su-njihova-imena/27821-1-cro-HR/Nije-cudno-da-se-u-Vukovaru-toleriraju-srpske-provokacije-kad-u-policiji-rade-abolirani-cetnici-!-Ovo-su-njihova-imena_article.jpg
Neprincipijelnost svoje politike državni vrh potvrdio je ovih dana na komemoraciji u Jasenovcu. Ta komemoracija, kao i uvijek, nije bila samo odavanje pijeteta žrtvama, nego i politički skup na kojem su se držali vatreni politički govori u kojima je rečen niz neistina pa i optužbi protiv hrvatskoga naroda. Potpuno pogrešno državni vrh povezivao je zločine u Jasenovcu s današnjom Hrvatskom te je izgledalo da ustaško „zlo“ nije nestalo, odnosno kako kaže Josipović, „ono je tu i vreba“. Trebalo bi već jedanput prestati lažno optuživati hrvatski narod da u njegovim srcima živi ustaška zmija. Krajnje je vrijeme da državni vrh shvati da Hrvatska nije zmijska dolina, nego demokratska država u kojoj nema ustaša ni opasnosti od ustaša i novih Jasenovaca. Nemam ništa protiv toga što se u Jasenovcu govori emocionalno, što se drže politički govori, ali smeta mi postojanje dvaju kriterija. Kada se govori o ustaškim žrtvama, onda politički govori i emocije ne vrijeđaju žrtve, ali kada se na sličan način govori o vukovarskim žrtvama, onda to navodno narušava pijetet. Dakle, kada se radi o hrvatskim žrtvama u Borovu i drugdje, onda se ne smiju izražavati emocije, onda se ne smiju držati politički govori ili bilo kakvi govori, onda sve treba svesti na protokol bez emocija, bez srca i duše, onda ne treba govoriti istinu jer to narušava međunacionalne odnose i vrijeđa Srbe u Hrvatskoj.
 
Predsjednik Josipović i premijer Milanović nisu svjesni da govorima u kojima svuda vide ustaše i opasnost od obnove zla zapravo promiču velikosrpske krivotvorine i strategiju koja je cjelovito izražena monstruoznim optužbama u Haagu da je današnja Hrvatska nasljednica Pavelićeve NDH i da je srpski narod desetljećima izložen stalnom ponavljanju hrvatskih genocida te da je Jasenovac samo jedan od genocida u tom nizu, koji se nastavio i Olujom kao najvećim etničkim čišćenjem i zločinom nakon Drugoga svjetskog rata. Josipović je u Vukovaru prihvatio velikosrpsku strategiju da se izjednače zločini i krivnja. Kada je to javno demonstrirao sa srbijanskim predsjednikom Tadićem, onda su mu vukovarske majke okrenule leđa. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara želi se pretvoriti u novi lažni dokaz o hrvatskoj krivnji. Zato nije slučajno što se predsjednik Josipović ovih dana upravo na skupu Vesne Teršelić ponovno založio i zatražio od Ustavnog suda da riješi njegovu tužbu i poništi Zakon o ništetnosti pravnih akata vojnih sudova bivše JNA koji je donio Hrvatski sabor. On je ponovio svoje stajalište da je taj Zakon protuustavan i štetan, čime zapravo ponovno prihvaća pravo Srbije da aktivira presude vojnih sudova JNA hrvatskim braniteljima koje se temelje na iznuđenim priznanjima mučenjem u srbijanskim koncentracijskim logorima. Predsjednik Josipović i dalje želi ukloniti zakonsku prepreku koja onemogućava progon vukovarskih branitelja aktiviranjem starih tužbi i presuda.
 
Zbog svega toga kriminalizaciji Stožera i progonu branitelja svrha je slamanje otpora kapitulantskoj hrvatskoj politici koja prihvaća britansku srpsku strategiju da je nužna pomirba sa Srbijom, ali ne na istini, nego na prihvaćanju krivotvorina o podjeli krivnje za rat.

 

Toj politici smetaju hrvatski branitelji, a posebno Stožer, jer joj se on najjasnije i najoštrije suprotstavio. Kada je vidio da Stožer ima golemu potporu hrvatskoga naroda i da ona sve više jača, kada je vidio da ga ne može slomiti krivotvorinama, verbalnim i drugim optužbama, državni vrh odlučio se za golu represiju, za krivične progone, odlučio se da one koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države jer su je obranili od velikosrpske agresije pretvore u kriminalce koje će strpati u zatvor. Takvu politiku državnoga vrha ne treba podcijeniti jer je ona dobro razrađena i oslanja se na sustavnu promidžbu i stalno ponavljanje lažnih optužbi protiv vukovarskih branitelja. U sotonizaciji vukovarskih branitelja nisu zaboravljene ni vukovarske majke, i one su došle na red jer im nije oprošteno što su okrenule leđa Josipoviću i Tadiću, civilizirano prosvjedujući protiv njihova dogovora i politike izjednačavanja krivnje koja je zapravo amnestija velikosrpskog agresora. Majke vukovarskih heroja postale su sumnjive i krive, postale su opasnost jer „ne daju da se skine crnina“, jer su „okrutni čuvari tuge“, jer su „zarobljene uspomenama“, jer čine život užasnim u Vukovaru u kojem je „svaki dan dan mrtvih“. Ide se tako daleko da ih se vrijeđa te Ante Tomić piše: „one vjerojatno ne znaju drugačije čak možda i izopačeno uživaju u svijećama i suzama te svojom tugom i crninom uskraćuju veselje djeci“.
Riječ je o sustavnom pokušaju da se ukine pravo na emocije, da se ukine pravo na sjećanje. To je politika u kojoj se ne smiju držati nikakvi govori u Vukovaru, u kojem se ne smije govoriti istina, u kojoj se mora radi novog bratstva i zajedništva prihvatiti politika četničkog vojvode Tomislava Nikolića da odnose treba riješiti tako da nitko ne bude oštećen. Dakle, to je politika kapitulacije i odustajanja od istine. Vukovarski branitelji koji takvu politiku ne prihvaćaju i za koju su dobili potporu velike većine hrvatskoga naroda postali su opasnost jer je hrvatski državni vrh prihvatio politiku „zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti“. To je velika podvala jer nema budućnosti koja se ne temelji na prošlosti. Zato narod koji prihvati da mu se krivotvori prošlost ili da mu se izbriše povijesno pamćenje zapravo prestaje postojati kao narod. Sadašnja hrvatska politika ne želi sići s vlasti i spremna je i na represiju kako bi se održala. Zbog toga je za održavanje te politike nužno sotonizirati Stožer za obranu hrvatskog Vukovara te ga optužiti da želi određivati „tko se gdje smije kretati“. Evo jednog navoda iz dnevnog lista koji sustavno sotonizira hrvatske branitelje, koji sustavno optužuje Stožer za obranu hrvatskog Vukovara da su harambaše i balvanaši koji na sličan način ruše hrvatsku državnu kao što su to činili Martićevi balvanaši: „Nakon što su u ‘svom gradu’ nepoželjnim proglasili premijera, predsjednika i diplomatski kor, Josićevi ljudi sad su prešli i na ‘civile’. Možemo kao slijedeće očekivati i formalno ovjereni popis nepoželjnih ili možda barikade na kojima će se takve legitimirati.“
 
Dakle, nastavlja se optuživanje vukovarskih branitelja te ih se lažno stavlja u isti koš s balvanašima i harambašama koji su pokušavali srušiti hrvatsku državu, koji su pokušali stvoriti kvazidržavu Srpsku Krajinu iz koje su istjerali sve Hrvate te su je željeli priključiti velikoj Srbiji. Sustavno se nameću krivotvorine kako su vukovarski branitelji jednaki neprijatelji i rušitelji hrvatske države kao i srpski balvanaši iz Knina.
 
Nema nikakve dvojbe da će takva politika propasti jer Vukovar je sveto mjesto hrvatskoga naroda koje će, obrnuto željama državnog vrha, ponovno ujediniti hrvatski narod i još jedanput obraniti ono veliko što je hrvatski narod učinio devedesetih godina stvarajući svoju samostalnu nacionalnu državu. No ne treba podcijeniti opasnost od moćnih i dobro raspoređenih protuhrvatskih snaga, koje upravo kriminalizacijom vukovarskih branitelja žele promijeniti povijest, stalno izmišljaju ustaštvo i stalno pokušavaju branitelje prikazati kao nastavak ustaške politike, a Hrvatsku kao zmijsku dolinu u kojoj su Srbi stalno izloženi smrtnoj opasnosti. Najbolji su lijek demokratski izbori i promjena vlasti jer očigledno je da sadašnja ne prihvaća upozorenje kardinala Bozanića o grijehu struktura i potrebi mijenjanja svoje politike. Suprotno, ona zaoštrava protubraniteljsku politiku i ide tako daleko da ih nije sram one koji su prošli pakao Vukovara i srbijanskih logora proglašavati opasnošću za hrvatsku državu.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Vijenac

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1418 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević