Get Adobe Flash player
Bandić ugostio Arkanova pobočnika

Bandić ugostio Arkanova pobočnika

IDS-ovci ugostili talijanske fašiste u jeku srbijanske agresije na...

Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

Aktualna Vlada nema izborni i politički legitimitet građana, što...

"Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu"

Srpski i crnogorski agresori došli naoružani u Hrvatsku i sada...

(Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

(Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

Zašto se snaha Slavena Letice ne preziva Letica ili...

Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

Da su tijela izvršne vlasti radila svoj posao, ne bismo imali...

  • Bandić ugostio Arkanova pobočnika

    Bandić ugostio Arkanova pobočnika

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:23
  • Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

    Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:16
  • "Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu"

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:12
  • (Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

    (Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:08
  • Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

    Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

    četvrtak, 08. studenoga 2018. 14:30

Nema koristi od preferencijalnog glasovanja sve dotle dok stranke određuju listu

 
 
Kad smo, na vrijeme, predlagali Inicijativi U ime obitelji odustanak od izbornoga referenduma predvidjeli smo što će se dogoditi:
1. Ozakonit će vladajući preferencijalno glasovanje, faktički im „oteti“ referendum pa će on otpasti. Po svemu sudeći, barem po izračunu ministra Arse Bauka, nije prikupljeno ni dostatno potpisa  (450.000). Postojao je još jedan „opasni zavoj“ na kojemu su Inicijativu čekali - prikupljanje potpisa se odvijalo zapravo samo pod jednim sloganom „Birajmo zastupnike s imenom i prezimenom“, a u ustavne izmjene se pokušalo ugurati još nekoliko, za izborni sustav daleko važnijih promjena, no referendum je otpao pa su pitanja legalnosti i legitimnosti tako prikupljenih potpisa sada nevažna.
http://www1.villanova.edu/content/villanova/artsci/acsp/writingcenter/_jcr_content/pagecontent/image.img.jpg/1297116872337.jpg
Pišem pismo...
 
2. Inicijativa će u bitnome naštetiti svom narodnom referendumskom potencijalu pri čemu nije razumjela kako je trenutačno najvažnija opasnost za referendum kao način odlučivanja, nevažno od teme. Sva ta nastojanja u njegovu „uređenju“ smjeraju k njegovom otežavanju, ako ga se već ne može/smije ukinuti, što bi mnogi rado učinili.
 
Inicijativa je Ivi Josipoviću - i to je njezin najvažniji rezultat - napravila temeljitu „topničku pripremu“ za približavanje narodu u predizbornoj kampanji, preko, u biti, nevažnog, ili malo važnog, preferencijalnog glasovanja. Nevažnog dotle dok stranke/partije sastavljaju liste, a glasač onda ima veselje izbora između Ruže i Mare. Zar netko doista misli kako bi se dogodilo nešto „revolucionarno“ u slučaju neizbora i Karamarka i Milanovića? Pravo preferencijalno glasovanje je uostalom uz ovdašnje neslobodne i nepoštene medije, od HRT-a pa nadalje, zapravo isključeno.
 
Na Hrvatski sabor – pismom, nezdrave li prakse
 
Svejedno ga sada Josipović otima čak i Milanoviću, a s njim udara, kao svojom inicijativom, skoro ucjenjuje još i nekakvim istraživanjem koje je, za naše novce otkrilo „toplu vodu“ narodnog veselja s preferencijalnim glasovanjem i Hrvatski sabor, što mu ustavno ne pripada. To, pored ostaloga, piše u pismu koje je uputio predsjedniku Hrvatskog sabora Josipu Leki, a on s njim nije upoznao saborske zastupnike već su njegov sadržaj doznali iz novina što je elementarna politička bezobraština, ispod razine političke nekulture. Sve igrice za vlast, vlast nizašto! Najavio je Josipović i kako će svoje temeljite ustavne promjene dostaviti Hrvatskom saboru u proljeće naredne godine. Bahato je dakle uvjeren kako će izbore dobiti, pa se eto skoro ne moraju ni održavati - toliko o njegovoj skromnosti, finoći i uglađenosti te odnosu prema „biračkom tijelu“.
 
Povjerenstvo koje mu „radi“ reforme Ustava sastavio je isključivo od kolega ustavnopravnih stručnjaka. A ustavno-pravni stručnjaci, profesori ustavnog prava, stručni su za sve - fiziku, matematiku, ekonomiju, medicinu, geologiju, jezik… oni su u stanju „stručno“ izračunati, prema modelu kojega će skrojiti, sve te razno razne posljedice - pored beživotnih ustavno-pravnih - po život građana u bližoj i daljoj budućnosti u toj novoj „Ivinoj i sedam stručnjaka“ Ustavotvoriji? Niti slučajno, pa Ivinu reformu najprije treba odbiti iz „formalno-pravnih“ razloga i više nego manjkavog sastava povjerenstva, osim ako se ne želimo podložiti teroru pravne struke. Pored toga ti su stručnjaci očito u sukobu interesa ili strahu, jer se nisu ni osvrnuli na ustavnu poziciju predsjednika države, a svako nepristrano istraživanje rezultata u dva Mesićeva i jednom Josipovićem mandatu bi pokazalo kako je neposredni izbor predsjednika i ove ovlasti što mu je ostalo preskup šport, a štete još uslijed njihova djelovanja i nedjelovanja višestruko veće.
 
Kakva preferencijalno Mara umjesto Bare, novac i moć koji leže oko Pantovčaka  daleko je „preferencijalniji“. Treba predsjednika imenovati Hrvatski sabor, već je trebao, a takav vam prijedlog Josipovićevo povjerenstvo „ni u bunilu“ ne će dati. O ostalim prijedlozima „rasturanja“ Ustava i države prema ovom prijedlogu bit će valjda vremena. Dok završavam ovu rečenicu stiže vijest kako će izbori za predsjednika biti 11. siječnja 2015. Nisam ni sumnjao, paze vladajući na svaku sitnicu, a naročito kad će završiti Božićni i novogodišnji blagdani, kad će Sveta Tri Kralja doći pa da se naši  vrate u Europi na „privremeni“ rad. Koje li su sve to ušljive smicalice u igri.
 

Mato Dretvić Filakov

Sin Ivo koristi rječnik oca Ante: kontrarevolucionari, nacionalističke snage...

 
 
Poslijetraumatski stres psihička je bolest utvrđena kod velikog broja hrvatskih branitelja koji su pretrpjeli sve strahote Domovinskog rata izloženi životnoj pogibelji ili zvjerskim torturama po srbijanskim kazamatima. Za razliku od PTSP-ija takozvana partizanska bolest javljala se kod partizanskih koljača kada su ih u snu budile strašne slike zločina koje su počinili, ili su im se javljali likovi prisnih drugova koje su nevine, po partijskom nalogu, otpremili na dugoročnu robiju. Bili su to teški oblici psihopatije-duševne depresije a u najvećem broju slučajeva 'partizanski PTSP-ovci' završavali su ili u 'ludari' ili bi život okončali suicidom!
http://www.arhivyu.gov.rs/Data/Images/aj_9_miz3_l10_s.jpg
Karađorđevo 1971.
 
Trenutačni predsjednik Ivo Josipović naoko izgleda staložena, uglađena i mirna osoba premda i 'baba Manda' kaže: pazi, sinko, iz 'mire' sto vragova vire! Ustvari, Josipovićeva nedavna bolesna, 'partizanska reakcija' na objavu etičkog suda o njegovoj evidentnoj veleizdaji najbolji je dokaz kako nema nikakve razlike između oca i sina pa stoga još jednom treba ukazati na povijesne činjenice koje potvrđuju narodnu mudrost: 'kruška ne pada daleko od stabla'! U vrijeme hrvatskog proljeća izvršni sekretar za ideološki rad CK-SKH bio je Ante Josipović, otac trenutačnog predsjednika hrvatske države. Aktivno je sudjelovao u brojnim procesima protiv hrvatskih domoljuba nakon famoznog Karađorđeva; o tome su proteklih dana opširno govorila dvojica poznatih 'hrvatskih proljećara', Ivan Zvonimir Čičak i Marko Veselica.
 
Ivan Zvonimir-Čičak: „Čovjek koji je u ime Partije operativno izvršavao njene naloge bio je Josipovićev otac, Ante Josipović, koji je, mislim, 18. siječnja 1972. imenovan u izvršni biro CK SKH, u jednu komisiju u kojoj je još bio tadašnji šef istražnog odjela Trbojević, tadašnji tužitelj Cukon i neki Biljević, mislim sekretar za informiranje u tadašnjoj vladi SRH. I on je bio operativni rukovoditelj. Ima jedna knjiga u kojoj sam objavio dokumente kako se to radilo. Dakle, čovjek koji je u ime Partije to radio bio je Ante Josipović.“
 
Hrvatski Mandela, Marko Veselica, samo je potvrdio Čičkove navode: „Ante Josipović je bio šef ideološke komisije CK Hrvatske i član Izvršnog komiteta. I on je u dogovoru, vjerojatno sa službom sigurnosti, bioglavni akter koji je skupa sa grupom koja je bila uz njega, pravila analizu, i vršio izbor ljudi koji su bili sudski gonjeni a mene stavili na čelo kao šefa kontrarevolucije u Hrvatskoj.“ Na čelo CK SKH tada je postavljena Milka Planinc, partizanska ko-mesarica (poznata iz krvavih partizanskih orgija Sime Dubajića u Kočevskm Rogu), koja je nakon Karađorđeva osnovala tzv. Komisiju za ispitivanje prodora nacionalizma u SKH i na čelo joj postavila Antu Josipovića. Na 28. sjednici CK SKH, koja je održana 7. svibnja 1972. pod predsjedanjem Milke Planinc, Ante Josipović predstavio je izvješće komisije u kojem je među ostalim pisalo: 'U izradi izvještaja za Centralni komitet, komisija je raspolagala veoma opsežnim činjeničnim materijalom koji je samo djelomično bilo moguće unijeti u izvještaj, ali koji i tom opsegu nedvojbeno pokazuje kontrarevolucionarnu aktivnost nacionalističkih snaga u Hrvatskoj'.
http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/4092012/bpictures/karadjordjevo1.jpg
Danas, njegov genetski i ideološki potomak, Ivo Josipović doduše ne govori o kontrarevoluciji ali mu se stalno priviđaju nacionalističke, ustaške guje a domoljubni uzvik navijača na nogometnim stadionima 'U boj, u boj za narod svoj' njemu je izraz hrvatskog nacionalizma, pravo ustaštvo. U tome je nedvojbeno pokazao kako komunistička krv nije voda; njemu je i sama imenica 'Hrvat' sinonim za ustašu! Osim toga, njegov tata Ante Josipović je u svom usmenom izlaganju među ostalim rekao i ovo:
 
'Razvoj događaja poslije 21. sjednice (Karađorđevo) ubrzo je pokazao da tzv. narodni pokret nije ni narodni ni pokret, da nema istinskog uporišta u radničkoj klasi, radnom seljaštvu i inteligenciji i omladini Hrvatske. Pravi tumači raspoloženja radnih ljudi Hrvatske zapravo su bile one organizacije, radni kolektivi, boračke i omladinske organizacije, koji su se i prije 21. sjednice Predsjedništva SKJ suprotstavljali eskalaciji nacionalizma, fizičkom i intelektualnom teroru njegovih najekstremnijih predstavnika' ('SKH ojačao u borbi protiv nacionalizma i frakcionaštva - Obrazloženje Ante Josipovića', 'Vjesnik', Zagreb, 8. svibnja 1972.).
 
Čedo Grbić (ondašnji Dejan Jović) predložio je 'poboljšanje formulacije koje govore o SKJ-otu i marksističkom pristupu nacionalnom pitanju, o reformama federacije, da se jače podvuče utjecaj osamostaljenih centara ekonomske moći itd.' Potom su, temeljem ideološkog 'Obrazloženja Ante Josipovića' a na prijedlog bivše partizanske ko-mesarice, Milke Planinc, iz Partije isključeni Savka Dabčević Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker i Marko Koprtla. A pravi proljećari završiše u Staroj Gradiški na dugoročnoj pacifikaciji po partijskoj matrici dobro uvježbanih staljinističkih čistki! Umjesto da osudi počinjene grijehe komunističke satrapije Ivo Josipović je ponosan na djelovanje svoga oca u tom razdoblju što predstavlja svojevrsnu političku diverziju protiv današnje hrvatske države, odnosno čin upravo suprotnom ustavnim obvezama koje ima kao predsjednik države; dakako, to je čin veleizdaje.
 
Je li komunističkog ideologa Antu Josipovića 'proganjala' savjest zbog toga što je učinio svojim dojučerašnjim partijskim drugovima teško je reći, vjerojatno nije. Međutim, sa sigurnošću se može kazati kako je njegov genetski potomak, Ivo Josipović danas na rubu psihičkog-shizofrenog poremećaja kad Josipa Jurčevića, Zdravka Tomca a time i cijeli etički sud sastavljen od eminentnih hrvatskih intelektualaca uključivo i Akademika proglašava luđacima i bolesnicima. U nemoći da na optužbe etičkog suda parira istinom bijednik se služi  uvrjedama pokazujući time svu bijedu svog karaktera ispod bijelog ovčjeg runa zarežao pravi komunistički vuk! Samo su drug Staljin i njegova ideološka kopilad u strahu od istine svoje političke protivnike proglašavali luđacima, trpali ih u umobolnice kao što je aktualna vlast (dakako, 'Ive Josipovića', o. a.) učinila, primjerice s Markom Franciškovićem pa je po tome partizanski sin otišao i 'korak dalje' od svog genetskog pretka, oca Ante!
 
Odvjetnik Zvonimir Hodak, koji zastupa Tomca i Jurčevića u tužbi protiv Josipovića, kazao je da je trenutačni predsjednik pokazao da u njemu čuči Stjepan Mesić (krivokletnik i veleizdajnik, o. a.). Pastoralni profesor finih manira preuzeo je vokabular koji je, zaključuje Hodak, bio karakterističan za Stipu Mesića. I jedan i drugi su, figurativno, rečeno psihički bolesnici alias partizanski PTSP-ovci, jednakog ideološkog korijenja, potomci krvavog 'tovariša Jose' i komunističkog ideologa Ante. Obadva su odavno zreli za političku ropotarnicu ili nadzirani duševni oporavak u adekvatnoj vrapčanskoj ustanovi!
 

Damir Kalafatić

Svojoj šutnjom Fakultet podržava Jovićeve stavove

 
 
“Politička misao” je akademski časopis za politologiju i srodne discipline, koji od 1964. godine izdaje Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Časopis je u pola stoljeća izlaženja stekao reputaciju središnjega akademskog politološkog časopisa u Hrvatskoj i šire, naročito u nekadašnjoj Jugoslaviji, te u regiji koju čine post-jugoslavenske zemlje.
http://www.fpn.bg.ac.rs/wp-content/themes/fpn/images/logo.gif
“Politička misao” objavljuje priloge iz područja političkih znanosti i političkih studija općenito, odnosno iz svih poddisciplina politologije: političke teorije, međunarodnih odnosa, komparativne politike, hrvatske politike, javne politike, područnih studija, političke komunikacije, obrambenih i sigurnosnih studija i dr. Također objavljujemo i članke iz područja koje nije moguće jednoznačno klasificirati po njihovoj pripadnosti samo jednoj disciplini nego se nalaze na „granici“ između dviju ili više disciplina: političke povijesti, ekonomske politike, političke filozofije, političke sociologije, političke psihologije, medijskih i kulturalnih studija i sl. Kao izdanje Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, objavljujemo i članke koji su neposredno vezani uz studijske programe na tom fakultetu. “Politička misao” je posebno zainteresirana za radove o hrvatskoj politici i društvu, za radove koji analiziraju Hrvatsku u globalnom kontekstu, kao i za radove koji istražuju politiku i društvo na Balkanu i u Jugoistočnoj Europi, u Europskoj uniji, u susjedstvu Europske unije, te na Mediteranu – regijama s kojima Hrvatska ima neposredni dodir.“
 
Tako zbori časopis sam o sebi i hvali se kako je eto „stekao reputaciju središnjega akademskog politološkog časopisa u Hrvatskoj i šire, naročito u nekadašnjoj Jugoslaviji, te regiji koju čine post-jugoslavenske zemlje.“ Na jednoj katedri FPZ-a rekli bi, vjerojatno: postao je „brend“ („brand“).  Njegov glavni urednik je prof. FPZ-a Dejan Jović. Ako se „brendirao“ kroz dugi niz godina izgleda da je reputaciju odlučio trošiti na veliko, što se dakako podjednako odnosi i na izdavača i njegov „brend“ - FPZ.
Već danima traje afera oko „komentara“ njegova profesora, a Fakultet šuti. Pronašao sam na stranicama „Braniteljskog portala“ tek ovaj odgovor kojega su oni dobili od prodekana Andrije Henjka. "Članak je objavljen na stranici politickamisao.com u rubrici komentari. Na dnu teksta na stranici http://politickamisao.com/samo-u-mitovima-svaki-narod-zeli-drzavu-u-stvarnosti-ne/#more-1135, stoji slijedeći tekst. "Dejan Jović je redovni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i glavni i odgovorni urednik Političke misli. On je i glavni analitičar Predsjednika Republike Hrvatske. Stavovi iznijeti u ovom članku su samo autorovi i ne izražavaju službeni stav nijedne institucije".
 
Navedeni tekst je komentar autora koji je objavljen u rubrici komentari, nije prošao recenzentski postupak i kao takav nije recenzirani znanstveni rad, te nije objavljen u časopisu u dijelu u kojem se objavljuju znanstveni radovi koji prolaze recenzentski postupak. Ukratko, navedeni tekst je komentar a ne znanstveni rad - pojasnio je prodekan Henjak u odgovoru i dodao: Stranica politickamisao.com nije integralni dio web stranice fakulteta, već je zasebna stranica koja ima poveznicu sa fakultetskom web stranicom (kao i druge stranice poput primjerice stranice studentskog radija ili studentske televizije).
 
Fakultet nije odgovoran za sadržaj stranice, već je za to odgovorno uredništvo časopisa - naglasio je prodekan i dodao kako Fakultetsko vijeće nema stav o mišljenjima koja u javno objavljenim komentarima iznose zaposlenici fakulteta niti mu je posao da to čini - stoji u odgovoru prodekana prof. A. Henjka.“(“Šupiran“ s Pantovčaka, Dejan Jović „leti“ i s Fakulteta političkih znanosti?“ BP, 3. 10. 2014., Željko Huljev)
 
Fakultet se ne bi „štel mešati“ u Jovićevu ideologiju
 
Pokušavam razumjeti što je prodekan htio reći, priznajem teško mi ide, no valjda sam iz svega uspio dokučiti ono bitno: Fakulteta se to ne tiče. E. pa ne će ići. Fakultet je (unekoliko) odgovoran za stavove i postupke svojih „neakademskih“ djelatnika uključivo i onih na čišćenju, a kamo li profesora, nekmoli još i urednika tako sjajnoga, „brendiranoga“ časopisa. Kad je već nastala šteta za ugled FPZ-a, a nastala je štogod o tome gospoda profesori mislili, čudno je da se u njezinu „sanaciju“ prva nije uključila katedra prof. Bože Skoke (Odnosi s javnošću) i pokazala kako se to stručno radi, šteta smanjuje ili barem zaustavlja – „krpa“ nasip, što mu ga je „minirao“ prof. Jović.  
 
Nije on svoju umotvorinu plasirao preko „žutoga“ medija, zaskočen mikrofonom u prolazu, već na službenim stranicama Fakulteta, kao njegov profesor, pod egidom časopisa PM. Kako je pak ta stranica „nalijepljena“ na fakultetsku i časopisnu, je li se on ogradio od sebe(!) prije ili poslije, posve je nevažno. On ne može biti i ne biti profesor FPZ-a i urednik narečena PM-a, a Fakulteta se to još ne ticati. „Malo morgen“, volio je reći „Veliki Reformator“ Jugoslavije operativno i najzaslužniji za te, je'l te „nedemokratske“ i još gore referendume koje Jović „komentira“ beskrajno usrećen rezultatom škotskoga. Da je komentirao jesensku berbu vrganja, 'ajde de, no referendum je prava (i) politološka tema - tu za profesora politologije nema prostora za okolišanja i ograde. Obrazloženje kako „komentar nije recenziran“ još gora je izlika. Zar profesor politologije ne može bez recenzije napisati stručan „mrtvo hladan“ člančić o temi „referenduma“, bez obzira na svoje oduševljenje njegovim rezultatima - u slučaju škotskog propašću - već mora zapasti u euforičnu ideološku vrućicu očito zaražen virusom jugonacionalizma koja se onda manifestira buncanjem u obliku običnoga primitivnog pamfleta.
 
Sirova ideologija- ebola za politologiju
 
Politološki „laboratorij“ morao biti očišćen od ideologije, osobito sirove - ona je za politologiju, kao struku istraživanje o znanosti da i ne govorimo, politološka ebola. Ne može se očekivati kako niti jedan profesor politologije nije „zaražen“ virusom neke ideologije - ebole, no u politološki „laboratorij“ morao bi ulaziti u „skafanderu“, poput kirurga kad ulazi u operacijsku salu, pogotovo stoga što je on još i pedagog pa zarazu može prenijeti dalje - na studente. Profesor politologije kaže: „Samo u mitovima svaki narod želi državu. U stvarnosti - ne“. Pozdravljam profesore s FPZ-a čiji kolega insinuira kako su „želje“ („čestitke i pozdravi“) (naj)važniji za utemeljenje neke države. Sjajna, željkovita, „politologija“. Želi narod državu - ne želi, otkidat ćemo „znanstveno“ latice ivančice u ritmu „voli“ - ne voli“, pa što zadnje ispadne.  
http://politickamisao.com/wp-content/uploads/2014/09/DJ-Sveu%C4%8Dili%C5%A1te-u-Zagrebu-10-Sep-2014-223x300.jpg
Matematički (operacija zbrajanja) eto „ispala“ su 193 naroda koji su bidni „željeli“ državu pa čuče u Ujedinjenim narodima. Prof. Dejan Jović zarađuje (jednu) plaću kao šef odsjeka na FPZ-u - ne biste vjerovali - „Međunarodne politike i diplomacije“. Od kuda takav fakultetski „odsjek“ kad (neki) narodi ne žele državu? Fundamentalnije, Fakultet političkih znanosti postoji zahvaljujući onim „glupljim“ narodima koji su „željeli“ državu, uključujući i hrvatski. Bez države kao predmeta proučavanja i procesa u njoj i među njima ne bi ga ni bilo, a Dejan Jović ne bi imao ni priliku biti „glavni analitičar“ kod predsjednika jedne doduše „neželjene“ države. Ovo je za, politološku , rubriku „vjerovali ili ne“, zar ne?
 
Zbrajanje i oduzimanje različitih referenduma
 
Može li imalo stručan politolog, pače profesor, usporediti referendum u Quebecu i Škotskoj i još im pridodati hrvatski? Ne može, naročito ne lakonski i ideološki u nekom „komentaru“ jer su zapravo neusporedivi, svaki je slučaj za sebe. Prvo, dva su propala, hrvatski je prošao, dakle u startu - neusporedivi. Drugo, kvebečki i škotski, što njih spaja, osim te Kraljice? Tvrdim – ništa. Jedan je na jednom kontinentu, drugi na drugom – i još podkontinetu zvanom „Otok“ - stoljetnom vladaru kontinenata. Između njih je proteklo dvadeset tradicionalno brojivih godina, onih s godišnjim dobima. Nebrojivih, virtualnih, stvarnijih od stvarnosti, budući se vrijeme kreće sve većom i većom brzinom zbijajući sve više i više događaja, promjena u jedinicu t, čime se prošlost, povijest još i više zgušnjavaju - i tko zna koliko ih je od 1995. do 2014. prohujalo. Od kvebečkog do škotskog prošlo je, eto procjenjujem, možda i sto „tradicionalnih“ godina.
 
Tko su i što Kvebečani, osim što su sigurno frankofoni Kanađani? Ne usudim se u člančiću ni taknuti toga pitanja, kamoli tek tako (komparativne) analize kvebečkog i škotskog referenduna. Ali Dejan Jović se usudi mam ih zbrojiti – jedan plus jedan referendum jednako dva referenduma. A onda dva dobra referenduma „ubiše“ jednoga, blago rečeno, lošega - onaj  hrvatski. Taj „jadničak“ se pak zbio na (zapadnom) Balkanu 1991. što je u odnosu na škotski, računam, najmanje ovih suvremenih „zbijenih“ godina sto i pedeset vremenske, povijesne, razlike - u odnosu na one koje broje samo godišnja doba. A o drugim razlikama - Bože moj koliko li ih je - pa ni kompletna politologija im ne može stati na kraj, a člančić, da bi riječ...
 
I eto vam „politološke“, u bitnome ideološke analize, glavne, glavnoga analitičara i glavnoga urednika PM-a, u stanju profesora „posložiti“ čak tri referenduma odjednom i jednoga pritom „složiti“ na tlo, nogom u jaja - što je inače zabranjeno i u najgorim suvremenim gladijatorskim borbama. Ne treba mu komparativna analiza, tek operacije zbrajanja i oduzimanja: dva dobra minus jedan najgori referendum. Zašto bi ona sadržavala možda i mrvicu multidisciplinarnog pristupa, pravnog, sociološkog, socijalno psihološkog, medijskog, povijesnog, geopolitičkog...
 
A studenti?
 
Mislio sam se u odnos Jovića, FPZ-a i kolega mu profesora ne pačati, no žao mi studenata. Gdje će se zaposliti ako još i potencijalni poslodavci shvate kako nisu pod pritiskom stjecanja znanja već im slamaju moždane vijuge sirovom ideologijom i nestručnošću – a sa stajališta politologije svaka, baš svaka ideologija, podjednako jugo nacionalistička, homoseksualna, pedofilska, boljševička, zelena, žuta, crna, siva, krušaka i jabuka… ponajprije sa sobom nosi neznanje i usko znanje, a mlade ljude formira kao intelektualne invalide.
 
Prošlo je više od tjedan dana od objave Jovićeva teksta na fakultetskim stranicama – dvostruko - FPZ-a i Političke misli, a od Fakulteta ni glasa ni slovca. Šutnja se uobičajeno smatra znakom odobravanja, u stvarnosti vladajuće i drečeće virtualnosti vrijedi to još i više - na entu potenciju. Zar je na djelu odobravanje ideološki „nabrijane“, a onda nužno i nestručne „politologije“? Ah, kakva bi se galama nadigla da se neki profesor FPZ-a zabunio, napio, što li, pa u PM-u objavio komentar sa stajališta ideologije hrvatskog nacionalizma! Ali to se FPZ-u ne može dogoditi „ni u ludilu“ - glede nje je strogo „stručan“. Barem nešto. Tako Izvršni komitet CK SKH (u sjeni) u listopadu 2014. može konačno mirne duše u CK SKJ-u (u sjeni) poslati „mejl“: „Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu nema pojava hrvatskog nacionalizama, kao 1971. Stop! Raščistili smo s njim. Stop.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Po čijem su nalogu na granici uhićeni i pretraživani Nikola Kajkić i Zorica Gregurić?

Srijeda, 14/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 821 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević