Get Adobe Flash player
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije

Stalne političke pretumbacije

Klecala prepuna bivših komunista     Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...

  • Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47
  • Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16
  • HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    utorak, 19. veljače 2019. 06:56
  • Stalne političke pretumbacije

    Stalne političke pretumbacije

    utorak, 19. veljače 2019. 06:47
  • Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    utorak, 19. veljače 2019. 06:42

Briga Milanovića i Lalovca za branitelje...

 
 
U društvu postoje mnoge skupine dragovoljaca, a pojedinac je često pripadnik više njih. Primjerice dragovoljnih davatelja krvi, dragovoljaca Domovinskog rata, dragovoljno aktivnih u Crvenom križu, Caritasu, HGSS-u… Jedna je i „sudbinska“ skupina kreditnih dragovoljaca „u švicarcima“. Stavili su svojedobno hipoteku na posjedujuću, ili nekretninu u budućem vlasništvu, preuzeli kreditne rate, kako bi dragovoljno podigli kredit. Uvjeti pod kojima su „švicarski dragovoljci“ stavili glavu „na kreditni panj“ i pod valutnu giljotinu u to su vrijeme bili izuzetno povoljni, blagi, milujući - i tako jedno pet šest godina. Onda je franak rastao, a s njim i rate kredita, pa su korisnici s bankama završili na sudu i spor prvostupanjski zapravo dijelom dobili. Ovih dana je pak „Vrag“ naglo poskočio, nadigao  kreditne rate, pa su kreditni „dragovoljci“ zaprijetili demonstracijama, a Vlada promptno reagirala.
http://www.internetvibes.net/wp-content/uploads/02-wd0609-cool-currency.jpg
Objašnjavajući zašto je Vlada tako brzo reagirala na skokoviti rast švicarskog franka u odnosu na kunu ministar financija Lalovac rekao je i ovo: "Vidjeli ste koliko je građana zaduženih u „švicarcima“ razmišljalo o samoubojstvu. Da se to ne daj bože dogodilo, pitali biste nas zbog čega nismo ranije reagirali", izjavio je Lalovac novinarima na Markovu trgu. Baš fino što se naš ministar i Vlada brinu čak i o onima koji „razmišljaju o samoubojstvu“. Ne znam doduše gdje im je pročitao misli, bit će na internetu, ali ovaj se problem podivljalog švicarskog franka hitro rješava. Istodobno druga skupina, prema famoznom „registru“ i puno brojnija, skupina branitelja s podskupinom  dragovoljaca Domovinskog rata, već mjesecima pod šatorom prosvjeduje u Savskoj 66 i po gradu, a njihovi se zahtjevi ne rješavaju nikako, a kamo li hitro. I istodobno ona i ovih dana broji žrtve od te iste pošasti samoubojstva i nikoga nije briga. Ante Deur, predsjednik Zbora udruga hrvatskih gardijskih brigada, tako u Hrvatskom saboru, nakon još jednog „otaljavajućeg“ sastanka Odbora za ratne veterane iznio je kako su se samo ovih dana dogodila dva samoubojstva koje nitko nije evidentirao, a kamo li ih možda pokušao spriječiti. Možda lijepom riječju, možda kakvom podrškom… Dva više-manje.
 
Samo na najavu prosvjeda korisnika „franačkih“ kredita, pred bankama i HNB-om, utvrđenih ugovorom koji je u „pravnoj“ i još kapitalističkoj državi i iznad Ustava, na samu spomen samoubojstva eto države, eto Lalovca, eto Milanovića. Rješavaj. Promptno i predizborno. Ona druga i brojnija, da ne idem dalje, skupina - ona neka se „kiseli“ i nastavi prosvjedovati u Savskoj 66 dok ju je volja, a ako se tko i samo ubije... Jedan više, a možda je važnije ono - jedan manje, ili ne daj Bože, što više ih - manje. Fino jedno društvo u kojemu ima i jednakijih skupina, a kamo li pojedinaca. Jasno je kako ovdje ne ulazim u srž problema niti jedne skupine, već samo u formu njihova rješavanja.
 

Mato Dretvić Filakov

Moralne manjkavosti poražene strane

 
 
Častno ponašanje je vrlina koja zahtijeva etičnost i u suparništvu, čak i u borbama s lošim posljedicama u odnosu na poraženu stranu. Povijestno su poznati slučajevi viteških pobjeda i pogibija, podlih opakosti nanesenih nevinim, nerijetko čak i častnima ljudima neupitne hrabrosti. U govornim dokazivanjima istinitosti događa se da netko nadvlada ne postupajući u skladu s pravilima. U govorništvu su poznate i sofističke zagonetke, koje nedovoljno mudri ne umiju prepoznati, ali i takve koje jako mudri mogu zlorabiti.
http://media-2.web.britannica.com/eb-media/72/95772-004-50BA49EF.jpg
U moralno ustrojenim društvima sofizme se ne razmatra pri traženju istinitosti i donošenju ispravne presude. Zato me iznenadio pokušaj sofističkog pogodovanja poraženog (broj nevažećih glasačkih listova) prigodom nedavnih izbora osobe za predsjednički položaj hrvatske države. Sam pokušaj svjedodžba je moralnih manjkavosti poražene strane. Iznenađuje, međutim, činjenica da je opakost dosegla nedopustivu mjeru uspjevši zavesti neupitno poštena čovjeka, a pravnički uglednu osobu vrhunske stručnosti. To je nedopustivo i zahtijeva javnu osudu.
 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.

Srbe i slavosrbe već imate, a nama možete staviti soli na rep!

 
 
Tako se pita Ante Tomić. Zašto nas ne pita izravno, ravno u oči: što hoćete vi Hercegovci? Sad je na redu upitati se: tko smo to mi, druže A. T., a tko ste vi? Pa ovako: kad ja s mojim prijateljem Imoćaninom zapjevam gangu, meni se uvijek čini da nema vas i nas, nego smo samo mi koje grije isto sunce, mlati ista bura, svijetom raznosi ista zla kob… i za rođeni grudu veže jednaka radost… A neku i nečiju granicu, koju su Lav i Arslan povukli puteljkom između naših kuća, ja ne vidim. I ne priznajem. Briga mene zašto su nas, kada i kako podijelili tuđinski razbojnici i pljačkaši, a njihovu volju ozakonio nezakoniti AVNOJ. Uostalom, ni Lava ni Arslana, ni brata im AVNOJ-aa više nema, ostade samo granica. Ostade, ali samo u glavama koje više vole zobnicu i zloću tuđina nego dobar dan od susjeda i prijatelja.
http://www.crwflags.com/fotw/images/b/ba%5Ehgzvf.gif
Nije brižni A.T. ni prvi ni zadnji: Cacov sindrom (Dante, Komedija, Pakao)! Može i ovako: tko tebi gospodar, ti njemu sluga! I eto, ja koji ne mogu priznati te vražje granice, osjećam kako nisam neki tamo, nego svoj na svome. Tuđe mi ne treba ni u snu. Ni na kraju pameti. Samo, ako meni Hrvatu Hrvatska nije domovina, onda se „moj kalendar nad frižiderom“ zbilja glupira.
 
Znam previše primjera naših gangaša koji su se školovali na vrećici duhana ili kubureći između siromaštva i straha. Kao đake su nas pretresali, privodili, strašili, izbacivali iz škola, s fakulteta, s posla… Nazivali nas klerofašistima, kriminalcima (evo ih opet), ustašama, i kad nismo znali zašto. Ne znam zašto su me u školi (i poslije!) zvali ustašom, kad nisam bio u ustašama. A ako mi boljševici, četnici i izrodi ni onda ni danas nisu „šmekali“, hvala Bogu! Zašto su nas prozivali, optuživali, zašto su nam podmetali (evo ih opet!), tjelesno zlostavljali? Samo zato što nismo ni htjeli ni mogli biti ono što nismo – izrodi!
 
Nama se nisu dodjeljivali stanovi, nama se nisu besplatno nudili magisteriji, putovnice s krvarinom: ako smo pisali, nismo mogli objaviti, ako smo mislili, morali smo šutjeti. A mi smo (mislim na 90 posto „tih Hercegovaca“!) završavali škole, zanate ili fakultete i s Božjom pomoći polako sjedali na teško zaslužene, a ne darovane, stolice. Oni koji su poslije radnih zadruga, ponosa budalaste boljševičke tvorevine, ostali na ognjištima, krčili su zapuštenu zemlju, trovali se duhanom, rovali po rudnicima… I zdušno pravili ognjišta i potomstvo. Dušom uz svoje ognjište (jesmo ognjištari! Zato nam nikad nije mračno u očima, ni hladno pri srcu). Dakle, tebi koji se pitaš što mi Hercegovci hoćemo, kažem – ništa! Imamo sve. Ljepotu na zemlji, Dobrotu na Nebu, četiri čiste u glavi i još puno toga. Imamo mi i kukolja u žitu, svejedno na kojoj njivi. Bože moj, i kukolj mora živjeti, ako ni za što drugo, ono da ga se iščupa i baci na „đubrište“. I ne prestajemo ponavljati: milo moje, bit će bolje. Ako i ne bude, opet dobro. Navikli smo mi, bolan ti ne bio, podnijeti i najgore. A naš stari pjesnik poruči: „Boj se onog tko je viko… “U tom grmu, čini se, leži puno zečeva. A sada bi nam svima zajedno bilo najvažnije misliti i pisati o tome kako ne sliniti na tuđim jaslama i ne puštati – poda se.
 
Pozvani smo da se suprotstavimo onima (zna se kojima i čijima) koji nas boje u crno. Ah, što! Nekada se, kad je čovjeku udarilo u glavu, puštala krv. Ali što ćeš s bolesnikom kojemu je u žilama, umjesto krvi, inspirativna kanalizacija? Puštaj koliko hoćeš, samo smrdi. A što se tiče želje da se Hercegovci zamijene za „braću“ Srbe, nema problema: Srbe i slavosrbe već imate, a nama možete staviti soli na rep!
 

Prof. Mate Sušac, Sesvete, 8. 2. 2010.

Anketa

Jesu li hrvatske vlasti dobro postupile što su dozvolile da se u Muzeju Mimara slavio Dan agresorske "Vojske Srbije"?

Nedjelja, 24/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 900 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević