Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Najskupljih 15 godina bez pravog predsjednika Hrvatske

 
 
Hrvatsku već čekaju dva referenduma, vukovarski te onaj o čistačicama u državnim i javnim ustanovama. Po svemu sudeći, kako trenutačno „stoji pravni grah“, oba će pasti na Ustavnom sudu. Prvi, koji je u biti vapaj za Vukovar, past će politički (vanjsko) bez obzira što će o njemu odlučivati „pravo“. Ćirilićne ploče pak na javnim i državnim ustanovama u Vukovaru pitanje su pijeteta, nezacijeljenih rana, nepridržavanja Ustavnog zakona te provokacija vlasti.
http://www.kutina.hr/Portals/0/1_Online_Vijesti/travanj09/sdp%20unutra%201.jpg
Drugi će pasti ekonomsko-slobodarski na tzv. slobodi poduzetništva, tržišnog natjecanja, koja bi, „sveta“, njegovim izglasavanjem bila dvostruko ugrožena - i za državu i za privatne poduzetnike. Tešku dvojbu i u ovom slučaju razriješit će Ustavni sud: Je li učinkovitije, razvojno za hrvatsko gospodarstvo i Hrvatsku „mesti“ pod paskom države, Josipovića i Milanovića ili privatnih poduzetnika, recimo Todorića, Tedeschija, Mudrinića... Ustavni sud? Ma dajte me najte. Pa što on ima s tim u čijim je rukama komanda, „zapovijedna odgovornost“ nad metlom? Onda Vlada odustala od izdvajanja čistačica, pa se priklonila njihovom spajanju. Dvojbi, trojbi, još tu more, ali neka se s njima pati Ustavi sud.
 
Vrijeme  referenduma
 
Nadaju se i drugi referendumi, onaj o prodaji zvanoj koncesija, autocesta, a najaktualniji je onaj koji se pača u nadolazeće parlamentarne izbore. Neke političke stranke traže prijevremene izbore, drugi predlažu prethodni referendum o tome kako će se oni održati, preciznije na njima glasovati. Što je njihov smisao? Kad dobijete listu, stranačku, partijsku, „nezavisnu“ mogli biste birati na jednoj između Stazića, Picule i Antičević-Marinović, Linića kume Marine... Na drugoj biste mogli izabrati između Šuice, donedavno, Kosorice i Luke Bebića, a na trećoj od volje vam Pusićeva, donedavno Čačić, Beus-Richembergh, na „nezavisnoj“; oš' seku, oš' bracu Kerume. Biraj, dakle, preferencijalno, kao na prošlim za EU parlament. A kako bi tako birao „zatefterit“ će se to još i referendumom u bidni Ustav RH.
 
Ne držim ni i do ovdašnjih stranaka ni Partije, a kamo li da bi ih smatrao u „iznutrici“ demokratskim, ali ustavno mijenjati samo kotačić izbornog sustava, neposredno prije izbora, ne dirajući pritom teritorijalni ustroj države, pa i cijeli politički sustav, jednostavno nema smisla. Djeluje mi to kao trošenje referenduma na važno ali ipak u bitnome nepodobno pitanje za unošenje u Ustav. Za razliku primjerice od referenduma o braku ovo više djeluje kao izborna tehnikalija, doduše s demokratskim efektom, a sustavu je potreban temeljiti pregled i remont mnogim njegovim dijelovima.
 
Petnaest gladnih predsjedničkih godina
 
Hrvatska živi već skoro petnaest gladnih godina, deset predsjednik-Mesićevih i pet skoro predsjednik-Josipovićevih, „neposredno“ izabranih. Samo njihovi izbori, trajne predizborne kampanje, pantovčački savjetnici, putovanja za tih gladnih godina, godina nazadovanja po svemu, koštale su milijarde. Osim ostaloga i zato se odavno zalažem za ukidanje neposrednog izbora predsjednika države, već za njegov izbor, uz smanjenje ovlasti u Hrvatskom saboru. To za početak, simbolički, izborne reforme.
 
Zatim, svi su trenutačno navalili na županije, gradove i općine od Predsjednika RH, stranaka, civilnih udrugara, medija, poduzetnika, nema tko ih nije „oprao“, te tako značajno uzdrmali cjelokupni teritorijalni ustroj, delegitimirali lokalnu tek izabranu vlast. Dobro, hajdemo onda s tim u remont i „reformu“. Uz reformu regionalne i lokalne samouprave, odnosno prije neophodna i nova uloga  Hrvatskoga sabora. Potpuno sam uvjeren kako je pritom nužno vratiti dvodomni parlamentarni sustav, dakle Županijski dom (ma kako se zvao) koji bi se mogao birati i po većinskom sustavu.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/hrvatska/vladajuci-pokusavaju-sabotirati-stozer-policija-provjerava-sve-potpise-referendum-o-cirilici-upitan/43700-1-cro-HR/Vladajuci-pokusavaju-sabotirati-Stozer-policija-provjerava-sve-potpise-Referendum-o-cirilici-upitan.jpg
U Županijskom domu svakako bi trebalo usidriti i izabrane predstavnike nacionalnih manjina, s pravom veta na pitanja iz kulturne autonomije, ali bez prava utjecaja i s tristo glasova na državnoj razini  u sastavljanju Vlade RH itd. Zatim je važno pitanje predizbornog koaliranja, među onima sam koji smatraju kako ga treba onemogućiti, pritom možda izborni prag po izbornim jedinicama spustiti na tri posto. Bitno je i financiranje predizbornih kampanja, no ono je u situaciji kad javni mediji „guraju“ jednu stranku, kad koju, zapravo potpuno besmisleno - „fimi“ medija je za njih tada čisti sitniš.
 
Kolika je važnost medija najbolje svjedoče luft balon stranke koje su oni napuhali - laburisti, zatim Gabrićeva te u najnovije vrijeme Orah.  Nezaobilazna je i uloga parapolitičkih organizacija zvanih „civilne“ udruge koje se s jedne strane pačaju u (pred)izbore, najčešće za istu partiju-stranku, što opet čine uz pomoć javnih i etabliranih medija pri čemu im se daje više prostora i pozornosti od većine parlamentarnih stranaka. Usput svima sole pamet o „unutarstranačkoj demokraciji“ a njihova unutar udrugarska je većinom ravna nuli - funkcioniraju po načelu „jedna udruga, jedan vođa, jedan glas“. Financiranje im je netransparentno, ali transparentno dolazi iz čudnih i Hrvatskoj, njenim građanima i naciji često neprijateljskih izvora. Nakon dvadeset i tri godine došlo je vrijeme za temeljitu reviziju političkog sustava, a izbori, način glasovanja i sl., su samo jedan element.  
 
Svi bi organizirali „preferencijalni“ referendum
 
Pitanje „preferencijalnog glasovanja“ trenutačno je toliko popularno da se ne zna tko o tome ne bi želio organizirati referendum. Osim u „U ime obitelji“ to bi GONG, kad bi mogao, pa ide preko Hrvatskog sabora. Tu su još Kregar, pop u miru Grubišić, Jadranka Kosor, laburisti, a i Ivo Josipović, ali malo kasnije, nakon što pobijedi na narednim izborima, kako govori. Međutim organizirati ga može samo inicijativa „U ime obitelji“ ostalo su referendumske prazne puške. Njihov referendum o braku svesrdno smo podržavali, za razliku od velike većine medija. Konačni rezultat: referendumska definicija braka ušla u Ustav, a zaobilazno pomoću lukavstva „političkog uma“ (Peđa, Antičević-Marinovič, Bauk) se nebrak istospolno orijetiranih zakonom izjednačio – s brakom.
 
Vremena se mijenjaju pa sada Incijativu podržava čak i Jelena Lovrić, a „pere“ Milanovića i Karamarka jer da su oni protiv preferencijalnog glasovanja kao predsjednici nedemokratski ustrojenih stranaka. Kad je Lovrića „za“ već fundamentalni refleks me usmjerava „protiv“. Kako sada stvari stoje nisam siguran da bi Inicijativa jednostavno prikupila potpise, odaziv bi bio slab što je bitno za legitimitet, vrijeme održavanja referenduma suviše je blizu parlamentarnim izborima, predsjednički su već „nedodirljivi“. „Preferencijalno glasovanje“ (i ostalo što bi se tražilo) u odnosu na probleme u političkom sustavu čini mi se, doduše primitivna usporedba, kao klanje vola zbog jednog odreska te se plašim kako bi Inicijativa s ovim referendumom mogla pokvariti svoj referendumski, dakle i demokratski potencijal odnosno percepciju o njemu.
 

Mato Dretvić Filakov

Srpski i hrvatski slobodni zidari tvorci svekolikog srpstva i hrvatstva

 
 
Mnogi hrvatski narodoljubi i domoljubi s pravom su ogorčeni na svjetonazor sadašnje političke svite na vlasti u kojoj je teško pronaći bar jednog iskrenog vjernika. Ogorčeni su na njihov otklon i zaziranje od Katoličke Crkve koje u pojedinim njihovim ispadima sasvim jasno potvrđuje i neskrivenu mržnju prema njoj. No, još nešto vrijeđa svakog iskrenog Hrvata, njihova imaginarna ideologija jugoslavenstva umotana u plašt navodne suradnje sa susjedima u „regionu“ te njihovo ponižavajuće dodvorstvo prema velikosrpskim osvajačima hrvatskih zemalja. Ta gadljiva osobnost vladajuće klike čiji je pogled vazda uperen prema istoku sasvim opravdano se dijagnosticira s njihovim biološkim i ideološkim podrijetlom u kojem dominira neprežaljeni žal za komunističkom nakazom, zvanom Jugoslavija, gdje su njihovi očevi, djedovi i rođaci bili sastavni dio privilegirane partijske kaste. No, nije sumanuta histerija jugoslavenstva počela u Titinoj zloglasnoj tvorevini, u njoj je samo doživjela vrhunac deluzije, već puno ranije. Stoga nužno se podsjetiti na genezu iluzije južnoslavenstva.
http://popara.mk/wp-content/uploads/2011/06/Djordje_Vajfert_32k_color.jpg
Adolf Mihalić
 
Iluzija južnoslavenstva osmišljena je u kuhinjama hrvatskih i srpskih masonskih loža pod budnim okom Velike lože Engleske. Srpski i hrvatski slobodni zidari su početkom XX. stoljeća prvi posadili plodne presadnice na zajedničku masonsku njivu svekolikog srpstva i hrvatstva. Hrvatski masoni na čelu s okultistom, Velikim majstorom dr. Adolfom Mihalićem, osnivačem nekoliko masonskih loža i predsjednikom osiguravajućeg društva Dunav, spiritistom Hinkom Hinkovićem (rođenog u židovskoj obitelji kao Heinrich Moses), Veljkom Tomićem, Ivanom Bojničićem i drugima, otvoreno su, poput velikosrbina Nikole Stojanovića, negirali postojanje hrvatske nacije smatrajući da su Srbi i Hrvati jedan narod „po krvi, rodu i jeziku“, a podijeljeni su samo po imenu i vjeri te da je samo masonska ideja u mogućnosti stvoriti jedan sretan narod.
 
Masonska ideja južnoslavenstva, zastrašujuća i pogubna za hrvatski narod, išla je toliko daleko da za hrvatske masone nije bilo važno hoće li na razvalinama Austro-Ugarske Monarhije nastati Velika Srbija ili Velika Hrvatska, ni kako će se taj južnoslavenski narod zvati u budućoj južnoslavenskoj državi. Taj jedinstveni narod, prema njihovoj tezi, razvio se kao narod s dvije povijesti jer je bio podijeljen u dvije oprečne povijesne sfere, govori i piše istim jezikom, ima iste narodne običaje i istu narodnu pjesmu i što je najvažnije, istu političku „sanju“ narodne budućnosti. Potvrdu takve izdajničke politike najzornije je pokazivao upravo prvak hrvatskog masonstva dr. Mihalić koji je izjavljivao da on nije hrvatski mason, već da je samo rođen u Hrvatskoj i da je po narodnosti samo Slobodni zidar. (Ivan Mužić: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 45. i 179.).
       
Za razliku od hrvatskih masonskih zabludjelih izdajnika srpski masoni, koji su prečesto masonstvo samo koristili u službi srpskog imperijalizma, su imali jasan cilj: stvoriti Veliku Srbiju. Pored potpuno oprečne politike srpskih i hrvatskih slobodnih zidara glede stvaranja zajedničke države na prostorima na kojima obitavaju Južni Slaveni, još su dvije važne činjenične različitosti postojale u Hrvatskoj i Srbiji. Masonski poklonici kulta tijela i đavla u Hrvatskoj nikada nisu svoj deistički svjetonazor usmjeravali općenito protiv klerikalizma već isključivo protiv Katoličke Crkve. Rimsku crkvu su hrvatski masoni smatrali za barbarsku tminu srednjeg vijeka, koju karakterizira posvemašno neznanje, potpuni pauperizam i svestrano zločinstvo. Jasno da je takav stav hrvatskih masona vješto koristila Srpska pravoslavna crkva u svom poslanju širenja svesrpstva jer je upravo u masonstvu našla najjače janjičare protiv Katoličke Crkve. Osim toga, dok je u Hrvatskoj postojao sve veći jaz između sve slabašnijeg političkog hrvatstva i nadirućeg južnoslavenstva, u Srbiji toga nije bilo. Srpski intelektualci, političari, književnici i dr., vođeni svojim lučonošama pri  Srpskoj pravoslavnoj crkvi i organiziranom masonstvu, bili su u jedinoj službi: širiti svetosavlje i pomicati granice Srbije na područja koja povijesno nemaju ništa zajedničko sa srpstvom.
http://www.klub-susacana.hr/revija/revija7071/s019.jpg
Postojala je također svemirska razlika između svekolikog velikosrpstva i frankovačkog velikohrvatstva. Velikohrvatstvo je bilo program isključivo jedne stranke, Hrvatske čiste stranke prava, koja nije negirala postojanje srpske nacije izvan hrvatskih povijesnih zemalja, a velikosrpstvo je bilo generalni isključivi zacrtani pojam koji je poricao postojanje hrvatske nacije, a iza kojega je stajala sva srpska intelektualna svita, kao i Srpska pravoslavna crkva.
 
Masonske lože Sirius iz Rijeke i Ljubav bližnjega iz Zagreba desetak su godina u Hrvatskoj bile stožerne tajne organizacije koje su se ukomponirale u sve pore društvenog, političkog i kulturnog života. Pored toga što su „osvojile“ većinu javnih glasila i uvukle su se u Maticu hrvatsku, Društvohrvatskih književnika, Hrvatsko naravoslovno društvo, muzeje, kazališta, tiskare itd., oni vješto manipuliraju širokom društvenim masama i socijalističkim pokretom organizirajući razne štrajkove u katoličkim ustanovama i tvrtkama u hrvatskom vlasništvu. U toj širokoj masonskoj infrastrukturi potpuno je razumljivo da nije svaki slobodni zidar imao iskonski osjet za okultno i transcendentno, odnosno za sotonsko „metafizičko lutanje“, već je ostao na planimetrijskoj razini deizma, agnosticizma ili čak ateizma. Međutim, upravo su ti masoni bezvjerci bili istureni janjičari i najžešći antiklerikalci (inačica za antikatolici). To nije značilo da oni nisu bili „dobri masoni“, jer kako je rekao i sam duhovni vođa hrvatskog masonstva, do kraja svog života vjeran okultizmu, Adolf Mihalić, slobodno je zidarstvo samo po sebi tajna, koja zahtjeva, da se svatko sam do poimanja njezina uzvine...
 
Projekt Milnerove grupeza stvaranje južnoslavenske države konkretizirao se i u hrvatskom masonstvu. Odmah što su Robert Seaton-Watson i Henry Wickham Steed osnovali u Srbiji masonsku ložu Ujedinjenje koja je uskoro preuzela kontrolu nad četničkom organizacijom Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka), a koja će 1914. godine osnovati terorističku organizaciju u Bosni, Mlada Bosna, iste se godine 1909. ta srpska loža usko povezala s hrvatskom ložom Ljubav bližnjega. Kao poveznica bliske suradnje dviju bratskih loža određeni su Srbin Dušan Popović i Hrvat Jozo Janković.
 
Ono što je još karakteriziralo hrvatsko masonstvo prije Prvog svjetskog rata, osim isključivog kozmopolitizma, austroslavenstva, panslavenstva, velikosrpstva i mržnje prema Katoličkoj crkvi, politički je stav prema srpskom masonstvu. Hrvatski masoni su na srpsko masonstvo gledali kao na vrlo organizirano masonstvo koje sve više postaje stvarna vlast u Srbiji. Ono je hrvatskim slobodnim zidarima bilo uzor, poput pravoga oca koji im treba pomoći, zaštititi ih, ujediniti, i u konačnici njima rukovoditi…
 
(Nastavak slijedi)
 

Mladen Lojkić

Sračunato drobljenje hrvatskoga životnog prostora

 
 
Nisam redoviti čitatelj sadržaja u dnevnom tisku, a zbog osobnih kardiovaskularnih poteškoća smanjen mi je udio pješačenja u odnosu na druge mogućnosti prevaljivanja većih distancija, primjerice onih s pomoću komunalnih prometala. Slučajnost je da se datum važenja moje mjesečne pretplatne karte (19. dan u mjesecu) poklopio sa subotnjim izdanjem „Večernjeg lista“, pa sam prigodom uplate iznosa za produženje pretplatne karte zamijetio na prvoj stranici tog lista krupnoslovni naslov: „Zaboravili su Pelješki most“. Kupio sam primjerak novina, u kojima je bilo mnoštvo sadržaja na koje se ovom prigodom ne ću osvrtati, već ću se usredotočiti na sve ono važno što se tiče Pelješkog mosta, jer sam svoje stavove glede potrebe izgradnje Pelješkog mosta javnosti priopćio u više navrata, pretežito u www.hrvatskom-fokusu (Primjerice: Pelješki most nema alternativu (13. 1. 2012.), Pelješki most ne smije biti ničija koncesija (8. 8. 2012.), a u jednom članku sam čak naglasio da „Tko je protiv Pelješkog mosta taj je protiv Hrvatske“.
http://www.jugosloveni.info/modules/gallery/galleries/jugoslavija/IMG_C7C86D-4C59BF-35E227-ADF0FF-8C6875-F5CCFF.jpg
Jedan članak pod naslovom „Otvoreno pismo“ objavio sam u Hrvatskoj književnoj reviji „Marulić“ (br. 1, 2012., str. 143.-146.). Nisam bio jedini koji je pisano javnosti priopćio svoja gledišta. Zato ne mogu odoljeti osobnoj potrebi da i ovom prigodom javno izrazim svoj stav i procjenu razloga „zaborava“. Napose i zato što sadašnji vodeći članovi hrvatske vlade nisu ni tada bili skloni postupati u skladu s interesima Hrvatske i hrvatskog naroda. Prema tome, dužnost mi je upozoriti čitatelje na prikrivane prave razloge „zaborava“. Polazište u argumentaciji svakako treba biti odavno poznata mudrost izrečena latinski Historia est magistra vitae, a pismeni Hrvati je prepoznaju kao izreku „Povijest je učiteljica života“.
 
Znači, treba se osvrnuti na povijest, pa zato i zaviriti u hrvatske i druge povijestne atlase. Podastrta mapa pouzdano razotkriva razloge zaborava osvjetljavajući smjer i ciljeve prema kojima nas vode sadašnje vladajuće političke strukture. Ne mora biti riječ o ponovnoj uspostavi Zetske banovine, već o uspostave neke nove republike, vjerojatno „Jadranske Republike Srpske“. Sadašnje vladajuće političke strukture postupaju ignorirajući povijestne istine. Zato im preporučujem da obrate pozornost na članak objavljen u www.hrvatskom-fokusu 1. 6. 2013. Raspoznat će mapu koja svjedoči o granici nekadašnjega Hrvatskog Kraljevstva s ondašnjim Bugarskim Carstvom. Možda će se i zapitati, bi li Hrvat Vukašin Mrnjavčević bio uspješniji u bitci na rijeci Marici protiv profesionalne turske vojske da je raspolagao s boljim vojnicima.
 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Subota, 18/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1063 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević