Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Od Ferala, Radija 101, Novoga lista, EPH, Jutarnjega lista, Globusa do HRT-a i stojedinice po imenu Radio Sljeme

 
 
Jesu li glavna obilježja višegodišnje, dapače dvadesetgodišnje, medijske situacije u Hrvatskoj medijska nesloboda, prevlast konzervativne fol „lijeve“ ideologije, oblačine mraka, medijske manipulacije…? Jesu, no to je zacementirano, pa se više ni ne uočava javnost, a posebno pojedinci na to su uglavnom „otvrdnuli“, oguglali, u nekom su stanju dugogodišnjeg zimskog sna, možda i eutanazirani. Muk. Čak ni crkvena zvona, ponegdje ovdje, sad „u Europi“, ne smiju zvoniti. O tome, kad i kako je nastajalo to stanje, s osvrtom na pojedinačne slučajeve, napisao sam se u Fokusu i Hrvatskom fokusu. Teme s kojima se nad Hrvatskom sklapao medijski mrak su detuđmanizacija kao glavni proces, atraktivan jer udara na ličnost, a smjera na dekroatizaciju. Zatim stigmatizacija Domovinskog rata, uključivo i njegovo poricanje kao obrambenog i „prebacivanje“ u građanski.
http://www.hazud.ch/wp-content/uploads/2015/01/101.jpg
Sljedeći pravac je korištenje ratnog profiterstva i loših posljedica pr(ij)etvorbe i privatizacije u cilju stvaranja katastrofalne slike, gore nego li je stvarnost koja ionako nije bajna, s ciljem da se i to uklopi u prva dva pravca - natovari Tuđmanu, Domovinskom ratu, u konačnici - Hrvatskoj kao takvoj. Najsjajnija je ovdje priča i slika o tzv. kopanju po kantama za smeće. Sljedeći udar usmjeren je na braniteljsku populaciju - o brojnim primjerima milijunima puta medijski eksponiranim ne ću, no središnji udar je objava tzv „registra“, prvo tajno za što nikada nitko nije odgovarao, nije se ni pronašao objavitelj, a zatim i službeno, zakonski. Uspjeh je bio potpun - čak je i javnost  većinski preparirana u tom smjeru - zabava s podatcima koje nikada ni jedna država na svijetu ne bi objavila, naročito još kao „mlada“, tek izašla iz rata je počela. Neznano je koliko je „branitelja“ iz njega izbrisano, koliko je muljatora kažnjeno - za što je inače „registar“ potpuno nepotreban - no po nekim podatcima njihov ukupni broj se povećao - Fred je valjda dodao „svoje“, što li.
 
Spomenut ću još samo dva pravca „zamračivanja“ - jedan je sveopći napad na Katoličku Crkvu i njezino poslanje u društvu - tipično (poslije)komunistički s ciljem da ju se zabije nazad, „u sakristiju“, pri čemu se koristilo mnoštvo pojedinačnih slučajeva, svjetonazorskih tema, raznih metoda - sve do pokušaja razvrgavanja međudržavnog ugovora s Vatikanom. I konačno na djelu je trajno forsiranje komunističke partizanije (ne antifašistčke), preko nje stvaranje rasjeda u društvu prema tzv nacionalistima, navezivanje na jugokomunizam, te u biti „iza brda“, ideološko, opet poricanje, sada već i same opravdanosti Domovinskog rata - ma bio i „građanski“, pa i samostalnosti Hrvatske. Ovo bi se moglo označiti kao svojevrsni  jugoiredentizam, poseban oblik šovinizma nepostojeće a kukavičke nacije „jugoslavena“.
http://www.hkv.hr/images/Davor/Sljeme_logo.jpghttps://31.media.tumblr.com/08e266998462f0bcbef8af770c5353e3/tumblr_inline_ngssst5vQX1s12uph.pnghttp://lh6.ggpht.com/_lBmtv6U3b64/TT7T1lFBfhI/AAAAAAAAEFM/PC0C2vRXAfY/101.jpg
Ima toga još no ovo su glavni elementi medijsko-političkog mraka koji je spušten nad Hrvatskom. Pored medija važnu ulogu u ovome su imali Račanova koalicija iz dvije tisućite, SDP, HNS i ostali, kasnije i  u oporbi te Kukurike od 2011. Od ličnosti najzaslužniji su Ivica Račan, Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Zoran Milanović - neki više „zapovjedno“, drugi itekako djelatno. Njima se mogu pribrojiti i njihovi glasnogovornici i trabanti nižega ranga a kojima je javnost za istu rabotu bila stalno dostupna. Nemala zasluga u detuđmanizaciji pripada i Ivi Sanaderu, ali i šutnji HDZ-a za njegove vladavine o tome. Silan je doprinos i različitih udruga koje su ustvari djelovale i djeluju kao parapolitičke organizacije, često su moćnije od mnogih stranaka, a uvijek su samo na jednoj strani - strani kreacije mraka, društvenih razdora itd.
 
Godinama i po 150.000 mjesečno za proizvodnjue mraka
 
U svemu ovome slabo je uočen i osvijetljen, odnosno također zamračen, jedan dvostruki paradoks - činjenica da su mediji koji su zdušno sudjelovali u spuštanju mraka nad Hrvatskom većinom - propali, a umjesto da u skromnosti slijede, primjerice, one koji „kopaju po kantama za smeće“ svoj tematski „rudnik“, medijski poslenici mraka, urednici, novinari, među najplaćenijima su u toj (mrskoj?) Hrvatskoj. Ovo je, dakako, paradoks u paradoksu. Idemo redom. Feral - propao pri čemu je ostao dužan državi porez (oprostili I. Sanader i I. Šuker?) navodno u milijunskim iznosima, a u još većim  svojim dobavljačima. Sve vrijeme izlaženja tamo su se brale iznadprosječne plaće, honorari… Kad je odradio, onda je „propao“, a njegova se djeca razmilila uokolo, dio u EPH, dio u Novi list. Radio 101- propao, a „vuk magare pojeo“. Nema odgovornosti, sad je već tko zna koji vlasnik, a aktivisti se također razmili uokolo, od pantovčačke „farme“ do od 2011. najviše na HRT-u, pa je tako danas Radio Sljeme reinkarnacija „starmale“ „stojadinke“. Honorara i love onda, tamo k'o i u Ferala, iznadprosječno. Jutarnji list, Globus, koncern EPH, a što drugo nego propao, kažu zdrobljeno uokolo, što državi što raznim vjerovnicima, oko šesto milijuna. Klecaju koljena već duže vrijeme Novom listu, ni Večernjak fra Tolja nije više dobroga zdravlja. HRT ionako živi na grbači pretplatnika, i paradoksalno,  njihovim im novcima ispire mozak, a dugoročno financira u milijunskim iznosima, primjerice, „zampiste“.
 
Ovih dana u javnosti se nalazi lista najplaćenijih novinara JL-a i Globusa, ali to je samo dio istine i vjerojatno podatci iz vremena konačne propasti EPH pod Pavićem. Odavno je poznato kako ti „ljevičari“, koji se primjerice zalažu i huškaju javnost protiv plaća zastupnika u Hrvatskom saboru, primaju mjesečne plaće i po nekoliko puta veće od predsjedničke, tolike da ih si mnogi privatni poduzetnici ne bi usudili isplatiti, veće od mnogih menadžera… Umjesto da se, što bi nalagala logika „ljevičarenja“, zadovolje prosječnom radničkom plaćom. Ma dajte, pa nisu valjda toliko blesavin - odrađuju iznadprosječno dobro manipulaciju zamračivanja pa da za to još budu slabo, prosječno, plaćeni.
 

Mato Dretvić Filakov

Narančasta boja HNS-a je boja Orange Ordera, bratske organizacije protestanata ustrojene prema masonskim načelima

 
 
Već sljedećeg dana nakon što su ju hrvatski građani u Republici Hrvatskoj i hrvatski državljani diljem svijeta izabrali za predsjednicu Republike Hrvatske, iz medijskih krugova koji su pod kontrolom neojugoslavenskih i neokomunističkih političkih i gospodarskih elita u Hrvatskoj, pokrenuta je tzv. veleposlanička afera. Naime ti medijski poslušnici imali su zadaću zaskočiti, pa i uplašiti (iako se, izgleda, nova Predsjednica ne da tako lako zastrašiti) Kolindu Grabar Kitarović da niti ne pomisli ne potpisati suglasnost za nekoliko novih veleposlanika koje su, da bi ih „spasili“ od dolaska nove  Vlade krajem godine, na veleposlaničku dužnost žurno predložili Vesna Pusić i Zoran Milanović. Naravno tu orkestriranu kampanju pokrenula je ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, koja je onako s visoka i s omalovažavanjem poručila novoizabranoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, „kako ne dolazi u obzir da nova Predsjednica Hrvatske ne potpiše suglasnost za te veleposlanike“. Takva se politička i ljudska bezobraština ne može često vidjeti niti u tzv. banana državama. Hrvatska to, ipak, još uvijek nije, premda današnja vlast čini sve što je u njezinoj moći da ona to postane.
Savkina stranka u protuhrvatskim i protukatoličkim bojama
 
Kao i uvijek do sada, agitpropovski novinari nisu se uopće potrudili istražiti kakva je u takvim slučajevima stvarna međunarodna praksa ili postoji li uopće nekakva dogovorena međunaroda konvencija koja daje nedvojbene naputke u takvim slučajevima? Naravno, Vesni Pusić je sve to poznato, ali ona pokazuje svoju neizmjerno veliku i poznatu umišljenost i aroganciju prema svemu što je hrvatsko, pa tako i prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koja je pokazala da ne samo zna, nego i da voli Hrvatsku.
 
Ne postoji niti jedna formalna međunarodna obveza koja nalaže da nova predsjednica Kolinda Grabar Kitarović potpiše suglasnost za veleposlanike koje su predložili Vesna Pusić i Zoran Milanović
 
Iz mojeg dugogodišnjeg diplomatskog iskustva, više od dvadeset godina, u Hrvatskoj i diljem svijeta, apsolutno ne vidim ni jedan razlog niti bilo kakvu prepreku zbog koje Predsjednica Republike Hrvatske ne treba ili ne smije odbiti, ako tako odluči tj. ako je to u nacionalnom interesu Republike Hrvatske, potpisati suglasnost za odlazak na dužnost veleposlanika koje je imenovala sadašnja vlast, a u koje nema puno povjerenje. Ona bi to, zapravo, bila obvezna učiniti ako nakon potrebne procedure dođe do objektivnog zaključka da neki od tih veleposlanika ne bi svoju diplomatsku dužnost obavili na način koji bi u svako vrijeme štitio i zagovarao nacionalne interese Republike Hrvatske, a ne interese protuhrvatskih političkih stranaka kojima danas vjerno služe i kojima su više nego podanički služili od 1991. do danas. Tu prvenstveno mislim na SDP i HNS.
 
Dakle, oni hrvatski diplomati koji su u zadnje tri godine, ali i ranije, zdušno provodili i zagovarali politiku bliskog vezanja Hrvatske za tzv. regiju, a ne jačanje svih naših nacionalnih i strateških interesa u Europskoj uniji i diljem svijeta, ne mogu biti ni lojalni niti djelotvorni predstavnici Republike Hrvatske kada je riječ o najavljenoj novoj vanjskoj i nacionalnoj politici predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Posebno to ne mogu biti djelatnici MVEP-a koji su obnašali dužnost, na primjer, državne tajnice koja je po drugi puta u zadnjih petnaest godina šikanirala i maltretirala sve druge djelatnike MVPE-a za koje je držala da nisu njezini politički istomišljenici. Kad ova vlast izgubi izbore, progovorit će mnogi djelatnici tog ministarstva o užasima i mobingu kojem su bili izloženi. Neki su pokrenuli i sudske procese, ali se još uvijek boje to javno reći. O njihovim zastrašujućim slučajevima tj. njihovim imenima trenutačno ne mogu javno govoriti jer ova vlast, koja ne zna niti razumije što je domokracija i sloboda govora, bilo da se radi o ministarstvima ili o javnoj televiziji (slučaj novinarke HRT-a Karoline Vidović Krišto), spremna je „neposlušnim“ osobama odmah dati otkaz te njima i njihovim obiteljima oduzeti jedina sredstva za život.   
http://www.newsletter.co.uk/webimage/1.4020683.1346139439!image/1349075700.jpg_gen/derivatives/landscape_595/1349075700.jpg
Nešto više od 14 godina bio sam na visokim diplomatskim dužnostima u NR Kini, Irskoj i Australiji. Kroz to vrijeme vidio sam da su razne zemlje povlačile, iz brojnih razloga, svoje veleposlanike i generalne konzule puno prije kraja isteka mandata. Zemlja domaćin nije nikada postavljala pitanje oko tih povlačenja, niti su ta povlačenja narušavala ugled zemlje koja je povlačila veleposlanike. Jednako tako, u najnovijoj  povijesti diplomacije bilo je dosta slučajeva da zemlja šiljateljica nije, iz ovih ili onih razloga, poslala u neku drugu zemlju  pojedinog generalnog konzula ili veleposlanika premda je on već dobio agreman zemlje primateljice.
 
Australski primjer
 
Jedan takav primjer, koji najbolje potvrđuje da ne postoje nikakve međunarodno i pravno prihvaćene konvencije za takve slučajeve, dogodio se prije dvije godine u Australiji, gdje sam obnašao dužnost generalnog konzula. Bivši vrlo uspješan premijer savezne države Viktorije (glavni grad Melbourne) Steve Bracks bio je imenovan za prestižno mjesto generalnog konzula Australije u New Yorku. To je mjesto jako važno zbog snažnih gospodarsko-trgovinskih odnosa Australije i SAD-a. Na tu dužnost imenovala ga je laburistička vlada (stranka kojoj je i on pripadao) kratko vrijeme prije saveznih izbora u Australiji. Bracks je prije tih izbora dobio i suglasnost State Departmenta da može preuzeti dužnost generalnog konzula u New Yorku. Međutim, dogodilo se da je Laburistička stranka izgubila vlast, pa je samo tri ili četiri dana prije Bracksovog odlaska nova ministrica vanjskih poslova Australije, Julie Bishop, povukla njegovo imenovanje za generalnog konzula u New Yorku.[1] Premda se radi o odnosima dva strateška partnera i dvije važne zemlje na svijetu, od kojih je jedna supersila, cijeli slučaj je samo zabilježen, bez negativnih komentara, kao vijest u nekoliko australskih medija. I ništa više. Umjesto Steve Bracka za generalnog konzula u New Yorku imenovan je bivši senator Nick Minchin, koji je bio blizak novoj Vladi, i koja je bila sigurna da će on u New Yorku provoditi politiku nove, a ne stare Vlade Australije.
 
Suvereno pravo i glavni kriterij svake zemlje je da u diplomaciju, a posebno na najvišu razinu tj. veleposlanička mjesta nastoji uvijek poslati, kad je to moguće, one osobe koje su diplomatski profesionalci. Međutim jednako je važan, ako ne i važniji kriterij da istovremeno Vlada i predsjednik države (u našem slučaju) imaju u te osobe stopostotno povjerenje da će odraditi posao na način da to bude u interesu države. Diplomatski odnosi i predstavljanje interesa jedne države u drugoj državi, jedan je od najvažnijih poslova u svakoj državi. Tu ne može biti kompromisa. Zato i zemlje primateljice ne žele da im zemlje šiljateljice ne šalju nesposobne i lijene veleposlanike, a posebno ne one koji nemaju povjerenje državnog vrha. Naime, takvi veleposlanici ne uživaju respekt niti u zemlji iz koje su poslani, a još manje u zemlji u koju su otišli. Znam veleposlanike koji su bili imenovani, na tu u svijetu jako respektiranu dužnost, bez i osnovnog znanja službenog jezika u toj zemlji (engleskog) i koje su i najniži državni dužnosnici te države izbjegavali susresti, jer s tim veleposlanikom nisu mogli komunicirati na engleskom jeziku.
 
Iz tog razloga, nova Predsjednica Republike Hrvatske i budući ministar vanjskih poslova, koji će sigurno preuzeti vodstvo Ministarstva vanjskih i europskih poslova nakon izbora krajem ove godine, a možda i ranije ako dođe do prijevremenih izbora, što je vrlo vjerojatno, moraju imati neupitno povjerenje u sve veleposlanike i sigurnost da će ti veleposlanici imaju potrebno znanje i da će prvenstveno provoditi državnu politiku, a ne politiku stranaka  koje su ih postavile uoči promjene vlasti.
http://static.guim.co.uk/sys-images/Politics/Pix/pictures/2012/7/3/1341311123539/Women-belonging-to-one-of-008.jpg
Zbog svih tih razloga podržavam, ako se na taj potez odluči, predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, da zaustavi odlazak onih veleposlanika koji su bili članovi HNS-a i koji su stranački bliski Vesni Pusić. U svijetu nam to neće nitko predbaciti, jer i druge zemlje to rade da bi zaštitile svoje nacionalne interese. A što se tiče apologeta Jugoslavije i komunizma u medijima, oni su počeli s nečuveno žestokom i prljavom kampanjom protiv nove Predsjednice Republike Hrvatske jednu sekundu nakon što je ona izabrana. Ako Predsjednica Grabar Kitarović i odluči dati suglasnost za odlazak tih Pusićkinih i Milanovićevih veleposlanika, ona za to neće dobiti niti najmanji kredit od tih kritičara, nego će ti kritičari, kao što već vidimo, nastaviti s još oštrijim napadima, u uvjerenju da mogu poljuljati novu Predsjednicu u donošenju ispravnih odluka koje su u interesu Republike Hrvatske.
 
Na temelju iskustva koje sam imao nakon promjene vlasti 2000. i 2011. godine, odgovorno tvrdim da značajan broj veleposlanika koje je predložila ministrica Vesna Pusić i koje su prihvatili premijer Zoran Milanović i sada odlazeći predsjednik Ivo Josipović, ne će biti potpuno lojalni novoj Predsjednici niti novom ministru, a još manje samostalnoj hrvatskoj državi, koju nisu željeli oni koji su ih postavili. To potvrđuje i činjenica da na veleposlanička mjesta nisu slali domoljubne kadrove koji rade u Ministarstvu vanjskih poslova već dvadesetak godina, nego bivše agente SID-a (jugoslavenske tajne službe koja je imala svoje sjedište u Ministarstvu vanjskih poslova Jugoslavije, u Beogradu), a neke od tih ljudi pozivali su i natrag iz mirovine da ponovno preuzmu visoke diplomatske dužnosti. Po kojoj logici ti diplomati mogu biti lojalni predsjednici Grabar Kitarović?
 
Za Pusićkine veleposlanike Tuđman je bio autokrat i diktator
 
Drugom ću prigodom detaljnije opisati ponašanje i nevjerojatnu razinu neznanja takvih veleposlanika. Za sada ću se ograničiti samo na to da sam stalno bio u velikom konfliktu s nekim veleposlanicima koji su kao hrvatski veleposlanici u raznim državama plakali za Jugoslavijom, glorificirali zločinca i najvećeg kradljivca identiteta u XX. stoljeću Waltera Tite. Posebno je bilo tragično što su ti ljudi u razgovorima s uglednim i utjecajnim strancima isticali kako je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio autokrat i diktator. Bilo je strašno za čuti kad su mi ti stranci kasnije prenijeli mišljenja hrvatskih veleposlanika. Naravno, nisam se mogao suzdržati a da ne reagiram na takvu antihrvatsku politiku onih koji su dobili veliko povjerenje da služe nacionalnim interesima Hrvatske i svih hrvatskih građana, a ne bivše komunističke Jugoslavije.
 
U zaključku želim dostatno pojasniti zašto najbliže suradnice i suradnici Vesne Pusić ne bi trebali dobiti suglasnost za odlazak na veleposlaničke dužnosti. Ne mislim da ima i jedan hrvatski građanin koji je dao svoj glas gospođi Kolindi Grabar Kitarović koji misli da Vesna Pusić dobro radi svoj posao kao ministrica vanjskih i europskih poslova, te da taj posao radi predano i u nacionalnom interesu hrvatske države. Sklon sam vjerovati da čak i značajan postotak onih koji su glasovali za Ivu Josipovića nisu zadovoljni što Vesna Pusić kao potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova radi. Da je tomu tako u zadnje dvije godine najbolje svjedoče gotovo sve ankete, pa čak i one naručene, u kojima Hrvatska narodna stranka, čija je ona predsjednica, jedva dobiva 2 posto potpore hrvatskih glasača. U dobro uređenim demokratskim zemljama, gospođa Pusić bi, pod pritiskom medija i javnosti, već davno morala podnijeti ostavku.
 
Zašto Vesna Pusić propagira i voli narančastu boju?
 
Malo je nade da će Vesna Pusić dati ostavku, jer ona ima jasno određen i definiran cilj – odvesti Hrvatsku u region i novi zagrljaj Srbiji. Osim što Pusićka uistinu vjeruje da je to za Hrvatsku najbolje, na njezinom putu do tog cilja ona ima i snažnu vanjsku potporu tradicionalnih prijatelja i saveznika Srbije. U Hrvatskoj ima samo jedna osoba koja bi kao predsjednik države bila opasnija za opstanak hrvatske državne samostalnosti od Ive Josipovića, a to je Vesna Pusić. U kojoj je mjeri Vesna Pusić u cijelosti instrument vanjskih čimbenika, koji se, na što imaju pravo, bore za vlastite interese, govori nam jedan mali, ali ne tako i nevažan detalj. Kako kažu – „vrag je u detaljima“.
 
U tom kontekstu želim skrenuti pozornost na ljubav Vesne Pusić prema narančastoj boji. Ne radi se tu o nekoj modnoj preferenciji nego kristalno jasnoj sklonosti prema protestantskom i antikatoličkom Orange Orderu u Sjevernoj Irskoj. Riječ je o bratskoj organizaciji protestanata koja je ustrojena prema masonskim načelima. Organizacija je dobila ime po nizozemskom protestantu Williamu Oranskom (William of Orange), koji je u u tzv. Slavnoj revoluciji 1688. godine u Velikoj Britaniji preoteo krunu Velike Britanije od katoličkog kralja Jamesa II., a dvije godine kasnije katoličkog kralja Jamesa II. definitivno porazio u poznatoj bitci kod rijeke Boyne, blizu Dublina. William Oranski je omogućio prevlast protestanata nad katolicima u Irskoj i stoga ga Orange Order slavi kao čovjeka koji je bio najveći zaštitnik protestanske vjere.
http://c0.thejournal.ie/media/2014/10/twelfth-of-july-commemorations-25-390x285.jpg
Nakon pobjede 1690. godine kod rijeke Byne Englezi i irski protestanti zaveli su jednu od najgorijih diktatura u modernoj povijesti čovječanstva, u kojoj irski katolici nisu imali apsolutno nikakva prava, pa ni pravo na posjedovanje vlastitog zemljišta, koje su im protestanti oteli.
 
"Papa Ivan Pavao II. je antikrist!"
 
Orange Order svake godine 12. srpnja organizira proslavu Williamove pobjede nad katolicima u Irskoj. Kao što se može pretpostaviti narančasta boja je simbol te organizacije. Stoljećima su proslave imale isključivo protukatolički karakter, a na logorskim vatrama redovno se palila lutka katoličkog pape. U novijoj povijesti najveći i najpoznatiji sjeverno-irski protestant bio je Ian Paisley, koji je bio protestantski svećenik, vođa vodeće protestantske političke stranke Democratic Unionist Party i prvi ministar Sjeverne Irske od 2010. do 2014. godine. Paisley je u svijetu postao posebno poznat kad je 1988. godine kao član Europskog parlamenta tijekom govora pape Ivana Pavla II. u tom parlamentu razvio transparent na kojem je pisalo „da je papa Ivan Pavao II. antikrist“. Paisley je tom prigodom i vrlo glasno vikao da je „Ivan Pavao II. antikrist“. Nakon tog neviđenog incidenta Paisley je bio izbačen iz EU-a parlamenta dok je Ivan Pavao II. govorio. Vrijedno je također napomenuti kako je Ian Paisley za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku javno davao podršku Slobodanu Miloševiću, objašnjavajući „kako se Milošević bori protiv vatikanske konspiracije koja želi uništiti Srpsku protestantsku crkvu“.
 
Imajući u vidu da su prije tri godine Pusić, Milanović i Josipović izbarali Englesku tj. Veliku Britaniju za glavnog strateškog partnera Republike Hrvatske u Europi, ne treba biti previše pametan da se zaključi zašto je Vesna Pusić HNS u cijelosti obojila u narančastu boju. U ovom slučaju slike govore više od riječi.
 
Bilješka:
 
1. Vidi ABC Radio Australia, „Steve Bracks says Coalition has stripped him of consul-general role in New York“, www.radioaustralia.net.au/international/2013-09/10.
 

Antun Babić

Fred Matić potrošio 460.000 kuna za džeparac

 
 
Pitanje je „imamo li Hrvatsku“, ali svakako imamo „registar“, dakako onaj branitelja. Imamo i „registar“ njihovih mirovina pa je tako ministar Predrag Matić Fred s namjerom prostačkog blaćenja na ploči „nacrtao“ primanja Đure Glogoškog, stopostotnog dragovoljca i invalida Domovinskog rata - jer da su iz proračuna pa imamo svi pravo znati. Dobro, i onih 460.000 kuna koje je ministar Fredo zdrobio na kartici prošle godine također su iz proračuna, pa bi bio red staviti ih „crno na bijelo“ na istu ploču pa da vidimo gdje se jelo, gdje i što se pilo, spavalo, štogod kupilo - po danima i mjesecima.  
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/hrvatska/fred-matic-zbog-portala-dnevno-vise-nece-biti-ministar/9375-1-cro-HR/Fred-Matic-zbog-portala-Dnevno-vise-nece-biti-ministar.jpghttps://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSghH8LZBWByUZ9zLQrgYiB_3LuiUXL7jZ1GEMxE5AVkHC28kVx_g
Mjesečno je na karticu „drobio“ oko trideset i osam tisuća kuna, računajući samo radne dane više od tisuću petsto kuna dnevno, a uključivo vikende i neradne 1200 kuna dnevno. Kako on tako i ministar Ivan Vrdoljak. Minimum je pristojnosti - u blago rečeno induciranoj nepristojnosti - barem postupati (pod)jednako. Inače smatram da ministri trebaju imati „pravo“ na karticu, da bi njihovo trošenje donekle trebalo biti i tajno, preciznije diskretno, pa i nepodložno javnosti, uz neku unutarnju kontrolu (revizija) i ministarsku samokontrolu u potrošnji, ali uslijed svekolike bahatosti, nekulture vlasti ovakva pitanja, koja se inače ne bi ni postavljala,  vraćaju joj se kao bumerang.
 
No, trenutačno me, pored niza tajnih „registara“, jedan naročito zanima - „registar“ emitiranja glazbe, poglavito popularne na HRT-u, na svim njegovim televizijskim i radijskim programima i postajama. Priča se, piše kako se istražuje ugovor HRT-a vrijedan šezdesetak milijuna kuna za nadoknadu autorskih prava „aktivistima“ ZAMP-a, znanim „zampistima“, što me ustvari ne zanima. To će trajati i trajati, tresti se brda, a tko zna što će nakon svega biti. Bilo išta ili ništa, tek lažna dojava-prijava, niti to me ne zanima. Kao obveznika pretplate, a riječ je o javnom novcu za javnu stvar, štoviše, kuću, zanima me „registar“ emitiranja glazbe te iste kuće. I to precizno, po autorima i izvođačima, po onima koji dobivaju novac iz naše pretplate. Koliko se koga puštalo, u minute, dane , sate, kako li se to već evidentira e da bi se „zampisti“ namirili, koliko je kome na temelju emitiranja isplaćeno… Sve je ovdje javno, javna kuća-HRT, glazbenici valjda javno sviraju i popivaju, plaćaju se iz javnoga, našega novca, paraporeza zvanog „pretplata“, ili „pristojba“, kako li već. Već iz običnog „slušnog“ uvida u emitiranje popularne glazbe na HRT-u očito je kako su neki pjevači i pjevačice jednakiji. Neki mi „izlaze na uši“ dok se druge, primjerice, na HR-u uopće ne može čuti - kao da su  umrli, a znamo da nisu, uostalom neki se živući ne emitiraju ni koliko neki koji su otišli „preko rijeke“.
http://www.muzika.hr/images/Rubrika_44/20120216-202757_logo.jpg
Bila jednom neka slika na kojoj su se „viđeni“ „zampisti“ u predsjedničkoj kampanji, onoj 2009. slikali s Ivom Josipovićem kao podupiratelji. „Zvoni“ mi kako se upravo oni puštaju kao „najpopularniji“, kako im se popularnost tako pumpa, a onda se i odgovarajuća lovica „zampiva“ - naša pretplatnička i to dakako silom, a usput zanemarujući one pjevače koje bi publika „pristojbena“ također voljela čuti. Prije nego se HRT ukine bilo bi dobro da barem ovaj „registar“ vidimo. Sasvim usput, jako bih volio vidjeti koliko se na HRT-u „pušta“ europske glazbe, pored britanske, koliko iz nečlanica, koliko iz članica EU-a, što bi bilo zanimljivo naročito sada kad je Hrvatska u EU-u. Koliko je tu, jel' te „multi kultija“, raznolikosti, a koliko proanglosaksonskog „drila“ i ujednačavanja.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Petak, 22/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 829 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević