Get Adobe Flash player
Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Hrvatsko pravosuđe s USKOK-om i tajnim službama najodgovornije je za...

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

Na djelu je negacionizam, revizionizam, krivotvorenje povijesti,...

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

Udomljavanje nevine dječice kod 'tople braće' i 'toplih...

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Ostatak od HNS-a pretvara se u travestiju, operetu i...

Nigdje nema roditelja i obitelji

Nigdje nema roditelja i obitelji

Građanski odgoj i obrazovanje     Čitajući Prijedlog...

  • Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:06
  • 'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:03
  • (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:43
  • Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:38
  • Nigdje nema roditelja i obitelji

    Nigdje nema roditelja i obitelji

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 21:07

Srpsko-četničke laži

 
 
Vidimo da velikosrpske laži i propaganda ne prestaje i to na tlu Hrvatske. Pitajmo se gdje su odgovori na te klevete i laži. Gdje je Mesić, Josipović i ta velikosrpsko-komunistička bratije. Ako reakcije nema od službene politike to znači da su ti  nosioci SPC u prvu. A izgleda, po Mesiću i Josipoviću, da su u pravu, jer obojica redovno obilaze i Jasenovac i Srb, gdje se nastavlja umnožavati broj žrtava i optuživati  hrvatski narod, a svojim prisustvom Mesić, Josipović i ostali sinovi tog režima, to potvrđuju. (Hrvatski tjednik, 18. rujan 2014. str. 6.)
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f6/Judenfrei_Bydgoszcz_synagoga.jpg
JUDENFREI - Beograd je u Drugome svjetskom ratu bio prvi grad očišćen od Židova
 
Umjesto odgovora, i Mesić i Josipović idu u Jasenovac pridružuju se onim koji su pedesetak godina progonili, klali Hrvate, a hrvatski narod proglašavali zločinačkim. Ako je ta velikosrpsko-komunistička mašinerija u pravu sa svojom antihrvatskom propagandom zašto sada ne demantiraju tvrdnje Mladena Ivezića. Itekako bi ga demantirali kada bi imali bilo kakve dokaze za svoje tvrdnje.
 
Po činjenicama i tvrdnji Mladena Ivezića, broj umrlih u Staroj Gradiški i Jasenovcu ukupno iznosi 403 umrla, u odnosu na 500.000 likvidiranih Hrvata, samo u razdoblju od 1945. do 1951. godine. Po učinku obijanja, vidimo da je omjer 1 : 1250 u koriste srbočetničko-komunističke mašinerije. Naime, Titin general Jefto Šašić, velikosrbin, na traženje Tite podnio mu je izvještaj o umrlim u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Šašić mu je Titu prikupio podatke iz   saveznog Statističkog zavoda u Beograda. Po tim podacima, za vrijeme četiri godine trajanja rata, u staroj gradišci je umrlo 141 osoba, a u Jasenovcu 262, što je sveukupno 403 osobe. Šašić čak ne govori da su ubijeni, jer je vladao tifus i druge bolesti i uvjeti života pa su zatvorenici umirali. U tom izvješću stoji da je u svim logorima u Jugoslaviji ukupno 2620 umrlo zatočenika. (Mladen Ivezić – „Titov Jasenovac“, str. 149.).
 
S druge strane, velikosrpski zlotvor Aleksandar Ranković podnio je izvješće Saveznoj skupštini u Beogradu, da su od 1945. do 1951. likvidirali 586.000 državnih neprijatelja od čega preko 500.000 Hrvata. To znači da od ukupnog broja likvidirani 85% su Hrvati. Potom imamo izjava krčkog biskupa Valtera Župana koji je 15. kolovoza 2007. rekao da je Titin režim likvidirao 1.129.000 neprijatelja režima. Ako tu primijenimo Rankovićevu formulu, da su od likvidirani 85 % Hrvati, vidimo da je taj zločinački režim likvidirao preko 960.000 Hrvata. Ako to usporedimo s 1.100.000 likvidiranih u Auschwitzu gdje je Hitlerova armada dovodila nepoželjne iz cijele Europe, onda vidimo kako je bilo Hrvatima u tom velikosrpsko-komunističkom režimu. Istina je spora, nekad teško krči razne prepreke, pa vidimo da ni srbočetničko-komunističke barikade nisu mogle zaustaviti povijesnu istinu da izađe na svjetlo dana.
 
Odnosi Pantovčaka i Banskih dvora
 
Postavljamo pitanje predsjedniku Ivi Josipoviću i ostaloj bratiji s Pantovčaka i Banskih Dvora zašto nema odgovora na laži koje je izrekao patrijarh Irineja. Ako odgovora nema to znači da se slažu s takvim optužbama prema hrvatskom narodu. Ne da se samo slažu već ih u tome Josipović podržava jer je na svoje oči vidio ustaške zmije kako gmižu po Pantovčaku i putuju prema Banskim Dvorima i diljem Hrvatske, a o tome je osobno obavijestio prijatelje u Izraelu. Dobar primjer demokracije, tolerancije i dobrosusjedskih odnosa može se najbolje vidjeti u predsjedničkoj vili na Pantovčaku. Svoj kabinet Ivo Josipović je popunio svim onima koji su znali ocijeniti što je to bratstvo i jedinstvo naših naroda, oni koji su voljeli demokraciju, a bili protiv Tuđmanovog despotskog režima. Stoga i ne vole Tuđmanovu Hrvatsku i one koji su ju stvarali.
 
Ti nam i danas otvaraju vrata tzv. zapadnog Balkana preko Tomislava Nikolića i skoro zaboravljenih sila Antante koje predvode prijatelji iz Velike Britanije, Francuske, a tu se priključila i Nizozemska. To su sile koje su još 1915., tajnim sporazumom razvijenoj fašističkoj Italiji dijelili teritorij Hrvatske. Da Banski dvori ne zaostaju za Pantovčakom to je dokazao vladar tih dvora Zoran Milanović.
 
Kako su Srbi vladali punih 45 godina u Hrvatskoj i bilo nam je lijepo, pa Milanović, da nastavi s tom provjerenom praksom, iako danas imamo svega 4,5 % Srba u Hrvatskoj, Vladu RH popunio je sa 47 % Srba. Dobro misli Milanović, što će mu neki iscrpljeni branitelji, a hrvatsko gospodarstvo propada. Zato je uzeo provjerene stručnjake, posebno na ministarska mjesta. Oni koji nisu imali radnog staža to su oni sa vrlo visokim kvocijentom inteligencije, važno je da smo svi zadovoljni. Branitelji su i tako razbili naše zajedništvo u kojem nam je bilo lijepo. Tu izjavu, bilo nam je lijepo, sigurno da će podržat cijeli Pantovčak, Banski Dvori, i nemali broj Hrvatskog sabora.
 

Ivan Runje

Tko će ostati, a tko će se odreći gradonačelnika

 
 
Uzimajući u obzir podrijetlo, mentalitet, obrazac ponašanja, urođenu asertivnost, koja po potrebi prerasta u agresivnost i sve ostale varijable i konstante, ako konstante  uopće postoje u pojedinim jednadžbama, što su bile potrebne za rast, razvoj, uspon, dugogodišnje  održavanje  i ostajanje u samom vrhu politike, aktualnoga zagrebačkog gradonačelnika, mora se priznati kako se on ipak ne uklapa u tu  opću prosječnu sliku i viđenje. On je fenomen, na kojem bi mnogi mogli doktorirati, ako multidisciplinarnim istraživanjem žele tu „zagonetku“ riješiti i otkriti. Njegov modus operandi i modus vivendi je specifičan po mnogo čemu. To se ne može  lako shvatiti, a kamoli  logično objasniti.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/01/bandic_josipovic.jpghttp://www.sibenik.in/upload/novosti/ZAMP.gif
Mnogo toga dobrog, prepoznatljivog, milosrdnog, ljudskog i novog je u Zagrebu napravio. Njegovo „delanje“ u Zagrebu je metropolu obilježilo zadnjih dvadesetak godina u mnogo čemu. Pod raznim utjecajima, za svakojake potrebe uslijed unutarnje i vanjske motivacije, malo-pomalo se sve to otimalo kontroli, postajalo netransparentno i prelazilo je u „apsolutizam“, destrukciju, populizam, nepotizam, egoizam, klijentelizam…, što je u gradonačelnika stvorilo bahatost, prividnu svemoć, marginalizaciju pojedinaca, grupa, političkih skupina, neistomišljenika i „neprijatelja“. “Zagreb, to sam ja“ bio je njegov moto i odnos prema svima. U tome su ga mnogi podržavali i „hranili“ njegov ego.
 
Godinama se o tome govorilo, pisalo, prijavljivalo, anonimno i s imenom i prezimenom, ali se sve to „pospremalo“, iz nekih običnom čovjeku neobjašnjivih razloga. Još 2010. godine  Petar Kuzmič je napisao: “Balkanski Bandić nije ni sposoban ni dostojan da nas vodi u Europu. Nedostaju mu osnovna znanja, elementarna kultura, diplomatske vještine, državničko držanje. Religija mu je licemjerna, domoljublje lažno a milodari koje raznosi po crkvama i zajednicama diljem Lijepe naše samo su dio političko-populističkog podmićivanja s kojim se mora kršćanski i europski raščistiti.”Od tada se puno toga dogodilo. Negdje sam pročitala kako su neki učenici na temu što žele biti kad odrastu u zadaćnicama napisali nešto što bi se moglo svesti  pod zajednički nazivnik: „Kad odrastem, bit ću Bandić“. Tome se nije bilo dovoljno i dosta samo smijati. To je malo veći problem koji zaslužuje podrobnu analizu i „put prema putu“ da se takvo što više nikada ovdje ne događa. To je jedna sasvim druga priča i problem kojim se bi svi trebali baviti i rješavati ga, a ne samo prosvjetari, jer zasigurno i među njima ima onih koji razmišljaju poput  dječaka koji žele „biti Bandić“, naročito ako ih je on zaposlio, postavio ravnateljima škola ili na neku drugu funkciju u vezi sa školstvom. Sada će se vidjeti tko mu je uistinu prijatelj, rodijak, kum, drug i vjerni suradnik, a tko će pobjeći glavom bez obzira iz njegova okruženja i praviti se da ga uopće ne pozna ili da ga je sasvim slučajno sreo dva puta u životu.
 
Opće je poznata stvar da je „svojima“ omogućio dolazak u ovaj grad, osiguravao im stanovanje i zapošljavanje, uz ostale beneficije, koje ostali stanovnici ovoga grada nisu imali, pogotovo oni autohtoni agrameri iliti purgeri, koji su mu dobro došli i bili iskorišteni u zadnjoj kampanji za gradonačelnika. Pravo je pitanje hoće li ga se sada odreći čak i oni koji su ga na javnim mjestima vukli za rukav pred TV-kamerama, uz povik, kao „s brda na brdo“ „Milane, sredi mi ono već jedanput.“ Milan je sređivao štogod je kome mogao i htio, a mogao je puno. Bilo bi mi zaista žao da sada ispadne bedak, jer je mnogima poslužio kao sredstvo i alibi za razne marifetluke i rodijačka ortaštva i biznise, u mnogim područjima i segmentima.
 
Ne mogu se pretvarati i pisati kako mi je žao što je priveden, jer sam  to priželjkivala, naročito od kada se počeo ponašati apsolutistički, s određenim cinizmom, podcjenjivanjem, ironijom i ruganjem mnogim  građanima ovoga grada. Gledajući, slušajući i čitajući, po mnogim medijima sve ono što je od jučer napisano o gradonačelniku, moram priznati kako  mi je zaista, iskreno žao čovjeka u njemu, što si je sve to dopustio, što nije znao stati i preusmjeriti se. Za sve to što mu se pripisuje nije i ne može, ukoliko i bude proglašen krivim, biti kriv on sam. Oni koji su ga podržavali, koji su mu odobravali, koji su mu stajali iza leđa su jednako krivi, iako ne i više. Posebice bi trebalo obratiti pažnju, na one gradonačelniku bliske suradnike, za kojima se vuku poveći „repovi“, a ostali su na svom radnom mjestu, nakon uhićenja gospodina Bandića.
 

Ankica Benček

Samo naivni mogu vjerovati bivšim udbašima i Udbinim dokumentima

 
 
Miljenko Manjkas na portalu Direktno.hr objavio je informaciju da je Josip Perković, točno 12 dana prije nego je bio priveden, pred kamerama autorizirao popis suradnika Službe državne sigurnosti (Udbe). To mu je poznato jer je tijekom 2013. godine intenzivno komunicirao s Perkovićem dok je pripremao dva filma: „Lex Perković – Tajna udbaškog ubojstva“ i „Hrvatska šutnja i izdaja“. „U jednom od tih razgovora gospodina Perkovića sam pred kamerama suočio s dva dokumenta: „Rekonstrukcija službe“ i „Suradnička mreža“. Zamolio sam ga da mi potvrdi autentičnost i preciznost tih podataka, što je on i učinio. Spomenuti dokumenti klasificirani su kao državna tajna i trebali su završiti u ladici predsjednika države, Vlade, Sabora i šefa obavještajne službe. Međutim, nakon što su procurili korišteni su najčešće u političkim obračunima, u pravilu selektivno. Spomenuta autorizacija zato će nekima teško pasti. Jer, ona razotkriva sve manipulacije iz prošlosti i razobličuje sve koje bi se tek mogle dogoditi“, napisao je Manjkas.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/08/sevo-600x451.jpg
Tjednik Express od 3. listopada 2014. na naslovnoj stranci najavljuje da će Perković otkriti imena Udbinih doušnika i provokatora čemu se nada ne mali broj žrtava manipulacija popisima suradnika Udbe u iseljeništvu ali i u Hrvatskoj. Međutm, Manjkas upozorava kako je suradnička mreža KOS-a puno “zloćudnija” od one Udbine. „Površna tumačenja rada jugoslavenskih tajnih službi sklona su izjednačavanju, premda su suradnici KOS-a kud i kamo zloćudniji od Udbinih. Dovoljno je napomenuti da svi suradnici KOS-a, prije ili kasnije, završavaju u Beogradu i sudjeluju u agresiji na Hrvatsku, a gotovo svi suradnici SDS-a ostaju u Hrvatskoj, a većina njih, na ovaj ili onaj način sudjeluje u njezinoj obrani“, uvjeren je Miljenko Manjkas. To je posebice dolazilo do izražaja tijekom Domovinskog rata. Mnogi će se sjetiti dezinformacija kao npr. da je Vukovar pao izdajom, da je Franjo Tuđman izdao Hrvate u Bosanskoj Posavini itd. Neiskusni zapovjednici običavali bi govoriti kako su iz Zagreba dobivali naredbe da zaustave uspješne vojne akcije protiv neprijatelja. To mi je npr. više puta tvrdio Pajo Šimić iz Gospića.
 
Perkovićeva autorizacija popisa udbaša sigurno bi mogla teško pasti nekim njegovim suradnicima koji su od suradnika postali njegovi najljući neprijatelji. Bojim se ipak da Perkovićev popis ne će razotkriti sve manipulacije iz prošlosti i razobličiti sve koje bi se tek mogle dogoditi u budućnosti ukoliko mu u tomu ne budu pomogle službe zemalja koje su surađivale s Udbom među kojima je i njemački BND.
 
Suđenje Krunoslavu Pratesu pokazalo je da sigurnosno informativne službe demokratskih zemalja, u kojima su živili politički aktivni hrvatski iseljenici, iz nekih svojih razloga, nisu razotkrile njegovu umreženost s  agentima Udbe koji su nosili maske tobože hrvatskih ekstremista. Osim što je bio urednikom Hrvatske države Ivana Jelića, Prates je bio povjerenik za Europu Hrvatskoga tjednika, glasila HDP-a Nikole Štedula!
 
Ni izvorni dokumenti Saveznoga sekretarijata za unutarnje poslove, Uprave za informatiku i Centra za dokumentaciju koji nose naznaku „strogo poverljvo“, nisu sami dostatni za izvođenje sigurnih zaključaka. Tako npr. dokument o Stjepanu Bilandžiću na 40 stranica, na stranici  21. piše: „Sahrana je iskorišćena za napade na SFRJ i okrivljavanje SDB za ubistvo Milićevića. Dana 19. 2. 1980. u Frankfurtu su održane antijugoslavenske demonstracije povodom ovog ubistva. Glavni organizator bio je T. Mičić, koji je u sklopu pripremanja ovih demonstracija, 15. 2. 1980. navodno održao sastanak sa S. Bilandžićem i Brankom Bradvicom.“
http://www.had.si/blog/wp-content/uploads/2014/02/udba_dosje.jpg
U fusnoti stoji: „Preko našeg izvora saznali smo da su 16. 5. 1980.  ekstremisti braća Marijan i Žarko Šuto i Miroslav Herceg putovali u Keln na kontakt sa S. Bilandžićem, kako bi ga informisali o ulozi Tomislava Mičića u likvidaciji N. Milićevića. Krajem marta 1981. kod Bilandžića su boravili Ljubomir Dragoje i Miroslav Herceg i predložili mu likvidaciju T. Mičića, jer su ubedjeni da je on ubio N. Milićevića. Medjutim, ovaj nije prihvatio predlog.“ Jesu li navedeni bili hrvatski „ekstremisti“ ili korisne budale, na temelju samo tog dokumenta ne možemo zaključiti.
 
U uvodu u materijal o Stipi Bilandžiću se upozorava da „Dokumentalistička informacija ima za cilj da na jednom mestu, u određenoj formi, iskaže podatke kojima dokumentacija raspolaže o jednom licu, objektu, instituciji, pojavi ili akciji. Njena osnovna funkcija je da sublimira sve raspoložive podatke, pre svega tačne, proverene podatke, ali i one koji nisu provereni, nisu potpuni, čak i podatke koji međusobno protivureče ili se isključuju. Tako grupisani podatci treba da pokažu čime dokumentacija raspolaže, gde su praznine nedostaci formalne sadržinske prirode, koje podatke treba eliminisati iz dokumentacije (netačni, zastareli, koje dopuniti, selektirati, klasifikovati i indeksirati. Ovaj dokumentacioni materijal treba da pomogne da se sva raspoloživa saznanja koncentrišu na jednom mestu, da se dokumentacija oslobodi svega što čini balast i što je u njoj netačno, da inicira neke aktivnosti službi bezbednosti, operativna i analitička istraživanja i u tome pruži svoj doprinos.“
 
U materijalu o Stipi Bilandžiću opširnije je prikazana borba Hrvata protiv izručenja Stipe Bilandžića Jugoslaviji u zamjenu za članove Rote Armee Fraktion uhićenih u Beogradu. „U sklopu ove aktivnosti antijugoslavenske emigracije, u Karlsruehu su rasturana dva letka, štampana na nemačkom jeziku i to: prvi letak pod naslovom „Nema isporuke nemačkih terorista za Hrvate u emigraciji“, ustaške emigrante prikazuje kao borce za slobodu, a kao njegov izdavač pominje se Ivan Cerovac iz Minhena; drugi letak sadrži spisak ustaških emigranata ubijenih u SR Nemačkoj, van SR Nemačke i lica nad kojima je pokušano ubistvo. U letku se ističe da je organizator tih ubistava SDB, a za pojedine poginule navode se i njihovi navodni egzekutori“. Stipe Bilandžić je još živ i mogao bi reći zašto se nije dao nagovoriti za ubojstvo Tomislava Mičića i tko su ljudi koji su ga na to pokušali nagovoriti.
 
Kako je došlo do sumnjičenja Ivana Cerovca za suradnju s Udbom, ne znam. Iz materijala o Bilandžiću vidljivo je da Udbini dokumenti donose i netočne informacije, a u iseljeništvu je poznato da su neki Hrvati likvidirani dezinformacijama da nisu dobri Hrvati ili da su za očuvanje Jugoslavije (Brkić, Cikoja). O tomu je pisao Drago Sudar. Miljenko Manjkas je optimist. Vjeruje da  će autorizirani Perkovićev popis udbaša i suradnika Udbe razotkriti sve manipulacije Udbe u prošlosti i razobličiti buduće manipulacije. Nisam u to previše uvjeren.
 

Pavao Blažević

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Utorak, 11/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 950 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević