Get Adobe Flash player
Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Svjedočenje vlasnika Agrokora u DORH-u 7. lipnja...

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Petokolonaška izdajnička djelatnost pored spomenika Oca...

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Oberschnell-ovska revizija titoizma!     „Ako...

I politička trgovina ima vijek trajanja

I politička trgovina ima vijek trajanja

Smiju li nam se oni s povlaštenim saborskim mirovinama na...

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Komedijaška predstava s pokušajem tobožnjeg utvrđivanja...

  • Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:36
  • Rada-Lambada protiv hrvatske države

    Rada-Lambada protiv hrvatske države

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:27
  • Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:27
  • I politička trgovina ima vijek trajanja

    I politička trgovina ima vijek trajanja

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:22
  • Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:18

Hvala prof. Tomcu, koji se hrabro bori za istinu, vođen vjerom u Krista i ljubavlju prema hrvatskoj domovini!

 
 
Govor s predstavljanja knjige prof. Zdravka Tomca CRVENI PREDSJEDNIK, koje je održano 28. X. 2014. u dvorani Vijenac na Kaptolu.
Pozdravljam gđu Ankicu Tuđman, biskupe Bogovića i Pozaića, poštovane akademike, profesore, predavače, autora i sve vas nazočne! Zahvaljujem prof. Tomcu na pozivu da sudjelujem na ovoj promociji - u ovoj je knjizi naimeon pisao i o meni, a ja sam već više puta promovirao nekoliko njegovih knjiga. Bile su to knjige o njegovom obraćenju, o mistici i Bogu s kojim on susreo. Stoga sam se osjećao dužnim doći i danas na ovu promociju.
Vlado Košić
 
Želio bih i večeras, u predstavljanju ove knjige, ići tim putem kojim sam do sada čitao i predstavljao njegove knjige. Naime, moja želja a i kompetencija nije da se osvrćem na autorova politička uvjerenja i analize - o tome su govorili moji prethodnici- nego ja ću progovoriti o crkvenom vidu kako prof. Tomac prikazuje i vidi aktualnog predsjednika, a tome ću pridružiti i vlastita razmišlja, naime želim pred vama, cijenjeni sudionici ovog susreta, propitkivati o tome koje su to relacije sadašnjeg predsjednika RH prema vjeri i Crkvi u Hrvatskoj. Inače, podsjećam vas, o predsjedniku i njegovu odnosu prema vjeri, na početku njegova mandata, jedan hrvatski teolog napisao je i čitavu knjigu (T. Matulić).
 
Činjenice su sljedeće:
1. Predsjednik je posjetio tri puta papu, dvaput (2010. i 2011.) Benedikta XVI., a jednom (2013.) papu Franju, i u izjavama poslije susreta on hvali dobre odnose države Hrvatske i Katoličke Crkve, ali pokušava prikazati kako je Papa u redu, nohrvatski biskupi baš i nisu, pa se čak u pojedinim analizama medija nameće zaključak da je Crkva u Hrvatskoj u sukobu s Papom (tako u medijima nakon oba posjeta Papi). Inače ta teza je dominantna u hrvatskom novinarstvu u mandatu ovog predsjednika, a činjenica je da predsjednik gaji veoma dobre odnose s mnogim (režimskim) novinarima.
 
2. Predsjednik dapače prisno prijateljuje s novinarima koji najviše napadaju Crkvu (nedavno je – kako facebook bilježi - slavio rođendan novinara D. Pilsela, zajedno s B. Pofukom i Rašetom). To otkriva i zašto ovi novinari toliko otrovno pišu protiv Crkve; naime, i ja sam zvao neke od njih na kavu, ali se nikad nisu odazvali, dok on s njima sjeda ne samo na kavu, nego im odlazi i na privatne proslave rođendana.
 
3. Predsjednik šuti kad ministar Jovanović napada biskupe i Vlada uvodi zdravstveni odgoj (nakon Kardinalove propovijedi na Božić 2012.). Znamo koliko je to nasilno uvođenje zdravstvenog odgoja u škole izazvalo otpora kod roditelja i u vrhu Katoličke Crkve. Minimum ponašanja ljudi na vlasti bi bio da se bar o tome razgovara, no i to je izostalo.Dakako da je najodgovorniji za tu napetu, pa usudio bih se reći i situaciju sukoba države i Crkve, bio prvi ministar tj. predsjednik Vlade, ali i predsjednik države trebao se uključiti, što nije učinio. Uopće je dojam da hrvatska vlast misli da ima ne samo mandat upravljati Hrvatskom nego i mandat ateizirati hrvatsko društvo.
 
4. Predsjednik se otvoreno zalaže za izjednačavanje istospolnih zajednica s brakom –tako on papi Benediktu XVI. u pozdravnom govoru na aerodromu 4. 6. 2011., kada Katolička Crkva slavi svoj prvi nacionalni Dan obitelji, kaže: „Makar nisam vjernik, u dubini svojih uvjerenja dijelim s vjernicima iste vrijednosti.“, a onda dodaje: „Naša se društva pa i obitelji danas susreću s još neslućenim izazovima već zamijećenih promjena tradicionalne paradigme odnosa. Bez obzira u kojem se obliku u našoj suvremenosti ona pojavljivala, obitelj ostaje temeljnom jedinicom u kojoj se gradi svako, pa i hrvatsko društvo.“ (!), a onda i prije i poslije referenduma o braku, protivno Venecijanskoj konvenciji, aktivno sudjeluje u kampanji protiv braka, te poslije u sabor šalje svoj prijedlog da se u članak 62. Ustava treba doda stavak »Životnim zajednicama različitim od braka jamči se pravo na obiteljski život i njegovu zaštitu« koja bi izjednačila istospolne zajednice s brakom, što se na sreću nije razmatralo – a što bi bio presedan, jer ni jedna država na svijetu nema u Ustavu zaštitu istospolnih zajednica.
Na predstavljanju CRVENOGA PREDSJEDNIKA bili su i biskupi Valentin Pozaić i Mile Bogović
 
5. Predsjednik koji se javno, čak pred Papom, izjašnjava da ne vjeruje, dolazi na mise u M. Bistricu, Ludbreg i drugdje, i to osobito u već započetoj predizbornoj kampanji kada zna da će na tim slavljima biti TV-prijenos ili TV-kamere, dakle,samo zato da se promovira u predizborne svrhe, što ja nazivam zloporabom vjere u političke svrhe.
 
6. Brani komunizam i komunističke zločine koji su bili posebno brutalni protiv Crkve ("lijepa kapa partizanka" i govor u Brezovici, 22. 6. 2014.). Samo u mojoj Sisačkoj biskupiji u Drugom svjetskom ratu i poslije njega od komunista je ubijeno 20 svećenika (još 2 od ustaša)! To je za našu biskupiju, koja broji 63 župa, strašno: svaki treći svećenik bio je ubijen, a toliki broj bio je i zatvaran, što znači da je to bio stvarno strašan progon i pogrom Crkve. I to nazivati „antifašizmom“ i braniti te zločine, doista je neprimjereno i – zlonamjerno. U nedavnoj izjavi (u Puli, prije tri dana) izjavio je da oni „koji partizane proglašavaju zločincima ne čine dobro Hrvatskoj“. U tim sam se riječima i ja prepoznao jer sam bio žestoko napadnut (od Jurice Pavičića) kada sam 2012.u Zrinu rekao da su partizani zločinci – jer su uništili čitavu tu župu, pobili jedan dan preko dvjesto ljudi, civila! Zar je to dobro djelo? Zar se već jedanput ne može reći istina o tim zločinima? Kako je moguće to ne osuditi?
 
7. Rekao bih da predsjednik podupire radikalni sekularizam, tj. odijeljenost Crkve od društva (ne samo od države), omalovažava Domovinski rat, bori se protiv branitelja (primjer je SOHV) za koje misli da ih Crkva ne smije podupirati u njihovim zahtjevima – npr. napad na mene (B. Pofuka) kad sam predstavljao knjigu akademika Josipa Pečarića u domu specijalne policije (J. Klemma). A treba reći istinu, naime da su udruga „U ime obitelji“ i „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara (SOHV)“ ono najbolje što se Hrvatskoj dogodilo u posljednje dvije godine, a i jedne i druge Crkva snažno podupire, što aktualni predsjednik RH Crkvi, i meni osobno, jako zamjera. Dakle, i u tim je stavovima on na suprotnoj strani nego Crkva.
 
8. Kada sam, kao predsjednik komisije Iustitia et pax HBK, 2011. pozvao na molitvu za pravednu presudu generalima A. Gotovini i M. Markaču, tada se on oglasio izjavom da sudu u Haagu ne će pomoći molitva nego pravosuđe. Ja sam mu osobno elektronskom poštom poslao kratko pismo gdje sam ga zamolio da ne vrijeđa vjernike u RH, jer osim njega i onih koji ne vjeruju, u RH ima i građana koji vjeruju u moć molitve. Njegov je odgovor bio da on nije želio vrijeđati, ali da treba shvatiti da nije samo molitva dovoljna. Moj je odgovor na to sadržavao pouku o smislu kršćanske molitve koja nije odvojena od života i djelovanja, nego naprotiv potiče na djelovanje i život čini prožet Bogom i njegovom voljom. U ovom dakle slučaju sadašnji predsjednik pokazao se kao čovjek koji ne cijeni molitvu. No, u drugim slučajevima moglo bi se pomisliti da on poštuje molitvu i one koji mole, budući da se često pojavljivao na misama, na hodočašćima, pa i jednom (mislim prije 3 godine)na molitvi za mir „U duhu Asiza“, koja je molitva bila održana i jučer (27. X. 2014.) u crkvi sv. Franje na Kaptolu, gdje su bili predstavnici: Židova, muslimana, pravoslavnih, evangelika, reformiranih, baptista i katolika. Dakako, pitanje je s kojim motivom tko sudjeluje.
 
Možda bi, da bude slika točnija, trebalo reći i nekoliko pozitivnih elemenata u odnosu sadašnjeg predsjednika prema vjerskim pitanjima, kao što je npr. nastojanje oko pomirenja nedavno u ratu suprotstavljenih strana. To je svakako za pohvalu, međutim to nije moguće na ovakav način kakav on promovira, naime ako je nevažna i ne traži se istina, a osobito je to osjetljivo kad se radi o još svježim ranama i ljudskim sudbinama. Zatim, to je njegova uljuđenost, da ne velim finoća, u pristupu ljudima i pojedinim skupinama, međutim kad se to bolje razmotri, čovjek se pitanijeli to zapravo podilaženje svima, pa i sasvim suprotstavljenim skupinama, i nije li to onda odsutnost stava?
 
Stav se ipak može otkriti, no držim da bi proklamirani "predsjednik svih građana" trebao jednako zagovarati sve, a ne samo neke, a ne jedne hvaliti, a druge odbacivati, da ne velim prezirati, osobito kad se radi o činjenici ljudskih žrtava (iz 2. svjetskog rata) i o nedopustivom izjednačavanju (kad se radi o žrtvama Domovinskoga rata)!
Hvala na ovoj knjizi profesoru Tomcu, čovjeku koji se hrabro bori za istinu, vođen vjerom u Krista i ljubavlju prema hrvatskoj domovini!
 

+Vlado Košić

Pojačana nervoza crvenoga predsjednika

 
 
Neko sam vrijeme u tiskanom, a zatim u elektroničkom izdanju HF-a svaki tekst o HRT-u poglavito HTV-u, završavao s ceterum censeo.., uostalom to treba ukinuti. Više o „tomu“ uglavnom ne pišem - nema potrebe, ona se sama polako ukida. Proces samo ukidanja naročito se ubrzao nakon što je haenesovka djevojka od kulture - Zlatar-Violić, donijela novi zakon o HRT-u, a zatim ju gazde programski i kadrovski rasturili u pravcu vlastodržačkog agitpropa, marketinga i pe-era Ive Josipovića i Kukurike. Objavit ću o njoj/njemu još jedan tekst pod naslovom, parafrazirajući, ne biste vjerovali, Dejana Jovića: „Hrvatska televizija - televizija koja je odumrla.“ Uglavnom ono što je od nje još ostalo nit' je televizija, nit' je hrvatska i samo još otresa papcima.
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2014/10/Zdravko-Tomac-Crveni-predsjednik.png
Petanaest predsjedničkih „gladnih godina“
 
Isto-slično odavno tvrdim za neposredni izbor predsjednika države - to treba ukinuti i prenijeti u nadležnost Hrvatskoga (državnog) sabora.  Za tu tvrdnju imam, bolje reći postoje „tone“ i „more“ dokaza nastalih tijekom posljednjih petnaest predsjedničkih „gladnih godina“ deset Mesićevih i pet Josipovićevih. Na drugoj strani „vage“ nisam pronašao niti jedan jedini od nacionalnoga dugoročnoga značaja koji bi djelovao kao trajniji boljitak za državu, društvo, njegove  pripadnike… Mjeri se potpuna praznina, na toj strani „vage“ možda nema ni zraka dostatno za disanje. Naravno, ovaj davnašnji prijedlog sada mogu potkrijepiti i etičkim presudama HENS-a Mesiću i Josipoviću, a osobito dokazima koje nudi najnovija knjiga prof. Zdravka Tomca Crveni predsjednik. Ne mogu ovdje ne spomenuti kako je Ivo Josipović profesore Tomca i Jurčevića na javnom mjestu, u ulozi Predsjednika države, na predizbornom skupu za porezne novce, označio „luđacima i bolesnicima“. Samo jedna strana ove „priče“ - nisam primijetio da bi ljudoljubne udruge stale u obranu „luđaka i bolesnika“, one koje se pri svakoj izgovorenoj gluposti dižu na stražnje noge, one koje su financirane iz proračuna, pa ni one koje se brinu o pravu pacijenata. Na takav opaki „govor mržnje“ koji izgovoren s najvišeg mjesta ima snagu potjernice koja, poznato je, može završiti i linčom, nema reakcije. Ništa od toga, osim još jednog dokaza Nove PravDe, ali i pokazne vježbe udrugarskih sekcija. 
 
Izbor predsjednika države u HDS (Sabor)
 
Pri ukidanju neposrednog izbora predsjednika između Vlade i Hrvatskoga (državnog) sabora treba podijeliti preostale predsjedničke ovlasti, a ulogu HDS-a (Sabora) u odnosu na vladu osnažiti. Nisam opazio iole brojnije sumišljenike, tek slična stajališta prof. Mirjane Kasapović, s kojom se u mnogočemu (ideologija) ne slažem, ali u aktualnoj polemici oko izbornog sustava uglavnom dijelim njezina stajališta, jer izborni sustav je više fizika i matematika, a manje ideologija (može biti, dakako u njega ugrađena kakva „smicalica“, ali opet „matematčko-fizikalno“).
No dobro, za ove izbore je kasno moramo plivati po zakonskim pravilima  ma se pritom i utapali. A voda nam je do grla, pri čemu su i više nego simbolički glavni krivci predsjednici države. Vlaste se i slaste „kafeničari“ na Pantovčaku, a narod, što li već jest, puk, pučina, birači, glasači, preostali radnici, zaostali seljaci... utapaju se, čak i doslovce, ako nikako onda u poplavama. Branitelji - oni su i dragovoljci pa svojom tamnom i tužnom voljom prečesto odlaze i sami - preko rijeke. Nisu predsjednici, Mesić puta dva i Josipović puta jedan, zasad, tvrde, mogli učiniti ništa (ovlasti). Nisu činili ni ono što su mogli, ali su zato činili ono što su htjeli, a nisu trebali. Tresli su, unižavali potporom, davali legitimitet antihrvatskim snagama, korteširali, kadrovirali, plaćali svoje „kolone“ našim novcima, intenzivirali pljesnive ideološke sukobe do razine građanskog rata, zasad, niskoga intenziteta, a onda za sukobe optuživali druge. Ponižavali Franju Tuđmana, kao prvoga predsjednika, Mesić čak i osobno,  kako bi izdizali sebe, a u odnosu na njega na razini-visini su krtičnjaka i nikada ne će dostići njegovu visinu, recimo Kninske tvrđave. Apsolutno, zapravo je nevjerojatno čudo. Čudo nad čudesima - umjesto da ga dižu, ili barem ostave na povijesnoj visini koju je dostigao, pa se uz njega „penju“, oni ga unizuju. Valjda nesvjesni kako se i oni pritom spuštaju , putuju u neku rupu.
 
Iz te povijesne crne rupe ne će nitko „iskopati“ Mesića i Josipovića, ako oni prije toga, sada Josipović, i samu Hrvatsku ne gurnu u tu istu rupu. Nikad nitko tamo ne će moći naći ništa. Točnije, tamo će se moći naći - ništa. Ipak oni nešto „rade“ - najmanje godinu dana prije isteka mandata provode predizbornu kamapanju kao „dugi marš“ za državne novce, svađaju pritom društvo, skupine, pojedince, stranke, ideološki zagađuju društveni okoliš. Troši se pritom, kao i sada, silna društvena energija. Za njihovu vlast uz njihovu volju, a poslije izbora ostaju sve brojniji i brojniji ožiljci u društvu, pa i „otvorene“ rane. Dakle, neposredni izbor ukinuti. 
 
Što se iza brda valja?
 
Možda ovih nekoliko rečenica ne pripadaju u ovaj tekst, ali svejedno ću ih dometnuti, iako slučaj može figurirati i kao zasebna tema. A doista je zanimljiv: Profesor Tomac je objavio mnoštvo knjiga i, najčešće su mu promocije bile  medijiski potpuno prešućene. Godine 2012. promovirao je svoje Memoare, 2013. uz veliki odaziv publike. Petu haašku kolonu i njezine žrtve, na istom mjestu s onoliko publike koliko je moglo stati u tri dvorane Vijenca, pa opet ništa. Mediji su i tu promociju „popratili“ potpunom šutnjom, morem tišine. Nakon  promocije Crvenog predsjednika, u utorak 28. listopada, dogodilo se nešto potpuno neočekivano - većina novina, barem u svojim e-izdanjima prenijela je objektivnu i podužu Hininu vijest o promociji. Izuzetak je „Večernjak - njemu valjda još nisu rekli da se nešto “iza brda valja“, a ni ne želi istrčati pred rudo - i naravno televizije s nacionalnom koncesijom - one su još čvrsto „na braniku“ Ive Josipovića. Je li to tračak nade u buduće objektivnije i poštenije medijsko izvještavanje, ne samo o Tomcu već i uopće? Ne bih rekao, no svejedno bih se na mjestu Ive Josipovića zamislio i - zabrinuo. Ako nije tračak, možda je značak, a što onda?
 

Mato Dretvić Filakov

Još jedan primjer jutarnjeg podmetačkog i navijačkog novinarenja

 
 
Jutarnji bilten Ive Josipovića obznanio (od „Obzana“) je  strašnu vijest: Kolinda Grabar Kitarović nije dala otkaz u Nato-u, a kandidirala se za predsjednicu države. Izborni „štab“ Ive Josipovića je procijenio kako sama vijest nije dostatna, pa ju je Mladen Pleše (po)pratio, profesionalno novinarski neuobičajenim, ali klasičnim uhodarskim komentarom. On smatra normalnim što će se Ivo Josipović nakon što mu istekne mandat (sigurno drugi) vratiti na PF, Milan Kujundžić na KBC Dubrava i MF, valjda i ostali na svoja radna mjesta. Jedino se Kolinda Grabar Kitarović ne bi smjela vratiti na svoje radno mjesto ni u kojem slučaju. Pa to navodno još znači “...ne samo da nije uvjerena u pobjedu, nego da u slučaju poraza svoju budućnost ne namjerava vezati uz sudbinu Hrvatske“ (Mladen Pleše, e-JL, 28. 10. 2014.). Osim što je tipična agitpropovska podmetaljka tvrdnja kako njeno „radno mjesto“ u NATO-u nema nikakve veze sa sudbinom Hrvatske obična je budalaština i laž za neuke u te iste anti Grabar Kitarović, a bogme i antinatovske svrhe. Ima li ikakve veze  „radno mjesto“ Tonina Picule u Bruxellesu „sa sudbinom Hrvatske“, radna mjesta hrvatskih predstavnika u UN-u i njegovim agencijama, dakle u organizacijama kojih je Hrvatska članica? Ma nema to blage veze s Hrvatskom, uči nas Pleše.
http://amecorg.com/wp-content/uploads/2014/03/Ambassador-Kolinda-Grabar-Kitarovic.jpg
Kolinda Grabar Kitarović kriva je što se uopće natjecala
 
Svaki izbori za kandidate mogu imati dva rezultata, pobjedu ili poraz, inače ne bi ni bili izbori, pa svaki kandidat mora s tim računati, sve u kampanji govoreći kako će „sigurno pobijediti“. Izbori koji pak imaju „sigurnog pobjednika“, a takvim mediji, uključivo i ovaj njegov bilten, već podulje smatraju Ivu Josipovića - to ni nisu. U situaciji kad skoro svi mediji, dnevnici, televizije na nacionalnoj razini, brojni portali... - a tek poneki i poneka lokalna televizija ili su nepristrani ili navijaju za druge kandidate - namještaju „referendum za Ivu Josipovića“, što dakako svi vide, uključivo HDZ, Kolindu Grabar Kitarović, a o Nato-u da i ne govorimo, ona bi morala dati otkaz ako uopće želi primirisati kandidaturi. Problem je očito u tome što se uopće i usudila kandidirati, jer bi se bez nje natjecali, recimo, Ivo Josipović i besposleni, oprostite, penzionirani pop, oprostite - don pop, doduše više kao „zec“. A da Josipović da otkaz ili uzme neplaćeni dopust u vrijeme kampanje, skupa sa „štabom“?
 
A zašto predsjednik velikog „R“, zatim predsjednik Documente, te gazda na Farmi Pantovčak ne da ostavku pa slobodan od „radnog mjesta“ krene u boj za drugi mandat, već djeluje obrnuto: najmanje godinu dana za novce poreznih obveznika koristeći cijeli državni aparat: svoj, Vladu, Hrvatski sabor, plaćenu stranačku infrastrukturu parlamentarnih stranaka, a one dobivaju novce i iz proračuna, provodi predizbornu kampanju. Čak mu i šefica te kampanje ,,Tamara Obradović Mazal (bila i savjetnica Ivice Dačića, Malog Slobe, valjda kao i profesionalni nogometaši na posudbi) ju vodi za porezne novce. Možda će uzeti plaćeni, a možda neplaćeni dopust. Ne mora niti to, što bi onda bilo samo „neetično“ kako je izvijestila šefica neke poprilično smiješne „komisije“ koja razglaba  „o sukobu interesa“. Smiješna mi je ta „komisija“ nakon što je ustanovila da Oni nisu bili u sukobu interesa kad ih je na Rebru došao operirati, navodno besplatno, kirurg iz inozemstva.
 
Ah, da, ne može se On privremeno odmaknuti od državne kopanje, ma ju koristio i za osobnu političku promidžbu - ne da mu Ustav. Ali zato može, to mu Ustav dopušta, u suradnji sa saborskom većinom, tik pred izbore, izmjenom zakona o izborima (ZIPRH) unaprijed onemogućiti glasovanje onim glasačima za koje „politički inženjeri“  sumnjaju kako bi mogli biti potencijalni glasači Kolinde Grabar Kitarović (Hrvati na boravku u inozemstvu, bez obzira kakvom). Pa se ti onda u ovako složenoj kao i potpuno nepoštenoj i neravnopravnoj situaciji natječi s njim i još će te Mladen Pleše prisiliti da prethodno daš otkaz. Zato i tvrdim - eventualni izbor Ive Josipovića bio bi nelegitiman, teški nelegitimni kamen oko vrata Hrvatske. Uostalom on je, što se mene tiče, cijeli mandat predsjednik samo velikog „R“. Što bi se on „zamajavo“ izgovaranjem „Hrvatske“ u prisezi kad jedini na hrvatskom zna izgovoriti veliko „R“ u imenici „republika“.
 

Tomislav Gradišak

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Subota, 15/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1386 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević