Get Adobe Flash player
Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

SDP-ov čelnik loše govori hrvatskim standardnim...

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Države imaju obvezu poštovati pravo na priziv savjesti svakoga...

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Pravo na priziv savjesti zadnja je crta obrane...

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Podržavajući navijačke udruge, kao supkulturu, podržao je izljev najnižih...

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Ništa od Radne skupine za decentralizaciju i regionalni preustroj...

  • Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    četvrtak, 21. lipnja 2018. 08:09
  • Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:10
  • Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:05
  • Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:01
  • Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    nedjelja, 17. lipnja 2018. 09:36

Rukoljub papi znači odavanje posebne počasti papi kao duhovnoj i posvećenoj osobi

 
 
Prigodom susreta i rukovanja vjernika ili posjetitelja s papom, biskupima ili sa svećenicima običaj je u kršćanskom svijetu da se tim crkvenim dostojanstvenicima ljubi ruka. Mnogi se pitaju zašto vjernici to čine, drugi to smatraju nepotrebnim načinom iskazivanja počasti nekoj osobi, a treći to drže servilnošću ili znakom koji upućuje na kult osobnosti! O čemu se zapravo radi?
http://image.dnevnik.hr/media/images/644xX/Oct2013/60864460-ivo-josipovic-papa-franjo.jpg
Ivo Josipović i papa Franjo
 
Poznata je činjenica u povijesti religija da se neke osobe ili stvari pomazuju uljem da bi se posvetile. Tako sve stare religije Sredozemlja i Istoka poznaju mazanje maslinovim uljem, pomiješanim s mirišljavim tvarima da bi se time posvetile božanstvu odabrane osobe ili stvari. Tako patrijarh Jakov u Starom zavjetu izlijeva ulje na kamen koji mu je služio umjesto jastuka kad mu se u snu javio Jahve (Bog), Mojsije pomazuje Arona kad ga imenuje svećenikom, Samuel pomazuje Davida za kralja. Nakon Davida u Starom zavjetu su se pomazivali svi kraljevi i sve osobe kojima je bila namijenjena NEKA VAŽNA DRUŠTVENA ULOGA. Tako je i Isus naviješten kao Pomazanik (hebr. mašiah, aram. mešika, grč. Khristos, hrv. Krist), osoba koja je pomazanjem postala izdvojena od ljudi tako bila posvećena Bogu. Takvu je praksu pomazanja uljem preuzelo i kršćanstvo te se prigodom krštenja pomazuju svi kršćani, u krizmi svi krizmanici, a „bolesničkim uljem“ i svi bolesnici.
 
Uljem krizme pomazuju se u sakramentu ređenja svećenici i biskupi, a nekada su se pomazivali krizmom i kraljevi prigodom krunjenja. Krštenicima i krizmanicima se pomazuje čelo, a svećenicima i biskupima se pomazuju ruke, koje na taj način postaju „posvećene“ ili „svete“ ruke, kako bi mogle vršiti svete čine u službi Božjoj. Biskupi nose i prsten u kojem se često nalaze relikvije svetaca ili Božjih ugodnika. Ljubeći posvećene ruke svećenicima, biskupima ili papi, vjernici iskazuju posebno poštovanje tim posvećenim osobama, ali i svetim činima ili sakramentima, koje te posvećene ruke obavljaju, nadajući se da će preko njihovih ruku Božji blagoslov sići i na njih, štititi ih i čuvati.
http://www.vesti-online.com/data/images/2013-07-26/342630_tomislav-nikolic---beta-n.-t._f.jpg?ver=1374790019
Ivo Josipović triput se ljubi s Tomislavom Nikolićem
 
Ukratko, rukoljub papi znači odavanje posebne počasti papi kao duhovnoj i posvećenoj osobi i ne znači nikakvu obvezu. Međutim, ljubljenje papi prigodom rukovanja postalo je već tradicionalno i pripada sveopćem „bontonu“ i pravilu općeprihvaćenog uljudnog ponašanja. Ipak, nitko ne će zamjeriti osobama koje nisu vjernici ili koje pripadaju nekom nekršćanskom svjetonazoru, ako prigodom rukovanja s papom izostave rukoljub.
 

Mons. Juraj Kolarić

Uloga predsjednika Vlade daleko je važnija od predsjednikovanja Partijom

 
 
„Micanje Slavka Linića (iz Vlade, o.a.) izazvalo bi veliki potres u SDP-u“, prijeteći Zoranu Milanoviću u povelikom  intervju JL-u od subote 26. travnja poručuje Zlatko Komadina, podpredsjednik SDP-a,  primorsko-goranski župan i ministar u Milanovićevoj Vladi s najkraćim „trajanjem“ - „letio“ je u Vladi koliko i kakav hrušt. „Ljudi u Rijeci jednostavno ga ne daju“, zakucava za Linića. A ja, glupi građanin i glasač i birač i ina ništarija mislio kako je to najprije koalicijska Vlada, zatim kako je njezin „sastavljač“ pa onda i „rastavljač“ Zoran Milanović, kako ju , ma kako i koliko to bilo formalno, ipak potvrđuje Hrvatski sabor. Kad tamo o sudbini Vlade i njenih ministara, pa i predsjednika odlučuje nitko drugi do li riječka partijska ćelija. Branit će ona Linića do posljednjega metka  k'o oni partizani s „Ljubinoga groba“ (partizanska filmska saga sa Sutjeske) kojega se župan primorsko-goranski odnekud prisjeća u citiranom intervju.  
http://www.stripovi.com/naslovnice/NikadRobom/TN/TN_NKRB_41.jpghttp://www.stripovi.com/naslovnice/NikadRobom/TN/TN_NKRB_41.jpghttp://www.stripovi.com/naslovnice/NikadRobom/TN/TN_NKRB_41.jpg
„Ljudi u Rijeci ga ne daju“. Koga? „Heroja“ Linića, pa će herojski „izginuti“ za njega i zadnji riječki ćelijski „borac“, predpostavljam negdje na riječkom Korzu. Poruka je to Zoranu Milanoviću. Ne diraj našega kum Slavka, a onda vjerojatno ni ministra Jovanovića kojemu je prvi ministarski potez bio šišanje hrvatskih slova, zatim „rezanje“  hrvatskog jezika, uništavanje vrhunskoga hrvatskog nogometa, olimpijskog odbora… školstva i tako redom. Umjesto da narečena „ćelija“ nakon svih tih afera koje mu se pletu oko nogu, prijatelja, pomoćnika, kuma i kumova, kojih se ne odriče ma što činili - vjeran im je „do groba“, žestoko kritizira Slavka Linića i zatraži od njega „samokritiku“ u formi neopozive ostavke, u interesu kako same riječke ćelije, tako i Partije iz neke Hrvatske, ona će ga braniti „do zadnje kaplje krvi“. Pod cijenu rušenja predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, a onda i predsjednika Partije.
 
Ucjenjivanjem Milanovića Hrvatsku se pretvara u „banana državu“
 
Moram stoga nastaviti svoju „misiju“ obrane predsjednika Hrvatske vlade, kako od napada s Pantovčaka, s Hateveja, raznijeh medija, njegovih bivših ljubitelja i podupiratelja, a sada i od njegovih partijskih „ćelija“, pri čemu Hrvatsku čine taokinjom frakcijskih partijskih borbi. Svi bi oni da Hrvatska ostane „crvena“, ali ne bi (više) Zorana Milanovića na čelu, pa navodno već imaju i svojega „prijelaznog“ kandidata za novog šefa Partije, druga Leku. Drugi frakcijski rat traje u onome što se naziva HNS-om, treća je takva bitka u IDS-u, pa je jedno od trenutačnih glavnih obilježja Kukurike frakcijska stranačka makljaža, a onda još i međukoalicijska. Ipak, predsjednika Hrvatske vlade, ma tko bio, ne može se rušiti iz  krtičnjaka, pa bio on i riječki, niti on može i smije raditi pod ucjenom. Kakva je to država, kakva Vlada, kakav Predsjednik Vlade kojega se može ucjenjivati i iz malo poveće partijske ćelije zbog interesa njezinih važnijih članova? Ako ga takvi u biti za državu nevažni kadrovi mogu ucjenjivati kako li ga tek mogu „stisnuti“ malo jači igrači iz svijeta kapitala, iz inozemstva. I gdje je tome onda kraj, do li u „banana državi“?   
 
Onako koliko i kako je on demokratski izabran, tako ga se demokratski može i rušiti. Kakva ćelija-krtičnjak iz koje mu Komadina prijeti? Jer, ma što tko mislio, činjenica što je Zoran Milanović trenutačni predsjednik Vlade daleko je važnija od njegova predsjednikovanja Partijom, on naime vlada državom, usmjerava  društvene i gospodarske tijekove, za ovaj članak nevažno „kako“ niti s kojim uspjehom, pa stoga ne smije biti ničiji talac, a kamo li neke  partijske „ćelije“. Uostalom župan Komadina je imao prigodu biti u Vladi kao još jedan riječki „kadar“, no za to se pokazao nesposobnim, ali se smatra sposobnim sada po njoj „kadrovirati“, valjda za početak i po složenijem ministarstvu od onoga koje mu je Milanović bio dodijelio. Ova Komadinina ucjena Milanoviću ostavlja sve manje prostora za djelovanje, stišće ga uza zid, a tada će mu jedino još preostati politička odluka smjene Linića, prije nego što Linić i „riječka ćelija“ smijene njega. Uz partijski zid se Milanović nepažljivo i sam ugurao, najprije prežestokim obračunom sa starim partijskim „vucima“ (Arlović, Vidović, Antunović, Vujić...) ,a naročito  „roštanjem“ po najvećoj „ćeliji“ u zemlji, onoj zagrebačkoj, igrajući uporno na nesposobne „kadrove“ od onoga Jelušića pa nadalje.  
 
Ministar Linić se ne predaje
 
Ministar Linić se očito ne predaje pa i prije sjednice Vlade u srijedu 30. travnja minimizira Milanovićevu odluku o smjeni Šegona, tvrdeći kako je on „stručan“, a njegova smjena je eto samo „politička“, kao što bi bila i eventualna smjena šefice Porezne uprave Nade Čavlović-Smiljanec. Naravno kako je Šegonova smjena „politička“ jer je put kojim je došao u MF „politički“, kao što je po tom putu i Linić postao ministar. Hvala Bogu da Vlada, ili možda Partija, više ne može propisivati „administrativne“ kazne već su eventualne kazne u nadležnosti pravnog „odsječka“ države: drugačije, politika  postavlja i smjenjuje  stranačke i partijske „kadrove“, a samo im sud sudi. Inače politička šteta koju strankama, partijama, državi i društvu, mogu učiniti njihovi ljubimci najčešće je nemjerljivo veća od recimo materijalne.
http://img692.imageshack.us/img692/2509/savo123f536w.jpghttp://www.sdp.hr/nasi-ljudi/potpredsjednici/zlatko-komadina/presidency/photos/media/315/zlatko_komadina.jpg
Sava Kovačević i Zlatko Komadina
 
Najveća društvena šteta je u tome što „igrači“ poput Šegona i drugih esdepeovskih proizvođača kala, kao i prethodnih hadezeovih, produbljuju moralni glib u kojemu se onda koprca cijelo društvo i njegove jedinke. Iz tako dubokoga gliba ne može se izvući ni „terenac“ s pogonom na sva četiri kotača, a naročito ne vožnjom unazad. A predsjednik Vlade Milanović čini upravo to, naređuje trima ministarstvima, pravosuđa, policije i financija: Naprijed u „rikverc“! - istražiti kako su porezni dugovi nastali, ne bi li i sam sudjelovao u spašavanju „vojnika riječke ćelije“, ministra Linića, možda s istoga onoga „Ljubinoga groba“ kojega se prisjeća Komadina, sada stacioniranog na riječkom Korzu. Pritom računa kako će u toj  „odsudnoj“ i predizbornoj bitci pasti i mnogi hadezejac.
 
Čemu sada istraživanje već davno istraženoga, pa i listu srama poreznih dužnika je Ministarstvo financija odavno objavilo, te su po njoj odavno mogli kopati DORH, Uskok i policija. Kakva je to sada „komisija“, koja suviše podsjeća na „administrativne“ iz davno prošlih vremena? Pored ostaloga u protekle dvije i pol godine tutnji i predstečajna nagodba, nekima su dugovi otpisani, oprošteni, primjerice i mnogima nekretninskim špekulatnima, koji su u suradnji s bankama i glavni uzročnici gospodarske krize (ocjena i Borisa Lalovca zamjenika ministra MF-a), pa je formiranje ovakve „komisije“ još jedna povelika trešnja na području pravne (ne)sigurnosti. Sve u svemu Zorana Milanovića bi se još moglo donekle obraniti od raznih njegovih napadača, uključivo i onih iz Partije, ali od njega samoga – na žalost teško.
 
Na koncu - neuobičajen za člančić, ali moram i ovo dopisati. Nakon što sam ga završio stigla je vijest o ostavci ravnateljice PU-a Nade Čavlović-Smiljanec koju je predsjednik Vlade i prihvatio. Znači, kako je ponegdje i pisalo, i za vikenda i do srijede po Partiji je „grmilo i sivalo“. Ostalo je političko-medijska igra, poznata kao „spinovanje“, hrvatski možda najbolje reći - smicalice, vanjski bljeskovi za bedake, pučane, „radnike i seljake“, kojih više nema, glasače, birače i ostali ološ. I nakon svega u „finalu“, kao i na početku ovoga teksta, ostaju  Milanović i Linić.
 

Tomislav Gradišak

Nužno je obraniti Franju Tuđmana i hrvatske branitelje od krivotvorenih i lažnih optužbi

 
 
Sve su to razlozi zbog kojih bi trebalo u Hrvatskoj otvoriti javnu i argumentiranu raspravu o tim lažnim optužbama o kojima se sustavno Hrvati optužuju da su ustaše i dati precizne povijesne ocjene i o Nezavisnoj državi Hrvatskoj ali i o komunističkom totalitarizmu  te doći do koncenzusa da sadašnju Hrvatsku treba isključivo graditi na vrijednostima Domovinskog rata, demokracije i ljudskih prava, da i slovo U i crvenu zvijezdu petokraku kao simbole totalitarnog sustava treba ukloniti iz političkog i društvenog života jer ni jedan ni drugi simbol nisu donijeli ni sreću ni slobodu ni demokraciju hrvatskom narodu. Ali da bi Hrvatska bila moderna, demokratska i stabilna država mora se suprotstaviti lažnim optužbama i praksi vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja koja polazi od teze da je sve ustašluk što je hrvatsko i domoljubno. Za velikosrbe svaki Hrvat u povijesti ali i danas koji se borio ili se bori za samostalnu hrvatsku državu je ustaša. Zato je za njih Tuđman najveći ustaša jer je bio na čelu stvaranja samostalne hrvatske države jer za njih izvan ustaške politike nije moguća hrvatska država. Da bi objasnio zašto je potrebno raskrinkati ne samo velikosrpsku politiku nego i petu kolonu koja svuda oko sebe vidi ustaše i tvrde da je ustaštvo i dalje velika opasnost, navest ću nekoliko konkretnih primjera.
Za vrijeme Domovinskog rata velikosrpska promidžba ali i britanska politika i mnogi drugi pokušali su krivotvorinama  borbu hrvatskog naroda za svoju državu prikazati kao obnovu ustaške države. Zato su ne samo članovi HDZ i desnih hrvatskih stranaka nego i oni pripadnici hrvatske ljevice koji su branili hrvatsku samostalnost i borili se za samostalnu hrvatsku državu proglašeni najvećim ustašama. Za velikosrbe je čak i Ivica Račan bio ustaša. O meni, dok sam bio potpredsjednik Ratne vlade, pisalo se kao Tuđmanovom doglavniku, crvenom ustaši. Kada je padao Vukovar, kada sam u očajnom pokušaju nastojao u Londonu zatražiti britansku politiku da spašava ljudske živote od genocida i zločina u Vukovaru onda su i mene pitali jesam li i ja ustaša. Dok su četnici i JNA s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu ubijali ranjenike i civile, u razrušenom do temelja Vukovaru, britanski mediji su lansirali lažnu vijest da su hrvatski vojnici masakrirali 41 srpsko dijete. Britanci su pomagali Srbima da se sakrije istina o logorima i tisućama Hrvata koji su odvedeni u srbijanske logore.
 
I poslije rata ta ista velikosrpska promidžba kojoj služi i peta hrvatska kolona, jedan broj nevladinih udruga, intelektualaca, novinara i političara nastavila je i nastavlja sa lažnim optužbama da su Hrvati ustaše. Ovaj pogled u prošlost bio je potreban da bi potpunije razumjeli sadašnjost, da bi dokazali da se sve ono što se danas događa u Vukovaru u obnovi velikosrpske imperijalne politike nije ništa novo nego je aktualiziranje stare politike u kojoj je borba za Vukovar bila ključna. Kao i 1991. godine tako i danas borba za hrvatski Vukovar odredit će ponovno sudbinu hrvatskog naroda.
 
 
Ćirilica je sredstvo obilježavanja Vukovara kao srpskog grada
 
Dakle, u Vukovaru se uopće ne radi o borbi za ćirilicu kao pravo nacionalne manjine, nego se ćirilica koristi kao simbol obilježavanja Vukovara kao srpskog grada. Nasilno nametanje ćirilice u uvjetima obnovljenje velikosrpske imperijalne politike graniči sa nacionalnom veleizdajom jer pomaže ostvarivanju jednog od glavnih ciljeva te imperijalne politike. Sadašnje političke konfrontacije i podjele vezane za Vukovar, prije ili kasnije, morat će dovesti do raščišćavanja s petom kolonom u Hrvatskoj i odbacivanja politike sadašnjeg državnog vrha, koje ustvari pomaže provođenje Memoranduma 2 na štetu hrvatskog naroda.
Moramo i obraniti i istinu o Domovinskom ratu i Franji Tuđmanu. Nedopustivo je da državno vodstvo ne reagira na užasne optužbe iz Srbije da je Oluja bila zločinački pothvat, odnosno da sadašnje državno vodstvo Srbije obnavlja te optužbe iako je Haaški sud definitivno presudio da Oluja nije bila zločinačko i etničko čišćenje Srba. Nedopustivo je da predsjednik države i ministrica vanjskih poslova sklapaju strateško partnerstvo s Velikom Britanijom bez ozbiljne rasprave u Hrvatskom saboru. Nedopustivo je da se podižu optužnice protiv hrvatskog branitelja, oca dva poginula sina, i traži dvogodišnji zatvor jer je javno razbio ćiriličnu ploču koja je za njega i njegove sinove, ali i za Vukovarce, simbol, pakla i zla kroz koji su prošli njegovi sinovi i kroz koji ponovno mogu proći Vukovarci ako se ne zaustavi velikosrpska agresija.
 
Opasno je za budućnost Hrvatske ako državno vodstvo ne razumije da je Vukovar otvorena rana hrvatskog naroda i da je nasilno postavljanje ćiriličnih natpisa "sol na otvorenu ranu". Nisu branitelji u Vukovaru ustaše, nisu nacionalisti. Oni mirno i strpljivo ponovno brane Vukovar od povratka iste one politike koja je nanijela toliko zla Hrvatskoj. Optužbe da su hrvatski branitelji oni koji ugrožavaju hrvatsku državu koju su stvorili vrlo su opasne jer sasvim je sigurno da oni koji ′91. nisu branili Hrvatsku s puškom u ruci ne bi ju branili ni danas odnosno da oni koji su je branili tada bi ju branili i danas. Dakle, došlo je vrijeme da mirno trezveno i otvoreno kažemo i dokažemo da je ova Hrvatska stvorena na domoljublju i vrednotama Domovinskog rata. Treba konačno odbaciti za sva vremena pokušaje koje lažno tvrde da je današnja Hrvatska kao suverena država odnosno nacionalna država hrvatskog naroda stvorena AVNOJ-em i ZAVNOH-om, kao i pokušaje da se optužuje kao nastavak Pavelićeve NDH. Hrvatski branitelji, a posebno vukovarski branitelji, utemeljili su ovu Hrvatsku, kao suverenu i demokratsku državu, zato je napad na vukovarske branitelje kao "harambaše" i rušitelje Hrvatske najpodmukliji i najopasniji napad na temelje Hrvatske i na njenu stabilnost.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Nedjelja, 24/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1172 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević