Get Adobe Flash player
Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

SDP-ov čelnik loše govori hrvatskim standardnim...

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Države imaju obvezu poštovati pravo na priziv savjesti svakoga...

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Pravo na priziv savjesti zadnja je crta obrane...

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Podržavajući navijačke udruge, kao supkulturu, podržao je izljev najnižih...

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Ništa od Radne skupine za decentralizaciju i regionalni preustroj...

  • Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    četvrtak, 21. lipnja 2018. 08:09
  • Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:10
  • Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:05
  • Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:01
  • Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    nedjelja, 17. lipnja 2018. 09:36

U Bleiburgu se oplakuju Titine žrtve, a u Kumrovcu se veliča njihova krvnika!?

 
 
Desetak tisuća ove godine okupljenih na Bleiburškom polju kao da su poslušali žučljivog Nenada-Nešu Stazića pa nitko od njih nije obukao ustašku uniformu niti glavu pokrio 'lijepom ustaškom kapom'! Doduše, TV kamere bivšeg Titinog štafetonosca Gorana Radmana ipak su otkrile jednog opakog nacionalistu odjevenog u domobransku odoru s kapom na kojoj se isticala nepoćudna 'hrvatska šahovnica'! Sve u svemu okupljanje Hrvata na Bleiburškom polju proteklo je mirno i dostojanstveno što i priliči pijetetu brojnim žrtvama ubijenim bez suđenja ali ne samo na tom polju nego i na onih više od tisuću stratišta diljem Slovenije i Hrvatske; prešućenim grobovima za koje se nije smjelo znati dugih 45 godina komunističke satrapije! Čak je i homilija dubrovačkog biskupa Mate Uzinića bila neobično pomirljiva, naime, on je u svojoj propovijedi pozvao na pomirenje i praštanje.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/media/images/tito-vampir12/61028-1-cro-HR/tito-vampir1_medium.jpg
Pomalo čudnovato, usporedio je on Bleiburg sa žrtvama ustaškog logora u Jasenovcu te pozvao 'Bleiburg da pruži ruku Jasenovcu'.Ipak, najveći pljesak dobila je austrijska parlamentarka Anneliese Kitzmüller koja je govorila o „pobješnjeloj soldateski maršala Tite koja je zvjerski ubila sve koji se nisu uklapali u komunistički poredak.“
 
Kako to biskup Mate Uzinić može opraštati grijehe nekome koji taj oprost nikad ni zatražio nije, koji se za svoje grijehe nije nikome ispovjedio niti mu je to na kraj pameti; zar se aktualna vlast nije 'zubima i noktima' borila za famozni 'Lex Perković' štiteći (Titine!?) UDBA-ške sjekiraše? A tu podjelu među hrvatskim narodom nameću upravo reciklirani neo-komunisti koji nemaju ni moralne snage ni političke volje suočiti se s pravom istinom o zločinima koje su njihovi preci počinili! Primjerice, opravdavajući monstruozne zločine počinjene na Bleiburgu i Križnim putovima SDP-ovka Dragica Zgrebec će lakonski izvaliti: 'Na Bleiburgu nisu stradali samo nevini, pa zato pokroviteljstvo ne treba vratiti', a veleizdajnik i šarlatan Stipe Mesić će pohitati kod austrijskih vlasti kako bi ishodio definitivnu zabranu komemoracije na Bleiburgu!?
 
A istina je slijedeća: Tito je osobno u detalje isplanirao, proveo i nadgledao provođenje genocida nad hrvatskim narodom ali je isto tako svojim bliskim suradnicima nametnuo morbidnu 'zavjeru šutnje'. O tome govori učeni antifašist Slavko Goldstein, hrvatski kripto-povjesničar, publicist, izdavač, svršeni bibliotekar… jasno, glasno, neuvijeno: Postojala je zavjera šutnje, i nema dvojbe da je ona dolazila od Tite osobno. (...) Tito je itekako znao, o čemu postoje i dokumenti, na primjer izvještaji štabova bataljona o izvršenim likvidacijama, koji su prosljeđivani sve do generalštaba, i nije moguće da nisu dolazili do Tite. (...)“-vrhovnog komandanta!?
 
Upravo zbog toga su godinama takozvani antifašisti-zavjerenici šutnje licemjerno branili svog krvavog šefa tvrdeći da on nije znao što se događa a unatoč brojnim jasnim dokazima, to čine i danas. Čak je i on sam, prema svjedočenju kućnog mu prijatelja Miroslava Krleže, rekao da je morao 'pustiti Srbe da se izdovolje'. Usprkos notornoj činjenici da zauzima visoko mjesto na listi od deset svjetskih mega-ubojica taj monstrum i danas ima svoj trg - Trg maršala Tite, jedan od najljepših u glavnom gradu, neke ulice po hrvatskim gradovima nazivaju se po njegovu imenu; najnovije, ima čak i svoju, 'Titinu rivu' u Fažani nadomak njegovih 'Briona'.
 
U demokratskom društvu u kojem postoji realna medijska sloboda, hrvatski 'jurišni' mediji su toliko blokirani 'zavjerom šutnje' a sve s ciljem kako široka javnost uopće ne bi znala zločinačku dimenziju tog šumskog maršala, nespornog krvnika hrvatskog naroda. Štoviše, ti, antihrvatski mediji puni su panegirika njegovih ideoloških sljedbenika organiziranih u razne udruge koje slave čak i njegov izmišljeni rođendan nesmetano ističući simbol zločina - zvijezdu petokraku - a osnovana je i jedna nova 'plaćenička' udruga imena Antifašistička liga. Ponovno će kripto-antifašisti prirediti jedinstveni tulum za njegov navodni rođendan 25. svibnja (ustvari, to je datum desanta na Drvar, 25. svibnja 1944.!) kada treba stići čak i njegova štafeta koja je već krenula iz Slovenije, pa preko Istre sve do komunističkog derneka u rodnom mu(?) Kumrovcu. I učinit će to bez imalo ljudske katarze, srama ili straha od istine koja ih nezaustavljivo sustiže ali i uz podršku Ostojićeve policije kao i odnarođene, vladajuće klike na čelu s Josipovićem i Milanovićem koji još uvijek drugu Titi iz stražnjice vire.
 

Damir Kalafatić

Predizborna kampanja za Europski parlament teče u tišini

 
 
Do izbora za Europski parlament 25. 5. 2014. ostalo je još deset dana, a u javnosti je nevidljivo da će se ovdje ikakvi izbori uskoro uopće i održati. A bit će ih, birat ćemo 11 od 751 zastupnika - njih čak 1,46 posto. Tolika je naša parlamentarna i odlučujuća zastupljenost „u Europi“. Za 0,0145 mjesta, prostora, sjedalica, natjecat će se 25 lista, 24 stranačke i neovisna Ante Đapića, svaka s 11 kandidata, njih sveukupno 275.
http://viessmanncentre.ca/wp-content/uploads/2013/07/b_bannereucroatia.jpg
Gdje je nestala predizborna kampanja, jer u medijima elektroničkim s nacionalnom koncesijom i u tih nekoliko dnevnih listova jednostavno je nema. Zanimljivo je kako se mnoge „liste“  odriču i svojih termina na HR-u, a kako je na Kukuviziji ne znam, ne gledam.
 
Nevažni izbori?
 
Kampanja se izgleda odvija „na terenu“, po gradovima i možda ponekom selu, ponajviše nalik kampanji za unutarstranačke izbore,  ali ni s njega uglavnom nema izvješća osim što neki portali redovito prenose kada HDSSB i partneri buče protiv Karamarka i HDZ-a. Utjecajni mediji čak ni tu prigodu ne koriste. Ova predizborna kampanja izaziva manju medijsku pozornost od mjesečnih anketa o (ne)popularnosti stranaka, partija i političara. Mnogi ih takvima i vide: kao relativno realnu anketu na uzorku od dvadesetak posto biračkog tijela. Treba pritom imati u vidu da je Hrvatska na ovim izborima jedna izborna jedinica, pa će njezine rezultate biti poprilično teško prisličiti budućim parlamentarnim koji se odvijaju u dvanaest prilično raznolikih izbornih jedinica.
 
Još teže, osim u slučaju HDZ-a, bit će iz nje pročitati popularnost pojedinačnih stranaka, izuzimajući razne minorne, (b)laburiste i Orah, jer je riječ o koalicijama. Posebno gusti mrak se nadvio nad kampanjom koju vodi SDP-ova lista, na vrhu koje je Neven Mimica, a u temelju Milorad Pupovac. Bilo je neke predizborne buke oko toga tko treba biti na njezinu čelu, pa su se lile suze nad Piculinom sudbinom: gurnuo ga Milanović tek na peto mjesto. Joj tragedije i za Hrvatsku i za SDP! Zamisli, Picula tek peti!
 
Kukurika na listi zatajila Pupovčevu stranačku pripadnost
 
Ponovimo gradivo: Kukuriku listu tvore SDP, HNS-LD, IDS, HSU i SDSS pri čemu je Milorad Pupovac na njoj zatajio činjenicu kako je član i predsjednik SDSS-a, njezin zastupnik u Hrvatskom saboru, Predsjednik „svih“ Srba u Hrvatskoj (SNV) itd., pa se ovdje pojavio kao „nestranački“ slobodno lebdeći intelektualac, što li. Ustvari je politički „kokošinjac“ iz kojega dolazi Pupovac zatajio SDP jer on mu je ustupio mjesto, što je politička smicalica prvoga reda koje se eto birači-bedaci ne će moći dosjetiti.
http://www.24sata.hr/image/lesar-zao-mi-je-cacica-sto-se-prepao-laburista-to-je-politika-900x600-20111148-20111129162343-0a427dee1a944ddbc6826e81315b5a75.jpg
LABURISTI - Noćna mora SDP-a i HNS-a
 
Važno je potencijalnim glasačima znati kako je na listi onemoćali HSU, iz kojega već urušenoga „kokošinjca“ je Silvano Hrelja, ali se ne smije vidjeti što se zna kako je na listi i daleko moćniji SDSS. Frazerski rečeno, „legalno i legitimno“, dapače, da Kukurika „lovi“ i glasove Srba, čineći ih tako na ovim izborima donekle i na „mala vrata“ i „političkim Hrvatima“, od čega se njima mnogima doduše još uvijek ježi koža. Nekorektno i nepošteno je onda to ne reći i u „glavu“ liste ne uglaviti i SDSS. Sličnih pojava na drugim listama nema, nigdje se ne pojavljuje čelnik jedne moćne stranke, zastupnik u Hrvatskom saboru i sl., na stranačkoj listi stranke koje nije član, a da nije i formalno u koaliciji. Unio sam eto malo perfidne zanimljivosti u ove posve prešućene izbore.
 
„Ne talasaj“ kampanja
 
Nevažnim ih drže prije svih SDP, HNS i Milanović, pa ih zato i mediji prešućuju, izbjegavaju i oni se nastoje dobiti na način da šaptom prođu. Prođu li šaptom i izgledni poraz u biti u nevažnim izborima bit će puno manji, a mogli bi pasti u zaborav do narednih predsjedničkih, kamo li do parlamentarnih. Da Milanović drhti od njih Linića već bi ga smijenio koji mjesec ranije, a ne usred ili čak pri kraju predizborne kampanje. Ne plaši ga niti negativni utjecaj trenutačnoga unutarpartijskog rusvaja. Nije povjerovao, nije valjda bedast, kako je Linić doista „najpopularniji ministar“, pa je povukao, na žalost jedan od rijetkih državničkih poteza koji bi mu u konačnici trebao donijeti koji glas više, a ne manje kako smatra većina analitičara.
 
U „gnijezdo“ je vratio „mafijaša“ (Kajin) Jakovčića te u njega posjeo i, nestranački, Pupovca, a to će mu sigurno donijeti nešto glasova, što će pri maloj izlaznosti sigurno biti značajno. Bit će i gubitaka u HNS-u zbog obračuna sa Čačićem. Mogao bi  ministar Jozo opet ostati doma. Ipak, poraz Kukurike je izgledan, prvenstveno zbog loših rezultata rada Vlade, što je ujedno i glavni  razlog nastojanja SDP-a i HNS-a da se ovi izbori održe pod sloganom „ne talasaj“, odnosno u moru tišine. Treba reći kako ovakva kampanja odgovara i HDZ-u.
 
Manje stranke-koalicije, koriste ove izbore kao priliku za promociju za naredne predsjedničke i parlamentarne. HDSSB ima svog predsjedničkog kandidata dok Orah, laburisti i NF igraju u kolu s Ivom Josipovićem. Usput, taj je trenutačno na predizbornoj turneji po Americi na kojoj mu se, unatoč najavama s Pantovčaka, nije ni nakratko pridružio predsjednik SAD-a Barack Obama.
 
NF izmislio „bez-ideološku ideologiju“
 
Kad se pojavio Gabrićev NF kao tipična predsjednička stranka, mediji su ga pronosili više nego Severinu i njezine medijske „uradke“. Penjao se po rejting-ljestvama skoro trkom. U zadnje vrijeme ga nešto nema. Zamračilo ga. Nekomu se zamjerio. Možda je pretjerao uporno ponavljajući kako je Vlada nesposobna, držeći njezine članove skoro bedacima, no vjerojatno je objašnjenje nešto složenije. U koaliciju je privukao HSLS, Jadranku Kosor i PGS. Napunio je tako stari mijeh starim ukisljenim vinom. Prvo koalicija „Kosor i Kosor“. HSLS je stranka u nestanku već godinama, a Darinka Kosora je na zagrebačkim izborima spasio Vladimir Ferdelji. Jadranka Kosor se nakon gubitka stranačkih izbora sasvim pogubila i umjesto da igra ulogu dostojanstvene bivše Predsjednice Vlade, ma kako tamo bila zasjela i pored činjenice da je za predsjednicu HDZ-a izvikana, a ne izabrana, ona sve dublje tone i gubi se na dnevno-političkim sitnicama, pritom najčešće zauzimajući suprotnu stranu od one koju je do jučer zastupala  kao hadezovka. Ona je doista u velikoj promjeni.
 
PGS je na ovoj listi jedina donekle prava stranka. Vrhušku NF-a čine inače uspješni biznismeni - kao šefovi ovdašnjih predstavništava multinacionalki i Dren Žekić svjedobno i šef predstavništva Privredne komore Srbije. Tu je i psihijatar Miro Jakovljević koji je sigurno zaslužan što je Nikica Gabrić samnjio svoju violenciju i agresivnost u nastupima. Najbizarnije pak Gabrićevo zastupanje nečega što bi se moglo nazvati „bez ideološkom ideologijom“. Forum nema ideologiju, a onda valjda niti svjetonazor, jer to nisu inačice. Za početak, kad se bolje zaviri u tu bajku nazire se vrlo čvrsta ideologija efikasnosti, a ta „dere“ pod svaku cijenu i na sve strane, ali o tom potom. Trenutačno NF i partneri ne prolaze na ovim izborima, ali njima oni ni nisu glavni cilj, smjeraju na parlamentarne.
 
Orah i laburisti
 
Zvijezda medijsko-političke scene je trenutačno Mirela Holy: ta se u štiklama i tamno tamnoj odori koja je za HOS-ovu čisti mrak, o čemu šuti udrugarska totalitaristička osovina Teršelić-Pusić, prodajući zelenu idelogiju u podlozi s crvenom, vere po medijskim ljestvama  brže od vjeverice. Ona je adut SDP-a i Ive Josipovića, naročito ako maknu Milanovića. Već je rame uz rame s njim. Orah je taj plod bez klice, politički mućak, no ovdje sam ga već „stucao“ pa se ne ću ponavljati.
http://www.hrt.hr/media/tt_news/nacionalni_forum.jpg
Laburistima također nešto ne cvatu ruže crvene, a ni žute. Toj ekipi starih haenesovaca, rigidnih prokapitalista čačićevskog tipa, sada pro-radnika i bivših sindikalista i esdepeovaca (Jaro Pecnik), reklo bi se, sve samih neradnika, a pro-radnika. Ovdje su mjehovi u odnosu na Nikičine još stariji, a vino je već u stadiju octa. Osnovno obilježje njihova djelovanja je lešinarenje po političkoj sceni, najčešće u formi demagogije. Najnoviji primjer je traženje rješenja čak i konsenzusom  za građane u blokadi i pod ovrhama.
 
I Josipović je, zamislite, „za“. Vrata za taj teški društveni problem otvorila je i aktualna vladajuća koalicija, nevažno zašto, treba to iskreno priznati, a pretpostavljam kako nema niti najmanje stranke koja se s rješavanjem ovoga teškog društvenog problema ne bi složila. Iznositi ga stoga kao nešto vlastito i autohtono u najmanju ruku je politički nekorektno, osim što je pišljiva demagogija. Kako će proći Laburisti teško je predvidjeti jer „grickat“ će ih i Nikičini „bez-ideolozi“ i Holičin crno-zeleno-crveni koktel. Laburisti su inače smogli neku lovu pa se učestalo reklamiraju po radijima.
 
Domoljubi, HDSSB i ostali
 
Ostali su nam još kako sami sebe nazivaju - domoljubi, na čelu s HDSSB-om. Puno je u toj koalicijskoj vreći rogova i naročito taština, pa se za to ni nisu uspjeli profilirati kao čvršći blok. Turneje po Hrvatskoj možda će također pomoći nekim članicama ove koalicije da postanu prepoznatljivije za parlamentarne izbore, a ponešto promoviraju i prof. Milana Kujundžića kao predsjedničkog kandidata, pri čemu će on, kad za njih dođe vrijeme trebati paziti da ne bi postao Josipovićev „zec“. Ova koalicija, prvenstveno HDSSB, uglavnom dere po HDZ-u. To je donekle i logično jer na birače SDP-a, pa i ostalih oraha, laburista, NF-a... teško može utjecati. Istovremeno u zadnjih godinu dana HDSSB u koaliciji s SDP-om i Laburistiama skoro je uneredio Ustav RH na pozicijama daleko od domoljubnih o čemu smo pisali, i to im ako nitko drugi mnogi domoljubi nisu zaboravili. Teško će iz te jame koju su si sam iskopali.
 
Postoje najave s njihove strane i o mogućim koalicijama s NF-om, Orahom i Laburistima, a sumnjam kako takvu koaliciju odobravaju njihovi potencijalni birači. Ukratko „domoljubi“ su u nekakvom popriličnom „miš mašu“, kao da i oni strjeme nekoj „bez-ideološkoj ideologiji“. Neki dan je Dinko Burić učinio još jedan za demokraciju neoprostivi gaf pristajući uz neformalnu radnu skupinu unutar Odbora za nacionalnu sigurnost Sabora RH, koja je nepravnim putem krenula u obračun s Tomislavom Karamarakom. Dakle,pristao je na tipični partijski sud i obračun. Svaka čast! Ukoliko ova lista dobije jedan mandat, što joj unatoč svega želim, može zatamburati i zapjevati. Na prošlim izborima tri liste, HDZ, SDP i Laburisti s partnerima osvojili su 70,7 posto glasova. Skoro 30 posto ih je propalo. Ovoga puta će ih vjerojatno „propasti“ manje jer su HSS, HSLS, HDSSB, Hrast i Jakovčić, koji su tada ukupno osvojili čak oko 14 posto glasova, sada  na kandidacijskim listama. Zaključno, predizborna kampanja, osim u tišini, teče i kao vrsta unutarstranačkih izbora - tko najbolje uspije animirati članstvo i kako ono proširi „animaciju“ u svom krugu, taj će pobijediti.
 

Mato Dretvić Filakov

Govor u Velikom Trgovišću je govor velikih vođa

 
 
Sudeći po govoru Tomislava Karamarka prigodom HDZ-ova obilježavanja 92. obljetnice rođenja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana prošle srijede u Velikom Trgovišću, predsjednik HDZ-a je definitivno prihvaćen za čelnika stranke. Ne znam koliki je postotak članova HDZ-a o Karamarku imao negativno mišljenje ali sigurno taj postotak nije bio malen. Kampanja protiv njega od početka očekivano su vodili politički protivnici HDZ-a, dio članova HDZ-a koji je bio gubitnikom na unutarstranačkim izborima a po svoj prilici nije "mirisao" ni dijelu povratnika iz Hrvatskoga bloka zbog toga što ga je Ivo Sanader postavio ministrom unutarnjih poslova a u grijeh mu se uspisivao i rad u kabinetu Stipe Mesića.
http://www.hspf.info/wp-content/uploads/2014/03/tomislav-karamarko-201.jpg
Protivnici HDZ-a su kontinuirano usađivali predrasude prema Karamarku među svojim pristalicama ali i među članovima HDZ-a.  Ustrajno se ponavljalo da je najnepopularniji od hrvatskih političara, da nije dobar govornik, da ima odmak od doktrine provoga hrvatskog predsjednika, da nije dovoljno desničar itd. Meni se čini da je on svega toga itekako bio svjestan te je bio prisiljen braniti se od takvih optužbi,  poraditi na poboljšanju svojih javnih nastupa, pozivati se češće na prvoga hrvatskog predsjednika, isticati demokršćansku, konzervativnu, desnu retoriku.
 
Svojim nastupom i sadržajem svog govora u Velikom Trgovišću pred nazočnim, uglavnom utemljitemljima HDZ-a kojih nije bio malen broj, Karamarko je jednostavno rekao da HDZ ima svoju ideologiju i da nema stranke bez ideologije. HDZ se temelji na doktrini dr. Franje Tuđmana koja uzima ono najbolje što je baštinio hrvatski narod. HDZ nije neka ukočena, zadrta primitivna stranka niti je potrebno da njen predsjednik bude puka imitacija prvog hrvatskog predsjednika. Nije govorio ni o „tuđmanizmu“ ni o „detuđmanizaciji“ i „retuđmanizaciji“ nego o nekim temeljnim postavkama doktrine dr. Franje Tuđmana. Naglasio je nužnost očuvanja hrvatske države i njenog hrvatskog karaktera jer bez svoje suverene državne, hrvatskom narodu bi prijetilo ubrzano nestajanje. Toga su bili svjesni Hrvati u domovini ali i Hrvati u iseljeništvu. Jednom je to u uvodniku „Nove Hrvatske“ urednik, koji je inače birao izraze, ipak upotrijebio opće uvjerenje da je „narod bez države, govno na kiši“.
 
Nije slučajno SDP, čim je 2000. osvojio vlast, odmah nametnuo izmjenu naziva Hrvatskoga državnog sabora u Hrvatski sabor. Iz doktrine dr. Franje Tuđmana, Karamarko je naglasio jedinstvo hrvatskog naroda i brigu za svaki dio hrvatskog naroda: hrvatski narod u Hrvatskoj, BiH, hrvatske m manjine u susjednim zemljama i hrvatsko useljeništvo. Današnja, suverena hrvatska država, ne veže se ni na Pavelića ni na Titu nego na dr. Franju Tuđmana, rekao je Karamarko.
 
Nije se bojao reći da je poželjna u Hrvatskoj i socijaldemokratska stranka koje sada u Hrvatskoj nema jer oni koji se nazivaju socijaldemokratskom partijom, djelima pokazuju da su zapravo liberali. Hrvatska demokratska zajednica već i zbog  krakteristika svog članstva sigurno je socijalno osjetljivija i demokratskija od stranaka koje se drže bližim radnicima, seljacima i općenito slabije stojećim državljanima.  Već na prvi pogled u registar utemeljitelja HDZ-a u Zagrebu otkriva se da najveći dio od preko 32.000 utemeljitelja u Zagrebu, čine ljudi radničkih zanimanja i seljaci.
http://rhzk.hr/wp-content/uploads/2013/05/kip-dr-franjo-tu%C4%91man-3.jpg
Koliko lideri vode, toliko i slijede težnje naroda. Toga je bio svjestan i kardinal Alojzije Stepinac koji je na komunističkom sudu 1946.  izjavio: „...Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji bijaše rob u bivšoj Jugoslaviji..." Karamarko u svom nastupu i govoru nije isticao sebe niti je stvarao dojam da je on vođa koji će biti spasitelj Hrvatske nego jednostavno lider stranke na kojoj je odgovornosti iskoristiti sve svoje snage za ostvarivanje ciljeva cijele hrvatske nacije. Hrvatska u novom okruženju suočava se s novim opasnostima i izazovima.
 
HDZ i oni koji ga vode, ne mogu sebi dopustiti odmaranje na staroj slavi.  U ratu se gine ali su neprijatelji uočljiviji. U okolnostima u kojima se Hrvatska danas nalazi, Hrvatskoj se na sofisticiraniji način nameću tuđi interesi. Nameću joj se zakoni i pravila koji nisu nužno u njezinu interesu. Susjed kojeg sam potsjetio na izbore za zastupnike iz Hrvatske u Europski parlament nezainteresirano mi je odgovorio: Što ja imam od toga? Sebi je odgovorio da on od toga nema ništa i da ga se izbori ne tiču. Bojim se da je takvih previše u Hrvatskoj. Tko god ih bude htio pokrenuti, bit će nepopularan. Nadam se da će novi hrvatski lideri između popularnosti i učinkovitosti,  izabrati učinkovitost.
 
Vid Hinković

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Nedjelja, 24/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1185 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević