Get Adobe Flash player
Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Svjedočenje vlasnika Agrokora u DORH-u 7. lipnja...

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Petokolonaška izdajnička djelatnost pored spomenika Oca...

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Oberschnell-ovska revizija titoizma!     „Ako...

I politička trgovina ima vijek trajanja

I politička trgovina ima vijek trajanja

Smiju li nam se oni s povlaštenim saborskim mirovinama na...

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Komedijaška predstava s pokušajem tobožnjeg utvrđivanja...

  • Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:36
  • Rada-Lambada protiv hrvatske države

    Rada-Lambada protiv hrvatske države

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:27
  • Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:27
  • I politička trgovina ima vijek trajanja

    I politička trgovina ima vijek trajanja

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:22
  • Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:18

Tko će ostati, a tko će se odreći gradonačelnika

 
 
Uzimajući u obzir podrijetlo, mentalitet, obrazac ponašanja, urođenu asertivnost, koja po potrebi prerasta u agresivnost i sve ostale varijable i konstante, ako konstante  uopće postoje u pojedinim jednadžbama, što su bile potrebne za rast, razvoj, uspon, dugogodišnje  održavanje  i ostajanje u samom vrhu politike, aktualnoga zagrebačkog gradonačelnika, mora se priznati kako se on ipak ne uklapa u tu  opću prosječnu sliku i viđenje. On je fenomen, na kojem bi mnogi mogli doktorirati, ako multidisciplinarnim istraživanjem žele tu „zagonetku“ riješiti i otkriti. Njegov modus operandi i modus vivendi je specifičan po mnogo čemu. To se ne može  lako shvatiti, a kamoli  logično objasniti.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/01/bandic_josipovic.jpghttp://www.sibenik.in/upload/novosti/ZAMP.gif
Mnogo toga dobrog, prepoznatljivog, milosrdnog, ljudskog i novog je u Zagrebu napravio. Njegovo „delanje“ u Zagrebu je metropolu obilježilo zadnjih dvadesetak godina u mnogo čemu. Pod raznim utjecajima, za svakojake potrebe uslijed unutarnje i vanjske motivacije, malo-pomalo se sve to otimalo kontroli, postajalo netransparentno i prelazilo je u „apsolutizam“, destrukciju, populizam, nepotizam, egoizam, klijentelizam…, što je u gradonačelnika stvorilo bahatost, prividnu svemoć, marginalizaciju pojedinaca, grupa, političkih skupina, neistomišljenika i „neprijatelja“. “Zagreb, to sam ja“ bio je njegov moto i odnos prema svima. U tome su ga mnogi podržavali i „hranili“ njegov ego.
 
Godinama se o tome govorilo, pisalo, prijavljivalo, anonimno i s imenom i prezimenom, ali se sve to „pospremalo“, iz nekih običnom čovjeku neobjašnjivih razloga. Još 2010. godine  Petar Kuzmič je napisao: “Balkanski Bandić nije ni sposoban ni dostojan da nas vodi u Europu. Nedostaju mu osnovna znanja, elementarna kultura, diplomatske vještine, državničko držanje. Religija mu je licemjerna, domoljublje lažno a milodari koje raznosi po crkvama i zajednicama diljem Lijepe naše samo su dio političko-populističkog podmićivanja s kojim se mora kršćanski i europski raščistiti.”Od tada se puno toga dogodilo. Negdje sam pročitala kako su neki učenici na temu što žele biti kad odrastu u zadaćnicama napisali nešto što bi se moglo svesti  pod zajednički nazivnik: „Kad odrastem, bit ću Bandić“. Tome se nije bilo dovoljno i dosta samo smijati. To je malo veći problem koji zaslužuje podrobnu analizu i „put prema putu“ da se takvo što više nikada ovdje ne događa. To je jedna sasvim druga priča i problem kojim se bi svi trebali baviti i rješavati ga, a ne samo prosvjetari, jer zasigurno i među njima ima onih koji razmišljaju poput  dječaka koji žele „biti Bandić“, naročito ako ih je on zaposlio, postavio ravnateljima škola ili na neku drugu funkciju u vezi sa školstvom. Sada će se vidjeti tko mu je uistinu prijatelj, rodijak, kum, drug i vjerni suradnik, a tko će pobjeći glavom bez obzira iz njegova okruženja i praviti se da ga uopće ne pozna ili da ga je sasvim slučajno sreo dva puta u životu.
 
Opće je poznata stvar da je „svojima“ omogućio dolazak u ovaj grad, osiguravao im stanovanje i zapošljavanje, uz ostale beneficije, koje ostali stanovnici ovoga grada nisu imali, pogotovo oni autohtoni agrameri iliti purgeri, koji su mu dobro došli i bili iskorišteni u zadnjoj kampanji za gradonačelnika. Pravo je pitanje hoće li ga se sada odreći čak i oni koji su ga na javnim mjestima vukli za rukav pred TV-kamerama, uz povik, kao „s brda na brdo“ „Milane, sredi mi ono već jedanput.“ Milan je sređivao štogod je kome mogao i htio, a mogao je puno. Bilo bi mi zaista žao da sada ispadne bedak, jer je mnogima poslužio kao sredstvo i alibi za razne marifetluke i rodijačka ortaštva i biznise, u mnogim područjima i segmentima.
 
Ne mogu se pretvarati i pisati kako mi je žao što je priveden, jer sam  to priželjkivala, naročito od kada se počeo ponašati apsolutistički, s određenim cinizmom, podcjenjivanjem, ironijom i ruganjem mnogim  građanima ovoga grada. Gledajući, slušajući i čitajući, po mnogim medijima sve ono što je od jučer napisano o gradonačelniku, moram priznati kako  mi je zaista, iskreno žao čovjeka u njemu, što si je sve to dopustio, što nije znao stati i preusmjeriti se. Za sve to što mu se pripisuje nije i ne može, ukoliko i bude proglašen krivim, biti kriv on sam. Oni koji su ga podržavali, koji su mu odobravali, koji su mu stajali iza leđa su jednako krivi, iako ne i više. Posebice bi trebalo obratiti pažnju, na one gradonačelniku bliske suradnike, za kojima se vuku poveći „repovi“, a ostali su na svom radnom mjestu, nakon uhićenja gospodina Bandića.
 

Ankica Benček

Samo naivni mogu vjerovati bivšim udbašima i Udbinim dokumentima

 
 
Miljenko Manjkas na portalu Direktno.hr objavio je informaciju da je Josip Perković, točno 12 dana prije nego je bio priveden, pred kamerama autorizirao popis suradnika Službe državne sigurnosti (Udbe). To mu je poznato jer je tijekom 2013. godine intenzivno komunicirao s Perkovićem dok je pripremao dva filma: „Lex Perković – Tajna udbaškog ubojstva“ i „Hrvatska šutnja i izdaja“. „U jednom od tih razgovora gospodina Perkovića sam pred kamerama suočio s dva dokumenta: „Rekonstrukcija službe“ i „Suradnička mreža“. Zamolio sam ga da mi potvrdi autentičnost i preciznost tih podataka, što je on i učinio. Spomenuti dokumenti klasificirani su kao državna tajna i trebali su završiti u ladici predsjednika države, Vlade, Sabora i šefa obavještajne službe. Međutim, nakon što su procurili korišteni su najčešće u političkim obračunima, u pravilu selektivno. Spomenuta autorizacija zato će nekima teško pasti. Jer, ona razotkriva sve manipulacije iz prošlosti i razobličuje sve koje bi se tek mogle dogoditi“, napisao je Manjkas.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/08/sevo-600x451.jpg
Tjednik Express od 3. listopada 2014. na naslovnoj stranci najavljuje da će Perković otkriti imena Udbinih doušnika i provokatora čemu se nada ne mali broj žrtava manipulacija popisima suradnika Udbe u iseljeništvu ali i u Hrvatskoj. Međutm, Manjkas upozorava kako je suradnička mreža KOS-a puno “zloćudnija” od one Udbine. „Površna tumačenja rada jugoslavenskih tajnih službi sklona su izjednačavanju, premda su suradnici KOS-a kud i kamo zloćudniji od Udbinih. Dovoljno je napomenuti da svi suradnici KOS-a, prije ili kasnije, završavaju u Beogradu i sudjeluju u agresiji na Hrvatsku, a gotovo svi suradnici SDS-a ostaju u Hrvatskoj, a većina njih, na ovaj ili onaj način sudjeluje u njezinoj obrani“, uvjeren je Miljenko Manjkas. To je posebice dolazilo do izražaja tijekom Domovinskog rata. Mnogi će se sjetiti dezinformacija kao npr. da je Vukovar pao izdajom, da je Franjo Tuđman izdao Hrvate u Bosanskoj Posavini itd. Neiskusni zapovjednici običavali bi govoriti kako su iz Zagreba dobivali naredbe da zaustave uspješne vojne akcije protiv neprijatelja. To mi je npr. više puta tvrdio Pajo Šimić iz Gospića.
 
Perkovićeva autorizacija popisa udbaša sigurno bi mogla teško pasti nekim njegovim suradnicima koji su od suradnika postali njegovi najljući neprijatelji. Bojim se ipak da Perkovićev popis ne će razotkriti sve manipulacije iz prošlosti i razobličiti sve koje bi se tek mogle dogoditi u budućnosti ukoliko mu u tomu ne budu pomogle službe zemalja koje su surađivale s Udbom među kojima je i njemački BND.
 
Suđenje Krunoslavu Pratesu pokazalo je da sigurnosno informativne službe demokratskih zemalja, u kojima su živili politički aktivni hrvatski iseljenici, iz nekih svojih razloga, nisu razotkrile njegovu umreženost s  agentima Udbe koji su nosili maske tobože hrvatskih ekstremista. Osim što je bio urednikom Hrvatske države Ivana Jelića, Prates je bio povjerenik za Europu Hrvatskoga tjednika, glasila HDP-a Nikole Štedula!
 
Ni izvorni dokumenti Saveznoga sekretarijata za unutarnje poslove, Uprave za informatiku i Centra za dokumentaciju koji nose naznaku „strogo poverljvo“, nisu sami dostatni za izvođenje sigurnih zaključaka. Tako npr. dokument o Stjepanu Bilandžiću na 40 stranica, na stranici  21. piše: „Sahrana je iskorišćena za napade na SFRJ i okrivljavanje SDB za ubistvo Milićevića. Dana 19. 2. 1980. u Frankfurtu su održane antijugoslavenske demonstracije povodom ovog ubistva. Glavni organizator bio je T. Mičić, koji je u sklopu pripremanja ovih demonstracija, 15. 2. 1980. navodno održao sastanak sa S. Bilandžićem i Brankom Bradvicom.“
http://www.had.si/blog/wp-content/uploads/2014/02/udba_dosje.jpg
U fusnoti stoji: „Preko našeg izvora saznali smo da su 16. 5. 1980.  ekstremisti braća Marijan i Žarko Šuto i Miroslav Herceg putovali u Keln na kontakt sa S. Bilandžićem, kako bi ga informisali o ulozi Tomislava Mičića u likvidaciji N. Milićevića. Krajem marta 1981. kod Bilandžića su boravili Ljubomir Dragoje i Miroslav Herceg i predložili mu likvidaciju T. Mičića, jer su ubedjeni da je on ubio N. Milićevića. Medjutim, ovaj nije prihvatio predlog.“ Jesu li navedeni bili hrvatski „ekstremisti“ ili korisne budale, na temelju samo tog dokumenta ne možemo zaključiti.
 
U uvodu u materijal o Stipi Bilandžiću se upozorava da „Dokumentalistička informacija ima za cilj da na jednom mestu, u određenoj formi, iskaže podatke kojima dokumentacija raspolaže o jednom licu, objektu, instituciji, pojavi ili akciji. Njena osnovna funkcija je da sublimira sve raspoložive podatke, pre svega tačne, proverene podatke, ali i one koji nisu provereni, nisu potpuni, čak i podatke koji međusobno protivureče ili se isključuju. Tako grupisani podatci treba da pokažu čime dokumentacija raspolaže, gde su praznine nedostaci formalne sadržinske prirode, koje podatke treba eliminisati iz dokumentacije (netačni, zastareli, koje dopuniti, selektirati, klasifikovati i indeksirati. Ovaj dokumentacioni materijal treba da pomogne da se sva raspoloživa saznanja koncentrišu na jednom mestu, da se dokumentacija oslobodi svega što čini balast i što je u njoj netačno, da inicira neke aktivnosti službi bezbednosti, operativna i analitička istraživanja i u tome pruži svoj doprinos.“
 
U materijalu o Stipi Bilandžiću opširnije je prikazana borba Hrvata protiv izručenja Stipe Bilandžića Jugoslaviji u zamjenu za članove Rote Armee Fraktion uhićenih u Beogradu. „U sklopu ove aktivnosti antijugoslavenske emigracije, u Karlsruehu su rasturana dva letka, štampana na nemačkom jeziku i to: prvi letak pod naslovom „Nema isporuke nemačkih terorista za Hrvate u emigraciji“, ustaške emigrante prikazuje kao borce za slobodu, a kao njegov izdavač pominje se Ivan Cerovac iz Minhena; drugi letak sadrži spisak ustaških emigranata ubijenih u SR Nemačkoj, van SR Nemačke i lica nad kojima je pokušano ubistvo. U letku se ističe da je organizator tih ubistava SDB, a za pojedine poginule navode se i njihovi navodni egzekutori“. Stipe Bilandžić je još živ i mogao bi reći zašto se nije dao nagovoriti za ubojstvo Tomislava Mičića i tko su ljudi koji su ga na to pokušali nagovoriti.
 
Kako je došlo do sumnjičenja Ivana Cerovca za suradnju s Udbom, ne znam. Iz materijala o Bilandžiću vidljivo je da Udbini dokumenti donose i netočne informacije, a u iseljeništvu je poznato da su neki Hrvati likvidirani dezinformacijama da nisu dobri Hrvati ili da su za očuvanje Jugoslavije (Brkić, Cikoja). O tomu je pisao Drago Sudar. Miljenko Manjkas je optimist. Vjeruje da  će autorizirani Perkovićev popis udbaša i suradnika Udbe razotkriti sve manipulacije Udbe u prošlosti i razobličiti buduće manipulacije. Nisam u to previše uvjeren.
 

Pavao Blažević

Miliji su mu Dodik, Jovanović i Ježić od Šukera i HNS-a

 
 
Zašto Ivo Josipović ne ide na utakmice „vatrenih“? Prema Jutarnjem listu (13. 10. 2014.) evo zašto: "Odlaskom na utakmicu gdje postoji visoki rizik od nacionalizma, rasizma, izgreda, predsjednik šalje krivu poruku. Ja silno volim i cijenim našu nogometnu reprezentaciju i sretan sam kad pobijedi, a vrlo rado ću doći na utakmicu kada gospodin Šuker i nogometni savez ispune ono što su i meni obećali da će učiniti. Dakle, kad srede stanje u organizaciji i da svima koji dođu na stadion bude ugodno", rekao je predsjednik Josipović. Predsjednik Josipović je dodao kako je isto i s odlaskom na utakmice u organizaciji onih sportskih organizacija u kojima nisu transparentni procesi upravljanja i financiranja.“
http://cdn-static.rtl-hrvatska.hr/image/7a12f054b16e39ee21924759e60d8631_view_article_no_aspect.jpg?v=17
Tu je mesto Josipoviću - na prelepom stadionu predragog Partizana
 
Naš dragi Ivo „von Pantovčak“ pažljivo bira s kime će se družiti i, razumljivo - njegova umjetničko duševna strana - više voli komornu od stadionske atmosfere. Pa na klaviru „na uvce“ gudi Miloradu Dodiku Olivera! Rijetku (jedinu?) našu prvu i pravu zvijezdu koje ne će ni „tamo“ ni „njima“ pjevati za nikakve „pare“. Ali hoće silom - umjesto njega „gudit će im najviša izvršna vlast, ako treba - kad već zna svirat. Fini jedan čovjek taj Dodik, ovih dana govori kako je Radovan Karadžić (bio) vizionar. Bit će imao „viziju“ Srebrenice. Fino jedno društvo. Skužio je ovo čak i jedan Denis Latin pa „našpotao“ Josipovića - ne biste vjerovali. Komorno dakle može, no zašto bi se izlagao „visokom riziku nacionalizma, rasizma i izgreda“ na stadionu.
 
"Nacionalizam, rasizam, izgredi" - redoslijed iz olovnih vremena
 
Pratite li vi, dragi čitatelju, redoslijed opasnosti u koje se Josipović ne bi „štel mešati“, odnosno svojom „fon pantovčačkom“ aurom na stadionu posredno ih poduprijeti? Prvi je „nacionalizam“, drugi „rasizam“, treći su „izgredi“ (to je kad, mislim, huliganski ološ izbije oko policajcu). Najopasniji je dakle „nacionalizam“. Gledam u kavu pa mi se nekako nadaje kako Ivo misli na „'rvatski“. Vraća nam se ta  represivna inačica 1971. kao represivnija, a familija Josipović „tute“ ima nešto iskustva. E toga bi „nacionalizma“ trebalo satrti, ma što se pritom s njim satrlo, možda i narod. Ipak, više me brine nešto važnije, ma što brine, straši me, premirem - naime kako je do „nacionalizma“ u isti red Ivo Josipović metnuo ubitačni pojam „rasizama“. „Okrpi“ li te netko rasizmom - gotov si. Hvala predsjedniče Ivo, naš Najdraži. “Izgredi“ pak zbog kojih se može izgubiti i oko i glava, koji su na nogometnim stadionima zapravo jedina, ponavljam jedina, u realnom vremenu i prostoru, stvarna opasnost, na repu su Josipovićeva slijeda opasnosti. Više mu je do verbalnoga delikta, tko što viče, s tim se lopta. Doći će možda na tekmu, kad nogometaš Šuker i nogometna organizacija riješe te „opasnosti“.  
 
Za izgrede u državi zapovjedno odgovoran (i) predsjednik države
 
Ma dajte, nogometaš Šuker, iako sigurno najpoznatiji Hrvat u svijetu, ma koliko i ma kome to bilo krivo, mogao BI riješiti „izgrede“ na utakmicama? Ne može, a onaj koji bi to mogao, a ne će - Ivo je Josipović. Kako? Jednostavno - naredi „tajnim službama“ da otkriju „tajnu“ tko baca baklje po stadionima, tko pali, kuri, tko namjerno i ciljano proizvodi „stadionski ustašluk“ - sve je to u rukama Ive Josipovića (i Zorana Milanovića), a miljama daleko od Šukera i HNS-a. Uz malo organizirane sile, ako je nužno i batina, koja je u rukama Ive Josipovića to bi se moglo riješiti za manje od godinice. Kad bi se htjelo, i ne mogu nego zaključiti - kad to vlasti ne bi odgovaralo i tko zna kome sve još izvan hrvatskih granica, kojim silama i kojim „silnicama“, problem bi se mogao brzo riješiti. Izgredi se odvijaju osim na stadionima, na ulicama, cestama, a to je teritorij države i Ive Josipovića. Pored toga nogomet je samo povod a uzroci su, opet, u toj istoj državi-društvu u kojoj je Josipović za nacionalnu sigurnost i zapovijedno odgovoran, a ne HNS i Šuker. Ako se pak vratimo na „teritorij“ verbalnog delikta, onda je evidentno kako Josipović također časti simbole jednoga totalitarizma, onoga „crvenog“, zanemarujući primjerice ulogu crvene zvijezde u agresiji na Hrvatsku ranih devedesetih. Realno, pod njom su se odvijala i tekla sva ta stradanja, smrti, razaranja Hrvatske, pod zvijezdom s „lijepe kape partizanke“. On je, dakle, za crvenu zvijezda - spreman. Nije li to čista i uporna provokacija drugačije „spremnosti“ i to s najvišeg mjesta, ne samo na stadionima već i „šire“?
 
Verbalni delikvent Josipović
 
Ovih dana „omaknuo“ se Josipoviću još jedan, bit će ipak rasistički „delikt“ - spremno je na javnom mjestu, skupu, nazvao profesore Tomca i Jurčevića „luđacima i bilesnicima“. Opaki je to „delikt“ naročito u „crvenom ozračju“, kojega „fura“ Ivo Josipović, pa još s vrha vlasti. Imaju eto i stadionski huligani što od Josipovića naučiti, makar ni ne dolazio na stadione. Naveo je on još jedan razlog nedolaska: ne bi na „utakmice u organizaciji športskih organizacija u kojima nisu transparentni procesi upravljanja i financiranja“. Prvenstveno je to žalac usmjeren prema Dinamu i Mamiću, jednom od najprofitabilnijh organizacija u Hrvatskoj, a zatim prema Šukeru HNS-u, sličnoj takvoj „krovnoj“ organizaciji.
 
Jasno je kako je Josipović u sukobu Željko Jovanović protiv Dinama, Mamića i HNS-a na strani Željka Jovanovića u što nema ni trunčice sumnje. Međutim, nešto drugo se ovdje nadaje kao važnije, naime to da bi onaj koji drugima spočitava „netransparetnost“ i svojevrsnu „prljavštuinu“ u poslovanju sâm od toga morao biti čist. Josipoviću su jedni „netransparentni“ do te mjere mrski da se s njima ne želi družiti ni na stadionu, dok mu drugi „netrasparentni“ nimalo ne smetaju, poput Robetra Ježića sudionika u kriminalnom djelovanju. On mu je mio pa mu je čak i financirao njegovu predsjedničku kampanju. Doista se od Ive Josipovića ima što naučiti.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Subota, 15/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1244 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević